Sjećam se, bješe to pred sami Božić, ne sjećam se kada ,
možda baš u ovo prelijepo sarajevsko doba ,
u kome ljubav umjesto snijega prosijava.
Reče mi:
“Trenutno stanje je spokoj sa primjesama sreće”
Ma idi bona pa se leči!
Čuj, molim te.
Meni se nutrina presamiti naopako , k'o djetetu puna čaša ricinusovog ulja.
Iako mi do jela nije , na dijeti sam, inađija. Nisam k'o svaki normalan i moderan svat ili svak, pa da mučim tijelo raznim makinerijama za sređivanje kičme, sa efektom napuhane tikve.
Učini mi se da pravim salatu
i kažem dodaj mi malo kopra ,
na ostale primjese , okus nije zadovoljavajući.
Oprosti mi,
zaista ne želim da umanjim tvoju sadašnju sreću,
kojoj djelićem i ja kumujem.
Drago mi je da učiš plivati niz struju.
Jednostavno je , a lakše možeš i dušu pogubiti.
U ovom vaktu normalnom insanu to ne treba.Pitajte hajvane.
Znaš, mi samotnjaci smo sebični i nepismeni.
Zapravo neuka računica nam podnosi samo jednačinu,
1 + 1 = 2 (3)
Mila ,
godine i razmišljanja nemaju mnogo zajedničkog sa ljubavlju.
Ona se desi.Ili ne desi.Vrlo jednostavan zakon.Sve što visi i mora da visi,prije nego prestane da visi.Čista alhemija.
Ima jedna multo bene kvaka!
Desi se ako nas neko gurne sa litice sgiurnost i bezdan Oceana – Ljubav Tišina i sni.
Jal isplivaš ,jal ne isplivaš.
Svejedno je .
Al’ svima osim tebi. Ali dobro je što ti nikad ne saznaš,a ljubav ti se prihevta.I ‘vako i ‘nako.
Nekako si mi previše nestašna.
Čednošću izvlačiš iz mene tajne koje skoro nikada ne pričam.
A ljubav nije džuboks.
Misliš u boksu stotinjak muzičkih zapisa po vlastitom izboru.
Ubaciš kovanicu ,
odabereš broj,
jedina je dilema dilema strana A ili B.
A ni to uglavnom nije. Nismo cvajtaši, nelet ih bilo. Stratuješ je, i ljubav zapleše.
Aha, kako da ne!
Jer zaboga ,u najboljim sam godinama.
Ima vremena.
A nema.
Život proleti ko bandera gledana iz brzog voza.
Eh,lijepi dragi čiro iz našeg vakta. Sve od 16 do 106 je u najboljim godinama.
Ali i mlade i starije,samo da nema ,autizma i demencije,
To zakonom, atritisom i pelenama zabranjeno barkati.
A bome i atritis zna zažmiriti.
Ova moja iskustvo ne vrijede ni pišljivog boba.
Drugima.
Svako svoje rane treba da šije kovačkim mengelama na svoj način.
Meni je donjelo mnogo blistavog ordenja,
što se platinastim iglama krase srce sa unutrašnje strane,
da manje krvari.
I za nevjerovati , još uvijek kuca kao toranj sa Sarajevske katedrale, ua ponoćke. Veselo i blistavo.
Život je prelijep .
Zar ne Malena?