Bleki- Godinama poslije

 

 

Godinama poslije slučajno sretoh istinu

milo moje pa ja o tebi ja skoro ništa ne znam

tad bila si dijete

 

čujem tvoje misli odnekud veselo lepršaju

nema veze mili moj ni ja o tebi

ti kao dijete malo veće

 

htio bi sve da znaš

mnogo mi nedostaje ta godina mila moja

mnogo mi nedostaješ jedina moja

 

nikad više sunce i mjesec

ogledat se u nama neće

zvjezdice i maglice

pravit nam smicalice

more i pijesak

biti saučesnici

niti će izgledati i namigivati isto

 

ponekad tek ponekad

u pravo proljeće kada kiši

i život buja ka nama stremi

naslučivao sam jeku

mirise ljetnih dana našeg proljeća

koje smo zagubili

u samo jednom jedinom pismu

 

svako malo osjetim laki titraj

tvoju ruku malu na mom licu

tvoje ruke nježne na mom uzdrhtalom tijelu

malo teže je naći tvoj vrat

ramena grudi plišane mi bježe

 

još teže ono što trebao sam a nisam dobio

uglavnom to mi nije žao

možda bih bio samo jedan od bijednih

od onih koji nevino dijete blate

 

djevojčice moja

boli sve to ljubavi moja

i nedostaje

mnogo mi nedostaješ maglice moja

 

ni plakat ne mogu

nisi me tome naučila

još uvijek se smijem i radujem

oči i osmjeh tvoj još ponizno čuvam

 

i sve poljubce osjetit mogu

ponekad sjednem i brojim ih

skidam jedan po jedan

umatam ih u celofan od biljura

poležem ih u seharu prošlih dana

na kojoj piše

sačuvano od zaborava

mila moja

 





											
Bookmark the permalink.

Komentariši