Pred ponoćna galerija Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajro Šabanadžović


Ples iskri III

Uzbibane grudi Čednost se lomi

Uzbibane grudi                                                                            Čednost se lomi

 

Djece i grlica ples  Pupanje

Djeca i grlica ples                                                Pupanje

 

Mravi Meteorska kiša

Mravi                                                                           Meteorska kiša

 

Srce puno radosti  Ljubav,krv i trnje

Srce radosti puno                                                          Ljubav krv i trnje

 

Igra se nastavlja  Svileni đardini

Igra se nastavlja                                                               Svileni đardin

 

Malena među ljubičicama  Sumorne slutnje

Malena među ljubičicama                                              Sumorne slutnje

 

Skica za dizajn zaljubljene duše  Balada

Skica za dizajn izgubkljene duše                                       Balada

 

Jorgovan rasuo perle Ne osvrći se malena

Jorgovan rasuo perle                                                        Ne osvrći se Malena

 

Mak Dizdar – Dan odmora dan sedmi

 

 

U početku ti stvori nebo i zemlju A zemlja bješe bez obličja i pusta
I bješe tama nad bezdanom
I ti reče Da bude svjetlost I bi svjetlost
I vidje ti da je svjetlost dobra I rastavi od nje tamu
I svjetlost nazva dan a tamu nazva noć
I bi veče I bi jutro Dan prvi

Potom stvori nebo I namjesti prestolje svoje na njemu
I bi veče I bi jutro Dan drugi

I stvori zatim suho i nazva ga zemlja a zborište voda nazva more
I reče da je dobro Pa zemlja pusti travu i bilje što ponese sjeme
I drvo poče da rađa plodovima
I vidje ti da je dobro I stvori sunce i mjesec i zvijezde
Da vidjela bude danju i noću

I bi jutro četvrti dan I ti stvori ribe u moru i ptice na nebu

A peti dan stvori na zemlji sitne i krupne životinje i zvijeri
I ti vidje da je to dobro I reče
Da načinimo čovjeka po obličju svojem kao što smo i mi
Čovjeka koji će biti gospodar od riba morskih od ptica
nebeskih i od stoke i cijele zemlje i svijeh životinja
što miču se po zemlji

I stvori ti čovjeka po obličju svojem Stvori muško i žensko
Stvori ih i blagoslovi i reče
Rađajte se i množite se
Tada ti pogleda sa svojih visina na ono sve što si stvorio
Pogleda zadovoljno Lijevom se rukom pogladi po bradi
a desnom po trbuhu I reče
Gle
Ovo je dobro veoma
I bi Dan šesti

A ja pogledah okolo po zemlji
I vidjeh gdje voda zemlju proždire
Gdje sunce vodu pije vidjeh
Gdje zemlja vatru bljuje
Vidjeh zvijer na zvijer da ide
I čovjek čovjeku krv da proliva
Ja vidjeh zločin na sve strane
Ja vidjeh zločin koji ti stvori
Jer okusih plod od drveta znanja
Ja vidjeh jer oči mi se otvoriše
Pa zavriskah
Nije to dobro Nije to dobro Nije
Ova tvoja zemlja
Dobra je samo za tvoje kamenje

To bijaše dan sedmi Dan odmora


												

Bleki – Hvaljen si Gospode

 

Kad se sunce i plavetnila neba udruže,

kad se mjesec i zvijezde ujedine,

kad se tamna noć promjeni

i poklopi svejtlost dana

Bogu Jedinom ne možeš pobjeći.

 

Zvuk Ezana blagoslovljenog dana te zaledi

hipnotiše blagošću i milošću

maknuti ne možeš

od ganuća i ljubavi .

 

Hvaljen si Gospode

Molim Te oprosti mi.

Amin 

												

Moody blues – Night in white satin / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski








“The Night: Nights In White Satin”

 

Nights in white satin,

Never reaching the end,

Letters I've written,

Never meaning to send.

 

Beauty I'd always missed

With these no before,

Just what the truth is

I can't say anymore.

 

‘Cause I love you,

No, I love you,

Oh, how, I love you.

Oh, how, I love you

 

Gazing at people,

Some hand in hand,

Just what I'm going thru

They can understand.

 

Some try to tell me

Thoughts they cannot defend,

Just what you want to be

You will be in the end,

 

And I love you,

No, I love you,

Oh, how, I love you.

Oh, how, I love you.

 

Nights in white satin,

Never reaching the end,

Letters I've written,

Never meaning to send.

 

Beauty I'd always missed

With these no before,

Just what the truth is

I can't say anymore.

 

‘Cause I love you,

No, I love you,

Oh, how, I love you.

‘Cause I love you.

 

Oh, how, I love you.

No, I love you,

Oh, how, I love you.

Oh, how, I love you.

 

Noći u bijelom satenu

 

Noći u bijelom satenu

nikad se ne završe

pisma koja sam

pisao a nisam poslao

 

ljepote koje  moje

oči nisu prije vidjele

Ništa ne mogu

reći osim istine.

 

Zato što te volim,

da ja te volim,

o kako te volim

o kako te volim

 

Gledam ljude,

neki idu ruku pod ruku

Ono što ja prolazim

oni ne mogu da razumiju

 

Nešto pokušavaju da mi kažu   

misli mi ne mogu braniti

šta god  želim 

ti ćeš uvijek biti na kraju 

 

I ja te volim

da ja te volim

o kako te volim

o kako te volim

 

Noći u bijelom satenu

nikad se ne završe

pisma koja sam pisao

a nisam mislio poslati

 

Beauty I'd always missed

With these no before,

Just what the truth is

I can't say anymore.

 

Ljepota će mi uvijek nedostajati

koju  su moje oćo prije vidjele

zato šta je to istina 

i ne mogu reći ništa više 

 

Zato što te volim,

da ja te volim

oh kako te volim,

oh kako te volim

Zato što te volim,

da ja te volim

oh kako te volim,

oh kako te volim


												

Bogohuljenje tzv. Islamske zajednice na Blagi Bajramski dan / Iz Arhiva

 

 

Bog nam je podario Božije uže.

Vjernici se oslanjaju na njega, i čvrsto drže za njega.

 

Kavazović , Izeti-Jahići , denis Zvizdić ,  Novalić , ilmije takozvane Islamske zajednice … postavili / napravili su svoje uže u Begovoj džamiji .

 

Užetom je jasno određene liniju razdvajanje ( granica ) bogatih / svemožnih i siromašnih/potlačenih. 

 

Od Poslanika Muhameda a.s. do današnjih dana to je jedinstvena , jeziva anomalija. 

Licemjeri i silnici , bojite li se Boga Milostivnog?

 

ON sudi po pravdi i činjenju/nečinjenju…

 

Slikano unutar  Begove džamije za Bajram 2017. Scene se svake godine ponavljaju.


												

Moji razgovori sa neznancem / II Dio

 

Ima u životu onih fićfirića i pehlivana koji na sve strane bacaju parangale,

a izvlače prazninu.

Neću ići njihovim stopama.

Ja sam dama.

Idem drito i u sridu.

 

Kratko postiram:

Rođena sam tog i tog dana(godinu ni za živu glavu ne navedem i mene

hvata strah cifri),nikada u životu nisam dobila pravo ljubavno pismo.

Eh da ima neko, ko bi se sjetio da mi ga napiše.

Bujrum ljepotani.

 

Niko .Ni je'ne.

Sve se jade o svom poslu zabavili.Ili se kaže o svom jadu.

Ni uobičajene glupave komentare ne daju.Valjda misle,zaboraviće se do rođendana.Sve će to kiše i snjegovi isprati.

 

Prođe hefta,skoro dvije.Ništa.

 

Šta ću , da zaboravim da sam rođena!?

Kako ne!

Zaboravim  ja'de i odem sa sunčati na ovom plahom proljetnom  suncu.

 

Kad trinaestog dana , lijep broj , a oni kažu nesretan , naletih u porukama,normalno,svojim , neko se raspiso.

Ma,ne čita mi se, ali šta ću?

 

Pristojna sam i lijepo vaspitana , Bogu ugodna Dama,iako nikome nije stalo do toga.
Nisam kao anamo one što laju na sav glas , a samo tri četiri riječi  ,   Milostivom nemile, vrte u krug. Baš su dosadne i otrcane.

Helem piše:

Mila Bebice

Volim te

Hvala ti

Oprosti mi.

Uvijek će tako biti.

Zahvaljivati se na dodirima i nadama,

Blagodetim i tvojim đardinima koje mi darivaš.

 

Moliti oprost za svaku riječ koja ti se ne svidi,

i svaku tvoju suzu prolivenu.

Biće ih još , to ti obećavam,

i suza radosnica

ali i suza tužnijeh koje oplremenjuju.

 

Ne želim da te plašim ili da se osjećaš obaveznom,

da ti za uzvrat išćem bilo što.

Čak mislim da to i ne smiješ činiti.

Moja ljubav je bezuslovna.

A ti si tako mlada i pametno lijepa .

 

Hoću da znaš da ja ,

Tvoj – Dragi

ovakav i ovakav

kakvog sebe stvorih,

onakav i ovakav kakvog me stvoriše, uz Božiju pomoć,

a sebe podigoh na časnosti imena

kojeg nosim

do zakletve tvojoj čednosti

hoću da te volim do zadnjeg dana

poslije će to biti sasvim lako.

 

Jube moja , ,

mila  djevojčice

kada bi ti ,

kad bih ja ,

kad bi mi,

snili:

 

„Voljela bih da imam mogućnost da sjedim kraj tebe,

naga,

umotana u čaršaf bijeli,

raspuštene kose,

snenih očiju,

i gledam te,dok pišeš.

Dok slikaš,

Dok kafu odguruješ, jer ja te rasanjujem.

Dok djevičanske ljubičice sa mojih grudiju bereš,

Dok lutaš mislima daleko,

pogleda izgubljenog u prošlost.

 

Tad bih te ljubila, milovala i nježno dozivala,

ne želeći da te naglo prenem

iz tog blagog stanja neprisutnosti.

Ali dozvoljavala bih ti da lutaš Dragi,

jer takva je tvoja duša.

lutalačka i nježna.“

**

 

Misliš bi Malena da bih imao vremena da lutam?

Misliš da bih želio da lutam?

Misliš bi da bi mi riječi i slike išle u tonu papiru i boja?

Bilo bi to…

Nije važno.

 

Mila ,

Ljubavi oprosti mi.

Ne bih ti ja,

labudice moja,

mogao odvojiti pogled

od ruku , usni , tijela,

od tebe.

 

Raspuštene duge kose,

mramornih  uzdrhatalih grudi,

pogleda zaljubljenog ,

srca ustrepatalog od čežnje,

utrobe u strasnim grčevima bibanja,

koje traži dodire i ljubav

do smiraja i ponovnog uzdizanja,

tijela od svile umotanog u snove.

ti sjediš pored mojih snova.

 

Ja bih trebao biti maloumnik i baviti se umjetnošću ,

dok sama umjetnost , ljubav i život mi se nude i daruju.

 

Ne mila nije dobar taj tvoj san.

To je samo pola sna.

 

Najljepše u tom snu si ti,

što želiš da si pored mene.

Ti si umotana u svilu tijela tvog,

 i  ne treba bijeli pokrivač,

jer čednost je tvoj pokrivač.

Tvoja duša je bjelina,

tvoje srce je čisto.

Tvoja dobrota je tvoja nevinost Mila.

 

U svojoj dobroti si došla da mi se daruješ.

Ja sam ushićen  ganućem do suza.

Moje ruke su drhtave ,

usne titrave blijede

ja se malo bojim.

 

Strah me da te ne povrijedim,

da ne uzmem nešto,

a nije mi od srca poklonjeno.

 

Strah me mila ljepote tvoje

i nikad taj strah neće nestati.

Najviše se plašim jube ,  da te ne uprljam .

Možda će moja čežnja,

pogled na tu milost  ,

ljepotu učiniti da se zaboravim.

 

Da te prigrlim i polako ,

i do beskraja počnem ubiranje plodove

tek procvjetalih đardina tvojih.

 

Jedan po jedan ,

poljubcima,

rukama , tijelom.

Nježno i blago ,

zaštitnički,

da te ne povrijedim.

 

A kad osjetim da si mi se dala a ti srce tako želi,

bio bih ti najnježni i najstrastveniji ljubavnik,

kao nikad prije.

 

Bio bih tvoj moćni mučkarac kao niko prije.

Bio bih ti mila čista ljubav ,

koja se samo sa ljubavlju diše,

i s njom uranja u ljepote tvoje.

 

Jube  znam ,

ne pitaj me kako, za godinu dana,

malo prije o godišnjici našeg prvog susreta , srešćemo se.

 

Ne prije (pitaš se)?

Do tada ćemo se mila upoznavati korak po korak

i znati jedno o drugom sve,

što voljeni znaju u ljubavi svojoj.

 

Mila i naš san , današnji ,

moj i tvoj ,

objedinjeni će tada zalepršati među nama.

 

Dalje šta će biti ne smijem ti reči,

Nije dovoljeno jasno

i ne bi bilo pošteno prema USUDU.

Već i na ove riječi,

klima glavom vrlo ozbiljno.

 

Zato se moram zaustaviti.

Neko vrijeme poslije ,

možda već sutra ću poželjeti da ti opjevam

kako se naš san nastavlja.

 

Malena želim da mi budeš sretna i u pravom životu.

Uzmi ,otimaj , kradi, sve što ti se sviđa radi

što ti duša želi snivaj.

Život je  lijep!

Jube moja ,

Veoma.

 

Naš je zeru ljepši i istinitiji.

Jer naš život smo ti i ja .

Čiste duše spojene u ljubavi.

 

Volim te Ludice mala sa tango nogama.

 

I ti bi Mila ,

da ja mislima i kistom lutam.

Ne ide to tako jube moja.

 

Nisam zbog toga rođen.

Znaš li to?

Zbog tebe dišem

Jedina ljubavi moja

Plavi cvijete duše moje.

 

**

Tu je pismo stalo,

mome srcu nježnost dalo,

jer i muzika bješe tu.

 

Tada primjetim i ispriku:

 

Moji kalendari me gurkaju i kažu, godina će očas proći,

samo što nije ,

a gdje ćeš ti biti, tko da zna?

 

Kalendari su nezgodna i nepredvidljiva baština.

Ispuni želju toj miloj djevojčici i onako usput ,

zaželi joj i sretnu novu godinu.

 

E pa Princezo

Sretan rođendan i godina nova 2018.

Oprosti mi na samodopadnoj slobodi.

**

Razmišljam:

-Šala ili stvarnost.

Lijepo ,naivno ili blesavo?

Nisam sigurna.

 

Možda sve u jednom polusnu.

Biješe to o jednoj ravnodnevnici.

Pomislim,tog dana se ne smije lagati,

čak i kada se snovi snivaju.

 

Lice mi se ozari.

Riječi same lebde :

Dobro, d,'bro.

Čekaću!

**

Krah drugog dijela

 






												

Amira Medunjanin – Jutros mi je ruža procvjetala / Song – Lirics

Pupoljak  Zahvlanost  Sanjive ruže Poljubci

Jutros mi je ruža procvjetala,

Ružu gledam pa sam zaplakala.

Ružo moja, mladost sam ti dala,

Svojom sam te suzom zalivala.

 

Kol'ko sam te puta poljubila

Još pupoljak mladi dok si bila,

Ispijala rosu s tvojih grana

Mesto usne mojega dragana.

 

Moj je dragi otiš'o  odavno,

Ja ga čekam već godinu ravno.

Ružu gledam na te mislim dragi,

Na te usne, na tvoj pogled blagi.

 

 






												

Seid Memić Vajta – Lejla / Song – Lirycs

Ostrvo   Oblaci 1   Grad čednosti sanja i živi

Nikad te nitko neće

voljet ko ja, nikada

Nikad te nitko neće

voljet ko ja, nikada

 

Malo nam je trebalo znaj,

samo malo još jedan san

Za nas bi procvjetale ruže

da si dočekala sa mnom dan

 

Ptice bi nas pjesmom vodile znaj,

sunce bi nam obasjalo put

Za našu sreću i za tebe draga,

sačuvao sam ljubav svu

O samo da si ostala tu

Ali nisi željela to,

ali nisi željela to

 

Nikad te nitko neće

voljet ko ja, nikada

Nikad te nitko neće

voljet ko ja, Leila

 

Nikad te niko neće voljet ko ja,

Nikada…

Nikad te niko neće voljet ko ja,

Nikada…

 

Malo nam je trebalo,znaj

Samo malo još jedan san,

Za nas bi procvjetale ruže

Da si sačekala samo dan

 

Ptice bi nas pjesmom vodile,znaj

Sunce bi nam obasjalo put

Za našu sreću i za tebe draga

Sačuvao sam ljubav svu

Ooo samo da si ostala tu

Ali nisi željela to, ali nisi željela to

 

Nikad te niko neće

voljet ko ja

Nikada..

Nikad te niko neće

voljet ko ja

Lejla

 

Tako je to u našoj Bosni zemlji Božje milosti bilo.

Zajednički rad:Ismeta Dervoz,Neda Ukraden,Jadranka Stojaković ,Seid Memić Vajta,Ranko Boban,Ranko Rihtman i Slobodan A.Kovačević,  su na Evroviziji iznijeli ovu pjesmu u proljeće ,maja 1981. godine.