Jube
sva tvoja stanja i
velovi
se odraze
na moje slikanje
ponekad ne idu me
slike i boje
ne slušaju me
izgubile se
radost
pobjegla od slika
više me ne prepoznaješ
izgubih se na lutanjima svojim
zavolih dijete
sada ne mogu prepoznati ženu
prisutna je velika zbunjenost
tuga
mnogo nježnosti
ali sve je izgubljeno u nedefinisanosti
nejasnimim obrisima
platno vrišti
gdje je žena
izgubljene čednosti
znaju boje
nedovršenih slike
prazninu srca
nedostaješ mila
svakim danom se budim sa nadom
prelijepa djevojčica će doći
drži me Nada
Malena me se nije odrekla
zaboravila
doći će
a h a d'bro
čitaš li moje sne njimu tvoje riječi plove
i ljubav naša
imam još iskrenih otkucaja
krvavog srca
rosi kristalnoj nalik
koliko sjećanja
u sehari ljubavi zaključane
tuguju
susprežemo sve da ih šaljemo
bojim se da te ponovo ne uplašim
bojiš se da me ne zaboliš
misleći na tebe
ja opet sanjam bajku čudesnu nalik tebi
nježnu a iskričavu
čednu a raskošnu i čulnu
kao trešnjine usne tvoje
u mojoj
eh kad bi ti smjela vrisnuti
a da te ne zaboli
u našoj bajci
u čednosti lepršaš
snena Princeza
privid
nazvah te princezom
to ti po rođenju pripada
u srcu ostaje zaleđena fotografija
predivne Djeve iz bajke
u polutami mojeg sjećanja
svaki pogled u ružičasto
sjećanja
još uvijek žive i miluju
raduju i raznježuju
Omjehuješ mi se onim anđeoskim osmijehom
punim djetinje dobrote i snene blagosti
kojim si me zarobila
i uzvijek iznova pomišljam
Mili Bože
kako je lijepo ovo dijete
milosti puno
ugodan let Anđele moj