Kiša…
Kiša…
Krupna kiša…
Sva su mokra leđa krova.
Treba uzeti na nišan gorak šapat jasenova.
Kad na usnu i u šaku kane tuga u razdanja,
mudrost je u sivom mraku naći zlatne prste granja.
Kiša…
Kiša bičevima krovove pretukla riđe.
Samo jedna sreća ima.
Noćas treba da naiđe.
Tišinom svilene noći
jeca krik
one koja napušta
krajolik snova
ostavljajući plahtu čednosti
orošenu kapljicama rose
što izviru iz dubine duše
plaviučaste od ljubavi
i slaze
niz djetinje lice
čijem nevidljivom grču
oproštanje slutim
u rubinovom svitanju
poklonjena noć rastanka
sve više postaje prošlost
jednom srcu
trošnom i ispunjenom
srećom davanja beskraja
polaku sutonu hodi
eh Jube jube
Jube jedina
nikad ne okreći pješčani sat
nek uspomene
na suzama orošenom pijesku sniju
o ljubavi
Island in the Sun
This is my island in the sun
Where my people have toiled since time begun
I may sail on many a sea
Her shores will always be home to me
Oh, island in the sun
Willed to me by my father's hand
All my days I will sing in praise
Of your forest, waters,
Your shining sand
As morning breaks
The heaven on high
I lift my heavy load to the sky
Sun comes down with a burning glow
Mingles my sweat with the earth below
Oh, island in the sun
Willed to me by my father's hand
All my days I will sing in praise
Of your forest, waters,
Your shining sand
I see woman on bended knee
Cutting cane for her family
I see man at the waterside
Casting nets at the surging tide
Oh, island in the sun
Willed to me by my father's hand
All my days I will sing in praise
Of your forest, waters,
Your shining sand
I hope the day will never come
That I can't awake to the sound of drum
Never let me miss carnival
With calypso songs philosophical
Oh, island in the sun
Willed to me by my father's hand
All my days I will sing in praise
Of your forest, waters,
Your shining sand
Sunačni otok
To moja sunčana ostrva
Gdje moj narod im težak rad od iskona
Mogu ploviti mnogim morima
Njeni žali će uvijek biti moj dom
O, sunčani otoče
Predat si mi očevon rukom
Čitavog života ja ću pjevati i slaviti
Tvoje šume ,vode
Tvoj sunčani pjesak
Kao u osvit jutra
Visoko na nebu
Dižem moj težek teret ka nebu
Sunce se spušta sa užarenom vrelošću
Mješajući moj znoj sa paklenom zemljom
O, sunčani otoče
Predat si mi očevon rukom
Čitavog života ja ću pjevati i slaviti
Tvoje šume ,vode
Tvoj sunčani pjesak
Vidjeh ženu kako kleči
Reže trski za svoju porodicu
Vidjeh čovjeka na obali
Baca mrežu u mrtvilu plime
O, sunčani otoče
Predat si mi očevon rukom
Čitavog života ja ću pjevati i slaviti
Tvoje šume ,vode
Tvoj sunčani pjesak
Nada se da nikad neće doći dan
Da se neću moći probuditi sa zvukom bubnjeva
Da nikad neću propustiti karneval
Sa filozofskom pjesmom kalipsa
O, sunčani otoče
Predat si mi očevon rukom
Čitavog života ja ću pjevati i slaviti
Tvoje šume ,vode
Tvoj sunčani pjesak
Zapadni genetičari i antropolozi vjeruju da su upravo Vikinzi naši direktni potomci, što potvrđuju i genetske analize posljednjih sedam godina. Ovu zanimljivo otkriče ovih dana objavio je portal Bosnahistorija.com pod naslovom Genetsko porijeklo stanovništva Bosne i Hercegovine. S obzirom na naučni pristup i objašnjenje ove teme, tekst prenosimo u cjelosti.
“Dok u svijetu gotovo svi narodi tvrde da znaju svoje historijsko porijeklo, u zemljama bivše Jugoslavije, a pogotovo u Bosni i Hercegovni, vode se rasprave ko je ko i odakle je došao, te koji narod po tom osnovu ima pravo na dominaciju.
Početkom devedesetih godina hrvatski su historičari, u želji da dokažu kako Hrvati nisu isti sa Srbima i Bošnjacima, otpočeli potragu za neslavenskim korijenima. Pojavile su se na desetine publikacija o tome kako su svi Hrvati došli s iranske visoravni. Pronađeni su grbovi, slični nazivi i mnogi drugi elementi koji su trebali potvrditi teorije velikih seoba i iranskog porijekla Hrvata.
S druge strane, srpski su historičari uvjeravali, ne samo svoje, već i druge narode bivše Jugoslavije, da su svi oni Srbi, samo različite vjere, te da nema sumnje da su nam svima Rusi braća po krvi. Dokaz za to je bio slavenski jezik kojim pričaju svi stanovnici bivših republika. Sve školske knjige u bivšoj Jugoslaviji su ovu teoriju zabetonirale u glavama naroda.
Najteže je bilo Bošnjacima. Njih su prisvajali i Srbi i Hrvati. Čak se išlo do besmislice da su Bošnjaci turskog porijekla. Sve su činili da kod Bošnjaka stvore averziju i kompleks niže vrijednosti, što su donekle i uspjeli, a što djelimično još uvijek traje kod nekih pojedinaca. Na nesreću Bošnjaka, bosanski Srbi su imali svoju maticu Srbiju, a bosanski Hrvati Hrvatsku. Tražeći svoj identitet, Bošnjaci su se sredinom devedesetih godina, a i prije, pokušali identificirati sa Bogumilima i time biti nešto što nije ni srpsko ni hrvatsko, već autohtono bosansko, dakle vezano samo za Bošnjake. Razlog je bio taj što je islam došao tek početkom Novog vijeka, dakle stotinama godina poslije katoličanstva i pravoslavlja.
Ubrzan razvoj genetike u posljednjih desetak godina, zasigurno će neke razočarati svojim neoborivim dokazima o njihovom porijeklu. Seobe Slavena, iranski korijeni, bratstvo s Rusima, veza s Turskom – sve su to teorije kojima se već uveliko klima pod nogama.
Jedna od studija o genetskom porijeklu stanovnika bivših Jugoslavenskih republika realizirana je u suradnji sa: Institutom za antropološka istraživanja u Zagrebu, Medicinskog Univerziteta u Skoplju, Kliničkog centra u Beogradu, zatim Estonskog Biocentra pri Tart Univerzitetu, Medicinskog Univerziteta u Prištini, Medicinskog Fakulteta u Tuzli, Kliničke Bolnice „Bijeli brijeg“ u Tuzli, Domu zdravlja u Zagrebu, te Škole medicine u Edinburgu – Škotska.
Kako bi rezultati bili što bliži realnoj situaciji na terenu, uzorci su sakupljani i testirani u svim gradovima bivše Jugoslavije.
Genetske grupe, koje su analizirane u ovom istraživanju, su sljedeće:
J (J2e*,J2e1,J2,J2f1) – Ova haplo grupa je Anatolskog porijekla, najvjerovatnije je došla sa osmanlijama na Balkan/Europa (prema Wikiediji haplotipovi su geni koji se ne rekombiniraju i nemaju svoj par na drugom kromosomu. Sve takve gene na Y kromosomu i mitohondrijskoj DNK (mtDNK) nazivaju se haplogrupama odnosno haplotipovima). Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 1,9 odsto, Bosna i Hercegovina 1,4, Srbija 8,0, kosovski Albanci 16,7, Makedonci 12,6 i makedonski Romi 1,8 odsto.
E (E3b*,E3b1…itd.) – Ova grupa se nalazi na cijeloj jadranskoj obali, Italiji, Grčkoj, Albaniji i graničnom regionu. Najveći procenat se nalazi kod kosovskih Albanaca. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 5,6 odsto, Bosna 10,14, Hercegovina 8,9, Srbija 21,25, kosovski Albanci 47,4, Makedonci 24,06 i makedonski Rromi 29,82 odsto.
K* – Ovaj haplotip pripada Hunsko-turskoj grani, a korijen ove grupa je u Mongoliji, najvjerovatnije donesen sa Hunima u Evropu. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 0,9 odsto, Bosna i Hercegovina 2,84,
Srbija 7,08, kosovski Albanci -, Makedonci 1,27, makedonski Romi -.
R i R1a – Slavenskog porijekla; ovaj tip je sa Crnog i Kaspijskog mora najvjerovatnije sa “kurgan-kulturom” došao u Europu. Najčešće se nalazi u Rusiji, Ukrajini i na Baltiku. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 34,30 odsto, Bosna 24,60, Hercegovina 12,06, Srbija 15,93, kosovski Albanci 4,42, Makedonci 15,19 i makedonski Romi 1,70 odsto.
R1b – Nosioci ove grupe se susreću najviše u zapadnoj Evropi. Najveći procenat je na špansko-francuskom području, a također velik procenat u Velikoj Britaniji i Irskoj. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 15,70 odsto, Bosna 1,40, Hercegovina 3,55, Srbija 10,62, kosovski Albanci 21,10, Makedonci 5,06 i makedonski Romi 1,75 odsto.
I – Ovaj haplotip postoji samo u Evropi, za razliku od svih ostalih haplotipa. Zato se smatra da je u Europi i nastao kod prvih Evropljana između dva ledena doba, prije 30-35000 godina.
I1a – Najveći procenat ovog tipa se nalazi na Skandinaviji i Islandu. Ovaj haplotip u Velikoj Britaniji nazivaju i Vikinger marker.
I1b* – Ovaj haplotip se najčešće (najveći procenat) u Bosni i Hercegovini nalazi i okolnim zemljama, pri čemu sa udaljavanjem jako (naglo) opada. Naprimjer, u Hrvatskoj blizu Slovenije nalazi se samo 20 odsto ovog tipa.
Jedna podvrsta se nalazi na Sardiniji.
Za sada je ovo otkriče zapanjujuće, jer do prije pet godina niko nije ni znao ni slutio da izvan Skandinavije (Vikinga) ima još nasljednika prvih Evropljana.
Procenat ove grupe u stanovništvu (I*+I1a+I1b*+I1c): Hrvatska (kopno) 37,0 odsto, Bosna 53,65, Hercegovina 70,91, Srbija 36,28, kosovski Albanci 7,96, Makedonci 34,17, makedonski Romi 5,26 odsto.
Najinteresantnije od svega leži u činjenici da je I1b grupa u Bosni i Hercegovini zastupljena sa visokim procentima. Do sada niti jedna takva koncentracija nije zabilježena u Evropi.
Zapadni genetičari i antropolozi vjeruju da su upravo Vikinzi naši direktni potomci, što potvrđuju i genetske analize posljednjih sedam godina. Pojavljivanje haplogrupe i na teritoriji Velike Britanije, Francuske i kod Kelta, pripisuje se Vikinzima koji su se spuštali i ratovali na ovim teritorijima, a koji su u sebi nosili naše gene i tako ostavili genetski trag iza sebe. Ova grupa dominira, osim u hrvatskoj i u bošnjačkoj, te i u srpskoj populaciji BiH.
H – Ova haplogrupa je nastala u Indiji i najvjerovatnije sa Sintima i Romima došla na Balkan. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) -, Bosna i Hercegovina -, Srbija 0,9, kosovski Albanci –, Makedonci –
i makedonski Romi 59,6 odsto.
Na osnovu ovih istraživanja može se reći da je 34,3 odsto Hrvata slavenskog porijekla(haplotip R1a), 25 odsto Bosanaca su slavenskog porijekla a 12 odsto Hercegovaca, dok je samo 15,93 odsto Srba slavenskog porijekla (što obara u potpunosti srpski mit o njihovim slavenskim korijenima i bratstvu sa Rusima).
Procenat muškaraca koji pripadaju anatolskom (turskom) porijeklu je sljedeći: 1,4 odsto Hercegovaca, 1,9 odsto Hrvata a osam odsto Srba je anatolskog (turskog) porijekla. Ostalih 7,08 odsto Srba nose haplotip K (hunsko-turski).
Prije nego što se počne govoriti o “teoriji zavjere”, valja znati da su ovi podaci sadržani u studiji zemalja (i institucija tih zemalja) koje su u učestvovale u ovom istraživanju. Ovi podaci su tek početak tipiziranja stanovništva i, vjerovatno, biće nekog pomijeranja ovih brojeva, doduše ne u nekoj značajnijoj mjeri, jer će upravo pomenuti biti i ostati kao osnova.
Ovo je također dobra osnova kojom se ruše svi “mitovi” o velikom srpstvu, hrvatstvu, slavenstvu, avarstvu…koji – kako se sada vidi – ne odgovaraju stvarnim činjenicama.
Jednoga trebamo biti svjesni, u Bosni postoji šest različitih haplotipova, u Hercegovini 11, Hrvatskoj 12 i Srbiji 13. U ove dvije posljednje države ne dominira nijedan haplotip, pa se nijedna od ove dvije zemlje ne može pozvati na čiste korijene, jer su kao i većina europskih zemalja mješavina iz različitih krajeva porijekla. Jedino, i samo, stanovništvo BiH posjeduju, kao što je rečeno na osnovu rezultata istraživanja, najveći procent samo jedne haplogrupe u cijeloj Europi i ovu genetsku izolaciju do objavljivanja ove studije (a i drugih) niko nije smatrao mogućom, i nigdje u Evropi se ne pojavljuje na tako velikoj površini.
Na kraju važna napomena: Bosanci i Hercegovci ovdje nisu prikazani kao tri etničke grupe, nego kao cjelokupno BiH stanovništvo uopće.”
Sve te vodilo k meni, iz daljine, iz mraka…
Sve te vodilo k meni, vec od prvih koraka…
Mada nista nisi rekla, ja sam znao, ja sam znao
Iz tih kretnji i porijekla: Sve je isto, sve je “kao”.
Sve te vodilo k meni, sve sto rode samoce,
mala primorska mjesta, isti pisci i ploce…
Kad te baci kao ladju nocni val do moga praga,
Nije bilo tesko znati da mi moras biti draga,
Da mi moras biti draga…
Sve te vodilo k meni, tvoje oci i usta,
Tvoje ljubavi mrtve, moja losa iskustva…
Mi smo bili na pocetku istim vinom opijeni
I kad si isla krivim putem – sve te vodilo k meni,
Sve te vodilo k meni…
Mi smo bili na pocetku istim vinom opijeni
I kad si isla krivim putem – sve te vodilo k meni,
Sve te vodilo k meni…
Znate li kako vam se može zgudumiti, a srce vam puno ljubavi i radosti. Natekne vam srce od neke prevelike miline i ponosa , pa boli do suza radosnica.
Pitate se odakle vama tako milo i lijepo dijete, prepuno dobrote, koje je isto vi, i malo više vi, nego što ste to ikada bili.
Htjeli bi da tu ljepotu, tu milinu nosite na rukama, kao nekad. A ne možete. I onda vas nešto jako žigne, negdje između srca i žile kucavice, skoro na pola vas presječe .
Bože Milostivi , boli, kako ta djeca brzo odrastaju.
Koliko prekjuče , jednog 28. aprila , moje djetence je bilo malo veće od starinskog mlina za kafu. Ružičasto i krhko kao kristal , da me je bilo skoro strah uzeti ga u ruku , bojeći da ga ne povrijedim .
Ali ga ipak uzmete i srce vas zaboli, koliko se topi od miline koja zamanta mozak. Privijate ga na srce, na mjesto gdje mislite da je duša.
Čitav svijet je vaš. Ma kakv svijet . Univerzum . I život pride.
Pune vam oči suza kad dižete pogled ka Nebu i zahvaljujete. I plačete. Ničim potaknuti i obaveznao – svaki put kad gledate tu ljepotu..
U mahali se to kaže plačem k'o godina, ma šta mu to značilo. Ne znate zašto , ali plačete i boli vas. A nikad sretniji niste bili.
Ne žuri vam se misleći ima vremena.
A nema!
Zaboravili ste da su vas učili, što možete učiniti danas, ne ostavljajte za sutra.
Ne stignete da se poigrate sa njima kako treba,
Juče je grozni , genocidni rat tutnjao ovim dunjalukom.
Danas imam velikog , odraslog sina. Ljudinu .
A taj zli , nesretni rat ukrade vašem djetetu četiri godine djetinjstva i odrastanja. Četiri godine očevog milovanja, jer otac mora ići tamo , gdje ga drugi dio srce zove. Braniti svoju rodnu grudu – Sarajevo Grad čednosti i Bosnu zemlju Božije milosti . A čereči se srce, čereči i krvari , k'o jako zaklani kurban.
Djete ima jedanaest godina, a otac se puške mora fatati i igrati “kauboja i indijanaca „, dobrih i zlih , monstruma i nevinih . Učestvovati u umobolnim umom skladanom beskonačnom ruletu , u kojoj samo smrt nevinih ima dobitni broj .
Dijete ne shvata zašto oca nema i po sedamdeset dana. Odi na teren , jer i tamo se Čednost i Milost brani.
Dijete ne razumije zašto otac svakog dana postaje sve tiši i tužniji. Nijansu pogrbljeniji i bjelji.
Ne zna dijete , iako djetinjim bilom sluti , da svakog dana nestaju dobre i nevine ljude . Mnogo ljudi koje on zna , i one mnogobrojnije koje ne zna , samo zato što su na ognjištu svome ostali i što iskreno vjeruju u Boga jedinog..
Ne zna dijete kako je svakog jutra umirati i moliti se Bogu Milostivom . Pa onda svako podne i veče. Dok krici molitve ne prispiju u svaki damar . Svake sekunde. moliti se da se djeci njegovoj ništa ne desi, dok on po rovovima skita i luta . A u očaju pojma nema u kojoj mahali danas mala nevina djeca i žene djeca ginu.
Ne znate kako je, kad osjetite da je granata u vašu mahalu pukla, a telefona nema i niko vam ne može reći gdje je roknula i koliko je djece poginulu. I kako se zovu .
Hroničarima su djeca brojke, a ne znaju zbrajati. Kažu poginulo toliko i toliko djece. Zaboravljaju da je za njima umrlo barem još dvoje insana. Roditeljima su djeca sve. A o djeci koju ubijena djeca neće roditi , niko nikad ne govori.
Dijete vidi da mu otac blijedi , bijeli , muči i škrguće zubima, Stišće ih, njega i sestru mu, toliko da se oni lome, a ono ne zna zašto. Ali brzo uči i uskoro će sve znati. Jedino neće imati odgovor na pitanje :
-Kome je on , nevino dijete išta skrivio ? Ko će polagati račune za izgubljeno djetinjstvo?
Prođe rat, a dijete iz rata izašlo kao petnaestogodišnji mladić.
Ne možeš se miline i ljepote nagledati. Ali bol što se više ne možeš igrati sa vlastitim djetetom muti sliku . Ne moš ga krilo ga staviti, na srce prisloniti, u kosu poljubiti i reći mu:
– Volim te djetešce , moje milo. Loši ljudi su otišli ka vrelim putanjama u susret . Oprosti mi , što me nije bilo.
Eto , to je rat učinio. Ali Hvala Bogu Jedinom, živi se.
A opet , safata vas neki sram što drugi ne žive. I još veći bol što su tolike nestali.
Mahinalno kreneš ka djetetu, pa sa zatomljenim krikom na usnama , bolom u grudima staneš. Jer dijete je čovjek, a ti hoćeš da mu ljubavi i milovanja ko djetetu daš. Samo ga pomiluješ po stomaku il grudima , i milošte pljesneš po gujici.
Kažu prošo voz.
Kako boni prošo voz?
Koji voz, boni ne bili?
Ko ga je vidio?
Niko !
Dijete je uvijek dijete , i hoću da ga uvijek volim i milujem kao da je ono malo , prelijepo i krhko mlince dijete.
A taj prošo voz se uremizio u grudima , zajedno sa ledenom kompozicijom dugom četiri godine nemilovanja. Četiri duge godine nemaženja i nešaputanja očinje ljubavi, :što bole čitav život. Mogu se dva kruga oko istoka i zapada napraviti. Pride još jedan i po oko polova.
Parkirala se sa bolom i čemerom, tegobna kompozicija krcata krivnjom i grižom . Ne mrda i ne izbiva. Ne možeš od nje disati, a pokrala sve riječi, zagrljaje i milovanja.
Kako djetetu reći:
-Izvini sine, imao sam preča posla.
Ne možete to reći , jer sin može upitati:
-Zar nije najpreči posao otac biti.
Ruke stišćeš da ne bubaš u betonske zidove. Onako po mahalski, krvnički iz sve snage. I rukama i nogama i glavom. Dok vas ne prokrvariš i poplaviš.
Džaba ti oče. Prošo voz .
Sve da glavu na panj turiš , ništa se ne može vratiti, ni nadoknaditi. Ni jedan jedini poljubac. Ni jedan jedini zagrljaj. Ni dašak pogleda.
Sada , to moje dijete , koje su mi pokušali ukrasti, ima tri prelijepa sina sa milom Grlicom jednom.
Meni u srcu malo lakše. Otpade nekoliko vagona kompozicije. No, glavninu ću tegariti i na onu stranu.
I sve nešto mislim i nadam se , da mi sin zna kako djeca brzo rastu. I da je najpreči posao biti otac.A ne mogu savjet dati, jer me stid što sam djetinju ljubav morao staviti na drugo mjesto..
Samo se molim i tješim da zna da ga nikad, niti jedne sekunde nisam prestao voljeti.
Ne znam zašto , ali i danas ponekad , u tišini i osami , po molitvi zaplačem , željan tih nemilovanja i nemaženja , punih ljubavi i sreće . U mahali se kaže :
-Neutješno plače ostarjeli ratnik i blentovija k'o godina , ma šta mu to značilo.
Sretan ti rođendan , milo , maleno djetence , sine ljubljeni moj.
Ponekad zastani i zaustavi vrijeme i uvijek voli i miluj te tri svoje ljubavi . I onu Grlicu što ih , uz Božiju volju , donese na ovaj prelijepi dunjaluk.
Ponekad im , neobavezno , tiho da ih ne probudiš sviraj uspavanku , onu o bolu , kojom , Hvala Bogu , ne stigoh te uspavljivati.
Laz je da nikad ne prebolis
Nekoga tko te ostavi
Jer kada prestanes da volis
Sve se to brzo zaboravi
Laz je da preduge su noci
Kada si napusten i sam
Evo vec godine su prosle
A ja o tebi ne razmisljam
Samo ponekad
Na tvoj rodendan
Osjetim bol u grudima
Samo ponekad
Na tvoj rodendan
Osjetim da nemam nikoga
Laz je da zivjet neces moci
Sve su to smijesne zablude
Uvijek ce druga ljubav doci
Vrijeme je stari prijatelj
Kada me pitaju za tebe
Vise mi glas ne zadrhti
Jer jednom ugasena vatra
Vise se nikad ne zapali
Nekad ti se posreći
a ti malo imaš veze s tim
tek zov prirode
rodi ti se dijete
tić slatki
sreći nikad kraja
jer i grlica je tu
zbog tog tića
te grlice
snovi se nižu
zbog te djece bedara tvojih
utkane u pore života
počinješ da shvataš greške
i sve one grlice male
ona ili one
svjejedno je
što ostavljale su ti slatku
punoću tragova
duboko usječenu u grudi
ordenje okačeno u nutrini bola
da samuje i vrišti
što se desi srcu to ostaje srcu
zauvijek ili barem do groba
što se duši desi to ne ostaje u duši
rastače se po Univerzumu
iza poslijednjeg sna
JA VOLIM TE,
A TI SE NA ME LJUTIŠ!
JA ZOVEM TE,
A TI K'O NEBO ŠUTIŠ!
VOLJENI,
TI TRAŽIŠ LJUBAV ČISTU!
VOLI ME,
U SVAKOM KAŽEŠ PISMU!
ADEM JE *DŽENNET VOLIO,
A *IBRAHIM SINA SVOGA!
REF.:
NA TREN SU TE ZABORAVILI,
USRED SVIJETA ČAROBNOGA!
TI ŽELIŠ SAM VOLJEN BITI
I SVAKOM LJUBAV OTKRITI!
JA VOLIM TE,
ALI GDJE SI SADA TI?
U SRCU TVOM,
GDJE GASIM SE I PLAMTIM!
BISERU,
MOJA JE LJUBAV MORE!
SA NJOM SI ODSJAJ *NISANSKE ZORE!
