Kad voliš tad živiš lud,
sa patnjom,
i čežnjom
i brigom.
Pa šta?
Bez ljubavi nikuda ne vodi put,
sa ljubavlju, već si stigo.
Jedan nježni pupoljak
latima proljeća tek ga odijevaju
me rastuži
kad napisa
Meni nije samo jedanaest godina
pa ti vidi šta ti je raditi
Meni nije samo jedanaest godina
šapuće mi krik iz nekih dana
koji nikako da izbrišem
bojim se da me ne zaboli
rječi koje bih mogao čuti
a kasne samo pola vijeka stađuna
Meni nije samo jedanaest godina
a ja ne smijem da je pitam zašto ono samo
neću da bude ono isto samo kao nekad davno
kad nisam znao ništa
ni vrisnuti ni pisati pjesme tužne
neću da mi opet ljubičicu zgaze
Meni nije samo jedanaest godina
hoću da je samo radoznalost varke
Djevojčice mile i plavetne
koja hoće da uči i sanja
poetesu sa srcem da rađa
i ograde pravi
Bole me tvoje godine mila
jer mirišu na nečije druge
kad su plavetne bile
i nestale
i zato ne dam
Tebi da bude samo jedanaest godina
Pero sve može
i ono zbori
ti si proljetni vodopad
snovite ravnice dugine noći
i još rečem
mila ti imaš sedamnaest
ili koji stađun više u godinama ljetnim
al’ ne pristaj da budeš sin
ostani samo prelijepa ti
Moja Jube, moj golube
ka san posa ti si rekla
a ti pojdi ko ti more
ja cu sama nosit’ brime
tvoje dite, tvoje ime
i u suzan topit vrime
moj Marine
Moja Jube, moj golube
rekla si mi ka san posa
ko ce tvoju robu krpit’
i mizerju s tobon trpit
a mi cemo ovod patit’
‘oces li se i ziv vratit’
moj Marine
Moja Jube, moj golube
ca si rekla sve ti vaja
ko bi voli siromaja
nevojne su ovod noci
prazne noci bez pokoja
nije ovod jubav tvoja
jube moja, jube moja
Bio jednom jedan uzdah
bila jednom jedna sjena
bio jednom jedan covjek
bila jednom jedna zena
Bio jednom jedan mangup
bila jedna cura cedna
imali su svoju pricu
bila jednom ljubav jedna
Ref.
Stotinama godina
ponavljaju se teme
bila jednom ljubav jedna
ali kratko vrijeme
Bio jednom jedan sapat
jedan vrisak bola
dvije usne, dodir jedan
i istina gola
Ponavljaju se teme
Čekam.
Šuti.
Čekam .
Šuti,
Očekivala sam nastavak.Sedam dana – šuti.
Idem ga naljepit, ko bebica zvečku.
Nazovem ga.
Eh,pitaćete odakle mi telefon.
Oglasio čovo da mu treba saradnica.
-Dobar veče.
-Dobar veče.Izvolite ga.
Joj kretena, ali glas mu po mojoj volji, promukao ali nježno razumljiv.
Prešuti.
A možda je neki nepismeni jado,pa se u njegovoj vukoderini tako avazi sa ženama.
Zašto po mojoj volji?
Jednostavno ne volim slušati muškarce da zbore.
Mnogo ga tupe i prave se važni.
Hajd to mogu pregrmiti,ni po jada.
Ali što mogu pametovati?
Rekli bi ljudi svaki od njih ,najmanje Sokrat.
A kompleksaši manje vrijednosti,ha se isprečiš ispred njih.
-Ja po oglasu.
-Kojem oglasu?
Vidim ja hablečina.Ne mre pamtiti ni svoj oglas.
-Za saradnicu.
-Koju saradnicu.
-Saradnica za saradnju.
-Što će mi saradnica.
-Tako mi rekli u birovu.
-Kojem „birovh“, da nije slučajno „burov“ u pitanju.
Rekoh li ja pametni moraju pokazati svoj um.
-Birov za posa.
-Aba zo.
-Znaš li slikati.
-Ne ja.Ni slučajno.
-Ne pada mi napamet.Takva saradnica. Čuj saradnica, a ne zna slikat.
-Hajd…
-Nemoj reći zdravo.Nego znaš li čistiti?
-Štttta?
-Ma sve.Valjda čistiš po kući.
Trebala mi lova, malo dekintirana,mnogo mi duguju za radove,šta ću odvalim.
-Ja sam profesionalna spremačica.I preko mrtvih leševe ako treba gaziti.
-Dobila si poso.Vidim ja pametna si ti.Normalno, gdje si vidjela da se gazi prkeo živih leševa.
I hek slušalicu.
-Hud ili lud nema treće.
A u pravu je.Imam ja pravo.Gdje sam vidjela da se gazi preko živih leševa?
Nigdje.Ali nisam vidjela ni da se gazi preko mrtvih leševa.Samo ih zakopaju.
A ne znam ,što me bar ne pita za ime.
Nisam ni ja njega , ali ja sam dama.
Dame biraju.
Joj, jesam dobro izabrala,postadoh higijeničarka.
Krah trećeg dijela.
Ti si njezan cvijet
ja sam vjetar ludi
i ne zivim ja k'o svi
drugi ljudi
ti si njezan cvijet
ali necu te ubrati ja
Ako ranim te
nek’ mi nebo sudi
ja ti sanjam let
bolje s’ drugim budi
zato pusti me
neka boli, al’ odlazim ja
Ref.
Ja sam samo vagabundo
mene ljubit’ to je ludo
bijelo jedro na sred mora
mene zove nova zora
Pod zvijezdama si zaspala
ja sam samo vagabundo
ti si mene sanjala
Mnogo toga ti rekoh
ljubavi poklonih
nježnih milovanja podarih
igrama sluđujući roditelje
Gledam neki dan
umilno subotnje predvečerje
pet djačaka
pet djedinih ljepota
rasturaju dom
ludnica u kući
iskonska radost u srcu
jedan milozvučni dječiji glasić
odzvanja u ušima
nesvjesno najavljujući rođeni dan
Ne zna dijete
nisam mu još rekao
možda griješom
malen je
neće shvatiti
rođen je danom planete zemlje
darovan blagoslovljenim imenom
uz brižne roditelje
nada je
biće dovoljno za sretan vijek
nalik roditeljskom
ili bar djedinom
Sretan rođendan Alek
i svi potonji dani
radovanje djedino
Danas je Srijeda 22. April / Travanj 2026. godine.
Ovako su se dani odmjerili:
111 naspram 254 . Sa danima se ne treba šaliti. .Mnogi su zaplatili zbog toga, a nadolazećih dana ima toliko da ih čovjek ne može za života izbrojati.
A opet…
Vi mislite da nešto znate.
Pomislimo , evo “pametnih” učenih ljudi, nešto kao naše ilmije koji sve “znaju”.
Toliko toga napričaju da se u međuvremenu od njihovih gluposti i so obljutavi.
Njih nije briga ako ispadaju kreteni ili glupani.
Njih plaćaju da zbunjuju pučanstvo.
Da se narod zabavi sobom, da bi nalogodavci lakše vladali.
Preplavljeni smo pričama iste ili slične sadržine.
Kopija kopije, pa onda kopje kopija i sve dok vam se na zavrti u glavi.
Dobri stari Gering.
-Dajte mi navjeću laž i stvoriću od nje istinu.
Ponavljanjem , upornim i napadnim ponavljanjem.
Tako vam je to.
Što bi poete rekle:
-Lud ili zbunjen insan je uvjek natakaren,
U prevodu:
-Klonite se “pameti” od nepameti.
Boje Univerzuma
Zviježđe i raskoš
Sunce
Mjesečeva Modra rijeka
Pogled na Terra est Stella
Dugino obzorje
Anđeli u Božijoj milosti
Anđeli djetinjeg lika
*
Sve počinje Božijim imenom
Ja Jesam
Savršenstvo Vaseljane
Mudrost Maglica
Blještavost Sunca
Sjaj Mjeseca
Neponovljivost Terre
Zadivljivost obzorja
Ljepota Anđela milošću Boga Jedinog
Hvala i Slava Gospodaru Svijetova
Amin
