Blekijev pojmovnik i dijagnoza

Iz serijala Oni jašu a mojsije harmonike baca

Jednoć, Oma i Deba bili u posjeti jednoj u bolnici. Tako Deba reko.Nije jedna ,već Kosa , Omina prva prava ljubav.Ta bolnica je niže ginekološke, ime joj se ne pominjalo,u onom vaktu, preko puta , bocu više pionirske , gdje lavovi riču i ne daju insanima spavat vas cijelu noć i ovi postali nervozni.

Možda je zbog tih lavova rat izbio, Rikom ljude izbezumili, a jednog proljeća to nesnošljivo postalo. Sjeli ljudi da se dogovore šta im je raditi, ovo dalje više vako ne m're. Nikako da se dogovore. A takarli je, mogo bi jedan narod nestat.

Jedni * kažu prosimo zvjerinje Evropskoj zajednici nazadaj vrnuli. Nikad ih nismo mogli razumjeti. Uvijek nešto prosim, prosim, mi davali i davali,a oni opet i opet, prosim i prosim. Nama dosadilo
naučite po naški molim. Jok neće da čuju. Ograničeni tovariši neki, tovariš bio kenjac ostao.

A opet nam to prosim tako nježno, prefinjeno i zavodljivo bilo kad ga šapuću neke mojce, sonje, biserke i ditkice. Njihovo prosim šen krat lepi i prosim ubavo mili ili prosim još samo ah… joj mamo mamice. To nam nije bilo žao. Nisu morale prositi, imali mi toga ah šta mi radiš jedini, šenkrat ubavo prosim, kod nas ima koliko god neka hoće.

Zbog nas u onu zabit, partizansku bolnicu Franja u duševnu umobolnicu pretvorili. Sve malene Mojce, Sonje, Biserke i Ditke, pride neku Alenku zbog sramote i bezbjedonosnih razloga, opće opasnosti po dolželu zanavik zatvarali.

Ono zbog polnog općenja sa tujincima et sindrom amore de la heraldika bosnia nisu pominjali, sramili se. Zatvarali i elektrošokove davali, hipofize odstranjivali.

Muškarci ih njini nikad nisu posjebuvali, po naški imali. Deba,ih,kaki je rekao bi takarili.Zbog toga muški smradaju, a nama ne treba  njihov smrad. Bolje što odoše,normalno tovariši, odahnusmo nema više prosidba, malo im uvijek bilo.Malo nam žao tovarišica,ali eto njih svako malo kod nas na partijanje i ono štošta.

Kažu nigdje ćevapa ko u Sarajevu.Ćevap je ćevap,ali u Sarajevu, sve same čevapčine.Ko će to bolje procjeniti od stranjskog svijeta.Pogotovu ženskog..Eto ona kitočkica svako malo na ćevap,joj ,mamo mamice. Načisto poludio ženski insan za sarajevskim čevapčinama.

A za ono zavodljivom, prosim ubavo mili moj ,smo našli lijek i čaru da se ništa ne otkrije. O tome ne smijemo ni je'ne lanut. Mogla bi umobolnica Franja jope’ proraditi.

Jedna vrsta cigareta  njihov izum, a oni stvarno misle da u kutiji sedam in pedeset toliko cigara ima. Pa ti zlo ne misli, koliko su hablečine bili. Blečci, uvijek namrgođeni ,k,o da im se  tujini žene tandaraju. Namah onoj majci zvijeri Europi na takarenje prilježiše.

Oni drugi* što im ispod grla nešto klatara; oni što su praznik, drugi februar najviše voljeli, kulturno se odmaknuše. Rekoše to ne bum naš probljem. Mnogo je šiptara kof njih.Poprimili nhjihovz spiku.Svoje smo zvijeri u kamenjar torove prangijama zbili i pustićemo ih kad stađun bude povoljan.

Treći* bi odmah da kolju neuškopljene i nevine lavove. Naprosto se zajapurili, pobješnjeli i pomahnitali i ubarabatili. Donijeli i uneređene gusle ko dakaz. Kažu, vidite šta izmetli drvo kaže kako se to radi.

Četvrti* misle malo ekološki, malo humanije; možda bi ih trebali sterilisati ili uškopiti. Bijele bubrege otfikatiri , što bi reko Deba.

Ove četvrte, odmah oneređena vojska srbalja ,sa svih strana, i sa brda i sa dola opkoli i plastovima bodljikave žicom ogradi  svu čestitost bosne divne..

Tako je izbio spor oko lavova.

Neki pak kažu da se sporilo oko lavova, ali zbog njih rat sigurno nije izbio. To je bio samao povod ko onaj 1914.

Rat je zapravo izbio zbog nastavaka krstaških ratova inkvizicije , svetih zvjeri vatikanskih.

Dakle, rat se zbi zbog mentora , i zbog nekih načrtanija oko kojih se u drugom zološkom vrtu, onom karađorđevskom;  druge zviri na nož, kamu i prangije, a one treće zveri na drvosječku sjekiru, malj i gusle zakleli .Kolji i lavove i balije, sve odreda, ni ženu ni djecu ne zaobilazi.

Onoj ženskoj, nije od Mojci i Ditki, ali da je voljela joj, mamo maice jeste, plaho; iznenada pozlilo. Ništa opasno , kažu hećimi, prehlada neka i pogledava nebo kako se plavi i kako ga rumenilo zalazećeg sunca obliva.

Kad ono tako kaže nika ne izađe na dobro. Ako promrmljaju nije loše ili nije najbolje, to se nekako pregrmi. Kada se proderu nita opasno ili neko bude natakaren pa rikne, ili neku opasnu boljku prihefto i samo plaho natandaren kopni i riknjava.

Ništa opasno je: Riknjavae neminovnus poetica garantus.

Zadeverali se Oma i Deba oko, dijagnoze, Glava boli!Hem rukopis nečitljiv,hem neki stranjski zbor, miriše na latinluk.

Ne gledaju žensku što se baildiše, samo zinuli u dijagnozu. Možemo li je posuditi malo, odgovor i ne traže, trk do Mojsija. Taksi pred vratima za svaki slučaj čeka.

Kaže Deba : Mojsije ti si najprviji i najpraviji od svih ćafira, moš li nam ovo čitabe protumačiti.

U anamo onu materinu grmi Mojsije ,ali viri. Nisam ti ja pisar od vakih slova. Idemo Hercu on je latinluk živi, koliko mu herc dozvoljava,ili ako nije rikno.

Herco kaže njemu pismena nepoznata, nema takijeh na radosnim vijestima. Idemo kod Lenjeg on pantomimu vrsno zna, možda nam nešto išareti.

Kod Lenjeg skontaše ništa od mahanja , ubebo se ni vještačko ne pomaže. Pokupiše ga pa kod Dobrog. On se smiješi i notes knjigu , mali pojmovnik iz prsluka vadi, prirasto mu srce, i oni gedaju šta piše:

dg. RIKNJAVAE NEMINOVNUS POETICA GARANTUS HABITUS SCIENTIE ET ASTRIS

med./ lat. dijagnoza (dg.)  mrijeti se mora poezija slijedi, tijelo nauci i zvijezdama; smrt neminovna; laički :rikno ti ne rikno riknućeš, a onda ti nauka i zvijezde sude ( a borami i vlast; to ne piše, logično se podrazumjeva)

E, jes mu onaj hećim mnogo pametan , mogo je kratko i jasno reći : rinknućeš stara sad pa sad, takariš zvjezde i nauku;

još dodaju,

Petrović Petar Njegoš: on se nije ženio. Hadum dokazano. Kako neće tuberan bio. U tujini po kojoj je svoje balege sijo, nije lijeka našo. U nekom kamenjaru daleko od hećima rikno.

Tako to usud radi. Ti zlo siješ i pjesmama hoćeš ,narod nevini , braću svoju da istrijebiš. E pa vidi kako se kusi trijebe.

Dali je ovo kvintet klapa pojila , duet Debe i Oma tarabukovao ili samo Deba izšargijo ne sjećamo se.

Ode konzilij svoju dijagnozu hećimu  da predstavi  on muhur na nj opiči.

A u sobi jako ona ženska umrla. Samo oči zatvorila , zaspala i usnila. Pa sad sanja i vidi i naravoučenije šalje:

Joj, mamo mamice blentovija da ih svijet take više nikad neće roditi.

Neko će reći kakva pouka i basna.Joj ,hajvana kaže Deba eto jel, im sada jasno šta je basna.

 

 

P.S.

Jedni * –  Slovenci

Drugi * – Kroatjanci

Treći * – Srbalji

Četvrti* – Bosanci (uključujući neke samoproglašene ali nučno-historijski neutemeljene ,  oliti novokomponovane Bošnjačke kreature )

Dani nisu cjepanice / Igrokaz na dan 17.Mart / Ožujak

 

Danas je Utorak  17.Mart/ Ožujak 2020. godine.

Dani  se poredali k'o cjepanice , misle neuki – 77 / 289 –   prošli / budući.

A nisu. Nikako nisu ko cjepanice. Vrlo su živi i prelijepi . I zbog nevjerovanja, zapravo neuke slažu   kao cjepanice. Ne jednog po jednog nego mase na raznim dijelovima dunjaluka , različito bojenei to objene. Ni jedan insan kome je dan nanijetio da zalegne ko cjepanica , ne mre se maket ni nogirati od sudbine.

A ljudi misle da su pametni. A dani ih svaki tren nadmudruju. Evo recimo pođe čovjek na ljubavni sastanak. Napirlito se . Riđu bradu jedino nije sredio , jer je vaskoliki život bio neuredan i bijedan. Sve do momenta dok ga mama i babo ne naučiše kako od naroda oteti  vreće sa zlatom.

I taj rođobradi kažemo pošo na ljubavni sastanak. Ali nije onaj normalni ljubavni sastanak.  Hadumi i tetkice ne idu na takve sastanke Oni idu na sastanak bande, tronacionalističke bagre i fukare. Smišljaju kako varati, krasti i plajčkati od jadnog , zavađenog naroda, kojem je kontejner glavni izvor hrane i nafake.

A opet , nešto kontamo ni narod ne zaslužuje  bolje od te bagre da ih tiraniše i da ih stokom za torove čini. Bira ih ponovo i ponovo. Šta ćete ? Narod gori od hajvana. Hajvan makar , od gospodara  , dobije pristojnu hranu i topli obrok i postelju meku .

I sve narod zna i opet ide za tom nacionalističkom  bagrom i fukarom ,koju nije briga za bilo čiji narod. I spremni su svoju djecu dati radi bogaćenja i blagostanja tronacionalističkog monstruma.

Što bi poete rekle:

-Ja  čudnih hajvana , majko mila.

U prevodu :

-Nije hajvan sve što puže , gmiže , rogove i sljepilo ima.

Insanski hajvan je sve ono što ljudskosti u sebi nema.

Debina individualna dubioza

Deba  jednom imao veliku dilemu o mogućnosti uvođenja limarenja u takarenje. Razmišljao i razmišljao ali ipak na kraju  odust'o.

Kaže; lim i takarenje ne idu pod ruku. Gdje si u tanježi vidio takarenja.

Žao nam zbog odustajanja  jer to Debi u pravilu  ne pristoji. Napose u izvjesnim pozicijama. A toliko se mučio i razmišljao.

Takođe nam je uskratio mogućnosti ubacivanja jedne nenadmašne blic filozofije u neke riječnike ili enciklopedije.

Mudrost je bila toliko kompresivna ,izvaljana i istucana emocijama i strastima da bi sigurno bila dostojna  mnogih antologija, jal’ književnosti, jal filozofije, ali u najmanju ruku astronomije.

Ako nije prevazišao Aristotela ,Nostradamusa i Dostojevskog, njegova poetika je sasvim sigurno vjerodostojnija od gluposti Dantea, Getea, Šekspira, Njegoša,Borhesa i drugih ubleha. Dobro ; oni su bili hadumi ili hadumice,poneki i tetkice, pa nije teško biti umniji i poetičniji od njih.

Limarenje  ima one minimum  tri i po najpoželjnije karateristike za takarenje: prešanje, kompresija,  valjanje i tucanje. Ima tu još mogućih opcija ali tri i po bi bile sasvim dovoljno. Ali ovo nismo još muhurali ,jer nismo pitali ni Jelene ni ostale ženske dijelove konzilija. Ipak se ovdje najviše o njihovoj svili i kadifi radi.

Poslije višemjesečne nesanice i prerispitivanja Deba je  ipak  odustao i limarenje prekrižio iz popisa istoznačnica  takarenja.

Kaže tandaro , ti tucao, valjo ili prešovao ne mereš ti njoj ni pera odbiti , a kamo l’ je stanjiti. Ona ti ko skočiguma ili neki perpetum mobile.

Što  više naliježeš na nju , pa joj opisane radnje opetuješ i opetuješ;  ona jača i raste sve više i više, i ne prestaje  dok ne implodira ili eksplodira. Šta ti Deba zna kako mu to funkcionira. Nije ni miner ni inženjer; ponajmanje ajnštajn ili neki stručnjak za fisiju.

Ni njima nije jasno kako nešto može i implodirati i eksplodirati .I to skoro u isto vrijeme.Maksimum par desetaka sekundi razlike;ali samo u onim akstremnim slučajevima kad prešanje,kompresija,valjanje i tucanje pomahnita i postane neodoljivo raznostrano.Ili kad je zgorelica u pitanju.

Deba to implodiranje i eksplodiranje svako malo osjeti na sebi.Kad implodira, njemu se sve neki biljezi pojave ko šljive pred kazan za rakiju.Kad ekaplodira isto ko da ga geleri grebu po leđima i ostave krvave pruge. Reko bi čovjek obeznanila se žena, pa ne zna šta radi.

Taki je svaki pametan insan. Postane hajvan.Ženana ga smota i smunta, on se htio ne htio limarstvom bavi. Često mu njena rabota i na obraz iz čista mira zasjedne. Šta sve insan mora pretrpjeti da oluk napravio.

Za nevjerovati, za riplija je, kako se  ljepotica kao ptica feniks, eksplozijom ili implozijom svejedno je; ponovo  rađa .I   još milija, ljepša, bolja,  toplija i slasnija bivstuje.Onda takva  po mozgu; kojeg svaka  hablečina u tren zagubi; rovari i vlada.

Deba ,kakav  je nedokazan, sve  nešto misli  kako mu ta neka, za valjanje  od rođenja zrela mozgovne smicalice pravila. Nije mu jasno kako je njegova glavurda, više neki oveći cocin bubanj, mogla izaći iz onog grmića, malog majušnog a tanušnog. Nema veze što je majčin. Prvi miris u životu koji čiovjek udahne je miris đardina, kaže Dobri.

Natakarim ja đardin.Pored tolikih lijepih narodskih imena za papalicu malu,a nezasitu ,on izabro da je bašćom zove i to malo većom.A opet sve nekako ko da ima pravo.Moraću,kaže Deba sam sebi,malo više razmislit o imenima slatkice moje.

Kasnije , kad mu se glavurda izbalansirala sa onim bez mozgašem, on se ibretio kad onaj dole nešto radi , a mozak mu u isto vrijeme eksplodira ,kad onaj implodira. To mu nije imalo nikakve logike. Na te neke implozije i eksplozije, to vremenom uhavizo, iako nije razumio.Kako neki tako neki malen stvorić može u kosmičkom smislu remetiti logičke principe? Nelogičnica jedna draga.

Skonto on da mu to ko struje dejstvo dođe. Gdje god te struje strefi svog te potrese. Eto taj naučni princip elektriciteta i prvodnika i gromobrana shvata.

Zato on zabode svoj gromobran u prizemljenje in misli da je siguran. Viđu vraga, njega opet nešto hek posred mozga i sve mu vijuge poremeti. On uporen kakav je bio, stalno sve ponavlja, opet i opet i više od dvadeset puta, obnoć. Ono uvijek isti rezultat:

Ex capito, ex astris ex nihilo riknuta scientia poetica. Što će reći takari lud zbunjenog.

Fizički nikad problema nije imao ;to smo pročitali. Ali da skonta i shvati pogančerku nikad nije mogo. Ko će je skontat il’ shvatiti od čega je sazdana kad funkcionira na antigalaktičkom principu?!

Nema struje, a drma ko tri puta po trista osamdeset volti i sto wati. Ti je valjaš, kompresuješ, tucaš, bubaš, takariš, tandaraš (sada bi Deba nabrojao i objašnjavao njemu 130 znanih sinonima i još namjerno ispušteni koji pride), ali vremena se za to nema pa ga skratismo.

Daj ba Deba ,skrati , daj pouku; kad već o basnama pričaš.

On ni habera, već nastavlja. Ti sve činiš da joj se umiliš ,a ružica te strujom mlati. Nisam nikad čuo da šećer ima veze sa strujom. Nije baklavica , ni slatko ili pekmez da  joj se  onaj naš slunto umiljava.

On se tamo kofrči ,maltene te buba u prsa junačka, a ona ga samo tresne i on u bandak. Mora mu se hitna zvati i vještaćko usta na usta davat. Nekad ni to, pa ni sajle dizaličke ne pomažu.

Jes da je blesav ko da mozga nema; ali kako će u bandak pasti kad vidi tu rosnu antigalakticu. Umjesto da se ukruti i počasnu stražu antilogici živahnoj i raspjevanoj, joj mamo mamice, daje i daje, ako treba danima, on svako po sata-sat ,meita se igra.

I kakvu bi pouku izvoljevali kad se bezmogovni gromobran i antilogičnica i antigalaktica stanu u limarenju naduravat stanu.Tu pameti nikakve nema ,a opet mišterija i nauka živa.

Ukoliko smo se mimoišli u mišljenju , ondarake vi dajte pouku u ovoj našoj mozgalici.

Možda ste vi pametniji;nikad se ne zna.

 

Čevapčine i Okrugli brojevi / Igrokaz na dan 11.Veljača oliti Februar

 


Pjesma dana

 

Danas je 10 dan veljače 2020. Ako vam je lakše anlaisati ,febraur je.Ili mjesec kada se sve velja , odnosno talasa. to bi napriliku bio četeres prvi dan ove mubarek godina.

Na nepriliku mnogima ima još samo i okruglo 326  dana.A neki nemaju ni toliko.Šta se može. Sve je tura ili jazija.Ako ostane u vazduhu neko vara.

Nemojte opet potezati pitanje okruglosti broja 326. Evo ovako: Zbir cifara je 11.  Da li je to okrugao broj? Normalno da nije. Samo budale ne znaju da nije okrugao broj. Mi nismo budale, ali ako dodamo  sedmicu  na 326 , dobijemo 333. E to vam je okrugao broj:

Kako znamo? Vrlo jednostavno. I zbir ovih cifara je 9. Kada se nešto dva puta dobije i zbroji  različitim umnim, procesima onda je to paran broj. Svi parni brojevi koji se završavaju…

E, u školovanju    nismo dalje stigli. Izbacili nas iz  vrtića. Kažu male ajnštane ne primamo u školu. Svoje teorije okruglih brojeva neka stave pod rep onima koji se veljaju.

Što su ovi obrazovani čudan netolerantan svijet! Ne shvataju da je princip  takara zasnovan na  okruglim i parnim brojevima. Zašto? Niste nam dali da završimo škole , a hoćete da se grebete o naše teorije i umotvorine. Malo šjutra.

Raja , valja ova  ?

Šuti raja. Zavali glave u kontejnere, stid ih , gladni su , pa čeprkaju po smeću. Pankeri po stare dane postali. Ne da  im tronacionalistička bagra i fukara ni  suvu koricu hljeba da zarade.

Mačke i kerovi ga zovu takarli mjesec.   Na zbog takara nego se jadne životinje žive  smrznu  , dok čekaju ne bi li  uradili ono. Nemojte nas pitati koje. To se ne pita. To se radi, bilo da si hajvan ili insan,  ili  po običaju i zakonu hajvanski insan.

Žao nam što nisu skontale fol. Lista čekanja. Kada dođete na red , spikerka sam objavi: Sjijedeći! I nema zime. Da li se  čekajući takar , oliti ono ,   u međuvremenu  šta ukrutilo , hoće se reći zaledilo  to već nije naš problem . nismo voajeri ni papci.

Dani se naslagali ko tovariši u gori zelenoj. Samo dani se svake godine vrate, a tovariša je sve manje. Nije nam žao tovarišica. Snađu se i ponekad uprte nekog tovara. Njačešće… Vi mislili mi hablečine i otkucaćemo da se o našim čevapčijama i filigranistima  radi. Ma jok , radi se o našim kenjicima.

Što i kako kenjci prosudite sami. Kažu kenjci imaju mnogo toga za pokazati. Magarice   se nikad ne žale na njih. Pitajte Mojce i  tovarišice.

A i ona Kitočka se na sva mah hvali kako joj najviše pašu sarajevski ćevapi. Toliko je oduševljena  da nikad ne kaže ćevapi , nego čevapčine. Ne znamo kako je saznala za tu mahalsku fintu. Mi smo gospoda i ne možemo je ništa pitati.  mi delamo. Vama svejedno , kaki ste. Pitajte je vi. Pride , nek nam javi kada će opet u Sarajevo na čevapćiće,odvešćemo je na čevapčine.

 

Što bi poete rekli:

-Stađuni ,moji.

U prevodu:

Ovi stađuni  ,što ruke nam stišće i zima mrazi,  plovi ka proliću cvitnom, litu sritnom i jeseni ća stere lišće na stazi ,  o stadjuni, stadjuni moji.

Tako se pjevalo i prije kad su se dešavale stvari koje su se desile

Davorova tetka,gitara i klavir i Indexi

 

 

Pjevač imao jednu tetku,skoro pa mu majka bila.Tetka mu nenadano umrla.Davor plaho ožalošćen . Ima više razloga;dva su najglavnija.Volio je kao što se majka voli i nije sahranjena kako je željela.

Najbliži srodnici su smatrali da je njena poslijednja želja neprimjerna gospođi u godinama.

Za života gospođa je dobro,neki kažu bolje, svirala gitaru i znala je glas čežnje i ljubavi pustiti.Ako joj čeif  i inat proradi ona koju suzu pusti i pićence popije;tek toliko da joj se duša smiri.

Naginjala elegijama i starogradskim,časti nam i vranjanske,ciganske i sevdah u neuka, neznalička srca  unosila.Ne znamo da li je Pjevač od tetke ljubav prema muzici i pjesmi poprimio,ali smatramo da je ona u velikoj mjeri tome kumovala.

Ljubav prema društvu i kafani sigurno nije (valjda)  od nje naslijedio.To mu dođe samo.Neko ti usadi gen i notu za muziku,čuješ koju mahalaštinu,koji  sevdah,ciganluk ili vranjanluk i ti si spreman akšame i sabahe ganjat. Ako se u međuvremenu ili nešto prije toga desi, neka ljepot djevojčica ili lopta ,a morala je,taki grad bio,to je u redu.

Zbog svega toga je onaj neizmjerni sevdah u njemu uvijek živio.

Tetki gitara mnogo radosti dala.Znala je i utjehu pružiti.I pjevača je često znala nagovoriti da zajedno zapjevaju.On neće ako nemas žestice ili barem klipača.Ona svira,on pjeva;divota jedna.Znalo se i zalomiti.Njena životna želja je bila da je sa gitarom sahrane.Ne shvatiše je njeni najmiliji.I ne sahraniše je sa gitarom.

Sahrana bila pa prošla.Mi to kasnije saznali,bili na putu ili moru ili negdje akšamlučili i zaglavinjali. Možda jednostavno nismo bili poželjni na sahrani,jer smo se glasno bunili ne – amanetu.Kako smo po rođenju neosjetljivi,što je odlika koja nas krasi ,saznanje detalja vezanih za pokop samo što nas nije nasmijala.Hrabri smo bili ,čak ni ono jedno jedino Ha nismo zucnuli.

Zamislite,samo na trenutak;hipotetički kontate.

Davorova tetka ljuta što joj neće u grob njenu gitaru turiti.Konvertira ti ona na Islam. Muslimanka postala.Porodica joj ne može ništa.Isto kao za života.Ona svoje pa svoje.Klavir je bolje od gitare svirala i mnogu joj utjehu i radost donio.Zatim zamislite,to je već lakše,da joj je poslijednja želja da je sahrane sa klavirom.To već ništa neobično ne bi bilo.Ne samo da je dobro svirala,nego je i šeret,banditica bila i mnoge obijesti oko klavira činila.Ono na klaviru nismo svjedočili.

Njen klavir veliki,koncertni,dupli za četiri ruke,onim najvećim,grednim,tesarskim klamfama spojen.Samo bi to gater ili cirkular mogli odvojiti.Ono,uistinu se ne bi se moglo svirati.Barem razdvoji bi ga i za dobre kaminske vatre služila.Ima tu ebanovine,dobra topla vatra i sporo gori.

Ako niste upoznati sa muslimanskim mezarskim običajima mi ćemo vas u dvi tri crte uputiti.Amanet meita je obaveza koja se neizostavno mora ispuniti.Znala tetka za tu caku.Ako se ne ispuni,nema oprosta za  tetku,što je grijeh,a još manje za one koji je ispraćaju neuslišenog amaneta ,što je još veći grijeh..

Muslimani svoje drage meite i njihove amanete nose na leđima,od tabuthane do mezara.Svi prisutni na dženazi;bio on musliman,latin,pravoslavac,jevrej,ciganin, manjinac,komunista ,kunta kintem anuit ili oj, nacionalista,moraju na ramenima nostit  tetku i klavir.

Turoban je put od tabuthana do mezara.Zna i par kilometara dalek biti.Zbog klavira bi halal tetka teško zaradila.Kako ćeš ga bona zaraditi kad si nekom po tone iz čista mira (ćeifa?),ni krivom ni dužnom,kilometar dva na leđa natandarila.

Dakle vjerovatni joj ne bi htjeli oprostiti,ni ona njima.Ali moraju,takav običaj.Njih je više pa vidite ko se poslijednji smije.Davor bi bio još tužniji , jer bi mu tetku,šta znamo; recimo ružno spominjali.Eto što su ti drugovi?Malo devera, a oni se rasplaču, k'o recimo ko neka ožalošćena ili anamo ona.

Nas nisu pozvali,razlog već znate,kažu uvijek neke psine pravimo.A nije tako?Mi samo stvari vidimo na svoj malo iščašeni način.To nije nikakvo zlo.Veće je zlo ne staviti gitaru,ili recimo klavir u grob, a pokojniku to bila ne poslijednja ,već životna želja.

Evo,ni za ovu pismen nismo nimalo krivi.Krivi oni Fadil Redžić Fadijo i oni Rank Rihtman Čifo.Ne zna se ko više. Oni nam sve detalje o sahrani ispiričali.Oni ispadoše šereti ,a mi tužibabe ,što li već ,više ni sami ne znamo.Tak'a vremena.Takarli.

Ne smiješ zucnuti.Nema ko prije lijepi aps,pa nam i presjednici u aps išli.Sada ti katil ne gine.Ako ne vjerujete nama vi pogledajte novine i portale.Bosnu siluju,pljačkaju,porobljavaju i ubijaju niko da zucne.Kažu zakoni takvi, ne smiješ zucnuti;a bogami i katili vrebaju.Dok ne vrebaju:Bosnu kupuju. Po*eri,odnosno pohenefi taj zakon.

Nije basna,skoro da jest,i gitara i klavir imaju dušu,pa zato,valjda, smijemo naravoučenije dati.

Nikad ne poželi klavir da ti u grob nose,moglo bi ružnijeh riječi pasti!

Ne može čovjek hajvanu ni o žalosti pričati , a da on ne za'reve!

I nemoj ružno zboriti,uvijek uz ružno alternativu natandari!

Tako vam to Rihtmanu i Redžiću dođe.Pa vi vidite šta će te komu pričati.

 

Elizabeta II ili Britanska tradicija

 

Sasvim obična priča o jednoj kraljici

ili

Basna o Emoc2

ili

jednostavnije , životopis  E II

Kažu neke riječi nastaju spontano,u trenu nekog prosvijetljenja i nadahnuća.Možda.

Realnije je da je čovjeku duboko usađena misao predaka prenešena genima.Sve ostalo je pitanje trenutka ili sticaja okolnosti kada će se  iz malenog potočića,zvanog ljudski um, razliti bujica  koja gane čovječije srce.

U ovoj se Basni ne radi o tome.

Emoc2. Je vrlo  slično onoj Emc2,ali ni nalik.

Neko pomisli na skraćenicu druge emocije.

Hajvan o kome pričamo nema ni prve emocije.

Nećemo vas zavaravati.Emoc2. bi mogla biti  skraćenica od ;E mother of curvoasiers  ili  majka kurvoazijea i drugih.

Po slobodnom Vukovom prevodu to bi značilo:

E ,to je majka k(u)rvi azijskih i drugih.

Znamo zašto je to tako.Kompjuter u kojem su ubačeni analogni podaci Vukovih znamenja i pismenija, riječ kurvoasier tumači kao složenicu dvije riječi: kurva i Azija .

Vi ste već primjetili da je kompjuterski prevodilac previše bukvalistički i zbog toga dolazi do nedoumica.Onda se  ljudi ne mogu snaći i pogrešno se mnogo toga tumači.

Mi uzeli sebi za pravo da tumačimo Vuka.Imamo više prava od ekavaca.Vukovo pismene je na ijekavskom,to znači  na našem ,Bosanskom jeziku.Nigdje u njemu ne možete naći ,fuj SANU i bljak Čosića i druge.Ime im se ne spominjalo.

No danas nećemo o Vukovom nauku iz tri razloga:

-Nije riječ o Vuku već o Emoc2,a ona je ženskog roda.Koliko mi znamo.Nismo se zavirivala da provjeruimo jer nam je kao žensko vrlo neubjedljiva.A  kod nas dame imaju prednost.Za druge ne garantujemo.

-Pametnom je dovoljna  i jedna  jedina rečenica koja definiše Vukov rad.Mi smo je izrekli.

-Vuku nikad nije bilo mjesto među ublehama i licemjerima.

Imbecilima  i luđacima koji misle drugačije nije mjesto među  prostim narodom.On se smještaju u ludare ili Hag,ili ustanove sličnog tipa.

Danas ćemo se igrati ,hitoričara (povjesničara,istoričara)– hroničara i pričati o zgodama,nezgodama bolesnika i praotaca Emočke 2.

Evo i ovo tepanje je nekako, naopako.Ona je engleskinja,pa je nama to sasvim normalno.

Moramo tu naopakost malo konkretnije objasniti da ne bude zabune.

Kad čovjeku zapadne naum pile,kokica,žena koja voli cugnuti, slučajno se preziva  Pipić ili je Arhimedova konstanta ,on joj tepa sa : Pipička.

To ne znači da je ona veličine 3,14 u odnosu na običnu,kao što bi to Rudolfov broj nagovjestio.Ali mere bit da bidne. Isto kao i da vrijedi toliko u odnosu na neke druge.Napriliku ,u odnosu na Emoc2 svako žensko toliko vrijedi.

Vi skontajte tepanje prezimenuša Prpić,Krupnić,Rospić.Nemojte slučajno da vam padne na pamet tepati onoj što potiće od popova ,pa se preziva Popić.Ne vidje svijet nikad pola anamo nje.Jal je cijela ,jal je ima aman pa aman,Pi.

Vi mislite da ćemo vam izvući iz neke tuhafli arhive prezime Golap.Bi mi, ali ga nejma.Ili ga ima a mi ga nismo zakantali u arhivu.Zato se zadovoljite sanjima.

Ima mnogo sličnih analogija u takozvanoj Vukovoj konstanti ili Blekijevom sindromu.

Ako se žena voli voziti na kari ,zovu je Karićka.Ima i prezimena,ali nismo dokučiti porijeklo.

Kad neka žena mete , voli dizati ili se za (sa) njom diže prašina zovu je Prašovićka.Zluradi će to prezime povezati sa glagolom prašiti.Ili sa televizijom.A mere biti i sa jednim i sa drugim.

Ako neku ženu ruže ili ona voli ružiti zovu je Karanovićka ili Karovićka.Rjeđe Karaokićka.To znači oko od topovskih kola.

Ha se žena počne kititi,cijećem i nakitom prozovu je Kitićka.Ne valja ni ako se kiti nakitom.Dodaju joj neko nevaljasto tepanje.Naša finoća ne dozvoljava da ga pomenemo.Vi možete,vas niko ne gleda,osim žeba koje bi se igrale sa  vašim veselim privjeskom.Na satu normalno.Ima muškije koji svuda kite privjesak.Nekji ga prislone i na sat.

Ima jedna pa se preziva Kitarević.Drugi,oni neuki i grublji je zovu Kitara,Kitočka i Kitačka,i joj(š) gore.Kako su samo jadni i besmisleni.

Nama  ona sasvim nježno i krhko izgleda kad nas posjeti u Sarajevu, pa joj otad tepamo:   Kitočkica,Uh mili svijete naš,bidi nam cvjetak baš.Ništa ružno.Samo  je deba malo smotan.Ok skonto da drugi stih glasi:privi nam cvetak vaš.Svako poželi da se pokiti nekim cvjetićem.

Najgore nam padaju ona grozna prezimena koja se ne završavaju na ić,vić,ović i tako to.

Recimo Okuka,Motika,Dodik,Fukara i sl.Gledajte ta tepanja:

-Okukica se rimuje sa  kurvica.Okuka na italijanskom znači krivina ili kurva.

-Motikica zvuči  ko digla se kuka i motika,pa i motikica za nima.Više je seljački i turbo narodski.A oni su blesavi i nisu čuli za Vuka, pa pučanstvo zovu folk.To mu dođe složenica od riječi  fol i prvog slova  neke riječi koja počinje sa k.

-Dodikovka je opravdano  jadikovka.Znate zbog čega?Nemogućnost koncentracije i pogotka u sridu.Neštu u vezi sa genima.Po Vuku je to  iskrivljena precepcija stvarnosti koja vodi u japanske vode jao pao mlohavosti.

-Fukara.Tu ne umijemo ni demunitirati.Zato samo  konstatujemo,je'nom pijačarska fukara uvijek ostaje razroka fukara.

Nama žao strankinja.Njima je teže tepati,sve neka stranjska imena,koja se ne mogu tek tako bukvalizovati na našem vuku.Treba se pomučiti.Uglavnom ne.Joj propustili veliko slovo.Šta se može.Riječ je legla, ko strankinja kad naleti na Muju.Jazuk je vrnuti.Narod kaže vraćati se nazad je veliki peh.Osim kada je u pitanju,džidži-midži ili književno-rečeno  gore dole.

Vidjeli ste sve same ljepotice i slatkice,a muškarci im svakakve nadimke daju.

Mi, Bosanci i Vukovci, to nikad ne činimo.Pustimo drugima da laprdaju i da se riječima  igraju,kolikjo im volja.

Mi djelujemo.Nije nas briga za smisao riječi.Mi više volimo smisao ženske ljepote i mirisnih đardina.

Joj ,kuku nama.Ima da nam se odbije od bubrega.To znači ništa od plaće koju ne dobijamo već po godine.Velite ni kod vas nije sjajno.

Natakarili dovoljan broj riječi koji nam je određen za basnu Sada je moramo  naprečac završiti. Inače u tim dnevnim takarima ,nema onog takara kjojeg normalno pučanstvo voli.

Mi kad god  vidimo žensko ime ili meriše na nju,bacimo malo takarli priče da zainteresujemo čitaoca.

Okosnica  ove basne su trebali da budu par navoda ,šta se takarilo  na dan 29.12. u raznim vaktima i da se oko njih isplete basna.

Ispred je trebalo staviti uvodbnu napomenu:

Elizabeta II poslala božičnu poruka:… da postoji nada i da svijetlost može da pobjedi tamu i u teškim i mračnim vremenima.

Sada bi i Elizabeta II da se igra mirotvoraca.

Neće moći,ove noći uoči svjetskih blagdana.

Ni nekih drugih.

Ako ona zaboravlja istine mi nećemo.

Nije ni ona samo se prai previše mutava.Iako je kraljevna i žensko ipak ćemo raći da je od rođenja mutava,ali nešto manje.Tek neki valer.

Njena zemlja je među predvodnicima tame, a ona bi da se utrpa u svjetlost.

Žena za života voljela jarke crvene boje. Zna  znanje.Priprema se za konačno odredište.U pržunu je sve jarko crveno i pride plameteće crveno.Džaba joj Božić.Natandariće joj onog Dana metlu,da je zajaše kako joj priliči.Pitajte obe iz Linčburga.Oni najbolje znaju.Sve prate i snimaju.

Kako smo  već zglajzali, mi ćemo vam nabaciti okosnice i završiti posao koji nam ne plaćaju.Vi se pravite da ste basnu skontali ili se zabavite i pokušajte da je sastavite po vašem ćeifu.Svi na dobiti ili niškoristi.

-1721.- Francuzi su okupirali ostrvo Mauricijus u Indijskom okeanu. Ostrvo je 1810. potpalo pod britansku vlast, a nezavisnost je steklo 1968.Sto pedeset osam godina ih Britanci nestajali i pljačkali.

Tada nije bilo Haga.

Da li je kraljica E II zaboravila sve  masakara učinjenih narodima širom svijeta.Mogla se kojom  božićnom molbom za oprost obratiti svjetlosti.Ili ubijenim i masakriranim izvinjenje poslati.Makar i licemjerno.Nije se ugledala na ublehu Branta.Da se ugledala mogla bi dobiti Nobelovu nagradu za mir.A i ovako je može dobiti ,kao nagradu za životno nedjelovanje.Deba, kaki je dobacuje,za nedjelo boni,šta se se stisli sa riječima.

Jok,tama to ne radi . Svjetlosti bi ona da se šlepa.

-1809.- Rođen je William Ewart Gladstone, četiri puta premijer Velike Britanije između 1868. i 1894. Poznat po političkim i socijalnim reformama, smatra se jednim od najvećih britanskih državnika. Legalizovao je 1871. radničke sindikate i 1884. izvršio tzv. treću parlamentarnu reformu.

On nije bio toliki licemjer kao potonja mu kraljica E/ II i prozivao svjetlost umjesto prirodnog saveznika : tamu.

1890.Američki vojnici su kod “Ranjenog koljena” u Južnoj Dakoti masakrirali više od 200 Indijanaca iz plemena Sioux, među kojima je bio veliki broj žena i djece.

Naši izvori govore o milionima masakriranih „indijanaca“ samo na Divljem Zapada.O milijardu izmasakriranih “urođernika širom svijeta.Možda i više.Ne mre sve ćovjek izbrojati i zapisati.

Moš'te sebi predstaviti sebi sliku o probližnom broju ubijenih „urođenika“ radi dobrobiti one koja se moli „nada i da svijetlost može da pobjedi“.

Kraljice ,kraljice,koja su to  licemjerja.Toliko ih da smo nemoćni da ih popišemo.

Zar vas devet decenija nije naučilo barem gramu prtistojnisti.

Vaša kruna je uz Vatikan ,pa tek onda  SAD i EU  najviše kriva za „ za tamu u teškim i mračnim vremenima“.

Pitaj bonioćka „urođenike širom svijeta“ šta oni misle o tvojoj kruni.Stotine miliona „vam“ ne mogu odgovoriti.Tvoji su ih skratili za glavu,a par puta više  njih su uskraćeni za nasušni hljeb,  ljudskost , dostojanstvo i Svjetlost.

Nažalost sljedbenici to nastavljaju da čine  u neizmjenjenim okolnostima i razmjerima.Samo to malkice perfidnije rade.Ono ko fol.Zvrijerinje se izbirikalo i postalo još efikasnije.

1940.- Njemačko vazduhoplovstvo izvelo je najteže bombardovanje Londona u Drugom svjetskom ratu, koje je britanskoj prijestonici nanijelo najveća razaranja od “velikog požara” 1666., kada su uništene četiri petine grada.

Niti jedna bomba,granata ili Vau 2 nisu pogodili dvore „prijateljice“ svjetlosti. Tek jedan geler razbio jedan napukli prozor.

Mi se ne pitamo zašto.Mi znamo.Obiteljske veze su uticale da  joj pape Đuro uz Pia XI i SAD bude jedan od pokrovitelja nacizmau Njemačkoj.

Dana 20. studenog 1947. godine kraljevna Emoc2,se udala za grčkog kraljevića Filipa, koji je nešto prije postao britanski građanin i princ, te vojvoda od Edinburgha.

Njihov brak je bio kontroverzan( Ha!Ha!HA.Said the clown.): princ Filip je rođen kao pravoslavac, a njegove sestre bile su udate za naciste.

 Za kraj smo ostavili jedinu istinitu rečenicu.

„Milioni ljudi pale svijeće nade u našem svijetu danas. Božić je pravo vrijeme da im zahvalimo za to kao i za sve ono što unosi svjetlo u naše živote.“

Ona nam poručuje da svijet njen i danas danaske.

Sve što Elizabeta II ima,njena zemlja,Vatikan, SAD,EU i Zapad „kolijevka civilizacije“ ima da zahvali onima koji pale cvijeće.

I onima koji nemaju penija da pale svijeće.

I onima kjoji se ne klanjaju  njenoj tami i vatri.

Ima Emoc 2. da zahvaljuje i pučanstvu za za nauk o šoferiranju.

Bila prva i jedina u porodici koja je prošla cjelokupne vojne obuke.Naročito one o noćnim vožnjama.

Njena baka Viktorija imala noćna jahanja i takar priču sa konjušarom.Poslije su u modu ušli šoferi,u vaktu Emoćke 2.

Naše naravoučenije:

Volite i poštujte žene i djecu i svjetlost neće izostati.

 Inače Emoc2. Znači:

Elizabeta, majka ofucanog cirkusa, druga.

 

Suljo i Azrail

Zaista samo Allah zna Čas.

On spušta kišu i zna šta je u maternicama,

a nijedan čovjek ne zna u kojoj će zemlji umrijeti.

Zaista Bog zna sveznajući je.

(Kur'an Poglavlje 31. Lukman Ajet 34.)

 

Lukman je čovjek kome je data mudrost i koji na daru zahvaljuje Bogu  Milostivom.

Azrail veoma snažan,jak i moćan anđeo smrti. On je zadužen za uznos duše u času umiranja.O njemu se malo znah, a i insana strah ga pominjati. Tako i nama grah razbacan.

A ne treba ga se plašiti ako si od dobrih. Nije bitno kad ti dođe.  To samo znači da je  zapisani vakat došao u pravo vrijeme.  On je zaista od dobrih.  Zar bi njemu bio dodijeljen tako moćan i odgovoran posao da nije od najboljih.

Azrail je bio čest   gost na Suljinom veleljepnom dvoru.

Odakle Sulji dvori pitaće se pučanstvo. I to veleljepni. E taj vam Suljo je  Sulejman.Sve si im reko; petlja se Deba  A svaki Suljo je Sulejman. Jedino ako nije Suljo i ako je ženskog roda. Onda je Suljaginca.

Polako šutkamo ga mi. Vazda moraš u svaku priču bar jedan ženski lik natakariti.

Nije to bilo koji Sulejman.To je preteča svih Sulja. Ali  mnogi ga drukčije vabe. Jedni ga zovu Solomon, neki ga krste Salamon. Jopet ima ih na Kosovu koji ga sovu Suljamon ili Saljamun.
A čuli , jedan se prešo i sinu nadjenuo ime Šaljamun. Svašta u makovnjačkoj bašti.

E taj vam je čova bio sila. Sve poznate i nepoznte  likove u Obećanoj zemlji je spengo. Sve odreda: insane, divove , džine, ptice i životinje, vjetrove, kiše. Samo je snijeg nogiro. Kaže ;  nek ide na zapad “kolijevki civilizacije“, pa nek tamo smutnje pravi. Na orijentu nema šta raditi.

Sve je potčinio i svi mu vazali postali. Radili  irgeti za Sulju i na zemlji i na moru i pod zemljom, i u njegovim tajnim rudnicima.

To mu malo bilo, pa je i konkretno potčinio 1 000 ljepotica svoga carstva za žene. Šta će , čovjek imao puno posla, pa nije imao vremena ženske ganjat, pa koja mu se svidi on je oženi. I tako hiljadu puta.

Što je mnogo mnogo je! Kontate vi. E pa moglo mu se. I ne bi mu bili u koži. Mi volimo okrugle cifre. Ali objene milju žena , ne bi mu bili u koži. Mnoge nikad nije spozno. Jadnice, a takarli vakat bio. kako je tek njima bilo. Kamenovalo se ako su htjele uprazniti prirodni nagon.

Zato mi poštujemo žene. nema hiljada  objednom. Nego jedna ili dvije-tri objene i tako redom. Sve dok ne nafuramo Suljinu cifru. Ili dok nas Suljin jaro ne nauči pameti.

Ne znamo kojim je redom odlučivao, ali otprilike svaku je zapalo jedna noć svake tri godine. Što je malo malo je i premalo brate Suljo! I Sulju je morala ponekad boljeti glava od naopakih državničkih poslova. A moro je pisati i umovati propovjednika i poslovice.

Đe ćeš ba išta raditi i umovati pored milje ljepotica; kontamo mi. Ali zato smo mi blentovije a Suljo namjesnik.

Mi se ne bi prihvatili namjesništva, bar ne u onom vaktu. Sada ima mnogo stvari za urediti, pa se premišljamo. Tada bi samo akšamlučili i još štošta. Moglo bi se priuštiti i plesačica i pjevačica i sva sila ćemana za dobre muzike.

A i među njegovim žena bilo i onijeh koji nisu na njegovoj vjeri bile ,  nego se klanjale nekim idolima ili zlatnom teletu. Džaba im Suljo hram snova natandario.

Sada od hrama ostade Zid plača.Neki mu ga ljubomorni babilonac srušio. Pa onda Rimljani drugi put. Ovi im bar ostavili Zapadni zid, da uvijek plaču za Zapadom.

Kasnije ga neki ljubomorni čifuti obijedili da nije slijedio čistu Ibrahimovu vjeru. Šta vam ljubomora radi, može od insana i lažova napraviti.

Dakle. Azrail samo što nije visio u Svetom hramu. Znao u Sulje uvijek posla za njega ima. Puno je u irgetluku bilo umiranja i po vaktu i po nevaktu.

Njega se Suljo ništa nije bojo. Znao propovjednik svoje znanje. Kad dođe vakat on se neće pitati. To je čudno Azrailu bil, o pa ga pita kako se ne boji i ne razmišlja o času imiranja.

Suljo mu bez razmišljanja izdeklamova jednu poslovicu:

„Na putu je pravde život

Nema smrti na njenoj stazi.“

(Slomonove poslovice 12.28)

Vidje Azrail da nije uputno se kačit sa Suljom i prođe ga se.

Njemu Sulejman bio drag i iz drugogo razloga. Zaturiće se vremenom njegovi rudnici pa će ih svijet tražiti. Naročito oni koji se još nisu od toljage i kamene sjekire odmakli. Oni sa zapada i sjevera Evrope i koji će sebe prozvati „kolijevkom civilizacije“,

Imao Azrail znanje sa neba mu dato. Znao uvijek šta će se kad desiti i kad će ko umrijeti. Tako mu poručeno da će ti sa kamenom sjekirom i toljagama, ti homo primogeniusi krv zemaljsku na pravdi svekolikoj  neštedice prosipati. Tada će on morati angažovati milione pomoćnika da bi se mogo ubijeni i poklani svijet prenijeti na ahiret. Malo će mu se olakšati posao.

„Kolijevka civilizacije“ još uvijek traga za Solomonovim rudnicima. Načelno od 1075 godine ; zvanično od 1096. godine krenuše u potrtagu za blagom čuvenim krstaškim ratovima.

Pet vijekova vodili ratove na orijentu i tragali za rudnicima. Homo primogenius oliti „kolijevka civilizacije“ počeše tražiti Solomonove rudnike po svim kontinentima jer nisu imali vjerodostojnih mapa, a i nepismeni bili. Sve što su insana zatekli , to su istrijebili,  a njihove kulture u zemlju zatirali.

A onda prije vijek dva , taj homo primogenis , taj krstaški krvolok dođe pameti. I skonto da rudnici moraju biti u ili oko obećane zemlje. Ako je imo leteće džinove i leteće ćilime . nije Suljo imo tovarne ili bilo kakve avione. Zato se lomataju oko islamskih zemalja koje otkriše neke rudnike tečnog zlata, kažu bogatije od Suljinih rudnika.

Kad je vidio kakve strahote „civilizacija“ zapada čini; Azrail dao neopozivu ostavku. Toliko krvi, zvjerstava i klanja nije ni on mogao podnijeti.

Molim te lijepo izmislia um „civilizovanog“ čovjeka oružje koja može na mah svu zermlju uništiti. I počeli je isprobavati. Za tri dana ubiše milione ljudi. I hajd’ ti radi posao kako valja. Sada je Azrail samo počasni član odjela za uzimanja duša.

E sad vi trebate reći kakva je ovo Basna i kakva je njena pouka.

Evo ovako vam stvari stoje:

Jesu li homići oliti  zapadni homo primogenijusi veće zvijeri od hajvana?

Jesu i to na kub!

Kolju li ti krstaši ko rapomamnljeni hajvanski čopori – horde zla?

Kolju i to na četvrtu!

Jesmo li pominjlali hajvane ,džine i tepihe?

Jesmo!

Jel Azrail insan?

Nije,on je melek ili kako ga poetike radi zovu : Anđeo smrti.

A naravoučenije .

Hejbet ih ima.

Mi ćemo jedno a vi tragajte za ostalim:

Boj se danajaca kad vam darove nose i na krst se pozivaju.

Hvaljen Isus i Marija sveta

evo vam Basne iz našeg dunjaluka lijepa.

 

Et benedictio Dei omnipotentis, Patris descendat super vos et maneat semper.

(“I neka blagoslov Svemogućeg Boga, Oca siđe na vas i ostane s vama zauvijek”).

 

Novogodišnji igrokaz oliti rezime

Smjena stađuna oliti vakata

 

 

    

Novogodišnje slavlje

 

Iskrice zimskog jutra

 

 

Danas je  01. Januar / Siječanj 2020.  godine.

Nekome je nedelja , a nekom srijeda . Sve zavisi od trpeze .

Nekom se posrećilo, nekom nije. A jopet nekoga glava boli, raspada se. Da nije Bosanska, navikla na sve, kao da je od mramora, čo'ek bi rikno, načisto.

A ipak, sve zavisi od konzumacije. Ako je bila skupa, ništa se tu ne može učiniti . Otišla lova, anamo onaj jao pao, dabome takulin , na niske grane.

Ona se godina rasplakala k'o svaka stara godina.U 00 00 časova , u onaj statični tren poljubaca i čestitanja , predala žezlo i krunu novoj misici. I ode u mirovinu.Historija će suditi; jal zasluženu, jal beternu.

Jal za škarta po individualnim učincima. Ti su vrlo takarli i vrlo pogubni. Mnoga je ljubav zaplakala i otišla sa Starom damom.

Ne znamo šta da kažemo!?

Malo smo zabrinuti.

Smjena godina na ovakav način nije nikakav fol. Doleti ta Nova godina nenajavljena. rekoše nam da smo blečci. 366 dana se ona najavljuje , a mi iznenađeni.

Nismo blečci , samo hoćemo reći novu misicu ne poznajemo.

Mogu nam uvaliti šta žele.

Može se neka stara, beternija, prerušiti i doći da nas tandara i da nam ne da disati . Čuli smo ima taj neki liftting .Mi mislili to je inženjer za lift ili lift specijalno za injženjera, ali nije. Time se lice i šta ti mi znamo (joj,kuku levatima), još može srediti da bude ko novo.

Kažu i onamo ona, bušna ko cjedaljka ili još bušnija od sindžira, se popišmani i neće da se buši i postane ko nova. Ali dotična ne mere više piškiti ko iz lavora, već na slamćicu. Sve nam je jasno, osim ovo na slamčicu. Ako je ko nova kuda je proture.

Valjale bi Ujedinjene nacije donijeti neku vehtu rezoluciju, sa uslovima za natječaj za Novu godine. Nabrojati uslove kake samo oni znaju. Cifrasto, zakukuljeno, zamumuljeno i nedjelotvorno, da to ni pas sa maslom kao i obično ne bi pomiriso, a kamoli svario.

Recimo vako:

Aplikacija za novu misicu te i te godine, da se ta i ta, taka i taka, mere prijaviti samo ako ispunjava ove i one uslove, na onaj ili ovaj način. Svaka korektura i nedosljednost u CV se ne toleriše. Ukoliko dotična ima mitološke kvalifikacije , beterni CV se prihvaća. I nema nadogradnje himena. Il je bušna , il ‘ se jemala takariti sa generalnim sekretarom , ako nije prije toga sa vaskolikom CIA.

Kako sada nema nacističkih ratnih zločina, za sekretare UN bi trebalo početi birati ratne zločinace iz Ruande , Srbije,Hrvatske , Crvenih Kmera ili nekih nižih demokrata. Ista fela.

Međutim, kandidatkinje se namah pobunile a da ni jedna nije poslala CV.

Kažu , taki koje vi predlažete su jal pederi, jal hadumi ili pretile razrooke fukare. A to mu na isto izađe. Ni jedan ne može potrefiti anamo onu, ako su ikad i čuli za nju. O muškim loknicama i gospojicama nećemo ni trošiti riječi.Njima smo namijenili nove Sodome i Gomora,kao i ovim nabrojanim.

Mitološka kvalifikacija nema nikakve veze sa hostorijom i guslama,već isključivo sa penezi oliti petro dolarom.

Kada se kandidatkinje prijave organizuju se demonstracije.

Nije boni ulične ili guslarske,oliti prangijske, nego demonstracije u smislu predstavljanja.

Vi bi se namah bunili , a godina nije ni izabrana.

Nije ni čudo što UN nema povjerenje u pučanstvo. Zbog nepovjerenja  ne radi u njegovom interersu.

E , heto vam, sad. Samo se vi bunite.

Kako se velike sile sa pravom veta nikad ne bune. Oni samo veto ili zapret stave i gotova priče. Onda se međusobno lijepo dogovore uz flašu kurvoazijea, podijele interese , klepe svu moguću lovu i to je to.

Mi se pitali zašto se kurvoazije ne zove Žestoki Dry Red Black Afrokurvoazije. Tako bi se svi potamanjeni narodi našli u bjelačkom mraku od pića. Kad ima Red Bul, Black Daniel i Bik Koji Sjedi zašto ne bi imala i Mehka Crvena Crnoafrička Kurva Azije. U jednom imenu pobrojani svi potamanjeni i tamanjeni narodi i oni koji se i dalje tamane.

Ovi mali , se samo nešto bune i demonstriraju,na terorizam pozivaju. Zato ovi disciplinovaniji, koji imaju veto umjesto žezla, moraju biti malo oštriji. Ako treba ,valja nekoga i ubiti ili silovati, za nauk onim drugim, da ne dižu prašini.Nije bitna masovnost.Ono bolje se plaća , ako je masovnije.

Eto kakvi smo vam mi. Bira UN misicu, a mi našli tabiriti politiku. Izvinjavamoi se, mlogo se izvinjavamo.

Mi , čim pomislimo na žestoko a ljuto, na umj nam pane jal đardin , jal znate već šta. Nekome se posreći da mu je žena takva i još plaho voli surbote. Ne one koje su prošle, već ove nadolazeće. I kod žena je svaki dan surbota, ili bi htjele da bude.

Kad bi se formalizmi ispunili, cjelokupno svitsko pučanstvo glasa i nema veta i zapreta.

I tako izaberu novu godinu koja je:

-Mlada i prelijepa,visoka i stamena ,vesela i muzikalna, manje takarli , ali voli takar iznad svega, kako to misici dolikuje.

-Pametna,obrazovana,inteligentna ,snažna i snalažljiva.

–Obavezno mora biti Vila koja ima nekoliko čarobnih štapića ili Anđelica velike moći.

Ovako na papiru to idealno zvuči.

Ali ovi veliki , kaki su , imaju tehnologiju u malom prstu. Ubacili bi neku baju i opet bi izabrali neku opajdaru po svom nacrtu.

Dakle nemamo šanse da izaberemo godinu po svom izboru. Možemo: ili pjevati borbene pjesme ili ne pjevati borbene pjesme. Nema treće solucije.

Pitate zašto pjevati borbene pjesme?

Ko pjeva zlo ne misli!

Postoji jedan tračak nade,da godina bude po našem izboru. Recimo da se veliki zabave o svom jadu.

Kako , pitate vi.

Evo ovako crtamo mi:

Jel sve svete knjige pišu o uništenju silnika , pogana, bogohulnika , zločinaca , pederčina i njihovih jataka?

Pišu.

Jesu li uništeni, Nojev narod,faraon,sodoma i gomora, zemlja Mu, Atlantida, Babilon, Grci, Izrailjci, Perzijanci, Rimljani, Turci, Španci, Briti, Rusi, Staljin,Mao,Sadam,Gadafi i slični? Neki su se sami ubili – one sije  kukavice.

A recimo,jesu li Velikokroati i Velikosrbalji se pritajili ko svi grmalji. Ali kad tad.

Jesu , a nisu.

Red za pržun  niko ne može izbjeći.

Šta nam je ostalo. protzabirit?

Još samo glavne bogohulne kolovođe / golovođe Vatikan i SAD.

Za Vatikan se ne brinemo,on se sam urušava, ide na ruku Nostradamusovim proročanstvima i zavještanju iz Fatime.Ne mogu oni ništa sakriti. Ako misle da nisu upoznali svijet sa pismenijem iz Fatime, nikako ne znači da se ono neće obistiniti.

2056 ili 2o65. godine. papir se malo zamrljo pa nam izvor nije siguran u godinu.

Dakle ostale su samo SAD.

A SAD imaju: Tihi i Atlanski okean,cunamije, Jelstounske mega vulkane, ,rasjede,tornada i još mnogo prirodnih ljepota i sila. A i sa neba ponekad nešto hekne, dritou Ameriku. Pitajte diniosauruse.

Nebo je uvijek znalo riješiti probleme nevinih i odvojiti ih od silnika i iskvarenih ljudi. Ovi potonji i ne vide, ali je razdvajanje počelo. A i nisu neki ljudi. Prije bi se reklo neljudi.

Poslije razdvajanja dolazi samo jedno , joj , sa ili bez : mamo mamice.

Naravoučenije:

Pazite s kim tikve sadite. Mogle bi vam se o glavu obiti .

   

 

Kolinda Kitarević Grobar ili Basna o dvocjevki i perju

Vic dana. Obajatio , ali gre ,  očit0   greje. Na volju vam.

Vic je bio novi, neotpakovan. Ali smo  mu celofan  pobucali. Što bi Deba reko;  glanjc frža, malo pobucana.

 

Gla'ni lik je Kitara,oblokana labudica.Nije to onaj netgnuti instrument sa četiri do deset žica. Jok, kažu to je ona plaha ptica  što se nateže da nosi bijelu uniformu vrhovnog poglavnika oliti maršala među sinjim kukavicama.

Bijelo inače nose nevine nevjeste. E vala to joj nećemo progutati. Ona je trilateralac. Na tri strane labuda.

Mi ovo ne anlaišemo. Ili nije labudica ili joj za poglavnika nešto fali. Kako to nadoštikla nemojte nas pitati. Mi tu the kreaturu (englenski po naški – opismenili se mi) nismo izvoljevali upoznati,ono k'o fol.. Mi smo kavaliri, pitajte nju.

Kad se mogla u uniformu natandarit znala neka i odgovori; kako rješava poglavate probleme. Jest da joj bijelo oprano stoji. Malo tuhne, nema veze, ima kolonjske. Vi mislite da labudice ne tuknu i ne upotrebljavaju dezodorans.Grdno se varate.

Kad obuče bijele odore na sliku i priliku k'o da je dijete babe ustaše, bjelogrlog supa,onog oblokanog  retuš crtača salveta zločinca  Franje Tuđmana.

Ni  sup nema veze sa sekreterijatom unutrašnjih poslova. Takartli vremena, ni sup nije sup već će prije biti neka ustaška bojna, ustaškim bojnama.

Mi je znamo ko pjevačicu : Jao, joj , mamo mamice.Ali labuđi je to poj,jednom na izvoru  modre rijeke propojala i nikad više.

Završeno karađorđevsko prekrajanje , tamo sve sami supovci.Nismo vični jeziku pa ne znamo množinu od sup. A i ono supovci se lakše rimuje sa recimo alkarovci, alkosovci ili arkanovci.

Labudica ode u svoje odaju , a tamo je nešto zasvrbilo. Češe ona ,ali se ne mere baš tako lako isčešat. Trlja ona , al ne mere se baš tako lako samoistrljat .Konta ona nije ovdje  ko u Sarajevu, tamo je svaki na usluzi za počešat joj, mamo mamice. Goščeljubiv i milostiv neki narod.

Njoj šefovi krstaških ratova i letova naredili da taj narod ne zove pučanstvo nego jednostavno balije. A to vam je pčelinji narod.

Pozove ti ona onog svog potrčka, sjedokosog pizdek sup-robijaša, poglavnika konc logora,  što kljun ko i svaki sup bez časti  nema. To je onaj  što je vazda pokiso ko robijaš kad se po sapun  saginje. Moli se: nemoj samo ono, neću više lopovluke radit i nož za leđa spremno držat.

A Kitara tako Labudici ime bilo , baš to i i ništa drugo i nema druge. Nije ona carica Tereza da nešto izvoljeva , a i džab – džabe joj. Ni za dom spremni, ni šahovske table ni poglavnička raspomamljena vučica , tu ništa ne mogu pomoći.

Jao pao ko berlinski zid, nikad se više neće dići, kuka ona, ni tri ga dizalice i dva jasenovca i jedna širokobriješka koljačka Lištica ne bi mogle dići. Čuli mi da se ustaše na klanje pale.

Pizdun se ne crveni, nije navikao, gdje si vidio da se sup crveni,ali glavu sageo ko da se stidi, a ne stidi se. Pomirio se sa sudbinom; otkako je u zatvoru bio to mu se stalno dešava. Pa još konta; možda je zatvor za to kriv, možda nije, ali i od ženidbe  mu je bager za dizanje trebo.

Trilateralci Kitaru poučili nema labavo; uzmi stvar u svoje ruke i juriš. Uzimala, i svugdje ga primala osim na pravo mjesto gdje je svrbi, a ono ništa. Slunto se skvrčio ko crv na ražnju. Kitočka uzimala ili ne uzimala , isto joj se zapisalo.

Obrni okreni ne ide, žalosna joj majka.Bez veze po koja perka padne,ali od muke. Ona za tu priliku bijelu maršalsku, poglavničku  uniformu obukla i od razrooke svinje automat posudila.Jel basna ili nije. Da za povijest foto slikična bude. On joj automat JNA dade, konta iste smo vjere i iste snove snivamo, nema veze ako Breševo u jaranstvu ukidamo.

Ne vidi razrooka fukara ,da Kitari iz očiju grb bosanski  viri. On pogledava u sjedokosog pizduna, smješka se i konta ovaj je jako frižak, tek je iz zatvora izašo, našoj bratiji bi dobro za igre sapuna saginjat došo.

Morali smo u vic ubaciti razrooku svinju da bi on bar malo na pravu basnu podsjećao, radi naravoučenija, ako ga bude.

Kod onih balija, narav i grb im ljubim, dobri su, predobri su oni.Nema u njih obrni okreni i okreni, ili muči lipsalog crva onako ili ovako .Jok, nikako. A opet ima i to debelo ima, ali  pošljen.

Pravo , muški, čvrsto i hek u sridu , žensko se i ne snađe a đardin cvjeta i miriše, ekstraktnim, parfemskim sokovima  sav se brežuljak preliva. I balija buket svoj uvaljiva, pa uvaljuje međ med medeni , a ovaj raste i cvjeta , piklić ga potpomaže i čitav đardin i brežuljak pride : joj, mamo mamice.

Sama pomisao na to noj  vrisku nosi joj, mamo mamice , na ležaj ko mrtva panu , iz oka joj suza kanu i  malo se smiri.

Poli se vodom iz ibrika zlatnog, to joj jedan od balija poklonio. Ponovo ga napuni i ponovo se poli. I tako dvadeset četiri puta. Konta hoće li dvadeset peti put?  Neće! Jazuk, moglo bi imbecilna svinja pomislit da se neko upišo od straha. Ono jeste, ali onaj hinjski šuti i svoj junački smrad podnosi.

Odjedno Kitara uzima telefon i kaže:

– Stražo dva lavora sa perjem i dva stola donesite.

Straža ne smije ništa da pita poglavnica je to, znaju ovu igru. Igrala je ona kad god je svrbi a niko ne umije ili ne može da se posla primi i da je počeše kako triba.

Dvanaestorica nose tu čudnu kombinaciju. Dva po dva supa. Kitačkin suđeni broj, dvadeset četiri. Dva jedan lavor, druga dva drugi lavor i glavu okreću. Treća dva jednu veću perja, a četvrta dvojica drugu vreću i glavu okreću. Peta dvojica jedan hastal nose, šesta dvojica drugi hastal i glavu okreću.

Vreće i lavori i hastali u šahovnice obojeni. Milina jedna. Nismo zavirivali , neki sumnjivi nam tipovi javili da ona svoju vilu i vrt kojem prducka i često u žbunju serucka,isto tako obojila.Straža okrenula glave, jer ono dvoje je golo ,načisto gologuzavo ,ko da oca tuđeg čovjeka rođena.

Poglavnica naređuje; ne okreći glavu po jedan sto i po jedan lavor naspram naše sjedaličke golotinje pristavi. Šta će alkari , jer garda je alkarska nego slušat: nema druge.

Kitara će čovječuljćici :

Ti prdež pa među svoje perje ko među svoje pučanstvo, ja prdac pa u svoje perje ko među pučantvom od srpske Like,Banije i Korduna do bosanskog Kupresa.

Pobjeđuje oni koje više perja izbaci i u Sarajvu deset u somun plaća,valja ova.

Pizdunski sup muklo , prošireno , proburgijano dum i nešto malo,  pola i više  perja izbaci iz lavora.

Pizdunka puče hitac ko top sa Mirogoja u osvit paganskih  saturnalija i rođendana  nepobjedivog sunca. Udar je bio strahovit, prozor je skršio i otvorio, svo perje se prosu po Banja  Luci.

Narod mislio; to se mnoga jata njakih ptica takari  čim voliko perje leti. Tamo u tom gradu je narod od razrooke svinje neupućen bio; pojma ti oni ni o čemu nemaju. Njima su ubili misli ,kao što im djecu siluju i ubijaju. Da je bolje pogledao vidjela bi ta ogoljenia raja, da to perje bijele , oblokane,  glupave guske leprša i nešto malo bez časti  supovog.

Rasplaka se pizdunčić ko robijaš svaki kad se po sapun saginje i kuka:

– Kitara nisi nimalo fer, pucaš iz dvocjevke duplonke potkresane cijevi.

Kitačkica se smije , ali je još uvjek do boli češe. Tješi je da će uskoro u Sarajevo na ćevapčine nahodit.

Naravoučenije, nemoj zlo drugome iza leđa radit ili će ti se narod smijat ,a i svrabež nikad neće

prestati.

Džab džabe ti je perje prdežom rokat.

 

Ko se štuka taj zlo ne misli

I tako , rađaju se i odlaze ljudi.

Ko im kriv što se rađaju?

Pa šta ? Nikakvo čudo. Uvijek je , od pamtivijeka tako bilo.Da se nisu rodili ne bi ni otišli.

A šta je prije pamtivijeka bilo?

Pitajte naše Praroditelje. Pramajku nam nešto dobrano , plaho zasvrbjelo. A u raju ne me mreš počešati. Ono moš jednom i nogatrans.

Hvala Pramajci. Za vjek vjekova. Jes da nas iz miline u belaj uvalila. Da nije Eva , neka bi nas duga majka uvalila u takar. Mora žensko zasvrbiti, sad pa sad.

Tako su za nas nastala takarli vremena. Oliti beterna.

Ali šute ljudi. Zahvalni su . Mogu se  češati koliko god hoću, niko im ne brani , osim licemjernih nevjernika , hadumskih ili tetkastih svećenika i ilmija i ostale bradate bagre i fukare, što se u torove radi zla zbijaju.

Što bi poete rekle:

Ko se štuka taj zlo ne misli.

U prevodu :

Ne budite ribolovci , Štukajte se , ništa vam se ne m're desiti, svakako ćete riknuti.