Autor
Hajro Šabanadžović
Kiše jesenje Usnula ljubav
Nar cvate Vrt strasti i ćežnje
Nebo terakota i rijeka San
Cvijetna dolina Ne osvrći se malena
Snježna šuma Oblaci
Snježna idila Ukradeno sunce
Dodit usana i pobjeglo proljeće Dobro mi došla i halvati
Svjetlost nad gorom Pupanje
Volim tvoje ruke za igračke
to telo koga skoro nema.
Žena je samo u mekoti mačke
što u tvom struku prede i drema.
Kako da nađem reči detinje
da ti objasnim šta ljubav znači,
a da ne ranim to malo zverinje;
Usnu na kojoj se mrve kolači.
Nikad ne moli
nikad ne reci ostani
samo pruži ruku
dame biraju
ako vazduha zatreperi
to je u redu
dvoje se nije našlo
a to nije dobro
nedostaje pola priče
onaj važniji
dvoje se našlo
ovaj put mimoišlo
nesporazum žali
godila bi riječ krhka
dodir tvojih bedara
nekako … ih osjećam
u ovoj noći
kad želim mjesec
s tobom snove
ples da djelim
ako padnem samo želim
da vidim kako letiš draga
ocena preko do se uranjam
a Tišina sni iluzija bdi
Dimitrije, sine Mitre
“Dimitrije, sine Mitre,
moja živa rano.
Pet godina,
kako bolna legam.
Ti ne pitaš, mili sine:
Od što, majke, legnaš?
Ti ne vidiš, ludo moje,
da te žena vara.
Ti još spiješ, sine Mitre,
ona se promene.
Bela rekla, mili sine,
kopče zakopčane.
Kopče zakopčane, sine Mitre,
kose očešljane.
S kanate u ruke, ludo moje,
na đerđenku ide.
Kad se vrće, mili sine,
kopče pokidane.
Kopče pokidane, čedo moje,
kose raščupane.
Zar ne vidiš, sine Mitre,
da te žena vara?”
“Ako, ako, majke moje,
barem je ubava.”
Vjerovanje u Boga je individualna stvar.
Tako je On odlučio.
Svako živo biće ima pravo izbora.
Onoliko , koliko uma imamo , on će odrediti naše biće i naše vjerovanje.
Naglašeno je:
-Niko se neće uputiti na pravo vjerovanje ako mu duša nije čista.
Samo oni koji shvate veličinu djela Božijeg, njegovu neizmjernu Ljubav i milost zaslužuju da vjeruju u
Savršenog stvoritelja.
Prezentirani video je simpatičan, ali malo previše materijalistički i naivan.
No , lijepo je pogledati i mišljenja onih koji ne znaju i ne govore previše o Božijoj milosti i ljubavi.
Oni vide samo spoljne manifestacije Božijeg stvaranja.
I što je najtužnije; traže dokaze o postojanju Boga.
Ako vam Milostivi nije u srcu, niti jedan dokaz vam ga ne može dovesti u njega.
Ako vam biće do srži nije u Božijem nauku, on nikad neće doprijeti do vas.
Ako u svakom momentu ne osjećate Stvoriteljevu Ljubav i Milost, zalutaćete na put nevjernika.
Ako se ne budite ili ne idete na spavanje sa Božijim imenom na usnama i duši vaši životi su siromašni.
Zaboravljajući nutrinu Božijeg Bića i osnovnu istinu:
Bog je jedan, nema boga osim njega,
ljudi postaju alik nerazumnim bićima.
No to je samo naše lično mišljenje vjerovanje, i ništa više.
Duso moja, ja ne znam vise
koliko dugo ovdje stojim
dok slusam kako liju kise
pod mracnim prozorima tvojim
Duso moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
ti ne znas da je pola mene
ostalo s’ tobom da te prati
Ostalo s’ tobom da te ljubi
kad budes sama i bude zima
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego ista ima
Duso moja, k'o kaplja vode
i ti se topis na mom dlanu
jer s’ tobom dodje i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu
Duso moja, ti umorna si
i bez tebe ti lezaj spremam
na nekoj zvijezdi sto se gasi
ja trazim svijetlo koje nemam
Pod hladnim nebom ispod granja
stavices glavu na moje grudi
jer ja sam onaj koji sanja
i zato necu da te budim
Od prvog dana pristupnice na društvenim mrežama (facebook i blogger, ba) sam se oglasio i zapisao kao:
Hajro Šabanadžović , rođen u Sarajevu , Bosna i Hercegovina 15.januara 1951. sa nadimkom Hajro Bleki.
S vremena na vrijeme , u u godinama društvene ” egzistencije ” sam se oglasio slikom , fotografijom , videom, , glasom i rječju o ostalim statusnim generalijama – sin i kćer, dva unuka, roditelji… Vremenom što prolazi i odlazi obznanio sam Božijom Milošću, prispjeće još pet unuka.
Nisam krio da sam slikar , pisac, pjesnik, prevodilac, …
Djeliće toga sam objavljivao na mojim stranicama
Bosna zemlja Božije milosti, ,Modra rijeka i facebook : slike , poezija i književnost. Grad čednosti Bosne zemlje milosti : ostali stvaralački opus , sa vrlo rijetkim kritičkim oglašavanjima o svijetu u kome živim . i to uglavnom o lošem pojavama. Argumentovani kritički pogledi na ta dešavanja su bila upućena isključivo onima koji bi kao, trebaliti muškići , a ponašaju se kao…, znate već.
Objavama , u kratkom protoku vremena sam otkrio da imam umjetničku galeriju Bosna zemlja Božije milosti i WEB stranicu-w w w Bosna zemlja Božije milosti. Adresa Galerije je bila objavljivana svake godišnjice , kao poziv dobronamjernim da je posjete i da se uvjere u njenu ljepotu i smjernost.
Pride jednom sam , nekim morbidnim nerazumnicima i bijednicima koji su životno prijetili mojim unucima , malenoj nevinoj dječici , učtivo napisao / ponovio adresu i dao upute kako da dođu i časno riješimo pitanja maloumnih prijetnji. Svi junaci nikom ponikoše.
U svojim pisanjima nikad nisam progovorio, lošim ili problematičnim riječima, verbe opscene ili vulgarizmima.
Čak i najoštrijim pisanijama moj riječnik je pristojan , kulturan , vaspitan , ne baš kolokvijalan, ali primjeren i dosta školovan. Kao neko ko je rođen u mahali i potekao iz nje , često se služim njenim vrlo lijepim , raskošnim i sočnim jezikom , izbjegavajući zamku pojedinih riječi koje bi zaparale slušne žice eventualnih čitaoca.
Dakle jedan od riejtkih “anonimnih” sudionika društvenih mreža koji je dao sve , ama baš sve generalije, fotografije, videa (već navedeno) tako da se niko , ama baš niko ne može dovesti u zabludu – ko je Hajro bleki.
Transparentnost i iskrenost je dio nauka. Hajro Šabanadžović bleki nema čega da se stidi. U njegovom životu , u ovih vrlo kratkih i letećih 75. godina nema ničega nečasnog i nepošptenog , Biserni izdanak svoj predaka. Ništa više.
Na mrežama sam upoznao mnogo divnih ženskih bića. Neke sam lično susreo i upoznao. Sve te prilijepe žene , djevojčice su ostavile dubok trag u mome srcu i sjećanjima. Uspomene na te anđele nikad neće izblijediti. Nadam se da niti jedna od tih posebnih grlica i labudica nema primjedbi na Galerijin i moj odnos prema njima i našu gostoljubivost i časnost.
Ipak jedna od tih milostivih djevojčica je ostavila zvjezdani i neizbisiv trag u Galeriji Bosna zemlja Božije milosti.
Za kraj sam ostavio jednu “digresiju”.
Vrludajući kroz život bio sam umjetnik, lutalica i vjernik. ne baš sklon institucionalnoj religiji, sveštenstvu i obrednim “formalnosti”. Znam dosta o svim religijama svijeta, kao i mojih predaka. Nekako , kroz život me pratila misao i nauk koju je propovijedao posebni i vrli Božiji propovjednik/prorok/pejgamber Solomun / Solomon / Sulejman .
Njegova Pjesma nad pjesmama i Knjiga Propovjednik su pratili moje padove i letove kroz život.
Poslije rata bijah poprilično umoran. Nesagledivo ljudsko zlo i licemjerje. Tada me spotakla ideja o otvaranju Galerije, prvenstveno da se odmorim od ljudi – dvoličnjaka.
Znao sam da umjetnost odbija i nervira neuke, posebice muškarce i da je se klone. I da ću u Galeriji naći željeni Ocean mira i tišine. I ono bitnije – poželio sam da se vratim odbjeglim korijenima, ojačam vjeru koja će me gurati taj malecki restlić puta, da malo zaboravim neka lošija tkanje pređašnjeg života :
Taština i taština , sve je taština.
Život je samo igra i zabava.
Da skratim , jer postoji poetičniji , nježniji zapis o djevojčici koja se ušunjala u moj život , da bi zauvijek ostala u njemu . Zapis koji će se kad mene ne bude, objaviti ili ne objaviti ( ispoštovan / neispoštovan raspored).
Milo dijete me , bez puno riječi naučila značenju uzvišenih misli koje sam nosio u sebi, još od Ezela vakta , Solomona i predaka ,a koje sam izbjegavao ne želeći huliti.
Bog je milostiv,
Poštuj i moli se Bogu Jedinom,
Blagosloveljen nek je Gospod zauvijek ,
Gospod je dobar onima koji Ga zovu,
Nema posrednika između Boga Jedinog i čovjeka,
Svi ćemo se njemu vratiti…
Svojim radom i poimanjem Boga Jedinog pomogla mi je kao niko dotad. Svojom vrijednoćom i požrtvovnosti u kreaciji galerije nadomjestila je najačeg mogućeg hamala. Njene male nježne ruke još uvijek bride na tahtama koje je profilirala , oplemenila i učinila Galeriju svjetlosnom.
Ne sjećam se, mnogo čega. Ni koliko vremena smo bili zajedno! Ni kako smo uspjeli napraviti to divno čedo, ni kako je dobilo ime – Galrija Bosna zemlja Božije milosti. Vrijeme je bilo stalo. Stvaranje galerije je bio jedan san , koji je prošao kao jedan Ezan , koji se na tren zaledi u vremenu i odlebdi među zviježde, u vječnost.
U životnim padovim i letovima nisam bio loš čovjek. Ali upoznavši Nju, naučio sam šta znači biti dobar čovjek i Božiji rob.
I kao svi anđeli , pomogla je da se ja, posrnuli i nesvjesni podignem. Prenijela je svoj nauk i otišla sa jednostavnim i lakim riječima rastanka , kao da je to sasvim normalno:
-Ja vam više ne trebam. Odoh ja.
Možda se našalila : Odok ja. Uvijek bila vesela i razigrana. Izuzetno pametno i impresivno dijete.
Ne znam da li sam ih sebi umislio , ali nosim u srcu njene riječi:
-Vratiću se svaki put kad vam budem trebala i reći samo dvije riječi – Ja došla.
Dolazila je triput . Da mi vida teške rane. Četvrti put nije. Ne znam da li se umorila od davanja ili je nekom drugom pomoć bila potrebnija. Tri mjeseca su me vile nosale i anđeli bdili kraj postelje. Mislim da ih je ona poslala.
Od tada rijetko napuštam Galeriju. Pravim se da imam mnogo posla. U svitanje svakog dana se probudim ili prekinem rad, pitajući se da li je to ovaj dan. Siđem, otključam ulazna vrata. Ostavim ih odškrinuta. Sigurno je , sigurno. Može se vrnut. Anđeli sve znaju.
Onda ponovo zaspim .
I sanjam ,
Ona došla !
*
Ah, sto cemo ljubav kriti
kad ja moram tvoja biti
Ref. 2x
Srce vise nije moje
tebi dragi pripalo je
Sta me tebi tako vuce
osjecaji mene muce
Ref. 2x
Il’ me uzmi il’ me ubi
nedaj drugom da me ljubi
Ref. 2x
Sada već crvena divlja ruža zrije,
u leji jedva diše pozno cvijeće.
Ko nije bogat sada, kad leto mrije,
taj nikada sebe dočekati neće.
Ko sada sav ne drhti kao prut
od preobilja slika koje buja
i proniče u svaki dušin kut,
čekajući noć da tminom zaleluja —
taj je, kao starac, prošao svoj put.
Toga nijedan sada ne greje plamen,
laže ga sve na javi i u snu;
pa i ti, Bože – Ti što ga kao kamen,
iz dana u dan vučeš prema dnu
Jesenja fantazija
Jesenji opus I
Ah , to proljeće
Proljetni opus II
Svileno ljeto
Ljetni opus II
Zima
Zimski opus II
Dani ove godine se podjelili: zbogom 93 / dobro nam došli (valjda) 272
Lijep je, sunčani dan. Ono trebao je biti … ali … Zima došla na svoje. Biće i kiše, u planinskim predjelima i snijega.Čini se, sve se pobrkalo.
Mi volimo sva godišnja doba i kada su ona u svom elemntu.Ali naopaki kaki jesmo, sve nam je jedno koji je vakat i zato ćemo malo lamantirati o birvaktile stađunima.
Recimo, ko je vidio jesen a da u njemu jagode blistaju ,a ljubičice nježnošću mirišu krajolike.
Jesen je da jabuke i kruške zriju. Nekada je bilo da njen dragi ide u armiju.To je značilo čim se vrne eto svadbe,eto takarli dana opet u neku jesen. Jer jeseni su za svadbe, i tako to. Za duboko oranje. I brazde. I sve što uz svadbe ide. Kaže Sveta knjiga: vaša žena je vaša njiva. Mi dodajemo i voli duboko oranje. Kako neće voljeti. To je osnov plodnosti i života.
Proljeća za buđenje života i sve je u cvijeću , beharima i mirisima. Sve oživi i sve se uzbiba. Sve miriše na ljubav. I mirisi donesu tu čuvenu, jedinstvenu, veličanstvenu , uglavnom neponovljivu ljubav. Bude i bolnih. Neka , ako nema boli znači nije se ni voljelo.Stara , jazuk poslovica: Dvoje se nađu pa se onda ne nađu.
O ljetu se sanja, jer trava je narasla, miris pokošenog sijena je tu, da se valja u njemu i kupa u suncu. A ono sunce i valjanje? Pa udari sunčanica počesto. I zaboravi se insan.A kad se zaboravi, eto novog života. Ne odmah. Ima određeni vremenski period kroz koji i priroda i insanka postaju bremeniti.
A šta ste vi mislili, sunce vas mlatne u čelenku, vi se zaboraviti i da nema poslijedica. Ne mere to tako. A poslijedice su lijepe i željene. Neke i nisu. Na prvi mah, ali se prigrle. Djeca su najljepše i najnježnije u ljudskim životima. Čedna i bijela kao zima.
A i ta zima. Hladna je i lijepa. Tjera čovjeka da se grli i stišće, da se zagrije. A kada se zagrijava krv uzavrije i onda zna se ,šta je raditi da se malo insan rahsladi.Igrati se malo kamare.Znate ono , treba posteljinu na kamaru pa u seharu. A kamara ima raznih i uzdisajnih.Te dušeci, te šilteti , te svilene plahte, minderluci ,a napose i meki jastuci. Jer ako je zima, treba grijanje pojačati.Najlakše jastučenjem, a mere i dušečenjem.Ni minderluci nisu za potcijeniti.
Kako je to zabavno , i …
Lijepa nam ova godišnja doba, svako.
A ljudi izvoljevaju.
Neko voli ovo , neko ono godišnje doba.
U nekima – u zemlju propadaju, neka mrze i najrađe bi da ih nije.
Neka ih sleđuju , u drugim trunu.
A ljubav gospodo?
A grijanje i valjanje?
Šta sa pupanjem i bibanjem?
Šta sa zrenjem i dubokim oranjem?
Vi bi i to da preskiočite sa godišnjim dobom koji ne volite.
Mislimo da niste svjesni šta ne volite.
Što bi poete rekle:
Mnogo nije volio, pa je zaboravio .svilen dušek , mehki minderluk i nježni jastuk.
U Prevodu:
Samo jednom se živi.na svilenom dušeku, mekom minderluku , nježnom jastuku…
Takarli nam bili svi naši stađuni,
sa puno dušečenja,minderisanja i jastučenja.
Jah, plahe stigme.