Nekad prokleti Haag, a danas u fudbalu VAR ili nacionalno sljepilo

  

 

 

Fudbalska reprzentacija Srbije poražena je od Švicarske sa 2:1 u drugom kolu Mundijala u Rusiji.

Rusija 2018 -Kalinjingrad/ Navijači Srbije nosili dukserice s likom zločinca Ratka Mladića. pokazujući da je sport, u glavama maloumnika ,   samo eksponent mržnje.

Beč (isto veče)  / Monstruozno: Navijači Srbije skandirali “Nož, žica, Srebrenica”, u nastavku pokazujući  svoje zločinačko lice u sukobima sa policijom.

 

Kao šlag – biber po pilavu dolazi izjava Mladen Krstajića. selektora Srbije:

Nekad prokleti Haag, a danas u fudbalu VAR

 

Od 1389 godina i Bitke na Kosovu serBima je uvijek neko drugi kriv.

Jadni i bijedni su već  629 godina. Jako dugo je to.Normalne su i frustracije.

 

Krstajiću i drugim zaljubljenicima u genocid , glede poraza od Švicarske skrećemo

pažnju na četiri detalja:

1.-Prije nekoliko dana Krstajić je bio kosmopolita, iz multietničke Bosne,koji ne miješa sport i politiku.

2.-Čitav svijet je vidio da se Mitrović naguravao sa dvojicom švajcaraca.U odlučujužem momentu ih je razgrnuo ,zahvativši,poklopivši i potisnuvši glave protivničkih igrača veoma grubo .Opravdano (ne ) reagovanje sudija.

3.Nismo vidjeli neke brune reakcije ni igrača ni klupe povodom naguravanja igrača , koje je sasvim normalno u svim takičenjima od viktorije  do  finala svjetskog prvenstva.

4.Karma! Da li ste gospodo čuli za karmu?Dobro se dobrim nagrađuje, zlo zlim.Ništa novo . Slijedećih decenija se tek  očekuju  dejstvo karme u punoj snazi , za učinjene zločine.

Galerija “Bosna zemlja Božije milosti” – Dejana Talk Show

 

 

Oda Gospodu

 

Mjesečeva bajka

 

Ona je osvit

 

 

 

Noćni svod

 

 

 

Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

Posjetite nas!

Imamo za svakoga barem po jednu sliku.

Iznenadićete se bogatom i raznolikom ponudom  i vrlo prihvatljivim cijenama.

Provjerite !

Dobro došli.

 

Naša adreša je:

Dobrinja III

Trg Sarajevske olimpijade bb

kontakt telefon 033 465 404

radno vriujeme 0d 12  . 20 sati

 

 

Dogodilo se na današnji dan 23. Juna / Lipnja

 

Danas je Subota 23. Jun / Lipanj 2017. godine

A    ovoj godini  173 dan su otpuhana ,    a  preostalih 192 dana kao da ti ne promjećuju , furaju u tornado.

Što bi poete rekle:

Otpuhali ili tornadirani ista stvar. Nestaše. Pad nije uvijek i let.

U prevodu:

Međutim, čak i kad su otpuhani ili uvučeni u pijavicu  povuku  milione ljudi.

A na današnji dan vko se na proliku stvari događale:

1501.-    Portugalski pomorac Pedro Kabral vratio se s putovanja na kom je zaposjeo područje današnjeg Brazila i nazvao ga Ilha da Vera Kruz. Prva naselja na tom području Portugalci osnovali 1521.

1537.-Na povratku u Španiju umro je španski istraživač Pedro Mendosa. Bio vođa ekspedicije za istraživanje Južne Amerike koja je stigla do područja Rio de la Plata. 1536. osnovao Buenos Ajres.

1611.- . Engleski istraživač Henri Hadson, poznat po pokušajima da otkrije morski put iz Evrope u Aziju preko Arktika, nestao u Hadsonovom zalivu gde ga je ostavila pobunjena posada broda “Diskaveri”. Tokom istraživanja Severnog ledenog okeana otkrio more i moreuz koji su po njemu dobili nazive.

1668.-Rođen je italijanski filozof, istoričar i teoretičar prava Đovani Batista Viko, osnivač filozofije istorije i začetnik moderne estetike.

1648.- Počeo je Junski ustanak pariskih radnika zbog izbacivanja socijalista iz privremene vlade i zatvaranja narodnih radionica. Ustanak za tri dana ugušio general Luj Kavenjak.

1757.-Britanci pobedom nad francuskim saveznikom, indijskim guvernerom Bengala, učvrstili vlast u istočnoj Indiji.

1763.-Na Martiniku rođena Mari Žozef Roz de la Pageri, poznata kao Žozefina, kćerka mornaričkog poručnika i žena Napoleona Bonaparte. Krunisana za caricu 1804.

1785.-Turska vojska skadarskog vezira Mahmud paše Bušatlije prodrla u Cetinje i po treći put srušila manastir, koji je krajem XV veka sagradio Ivan Crnojević. Manastir 1786. obnovio vladika Petar I Petrović Njegoš.
1875.- Poslije napada hajduka pod vođstvom Pere Tunguza na turski karavan u Binšini, izbio je Nevesinjski ustanak, najveći protiv Otomanskog carstva u BiH. Ustanak se brzo širio i poslije mjesec dana je buknuo i u Bosanskoj krajini, a Crna Gora je svim sredstvima pomagala ustanike. U nekoliko bojeva ustanici su odnijeli pobjede, najveću na Muratovici, gdje su Turci 10. i 11. novembra 1875. izgubili 1.325 ljudi. Ustanak je zainteresovao Evropu za stanje u zemljama pod turskom vlašću. Srbija i Crna Gora su u ljeto 1876. objavile rat Otomanskom carstvu u koji se 1877. uključila Rusija. Rat je završen Sanstefanskim mirom, donekle revidiranim 1878. na Berlinskom kongresu.

1894.-Rođen engleski kralj Edvard VIII. Na presto stupio 1936. i iste godine abdicirao u korist brata Džordža VI da bi mogao da se oženi Amerikankom Volis Simpson.
1894.-Na kongresu u Parizu osnovan je Međunarodni olimpijski odbor sa idejom da se oživi natjecanje iz perioda stare Grčke, ali sa modelom sportskog svjetskog natjecanja  najvišeg ranga. Odlučeno je da će domaćin Prvih Olimpijskih igara biti Atena 1896. godine.

1899.- Rođen je Gustav Krklec, južnoslavenski pjesnik. Stekao je velik ugled kao pjesnik za odrasle, naročito zbirkama “Srebrna cesta” i “Darovi za Bezimenu”, pjesmama posvećenim ljubavi, prirodi i životu. U starijoj dobi sve više piše pjesme za djecu objavljujući ih u časopisu “Radost”, kojem je bio jedan od osnivača, a izdao je i više zbirki dječjih pjesama od kojih su “Telegrafske basne” doživjele veliki uspjeh, a više izdanja i zbirke pjesama “Zvonce o repu”, “Drveni bicikl”, “Majmun i naočale” i “San ili java”.

1913.- Rođen je Danilo Lekić (Španac), borac protiv fašizma u Španiji, jedan od vođa ustanka i Narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije, komandant elitne Prve proleterske brigade i narodni heroj Jugoslavije. Nakon rata je bio general-pukovnik JNA i istaknuti diplomata SFRJ.

1943.-U Londonu je u Drugom svjetskom ratu, pod predsjedništvom premijera Vinstona Čerčila, na sastanku štabova britanske armije radi utvrđivanja planova za ratne operacije u Italiji i na Sredozemlju, odlučeno je da se Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije pozove da sadejstvuje, vezujući na svom bojištu što više fašističkih snaga.

1945.- . Japanski komandant, general Micuru Ušiđima, izvršio samoubistvo posle poraza japanske vojske na ostrvu Okinava, gde je vođena jedna od najkrvavijih bitaka u Drugom svetskom ratu. Prema zvaničnim podacima, tokom borbi za Okinavu poginulo 234.183 vojnika i civila.
1947.-U SAD usvojen tzv. Taft-Hartlijev zakon, kojim je ograničeno pravo radnika da organizuju štrajkove i primoran sindikat da isključi prokomunističke rukovodioce. Šefu države je dato pravo da na 80 dana suspenduje svaku štrajkačku akciju koju ocijeni opasnom za nacionalnu bezbjednost, a ubrzo je antikomunistička histerija dostigla neslućene razmjere kampanjom republikanskog senatora Džozefa Makartija.

1956.-Pukovnik Gamal Abdel Naser izabran za predsjednika Egipta.

1960.- Patris Lumumba postao prvi predsednik Vlade nove nezavisne države Demokartske Republike Kongo.

1970.-Japanski studenti u Tokiju se sukobili s policijom tokom velikih demonstracija protiv produženja američko-japanskog pakta za bezbijednost.

1990.-Prvi moldavski parlament potpisuje Deklaraciju o suverenitetu. Bio je to samo jedan u nizu događaja koji su prethodili proglašenju neovisnosti države 1991. godine.

1895.-Iznad Atlantskog okeana eksplodirao avion “boing 747” kompanije “Er Indija”. Poginulo svih 329 putnika i članova posade. Za podmetanje bombe u avion optuženi Siiki-separatisti.
1993.- Nigerijski diktator, general Ibrahim Babangida, poništio predsedničke izbore od 12. juna.

1994.- Južna Afrika posle jedne decenije međunarodne izolacije zbog politike aparthejda ponovo zauzela svoje mesto u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.

1995.- Umro američki mikrobiolog Džonas Edvard Salk, koji je 1954. pronašao vakcinu protiv dečije paralize.

1996.- Umro grčki državnik i ekonomista Andreas Papandreu, prvi socijalistički premijer Grčke, osnivač i lider Svegrčkog socijalističkog pokreta, PASOK.

1998.- Umrla američka glumica irskog porekla Morin O'Saliven, koja se proslavila kao partnerka Džonija Vajsmilera ulogom Džejn u filmovima o Tarzanu.

1999.- . Jugoslovenski ekonomisti iz nevladine Grupe 17 procenili da ukupna ekonomska šteta posle NATO-bombardovanja Jugoslavije iznosi 29 milijardi i 608 miliona dinara.

2001.- Vlada Jugoslavije usvojila uredbu o saradnji s Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu.

2004.-Međunarodni krivični sud pokrenuo je prvu zvaničnu istragu. Predmet istrage bili ratni zločini u Demokratskoj Republici Kongo, od jula 2002, u provinciji Ituri, gdje je u sukobima poginulo najmanje 5.000 ljudi. Procenjuje se da je tokom desetogodišnjeg građanskog rata u Kongu stradalo više miliona ljudi.

Izeti Jr. uvijek i iznova i opet ostaje samo ubleha i lažov

 

Kaže babin i mamin sin :  Zaposlili smo toliko i toliko ljudi.

Počeo je sa  :

“Prema podacima Zavoda za statistiku, svakog meseca imamo 1.200 novozaposlenih u realnom sektoru,…”    (O tom realnom sektoru ćemo pričati kasnije!)

Svako malo je ponavljao i povećavao broj zaposlenih ,dok nije nafurao do cifre od,pazite molim vas , okruglo 100.000 novozaposlenih.

 

Aha ,kako ne! A mačci imaju repove da se laži ubleha i lažova o njih kače.

 

Napriliku vako stoje stvari.

Iz Bosne u inostranstvo  svake godine ode 20 – 30.ooo radno sposobnih ljudi.

Svi se skinu sa biroa za zapošljavanje.

Godišnje se penzioniše oko 20 hiljada  nezaposlenih evidentiranih na birou.

Godišnje umre 30 hiljada onih koji ne dočekaju zaposlenje u porobljenoj Bosni i Hercegovini,

a prijavljeni su birou.

Godišnje se penzioniše se 30.000 u redovnoj proceduri.

I eto realne statistike. 110. ooo zaposlenih tokom svake godine se skine sa evidencije biroa i grbače bakirove i Eerdoganove prčije  BiH.

I eto sve te šuplje brojke je zaposlio ih crni, odnosno riđobradi Bakir i njgovi još crnji ahbabi Dodik i Čović i njihovi kriminalni miljei..

Na oslobođena i novotvorena radna mjesta se primaju isključivo  članovi  porodica,prijatelji, poslušnici,uvlakači,stranački mafiozi i oni koji plaćaju radno mjesto ,uz prezentaciju članske knjižice kojom dokazuju lojalnost sveobuhvatnoj i udruženoj mafijaško-zločinačko-kriminalnoj grupaciji na vlasti.

U laži su kratke noge,a vala ni mačaka nema toliko da se o njihove repove okače sve  licemjerne i silničke laži ubleha i satrapa.

 

 

DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN 22. Jun / LIpanj

 

Danas je Petak  22. Jun / Lipanj 2018. godine

A    ovoj godini  172 dan su otpalo lišće ,    a  preostalih 193 dana već žuti.

Što bi poete rekle:

Otpali ili žutjeli pad nije let.

Međutim, čak i kad otpadaju  i  milioni ljudi sa njima otpadnu.

A na današnji dan:

168.pne.-Bitka kod Pidne u kojoj su Rimljani pobijedili Makedonce, okončavši treći makedonski rat i drevnu makedonsku državu.

Od drevne Makednoske države ostadoše tragovi: Grčka i Makedonija.

1633.-Turski sultan Sulejman I Veličanstveni sa Austrijom potpisao ugovor o miru, poslije drugog neuspješnog pohoda na Beč.

Mirom je Otoman prznao nemoć i polako počeo da se rastaka.Trebalo je dva i po stoljeća da se skroz istopi.

1633.-Crkvene vlasti prisilile su Galilea Galileja da porekne svoju tvrdnju da je Sunce, a ne Zemlja centar svemira.

Sreća nisu se susreli sa njegovom mišlju da je Vatikan velika hrpa anamo onih i pogančera, i još koječega.

1757.- Rođen je britanski istraživač George Vancouver. Plovio je s kapetanom Kukom 1772. i 1776. i istraživao Australiju, Kanadu i Island. Posebno značajna njegova istraživanja pacifičke obale Sjeverne Amerike. Po njemu dobili naziv grad i ostrvo u Kanadi.

I Mujo je čuo za Van Kufer. Zato ga je iz aviona bacio.

1805.-Rođen je Giuseppe Mazzini, italijanski revolucionar i osnivač pokreta “Mlada Italija”.

Giuseppe Mazzini (Genova, 22. lipnja 1805. – Pisa, 10. ožujka 1872.), talijanski revolucionar i političar. Bio je jedan od najistaknutijih republikanaca i najznačajnijih boraca za ujedinjenje talijanskih zemalja u 19. stoljeću. Od 1827. godine član tajne udruge karbonara. Godine 1830. zatvaran a nakon toga živio je u prognantsvu u Francuskoj i Švicarskoj. U Marseilleu osniva organizaciju “Mlada Italija” (tal. Giovine Italia) kojoj je bio cilj osloboditi talijanske zemlje od strane vlasti te ih ujediniti. Aktivan sudionik revolucionarnih događaja 1848.-49., a u Milanu je pristupio Garibaldijevoj legiji. Bio je član trijumvirata Rimske Republike i član vlade u novopostavljenoj revolucionarnoj Rimskoj Republici. Nakon sloma revolucije je ponovno živio u izgnanstvu jer mu je Italiji prijetilo uhićenje. Izbjegao je u London, gdje je utemeljio Europsko demokratski odbor. U Italiji je nekoliko puta organizirao ustanke, no bili si ugušeni. Potkraj svog života se vratio u Italiju.

  1. – U Panami, na inicijativu južnoameričkog revolucionara Simona Bolivara, održan Panamerički kongres, u cilju ujedinjenja južnoameričkih republika.

Svjedoci smo da nije uspio.Sada su manje više ujeidnjeni po vođstvom CIA_inom narko kartela.

1874.- Uspostavljena je prva telegrafska veza Brazila i Evrope.

1894.- Afrička država Dahomej, Benin, postala je francuska kolonija.

1898.- Rođen je njemački pisac Erich Maria Remarque. Postao je poznat po antimilitarističkom romanu “Na zapadu ništa novo”, koji je preveden na mnoge jezike i filmovan, a u Njemačkoj zabranjen po dolasku Hitlera na vlast.

Erich Paul Remark je rođen u Osnabrück-u u katoličkoj radničkoj porodici. Sa osamnaest godina mobiliziran je i poslan na front (to je bilo u vrijeme Prvog svjetskog rata), gdje je ranjen komadićem šrapnela. Nakon rata promijenio je prezime u Remarque, što je i bilo prezime njegove porodice, dok ga njegov djed nije promijenio. Poslije rata radio je različite poslove, između ostalog bio je bibliotekar, učitelj, preduzetnik, novinar i izdavač.

1929.-godine objavljuje svoje najpoznatije djelo Na zapadu ništa novo (Im Westen nichts Neues), pod imenom Erich Maria Remarque (mijenjajući srednje ime u čast svoje majke), roman koji daje prikaz okrutnosti rata iz ugla devetnaestogodišnjeg vojnika. Slijedi pisanje izvjesnog broja djela sličnih karakteristika, koje jednostavnim i emotivnim jezikom daju sliku ratnog i poratnog vremena u Njemačkoj. Kao komparacija suprotno viđenje se može naći u djelu Oluja čelika (In Stahlgewittern) od Ernsta Jüngera.

1933.-godine Nacisti zabranjuju njegova djela i vrše zapljenu istih. Paralelno s tim kreću s propagandom kako je Remarque ustvari porijeklom francuski jevrej i da je njegovo pravo ime Kramer (što dobijemo u slučaju da izgovaramo prezime Remark unatrag). I u današnje vrijeme, u pojedinim biografijama ovog pisca stoji ova tvrdnja, sa već navedenim primjerom kao dokazom.

Od 1931 godine živi u Švicarskoj, a 1939 godine emigrira u Sjedinjene Američke Države, zajedno sa prvom ženom Ilsa Jeanne Zamboui (s kojom se vjenčao i razveo dva puta), i njih dvoje postaju naturalizovani građani ove zemlje. Godine 1958 oženio se holivudskom glumicom Paulette Goddard, i ostao oženjen njom sve do svoje smrti 1970 godine.

1948 godine se vraća u Švicarsku, gdje živi do smrti u 72 godini. Sahranjen je na groblju Ronco u Ticinu, Švicarska, a na tom groblju je također sahranjena i Paulette Goddard.

Malo pisaca je pisalo na autentičan način o raatu i poratnom beznađu čitave jedne generacije uništene na putu borbe za „slobosu“ Za „slobodu“ po mjeri bogatih, a to znači fašista i arijevaca.

1906.-Rođen je američki filmski scenarista, producent i režiser austrijskog porekla Bili Vajlder. Dobitnik je nekoliko Oskara i nagrada na festivalima u Kanu i u Veneciji.

1910.-Rođen je Konrad Zuse, njemački inženjer zaslužan za kreiranje prvog programski kontroliranog računara, Z1.

1940.-Francuska potpisala kapitulaciju u Konpjenju, mjestu u kojem je francuski maršal Foš 1918. primio kapitulaciju Njemačke u Prvom svjetskom ratu.

U to vrijeme kukavica De Gol je pobjegao u London da bi  pušio i pio viski sa onim pjanom Čerčilom.

1941.-Vojska Trećeg Reicha i njegovih saveznika napala je Sovjetski Savez u sklopu operacije Barbarossa.

Garantujemo im da neće dobro proći.

1941.-Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije uputio je proglas s pozivom narodima Jugoslavije na ustanak protiv njemačke okupacije.

Potonji genocidni koljači četnici i ustaše, nisu se obazirale na taj poziv. Oni su imali svoj poziv na ubijanje i klanje.

1941.-U šumi Brezovici kod Siska formiran Sisački partizanski odred, prva takva jedinica u okupiranoj Evropi.

Dobri su i iskreni bili ti Partizani. Poslije rata ih vlast i njena vlast naopačke obrnula.

1949.Rođena je američka filmska glumica Meri Luiz, poznata kao Meryl Streep, dobitnica nagrade “Oskar” za filmove “Julija”, “Kramer protiv Kramera” i “Sofijin izbor”. Ostali filmovi: “Lovac na jelene”, “Menhetn”, “Zavođenje Džoa Tinana”, “Senator”, “Žena francuskog poručnika”, “U tišini noći”, “Obilje”, “Zaljubljivanje”, “Moja Afrika”, “Muzika mog srca”.

Mary Louise Streep, poznatija kao Meryl Streep (Summit, New Jersey, 22. lipnja 1949.) je višestruko nagrađivana američka filmska, kazališna i televizijska glumica.

U kazalištu je debitirala predstavom iz 1971., The Playboy of Seville, a 1977. prvi se put pojavila na televiziji u filmu The Deadliest Seasone. Prvi film bio joj je Julia iz 1977., u kojem je nastupila s Jane Fonda i Vanessom Redgrave.

Komercijalni i kritički uspjeh došao je s ulogama u filmovima Lovac na jelene s Robertom De Nirom i Kramer protiv Kramera s Dustinom Hoffmanom, a za potonji je dobila svog prvog Oscara. U karijeri je dobila tri Oscara, sedam Zlatnih globusa, dva Emmya i dvije BAFTA nagrade. Drži rekord po broju nominacija za Oscara s njih 19.Streep se smatra jednom od najcjenjenijih i najtalentiranijih glumica svih vremena. Jedna od je od rijetkih glumaca koji su dobili sve tri najvažnije filmske nagrade (Oscar, Zlatni globus i Nagradu udruženja filmskih glumaca).

Rekli bi krhka dama  američkog filma. Međutim sve je bila , ali krhka svakako nije.

1978.- Otkriven je Haron, najveći od tri poznata Plutonova mjeseca.

1987.-U Los Angelesu je umro Fred Astaire (1899.- 1987.), legendarni američki filmski glumac, plesač i pjevač. Proglašen je za petu najveću mušku filmsku zvijezdu u povijesti zemlje od strane Američkog filmskog instituta.

Kako je taj plesao

2000.- Američka svemirska letjelica “Marsov osmatrač” otkrila naznake o postojanju vode na Marsu.

2001.-Njemačka vlada počinje sa isplatom odštete ljudima koje je nacistička njemačka držala na prinudnom radu za vrijeme Drugog svjetskog rata.

2004.- Predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić izjavio je u televizijskom obraćanju građanima Srpske da događaji u Srebrenici od 10. do 19. jula 1995. godine predstavljaju crnu stranicu srpske istorije i da se učesnici u ovom zločinu ne mogu opravdati ničim.

Za očekivati je od srpskih vlasti da negiraju Genocid i u Srebrenici i u BiH.

2005.-  Italijanski sud osudio je u odsustvu 10 bivših nacista, SS oficira na doživotni zatvor, zbog učešća u ubistvu 560 toskanskih seljana iz mjesta Sant Ana di Stacema. To je bio jedan od najstrašnijih masakara u Italiji tokom Drugog svjetskog rata.

Kasno , vrlo kasno su se sjetili. Možda zbog fašističke bliskosti sa njemačkim monstrumima.

2006.-Savjet međunarodne organizacije OSCE službeno potvrđuje primanje Crne Gore, na mjesto 56. zemlje članice.

2009.-Međunarodni sud za zločine počinjene u Ruandi osudio je bivšeg visokog funkconera Ruande, Kaliksta Kalimanzira, na 30 godina zatvora, zbog genocida.

Aha, kazna za šminku.

Ljubav bespomoćna kiši i kiši…

 

 

gledajući slike tvoje

prečesto oko zasuzi

dani su tako slabašni

zaustaviti vrijeme

nismo tada znali

kada prođu

povratka nema

godine će proći

kao sjene nevjesta

izgubljenih u nerazumu

prozirnih velova

ponosa i časti

sa tragovima kiše

javiće se tuge

sjećanja što  tiho  slamaju

zagrli me dijete čedno

dok ljubav bespomoćna

kiši i kiši i kiši…

kapljicama ledenih kristala

nad plavetnim obalama snova

Oliver Dragojević & Amira Medunjanin /-Tristeca/Song -Lyrics


Dugin dan  Krhki cvijet 1  Noć darivane nevinosti 1

 

 

 

Tu u ovom moru sjete,

sve si dalje od mene

a pratiš me kroz vrime

tu za jubav nikog nima

samo kap u očima

što ne dam joj niz lice

 

Ref.

A ja još uvik mislim

samo na tebe, još

pravim se da ležiš kraj mene

sjetu hranim krhkim sjećanjima sna.

 

A ti u vatru možeš ruku staviti,

da bez tebe ne mogu disati

da sam došao do dna.

 

U duši mista nima

ni za suze ni za smih,

dok pratiš me kroz vrime.

 

 

 

Vasilija Radojčić – Mito bekrijo / Song – Lyrics


whitni 1  

 

Zvijezdice Vali  Usnula ljubav

Mali princ Prekrasan dan Duga sna

Kapija Ljubav povjerenja Copy (3) of ona spavau plavom

Mito bekrijo

Ponoc vec je prošla

vreme da se spije

srce još je budno

davnu želju krije

ej, kraj pendžera stojim

čekam da ti vrata otvorim

 

Ref. 2x

Zašto dušo ne dodješ

da me kući povedeš

da ti svoje srce predam

da ti staru majku gledam

Mito, Mito bekrijo

 

Obećo si Mito

da ces jedne noći

kad se varoš smiri

ti po mene doći

ej, cveće tvoje belo

već je ćekajuci uvelo

 

Ref. 2x

Zašto dušo ne dodješ

da me kući povedeš

da ti svoje srce predam

da ti staru majku gledam

Mito, Mito bekrijo

 

Sa drugari svoji

po me'ane odiš

s vino i sa pesma

noći ti provodiš

ej, mladost pusta prodje

Mito, ti po mene ne dođe

 

Ref.2x

Zasto dušo ne dođeš

da me kući povedeš

da ti svoje srce predam

da ti staru majku gledam

Mito, Mito bekrijo

 

 

 

Sjećanja i ljubav nikad ne umiru / Iz Arhiva

Frka Frkica i Hiljadu pahulja bijelih


**
Pet mjeseci po Keminoj smrti ,umrla je Frka  Frkica  velika ljubav našeg k'o fol pjesnika.

Njihov poslijednji susret je obilježila  Montenova pjesma Hiljadu pahulja bijelih.

Frka zaslužuje da je se sjetimo  epizodom u kojoj  gostuje Kemal Monteno.

****

Anterije  i nevinost

**

Nazvala me Đugum Frka i zamolila da se vidimo.Šta ću,mislim,ne izlazi mi se,pripeklo,ali Frka mnogo toga zaslužila.Uvijek je mudra i čestita žena bila,osim jednom.Prvi put je monstrum unesrećio.Drugi put je prevarili.To jednom ili dvaput nikad sebi oprostila nije.A trebala je.Zlo i mladost – ludost.

Sjeli mi u Galeriju,sada neko carsko ime nosi.Poljubimo se u obraz.Svijet gleda, ne mere drugačije.

Ona čašu vode. Ja štok,mislim alkohol , ne od vrata.Gdje ćeš ba uprtiti tahte na se, usred kafane.

Šutim,ništa ne pitam.

Šuti , ništa ne govori.

Mučimo.

Razumijemo se , kao nekada. Još uvijek.

Ne kaže, ni kap nije okusila od rata i momenta kako joj je sin poginuo. Predomisli se  ,  hoće kurvoazije. Može rečem konobarici; ma ista ona Esma Drnda iz Šekerove što mi je srce htjela da  dere ko Musa jarca ; na živo. Ipak nije. Na vrijeme se drugi put udala.

-Donesi nam malena i dva kurvoazijea, jednu tulumbu  i jednu ružicu.Može i baklava sa strane. Frko Frkice , žao mi ,  što ruzaklije i  ribizli u fišek nisam zamoto. Ostarilo se , čo'ek  zaboravio što se nekad guštalo i šta se jednom nije konzimiralo…

Ima još jednog sina i kćer pa je nekako na noge stala. Morala radi djece.Oboje se ubračili pa sada sama živi.Muža ne pominje,već mi rekla,neki put prije ,od pijanca se rastavila.

Tužno; mislim,takva predivna i prelijepa žena,iznimno biće , a sreće sa muškarcima nije imala.Sve neki idiot,kreten  ili slično.Da je barem srela  neku  budalu  ili blentoviju,bolje bi joj bilo.To mu dođe kao neka navika , baksuze birati.Neko bi rekao usud. Nije birala, tako joj nematali; je’ život , jal otac.

Kaže,čita redovno sve što pišem.Sve gola istina i plaho joj se dopada,pogotovu ove nježnije i kao fol smješnije stvari.U politiku se nikad nije razumjela,sada još manje,ali mi vjeruje.

Ponio ja ono puce što se u uho stavi pa insan k'o fol bolje čuje.Meni svejedno metno ga ja ili ne metno.Ništa ne čujem,gluv ko dva topa.Granate me oglušuile na obje klempe.

Tako to život odredi.Jal nećeš slušati starije ili bilo koga? Evo ti granata,jedna,pa druga,pa milione njih, dok te dvije tri ne potkače.I grruuhh , pa grruuhh ,  i ja  gluv na oba uha,kao top ,plus još jedna. Nisam frajer oglušiti na jedno uho, kad imam dva.Stvar ravnoteže. Sve je u pravoima.

E , eto ti , cereka se usud , pa sad rahat belajiši i ne slušaj nikoga. Šeret neki , garant!

Osjeti se nije žena zaboravila govor mladosti.Kako ću bolan, šuti ona?Nisam ni ja,mislim u sebi.I skidam bubu iz uši,ovu Frku sve  razabiram.Ona uvijek razgovjetno,tečno i čisto govorila.Nije mumljala poput međeda i čudnih stranaca , k'o ovi današnji svijet.

Ima jedna molba,progovori.Zna da ću joj udovoljit,ali red je zamoliti.

Ide ti ona ovih dana u bolnicu; ništa opasno. Neka obična cista na anamo onoj.

Nema laptop,provjerila nema haber slikičnog radija u bolnici.Moli da koju epizodu jahačima, harmonikama i njoj, preko reda nabacim.Ona bi to išprintala i u bolnici čitala.Kaže nema takvog mahalskog kalemisanja  nigdje na dunjaluku.

Slike djece pokazuje i unučadi ima,pa ih hvali.Ne pita za nikoga.Ja ne pričam o tim nikoga.Od kako joj poginuo sin ,  muško je dotaklo nije.Puno je to godina nedoticanja;previše.Ali znam,ako iko može nešto durati,to  Frka zasigurno može.

Ja htjedoh nešto progovoriti,ona me šutka,očima ,kaže ne pričaj,nije ono  zbog onog što ja hoću da kažem ili predložim , već jednostavno zato što nikad nikome nije imala opjevati ono:

Joj,mamo mamice.

Samo jednom  vrlo davno,one divne prošlosti ;one večeri anterija i nevinosti  tijelo joj bilo spremno.Ali  prije toga , Deba ko Deba konjina samo neke svoje finte ganjao.

I ti me to veče iznevjeri.Drugoj dade ono što je meni pripadalo.Ne žalim se;samo kažem kako je bilo. O onom kasnije ne smijem pričati . Znam da nas to još uvijek boli.

Taj voz je propustila dok je žalovala sina.Dika njena,ponos maleni samo sedam godina imao.Popelo se dijete na trešnju,mamile ga crvene bobe.Tepo im,k'o malo djete djetetu.

Niko ih nije smio sa tog drveta brati.Trešnja se vidi jal’ sa Mrkovića,jal’  poviše sedam šuma,jal’ sa Trebevića.

Ona ga molila da ne ide.Dijete ko dijete.Šta  zna dijete šta je ubica ili četnik?Povelo i tri druga.Jedan dječak domac bio.Ona ih gledala i umirala od straha.Popela se djeca, crvenu bobu nijednu nisu stavili usta,kad četnik,monstrum , neki Skoko Milenko, tenkovsku granatu sa Poljina direkt među njih poslao.

Kaže zaboravila na Poljine,konatala tamo nema minobacača.Ni cvrknuti nisu mogli.Grruuhh i nema ih.Ona samo zanijemila,ni suzu nije pustila.U led ,ma ne u led već u antartik i arktik se protvorila i do danas se nije odledila.

Četvoro sičušne djece Majko mila,četvoro malenih anđelčiča Sejo mila,četiri milijarde snova nedosanjanih Bože Silni, što samo su par  nedozrelih crvenih boba htjeli da uberu; četnička neman, srpska pogan , ubila. Nije ubila nego nestala, u vazduh raspršila Bože Mili,Jedini. Ni pokupit ih ni sahranit nismo mogli. Ostala neka crvenkasta masa. Ne znaš da li su dječije jagodice ili crvene trešnje. Ni na grob mu nikad  nisam otišla, znam da ni dio njega tamo nema. Tu zastane,na suho zajeca.Više je to prigušen krik bio.

Otad se povukla u sebe.Tuga je to golema pregolema,preboljet se ne može.Muž i prije pio,tad se otisnuo i nikad sebi više nije došao.Žao joj ga,ali znala je da mu je to i bez tragedije bilo nanijećeno.Sve mi ovo ranije pričala,ali zaboravila. Kako neće,i ja bih;možda i gore od njenog muža prošao.

Šutim,neću da je mučim i da kažem da je u Sarajevo još  5.000 djece što ubijeno,što nestalo.Tek da se zna.

Ja je ispratih do kuće,taksijem naravno,ne bi se noge mogle popeti sve da je u pitanju ona slatkica Frka iz najljepših dana. Spustiila se ona niže od Pašina brda,u kućici maloj,trošnoj,na našim Bjelavama, živi. Njoj drago, vidim milina joj srcem bije.

Po običaju sređen i uglađen,iako već đuturum;sav u bijelom.Ono, sa kosom da se složi.Ne mislim u svatove ići,jako je ljeto.Neki se u jesen žene,zna se koji,zbog plodova zemlje.Mi u proljeće ili rano ljeto.Snova i jubavi radi.

Jako vruće,ništa dova ne pomože.Ona me pozva sebi na kafu ja rado pristajem,da se  mađara kutarišem . Znam zašto me zove.Popismo kafu i još jednu.Mahom ćutimo i nježno se gledamo. Ponekad jedno drugom ruku stisnemo.Nismo previše tužni,više nostalgični.

Ustajem,kasno je poslijepodne,brzo će ga akšam smijeniti.To je ono,naše vrijeme ,kad ludovanje kreće i ne može da se zaustavi.Zna to ona;znam to  ja.Mislim , red je ,  vrijeme je da pođem.Kaže sjedni,još jednu zapali. ‘Ajd’,poslušam je.Sada će ona ,samo nešto da završi.Nešto se zamisli,otvori onu novu , ovih novih dana haber kutiju i pristavi nam Keminu:

Hiljadu pahulja bijelih.

Muzika teče, mozak ubija.Sjećanja naviru k'o ozon poslije kiše,samo se prelijevaju u hiljadu pahulje duginih boja.Ni cigar nisam završio,ona se vraća.Pogledam je.

Meni suze niz lice.Treći put  u životu jer  Ona ulazi bijeloj anteriji,nov novcatoj.

Vrijeme kao da se vratilo  na ono veče kad su tri golubice u anterijama bile. Jemenka ona haramska preda mnom stoji i pogledava u me.Sretna je što me usrećila izgledom koji mladost doziva.

Kemo tuguje :

Hiljadu pahulja bijelih večeras pada

Umiru pahulje bijele i moja nada

Da li te vjetrovi nose

Jedina moja

Na nekom oblaku mekom duginih boja…

Ne zna se ko je ljepši ona ili anterija.Muzika i pahulje joj se prelijevaju kroz kosu,vlaže oči i lice,nalik su suzama.Dotiču joj  nježne ruke,ona ih podiše i sve počinje da treperi i da nestvarno biva.

Ona je ; mila Frka iz Đul bašte kada puna nade i života je bila.Njeno tijleo igra,gori i lebdi.

Sluti se,ništa  ispod nema.Grudi i noge djevojačke,boje ćilibara ispod bjelila anterije nestvaran krajolik nude.Ona je mlada , što svoju poslijednju djevojačku noć oplakuje.

Njen budući muž  , nije dragi ,  vać očevog prijatelja sa sela sin.

Zla sreća je stizala i prestizala na svakom koraku.Gdje god krene,gdje god se makne njena zla sreća je sa osmjehom čeka.Zato se ovaj bolero posvećuje onoj maloj Frki što na krlilima ljubavi je htjela da živi.

Šteta, mislim,trebao sam ovu ljepotu prije nekih drugih upoznati.Možda,a možda i ne?Neće duša Princa malog ,ni u ovoj nebeskoj slici, isključivosti.Ništa drugačije ne bi bilo.Samo bi jedna uloga  u bajci bila  dopisana i tada bajka ne bi bila bajka,već nejasni trolist srama neki.

A ovo dijete malo bi vjerovatno nesretnije bilo,ako je to moguće.

Njoj suze na licu,meni suze na licu,valjda se pahulje tope.Osjetimo; i srca i duše plaču.

Smirimo se,valja izaći pred svijet.Sreća njena ona se nikad šminkala nije.Nije joj trebalo,toliko je blistava i lijepa uvijek bila..

Malo se sagnem,poljubim  u čelo,uvijek oniža krasotica bila i kažem:

-Čuvaj se  dobroto moja milosti puna.

Ona se raznježi,suza samo što ponovo ne pođe,klima glavom,riječi nema.Trgnu se i sa osmijehom reče:

” Ali ima da u komšiluku pukne bruka,od trača i jeda.Nemaju šta raditi već samo olajavati,i tuđe brige voditi.Sve tračaruše u džamije odreda idu.Ovdje i tebe i konzilij svi znaju i kakav nas glas bije.Neke tvrde da su sa vama bile.Mnogo njih.Neke nas mrze što sa nama nisu bile, još više njih.I muškinje nas mrze.Ti hadumčari će me najviše olajavati.Ljubomore i pakosti radi.”

Pušta Montena ponovo i pojačava do daske.Prati me,do ulice,vrata kučice trošne ostavlja širom otvorena.

Muzika  titra,bjele sjene nalik anđelima izlaze,kao da ih hiljadu pahulja bijelih na led života tjeraju i pramenove svjetlosti razbacuju..

Zavjese u susjedstvu  se tresu.

Ljepota moja me zagrlila čvrsto i ljubavnički se privija uz mene.Dvije siluete,besprekorne, bijele i blještave na kapidžiki stoje.Ljepota prošlih dana i sjećanja čine ih  nestvarnim urotnicima. Zalazeće sunce je na njima, dok se pahulje lome i ne tope.

Mahala, te sjene, tu bajkovitu nošnju i bjelinu nije vidjela četrdeset godina ili pedeset godina.Neki od škiljavca iza penđera nikad.Ni strasnije poljubce žene i čovjeka,što iskustvom i neugasivim plamenom ljubavlji gore.

U predahu ona šapuće šteta,mogli smo dobri glumci biti.Ja se šalim;nismo vremena za gluposti imali,trebalo je glumiti preteške uloge života.

Zatim me ponovo ljubi dugo,očajnički.Kao na rastanku dvoje ljudi svjesnih da se ovaj djelić sna  nikada više ponoviti neće.Ja se ne bunim,uzvraćam joj , za sve naše neljubljene dane i noći;i njene i moje.

Dok se rubini presijavaju u njenoj kosi Kemin refren bruji i ja zapjevušim,možda treći put u životu:

Ti si noćes sva u bijelom

Tamo gdje se pjesma čuje

Pahuljice srca moga

 

Ko te ljubi i miluje…

 

Ona se odvaja,suze joj u očima.Ljepota moja nije dobro ,mislim ja! Neka me ledena  jeza hvata.

Kažem vratiću se mila,nekog od ovih dana ,da nastavimo gdje smo stali,”ako treba pobjeći od sveg sad…”

Uvijek tiaj Kemo,uvijek ti Indexi,gdje god kreneš,šta god uradiš,pomisliš ili usniješ evo ti njih.Moraju svojim tuč muhurom  sve ovjeriti.Neka ih,muzika ljubavi je to,takve više nema niti će biti.

Ona se smješka,neizmjerna tuga sjaji joj u očima.Samo prošaputa;kako ti kažeš,mili.Miluje me  ručicom malom po obrazu,dugo,grčevito.Okrenu se i lahko,kao pahuljica odleprša.Vidim bijelu anteriju  na vratima kako se i njiše i maše i poljubce šalje.

Tako je izgledao rastanak mladih ljubavnika sa početka sedamdesetih, ne zrelih osoba nekih novoga,a već bajatog milenija.Trenutak zastane,kao da bi sa vratila i nešto rekla. Glava klima :ne,ne ,ona ulazi u kućicu malu,trošnu i pritvori vrata..

Zapalih cigar usporeno,duboko udahnuh i izdahnuh.Niz ulicu hodim.Povučem dim,dugo ga otpuhujem.Izvučem pljosku,što bi Mojsije reko alkoholeru,nije kurvoazije sada pijem štok.Nema više tog slatkog vakta.Gucnem nikad viši cug,skoro da se zgrcnem, ne mogu sebi doći.

Ne od štoka.To život se ponovo zbio.Koračam niz brdo,taksi ne tražim.Niz brdo se sve kotrlja.

Nikad više nisam imao prilike da joj se zahvalim za svu dobrotu koju mi je i koju nam je poklonila.

To evo sada iz srca i blagosti čiste duše kličem jer znam da me osjeća i čuje:

Hvala ti velika čestita i mila ženo,mala  Velika Frko Frkice,najdivniji prijatelju i dobrota naša,za sve što si nam darovala.Nikad nije kasno da kažemo voljeli smo te,svi od reda.Svako od nas na svoj način,iako to nekad nismo znali pokazati.

Dani su prolazili , izgubilo se vrijeme.Raspisalo se o Jahačima,Harmonici,anterijama i Frki; i pjesmu koju pride.Ništa na haberu nisam objavio.Mislim iznenadiću je i sve napisano joj lično pokloniti. Valja i obećano ispuniti.Vidim četrdeset dana je prošlo,a meni kao tren.

Nazovem.Javi se.Ili pospana ili umorna taji joj glas.Može kaže,sutra se o akšamu kog nje vidimo.Sat gore dole ništa ne mjenja.

Suta u podne ; sve natenane,po tabijatu.Žilet,voda,sapun,mirisi i abuzenze vodice,teget plišano odijelo,leptir mašna i prsluk od kadife,glanc cipele,kare i zejtin osmijeh na licu i pičim.

Srce drhtii pjeva pičim,pičim,pićiču i na Bjelave veselo stičiću.I stigoh.

Taksi polako klizi do ulice iznenadnih poljubaca,do kučice male trošne. Na vratima Frka u rubin  anteriji.Sa kapidžika se čini malo većom i krupnijom.Anterija se raspucava i nudi.Priđem i saginjem se da  je poljubim ,ali ona okreće glavu i poljubac na obraz pada.Žena se se smješi kroz suze ;to nju Dobri za majku zamjenio.Drago joj i uvodi osjedjelog zbunjenika u kuću.

A tamo,odar boli i tuge.

Na odru ;svilenom od bjeline ; nježnom od ljepote ,urešenom đulama svih boja, prekrasno dijete u anteriji plavičastim safirima  optočenoj –  sanja. Strast svoju,neutoljenu, vedrinu svoju,žeđ za životom sa sobom na nebo nosi.Buket djevičanskih ljubičica joj u ruci i jedna slika.Znam je,lica anterijska i nevina sa nje glede.Igrom slučaja ja pored nje i zagrlio je,lagano kosu joj ljubim.Sada joj lice mirno i spokojno ;kao da je odahnula i smiješi se.

Piano!

I u smrti –  ljubav i muzika  sve je.

To je dijete moje ,naša ,mala Velika Frka je usnula.

Kraljica vrišteće boli čini se sni.O Frko,Frkice otvori oči,mladoženja tvoj Princ Mali je došao.

Čuti dijete.Ne progovara.Bespomoćna  od čekanja njega neuviđavnog,umorna bila pa spije.

Oko nje nema nikoga samo kćer joj,tuga i ja.

Kapi kiše po penđerima  liju i pjesmu nose:Ti si nam bila u svemu naj,naj,naj;u sve'mu naj.

Priđem meleki i poljubacem joj,kao nekad ,orosim  onaj dio između kose i čela i samo jedna jedina suze kanu na usne njene.

Znam sada bi se smijala i ne bi dala da joj tu suzu brišem,već nestašno čekala da se sama u usne upije.

Kćer kaže ma'ma bi htjela i poljubac nježni što sve znači.Zna sve joj majka ispričala.I šta se zbilo i što se nije zbilo;a trebalo je da  se zbude.Glupava mladost ili dušmani neki,ili jednostavno sudba na put nekoj sreći uvijek nesavladive prepreke nose.

Zastidi me ova mlada žena, načisto.

Kćer mi kafu,žestoke cigar plave kutije za koju su francuzi ukrali Frke ples, bez filtera i kurvoazije,čitav bocun i dvije kristalne čaše  na sto iznijela.Kaže ma'mo mame joj rekla  šta volim, a i trebaće mi.Dignem obrvu na ono ma'mo mame.Ona se nestašno smješka kao nekad Frka.Na tacni srebrenoj pismo.Kaže za vas je.Osvrćem se i gledam,nema nikoga  oko nas.

Ide ona sada nazvati brata i kasti mu da je majka umrla.Brat joj u tuđini radi.Nije bio doma već pet godina.

Majka joj znala da ću  po običaju zakasniti kad treba odocniti i sve pripremila za to kašnjenje.Poželjela  jednom glavnu ulogu po svom scenariju odigrati.U tom scenariju  sa njom se oproštam na njen način.

Još jednom joj život scenario po njenoj zamisli poklonio;skoro.Onu veče bjeline i oproštaj poljubaca i hiljadu pahulja  bijelih.

Ode  Frkina kćer u drugu odaju.Ista ljepota mila i blaga.Vrckava i vesela,ni tuga to ne može ukrasti.Diskretna.Nadam se da je bolju sreću u životu ma'mo mame pokupila.

Primičem sto odru blještavom  i čitabe što sam za nju pripremio iz đepova vadim.Uzimam njenu desnu ruku u moju lijevu ruku,đozluke na nos tandarim i čitam joj:

Predah pravim,cigar palim.Dim polako uvlačim i otpujem.Kontam dim joj nikad smetao nije,a i pušila je u ona naša vremena.Poslije nije.Za cigar treba kafa,piće i društvo.Pića i kafe imala,društva nije.Šta će joj onda cigar go golcat da je truje.Kurvoazije sipam i cokćem.

Čašu odlažem i Frku gledam.Ne javlja se,ćuti.Zeru ublijedila,kao insan koji  nešto sprema,a tuga ga mori.

Joj,Frko Frkice,gdje si sad?

 

Kraj I dijela