Arsen Dedić – Ne daj se Ines

Ne daj se, Ines.

Ne daj se godinama,
moja Ines, drugacijim pokretima i navikama,
jer jos ti je soba topla;
prijatan raspored i rijetki predmeti.

 

Imala si vise ukusa od mene.

Tvoja soba – divota – gazdarica ti je u bolnici.

 

Uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama, po poklonima,
pratila me slijedeceg jutra oko devet do stanice.

I rusi se zeleni autobus
tjeran jesenjim vjetrom, kao list,
niz jednu beogradsku padinu.

U vecernjem sam odijelu i
opkoljen pogledima.

Ne daj se, mladosti moja,

ne daj se, Ines.

Dugo je pripremano nase poznanstvo
i onda, slucajno, uz vrucu rakiju,
i sa svega nekoliko recenica lose prikrivena zelja.

Tvoj nacin gospodje i obrazi seljanke.

Prostakuso i plemkinjo moja!

Pa tvoje grudi, krevet,
i moja soba objesena u zraku kao naranca,
kao narancasta svjetiljka,
nad zelenom i modrom vodom Zagreba;
Proleterskih brigada 39, kod Grkovic.

Pokisla ulica od prozora dalje i sum predvecernjih
tramvaja.

Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva,
upotreba zajednicke kupaonice
i – molim vas ako me tko trazi…

Ne daj se, Ines – evo me,
ustajem tek da okrenem plocu.

Da li je to nepristojno u ovakvom casu,
Mozart, Requiem, Agnus Dei…?

 

Meni je ipak najdrazi pocetak.

 

Raspolazem s jos milion njeznih i bezobraznih
podataka nase mladosti,
koja nas pred vlastitim ocima vara i krade i napusta.

 

Ne daj se, Ines,

 

poderi pozivnicu, otkazi veceru,
prevari muza odlazeci da se pocesljas
u nekom boljem hotelu

Dodirni me ispod stola koljenom,
generacijo moja, ljubavnice.

 

Znam da ce biti jos mladosti, ali ne vise ovakve;
u prosjeku 1938a.

 

Ja necu imati s kim ostati mlad,
ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost tesko pasti,
a bit ce ipak da ste vi u pravu,
jer ja sam sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno,

a ponovno pocinje kisa kao sto vec kisi u listopadu
na otocima.

 

More od olova i nebo od borova.

Udaljeni glasovi koji se mijesaju:

glas majke, prijatelja, kceri, ljubavnice, broda, brata.

Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu

i nestalo je svjetla s tom bjelinom.

 

 

Jos malo setnje uz more i gotovo.

 

Ne daj se, Ines.

 

 

**

 

Don't give up, Ines.

Don't give in to age,
my Ines, to different moves and habits,
Because your room is still warm;
Cozy setting and rarities.

 

You had better taste than me.

Your room  – splendor – your landlady in the hospital.

 

You were always distinctive
by the colour of your letters, by the gifts,
She walked me, the next morning around nine, to the station.

And a green bus chased by autumn wind
Like a leaf, going down a Belgrade slope.

Wearing my evening suit
I am surrounded by stares.
Don't give up, my youth,

don't give up, Ines.
Our acquaintance was long due
and then, by chance, with hot schnapps
and with just a few lines, a wish badly hidden.

Your way is ladylike and your cheeks rustic.

My bumpkin and my gentlewoman!
Then your breasts, bed,
And my room hanging in the air like orange,
Like an orange lamp under the green and blue waters of Zagreb;
in Proleterskih brigada 39. beside Grkovich.

Wet street further from the window and evening trolleys
buzzing.

Beautiful moments of nostalgia, love and poverty,
Using communal bathroom
and – Please if someone asks about me…

 

Don't give up, Ines

Here I am getting up, only to turn the record over.

Is that rude in a moment like this,
Mozart, Requiem, Agnus Dei…?
I still prefer the beginning.
I have access to another million of hers
and naughty data from our youth
That, right there in front of our eyes, deceives us, and robs us, and leaves us.

 

Don't give up, Ines,

 

Tear up the invitation, cancel the dinner,
cheat on your husband on your way for a hairdo
in some better hotel

Touch me under the table with your knee,
My generation, lover.
I know that there will still be youths,
But not another one like this – on average 1938.
I won't have anyone to stay young
with if all of you get old,
And that youth will be difficult for me,
But in the end you must be right,
Because I am alone on this shore
that you've left and surrendered half-heartedly,
 

And the rain is starting again the way it rains in November
in the islands.

 

Lead sea and pine sky.

Distant voices in the mix:

Voice of a friend's, mother, daughter, lover, boat, brother.

Rapidly picked up clothes before the rain

And the light disappeared with the whiteness.

 

 

A bit more of walking by the sea and that's it.

 

 

Don't give up, Ines.

Arsen Dedić

Arsen Dedic

(1938 – 2015)

Arsen Dedić umro?

 Boje vjernosti i ljubavi
 Noć milosti i sna

 

Ljeta prije pretprošlog stađuna u ovaj vakat pročitasmo : umro Arsen Dedić.

Sada je većtri godine dana od te vijesti.

Svi đematile u Crkvu Svetog Ante , koja se separeiše sa smostanom,  nagrnusmo i zapalismo sviće.

Da smo nešto previše tužni i nismo. Zašto .to će te saznati malo poslije?

Kupismo hejbet dnevne štampe, i ove i one ,da vidimo šta nam o jari  pišu. Uključismo i kompu da vidimo šta oni objavljuju.

Mi u čudu,nevjerici.

Ili mi ludi i neznalice ili ovi drugi nepismeni i neuki?

Pa se ispravimo.

Ili ovi drugi nepismeni i neuki  ili oni blentovije i mamlazi. Nema treće.

Nećemo ništa da ih pitamo. Ne bi razumjeli.

Kako će bolan umrijeti dobri čovjek i ktomu još i mudrac…?

Kako će ba umrijeti boem i mahalaš ktomu?

Takav vam je on bio. Na vlas.

Takvi kao Arsen Dedić se ne rađaju.

Oni se samo pojave, poklonjaju ono što im je darovano.

Kada svoje blistave sehare isprazne , pomisle , vrijeme je da se spi.

Zaspiju, usniju  i tiho odu.

Tamo ih čeka neki drugi svijet,  gdje nema bola, i gdje je sve sušta dobrota, milost i sveobuhvatna ljubav. Tamo ih čekaju neki drugi anđeli i meleke, njihovi prijatelji i poznanice.

Neki će iskreno tugovati za Arsenom Dedićem , poetom.

Ne bi trebali. Njima je poklonio najviše što se može pokloniti. Snove i ljubav od kojih mogu poživjeti dugo, jao dugo noći uz vino i gitare.

Ona plavetna,  krhka  diva  može tragove snova nježno prelijevati preko sebrene flaute i opstati , do onog dana kada bude vrijeme da i ona  spije, usnije i ode.

Nismo ni mi najradosniji, ali tužni sigurno nismo.

Tužni sigurno nismo jer maestro ode u đardine od cvijeća i snova da nam, sa prijateljima znanim ,šalje velove duge ,da pokriju naše svijetove tuge.

Ono nismo baš najradosniji je zbog pomisli , da je  još neko vrijeme , mogao  dijeliti hudu sreću ovog svijeta sa nama.

Trebao je Arsen Dedić, glas ljubavi još malo biti tajni ljubavnik Zagreba i ponekad bježati od Vina i gitara , Brzim preko Bosne , do Sarajeva i Čaršije , na vino i gitare.

Zaboravismo na tren da Davorin Popović Pjevač, dio Indexa i Kemo Kemal Monteno nisu više među dunjama žutim i tisućama pahulja bijelih . Sa nama su , ali  tren prije , pošli su da spiju, pa usnuli i otišli u neki drugi svijet.

 Mogao je Arsen Dedić , pjevač ,  još koji prekrasni stađun provesti u svome sunčanom Šibeniku sa svojom šjorom , šjorinama, bepinama, frajlama i nadalinama , mutiti jaja i pjevati.

Bilo bi predivno da je Arsen Dedić , muzičar, klavir muzikom  još malo navodio četiri stađuna da ga potraže u predgrađu , gdje bi Meri Cetinić pjevala i sa nama tugovala:

Ova dvorišta puna neba i ptica

Uđu ko muzika stara

Nekad duboko u nas

I tu uvijek ostanu.

 

Arsen Dedić , čovjek  , je bio jedno od  predivnih dvorišta koji su nam slijevali snove.

Uz dužno poštovanje , neka naša druga dvorišta , Davor i Kemo poručuju,

Arsene ,

Potraži nas u predgrađu.

Gabi Novak uz pregršt mirisnih ljubičica i poljubaca  i  Četiri stađuna ,

zagrljaj  nježni,

 

S rukom za ruku sa četri stađuna

Ko će izdurat , do kraja gazit?

 

Nikad nije kasno prijatelju poslati par riječi , tek toliko da zna da ga se sjećamo i da mnogima  nedostaje prijateljski stisak njegove časne  ruke.

I oni nama –  Arsen Dedić umro.

Joj blentovija , ljudi mili.

Slava ti prijatelju naš.

 

 

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 23 29

 

 

Vizija sanjine budućnosti  Britkost uma Čeda mog

Vizija Sanjine budućnosti                                                             Britkost uma čeda moga

 

Noć milosti i sna  Sanjina Modra rijeka Mudrosti

Noć milosti i sna                                                                  Sanjina Modra rijeka mudrosti

 

Sanjino drvo živopta  Sanjino lepršavo srce

Sanjino drvo života                                                      Sanjino lepršavo srce

 

Rođendanski poklon  Njeno svjetlucanje

Rođendnski poklon                                                               Njeno svjetlucanje

 

Snovi jednog proljeća koje predivne snove sni  Pahuljasti snovi

Snovi jednog proljeća koje predivne snove sni                             Pahuljasti snovi

 

U vrtlogu radosti  Predvorje raja

U vrtlogu radosti                                                                  Predvorje raja

 

Evergrin Srce  Kristalna rijeka

Evergrin srce                                                                  Kristalna rijeka

 

Ljetne radosti  Plaveti i đardini

Ljetne radosti                                                                         Plaveti i đardini

 

 

Djeca i grlice


Nekad ti se posreći

a ti malo imaš veze s tim

tek zov prirode

rodi ti se dijete

tić slatki

sreći nikad kraja

jer i grlica je tu

zbog tog tića

te grlice

snovi se nižu

zbog te djece bedara tvojih

utkane u pore života

počinješ da shvataš greške

i sve one grlice male

ona ili one

svjejedno je

što ostavljale su ti slatku

punoću tragova

duboko usječenu u grudi

ordenje okačeno u nutrini bola

da samuje i vrišti

što se desi srcu to ostaje srcu

zauvijek ili barem do groba

što se duši desi to ne ostaje u duši

rastače se po Univerzumu

iza poslijednjeg sna

Boli, kako ta djeca brzo odrastaju

 

 

Znate li kako vam se može zgudumiti, a srce vam puno ljubavi i radosti. Natekne vam srce od neke prevelikog ponosa , pa boli.

Pitate se odakle vama tako milo i lijepo dijete, prepuno dobrote,  koje je isto vi, i malo više vi,  nego što ste to ikada bili.

Htjeli bi da ga nosite na rukama, kao nekad.  A ne možete. I onda vas   nešto  jako žigne, negdje između srca i žile kucavice, skoro pa na pola presječe .

Boli, kako ta djeca brzo odrastaju.

Prekjuče , moje djetence je bilo  malo veće od starinskog mlina za kafu,   ružičasto i krhko da vas je skoro strah uzeti ga u ruku , da ga ne povrijedite.

Ali ga ipak uzmete i srce vas zaboli, koliko se topi od miline koja vrti mozak. Privijate ga na srce, na mjesto gdje mislite da je duša.

Pune vam oči suza kad dižete pogled ka nebu i zahvaljujete. I plačete.

U mahali se to kaže plačem  k'o godina, ma šta mu to značili. Ne znate zašto ,ali plačete i boli vas.

Ne stignete da se poigrate sa njima kako treba, misleći ima vremena.

A nema.

Zaboravili da su vas učili, što možete učiniti danas, ne ostavljajte za sutra.

Juče je rat tutnjao.

Danas on ima sina.

A onda taj nesretni rat ukrade vašem djetetu   četiri godine očevog milovanja, jer otac mora ići tamo , gdje ga drugi dio srce zove. A ono se čereči i krvari , k'o jako zaklani kurban.

Djete ima jedanaest godina, a otac se puške mora fatati i igrati „ kauboja i indijanaca „ .

Dijete ne shvata žašto oca nema i po sedamdeset dana.Odi na teren jer i tamo se Čednost i Milost brani.

Dijete ne razumije zašto otac svakog dana postaje sve tiši i tužniji.

Ne zna dijete da svakog dana nestaju ljudi mnogo  koje on zna, i one koje ne zna, samo zato što su na ognjištu svome ostali.

Ne zna dijete kako je svakog jutra  umirati i moliti se Bogu Milostivom . Pa onda svako podne i večeri. Dok to nije bilo svake sekunde,da se se djeci njegovoj ništa ne desi, dok on po rovovima luta ,a pojma nema  u kojoj maghali danas djeca ginu.

Ne znate kako je, kad osjetite da je granata u vašu mahalu pukla, a telefona nema i niko vam ne može reći gdje je pukla i koliko je djece poginulu. I kako se zovu.

Hroničarima su djeca brojke, a ne znaju zbrajati. Kažu poginulo toliko i toliko djece. Zaboravljaju da je za njima umrlo barem još dvoje insana. Roditeljima su djeca sve.

Dijete vidi da mu otac bijeli i muči, i škrguće zubima, toliko da se oni lome, a ne zna zašto.

Prođe rat, a dijete iz rata izašlo kao mladić.

Ne možeš se više igrati sa vlastitim djetetom . U krilo ga staviti, na srce prisloniti,u kosu poljubiti i reći mu:

– Volim te djetešce , moje  milo. Loši ljudi su otišli ka vrelim putanjama.

Eto to je rat učinio. Ali Hvala Bogu jedinom, živi se.

A opet i neki sram što drugi ne žive. I još veći bol što su tolike nestali.

Sve kreneš ka djetetu, pa staneš. Jer dijete je čovjek, a ti hoćeš da mu ljubavi i milovanja ko djetetu daš.

Kažu prošo voz.

Kako boni prošo voz. Ko ga je vidio. Niko.

Parkirao se voz u grudima  sa kompozicijom  dugom četiri godine  nemilovanja. Četiri duge godine nemaženja i nešaputanja očinje ljubavi, što bole čitav život. Može dva kruga oko istoka i zapada napraviti.Pride još jedan i po oko polova. Parkirala se bolom i čemerom, tegobna   kompozicija krcata krivnjom i grižom . Ne mrda   i ne izbiva. Ne možeš od nje disati, a pokrala  sve riječi, zagrljaje i milovanja.

Kako djetetu reći:

-Izvini sine, imao sam preča posla.

Ne možete to reći , jer sin može upitati:

-Zar nije najpreči posao otac biti.

Ruke stišćeš da ne bubaš u betonske zidove. Onako po mahalski, krvnički iz sve snage.  I rukama i nogama i glavom. Dok vas ne prokrvariš i poplaviš.

Džaba ti oče.

Sve da glavu na panj turiš , ništa se ne može vratiti, ni nadoknaditi.

Sada , to moje dijete , koje su mi  nekako ukrali, ima svoje  prelijepo dijete sa milom grlicom jednom.

Nedavno dođe i drugo.

Meni u srcu malo lakše. Otpade nekoliko vagona kompozicije. No, glavninu ću tegariti i na onu stranu.

I sve nešto mislim i nadam se , da mi sin  zna kako djeca brzo rastu. I da je najpreči posao biti otac.A ne mogu savjet dati, jer me stid što sam to morao zaboraviti.

Samo se molim i tješim da zna da ga nikad, niti jedne sekunde nisam prestao voljeti.

Ne znam zašto ,ali i danas ponekad  plačem. U mahali se to kaže k'o godina, ma šta mu to značilo.

Sretan to rođendan , djetence ljubljeno moje.

Sanji Š. za rođendan

Sanji Š./ Sjećam se dana kada se moja djevojčica udavala

  Sanjino lepršavo srce

 

Svijet korala Čudesna plavet Mostovi povjerenja

 

Mjesec i Modra rijeka Vizija sanjine budućnosti Britkost uma Čeda mog

 

Milo dijete moje,

Bebice moja

i ti danas odlaziš.

Znaš da sam te ja rodio.

pričali su ti

mater te samo nosila.

nije bila od dvoje djece.

 

Život sam isplakao ,

moleći se Bogu Milostivom

dušu sam slomljenu

ponovo lomio

da mi podari tebe.

 

upamti milo dijete,

Bog je moj Dobar reče mi

neka joj Sanja bude ime

sedam godina je sanjaš

Gospoda svoga moliš.

 

kad On reče budi

ono biva.

danas ruku tvoju dajem

moram radostan biti

a boli

mila moja.

 

boli a ja ću sa zaljubljenim pogledom

sa tobom plesati naš oproštajni tango

i praviti se

život je igra

svavšeni krug.

 

ti ćeš stajati u bijelom

putevima tvojim oditi

očeva Grlica svija svoj dom

a njemu se srce kida.

 

Mila moja

ako vidiš suze u oku mom

pomisli da sam u sunce predugo gledao

ili me grize dim cigarete koje nema

ili neku Grlicu

moju Tišinu snim

da mi bude lakši odlazak tvoj

ili rastanaka naš

to već svejedno je.

 

Malena moja

sretno ti bilo

ne misli da se ja ovo opraštam od tebe

imam još malo nekog posla

ovdje

još riječi

nježnih i milosnih

ima u duši mojoj

onih što sam tebi pjevao

a ti se smijala

i nježila

riječi su čudne

samo klize

Miloj djevojčici

da ih čednošću svojom

oplemeni

 

Kovitlac snova

 

Sanjino drvo živopta Ona Noć Makova

Ugodnu i lepršavu noć svima želim.

P.S.

Mila

Pjesme

koje ti poklanjam su slike života moga.

Ti odaberi najljepše i nosi ih dušom tvojom.

Srećan ti rođendan i Godina nova Mazo

 


 

dani ko dani

svaki je lijep

raspjevan i slijep

jedan je ljepši

i još umilniji

zovu ga rođeni dan

jednoj našoj djevojčici

Lanetu milom

je danas u pohode

u zagrljaj došao taj dan

 

nemam rijeći osim

mnogo sreće mila

a šta će ti više

sreća je sve

pogled u zaljubljenie oči

miris ljubavi

snovi do neba

dani od cvijeća i meda

starost tirkiznog sjaja

na dohvat ruke

dani bez bola i tuge

i ovaj dan

i Sretna ti nova

Mazo

Hvaljen si Gospode

 

 

Danas je dan malčice ljepši i izuzeteniji

Nježniji

Milosti pun

 

Jednom se Dobrom

na današnji dan

prije nekog vremena rodilo radovanje

 

Predivna djevojčica

Krasotica duše njegove

 

Zove se Sanja

Prelijepo ime za Čedo dobrotom obasjano

anđeo  onoga koji uvijek o ljubavi sni

 

Sanja je sanjana sedam godina

dok se Nebo nije odlučilo da usliši molbe

dugih besanih noći

 

Ako kažemo da je Dobri presretan

a ga je radost miluje  i mazi

svih ovih godina

jedva da smo nešto rekli

 

Ima još mnogo , mnogo toga

Ali neka ostane u njegovoj djetinjoj duši

 

Tamo je bjelini i čednosti mjesto

 

Sretan ti rođendan

milo čedo moje.

 

Hvala ti Gospode na Milosti

Oprosti mi

ako ponekad zaboravim da ti se zahvaljujem

 

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

 

 

 

 

 

  

Dijete u oblacima                                                                   Ona

 

 

Školjka  

Školjka                                                                            Nebeska ruža

 

Milina kao stanje uma  Rajski đardini II

Milina kao stanje uma                                                         Rajski đardin

 

 

 

Bosna zemlja Božije milosti Galerija u 14 o2

 

 

 

 

 

Britkost uma Čeda mog  Vizija sanjine budućnosti

Britkost  Sanjinog uma                                        Vizija Sanjine budućnosti

 

 

Oh Happy day  Noć milosti i sna

Oh , Happy day                                                                          Noć milosti i sna

 

Kovitlac snova  Najljepše želje za budućnost

Kovitlac snova                                                     Najljepše želje za budućnost