Author Archives: admin

No comments

Modra rijeka bojena čarolijom duša najmilijih

  By Galerija Bosna zemlja Božije milosti, Galerije

  • Čarolija Modre rijeke
  • Modra rijeka kao nevinost dječije duše
  • Modra rijeka duboka kao oćeva duša

  • Modra rijeka svijetla i nježna kao majčina duša
  • Duša MBS
  • Ples zaljubljenih duša

“Malo vi znate o ljudskoj duši.

Znanje o njoj je u Boga Jedinog.”

*

Uz Božju ljubav, milost i pomoć,u sjećanju mojih predaka , nevinošću djetinje duše, u bojama tražim refleksije mojih snova i emocija , pokušavajući da otkrijem djeliće tananih tkanja o duši.

Nastojeći da ubodem koji valer , titraje duše najčešće osjetim i prepoznam u pogledu djeteta i žene. Ponekad i životinje.Ljubav , milost i neizmjernu nervinost koju vidim u tim prelijepim čednim očima , punim ljubavi i milosti pokušavam da prenesem na platno.

Vremenom , naučio sam da svijet oko sebe posmatram očima radoznalog djeteta , koje skuplja ljepotu impresije doživljenog i viđenog . Protok kalendara te ljepote asimilira , dodajući ima patinu emocija i plemenitosti.

A onda , nenadano poteče bujica ekspresija , koje poslušne, a razigrane boje, iz denotativne postavke pretakaju u nježne , prozračne i koloritne konotativne kompozicije . Tada svako platno postaje nadrealni svjedok stanja duše u datom vaktu.

Bože Milostivi , molim te ne dozvoli da i jednog momenta zaboravim da ti se zahvaljujem na blagodatima koje me darivaš.

Neću da sudim kakav dojam ostavljaju moje boje na posmatrača.Ipak je to stvar njihovih ličnih opservacija.

Ali kao svaki subjektivitet , nadam se da će moje mazalačke osobenosti , kod eventualnog posmatrača, bar malo pospješiti uzajamnu, sulkus vetrerbralnu , konspirativnu korespodenciju srca i mozga.

No comments

Duhovna golotinja ili bijeda duha

  By Magazin, Restlovi

Mnijemo , svi ljudi su od iste pramajke i praoca rođeni, a opet svi su tako različiti u svojoj bitnosti i još više u svojoj nebitnosti.

Kažu – stvar genetike.

Da, da!

Atavizam predaka obilježava svaki korak.

Zagovarajući sveobuvatnost pouke vanvremenske priče o Kainu (Kabil) i Abelu (Habil) nema se mnogo toga dodati.

Oduvijek ostoje dobri i loši ljudi.

U svim vremenima persistiraju plemeniti i zli ljudi.

Zapravo podjela je jednostavnija :

Imaju ljudi i neljudi.

A bivaju i izrodi i abortusi tame.

Bogobojazni i pogan.

Iskonska priča o žitu i kukolju.

Javna fizička golotinja je postala skoro ništa.

Trenutak bijede koja se ne mora ponoviti. Opetovanje ili ne opetovanje je samo stanje duha.

Duhovna giolotinja je uglavnom očitija i trajnija. Reklo bi se konstanta individualne bijede i siromaštva duha.

Sve počinje sa rječju.

Ima starinska narodna izreka:

Progovori i reći će ti se ko si i šta si!

Dodajemo : I kako živiš!

Po govoru je lako razlučiti ljude od onih koji to nisu .Ili onih koji su manje vrijedni časti – biti čovjek.

Bogobojazan ,iskren , čist, plemenit i uzvišen govor i djelo Nebo sa blagonaklonošću gleda i prima. I uslišava ga.

Pogan,primitivan,ružan , zao i ružan govor i nedjelo Nebo je žigosalo kao nečist i prokletstvo. I odbacuje ga.

Kakva duša , takva riječ.

Sve je u parovima.

Bogatstvo i siromaštvo!Dobrota i zlo!

I još nešto:

Bog Milostivi je u Svojoj uzvišenosti i ljubavi ostavio čovjeku slobodu izbora i kretanja.

-Ići pravim putem ili skretati .

Što bi poete rekle:

-Dobrota ili kretenizam.

Meni je lako, jer mi nije dato pravo izbora.

Uz pomoć Boga,predaka i svih onih koje su mi poklanjale bezuslovnu ljubav , nevinost , plemenitost i milost , meni je u duši, u srcu,u damaru , u iskonu zapisana lijepa ,umilna i iskrena riječ.

Za sve nesporazume :

-Izvinjavam se.

-Oprost molim.

Bog je milostiv.

Hvala Gospodu.

Amin!


												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Edith Piaf – Milord
			

						

				  By     Nekategorisano   			

			
		
		

			  
						
												

						









 





Milord





Allez venez, Milord
Vous asseoir à ma table
Il fait si froid dehors
Ici, c'est confortable
Laissez-vous faire, Milord
Et prenez bien vos aises
Vos peines sur mon cœur
Et vos pieds sur une chaise
Je vous connais, Milord
Vous ne m'avez jamais vue
Je ne suis qu'une fille du port
Une ombre de la rue





Pourtant, je vous ai frôlé
Quand vous passiez hier
Vous n'étiez pas peu fier
Dame, le ciel vous comblait
Votre foulard de soie
Flottant sur vos épaules
Vous aviez le beau rôle
On aurait dit le roi
Vous marchiez en vainqueur
Au bras d'une demoiselle
Mon Dieu, qu'elle était belle
J'en ai froid dans le cœur





Allez venez, Milord
Vous asseoir à ma table
Il fait si froid dehors
Ici, c'est confortable
Laissez-vous faire, Milord
Et prenez bien vos aises
Vos peines sur mon cœur
Et vos pieds sur une chaise
Je vous connais, Milord
Vous ne m'avez jamais vue
Je ne suis qu'une fille du port
Une ombre de la rue





Dire qu'il suffit parfois
Qu'il y ait un navire
Pour que tout se déchire
Quand le navire s'en va
Il emmenait avec lui
La douce aux yeux si tendres
Qui n'a pas su comprendre
Qu'elle brisait votre vie
L'amour, ça fait pleurer
Comme quoi l'existence
Ça vous donne toutes les chances
Pour les reprendre après





Allez venez, Milord
Vous avez l'air d'un môme
Laissez-vous faire, Milord
Venez dans mon royaume
Je soigne les remords
Je chante la romance
Je chante les milords
Qui n'ont pas eu de chance
Regardez-moi, Milord
Vous ne m'avez jamais vue
Mais vous pleurez, Milord
Ça, je l'aurais jamais cru





Eh, bien voyons, Milord
Souriez-moi, Milord
Mieux que ça, un petit effort
Voilà, c'est ça!
Allez riez, Milord
Allez chantez, Milord
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Mais oui, dansez, Milord
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Bravo, Milord
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Encore, Milord
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da















Moj Gospode





Hajde dođi Gospode moj
Sedi za moj stol
Napolju je tako hladno
Ovde je ugodno
Ostavi sve moj  Gospode
I raskomoti se
Tvoje tuge su u mom srcu
I tvoja noga na jednoj stolici
Znam te, moj Gospode
Nikada me nisi video
Ja sam samo djevojka iz luke
Sjenka sa ulice


Ipak sam te dotakla
Kada si prošao juče
Bio si tako ponosan
Bože, nebo te ispunilo
Tvoj svileni šal
Lebdio je na tvojim  ramenima
Imao si prelijepu ulogu
Izgledao si kao kralj
Hodao si kao pobjednik
Pod ruku sa jednom gospođicom
Bože, kako je bila lijepa
zazeblo me do dna srcau srcu


Hajde dođi Gospode moj
Sedi za moj stol
Napolju je tako hladno
Ovde je ugodno
Ostavi sve moj Gospode
I raskomoti se
Tvoje tuge su u mom srcu
I tvoja noga na jednoj stolici
Znam te, moj Gospode
Nikada me nisi video
Ja sam samo djevojka iz luke
Sjenka sa ulice



Ponekad je dovoljno reći
Ima jedan brod brod
I sve se raspadne
Kada brod krene
Sa sobom je poveo
tu milu sa ocima njeznim
koja nije razumjevala
da ti  život kvari
Ljubav te nekad rasplače
Kao kakvo postojanje
Daje ti svaku priliku
Da je vratiš kasnije

Hajde moj Milord
Kao da si dijete
Ostavi to sebi, moj Gospode
Dođi u moje kraljevstvo
Ja liječim kajanje
Ja pjevam romansu
Ja pevam za milorde
Koji nisu imali sreće
Pogledaj me, moj Gospode
Nikada me nisi video
Ali ti plačeš, Milord
Nikad ne bih vjerovala u to

Pa, da vidimo, moj Gospode
Nasmiješi mi se, Milorde
Bolje od toga, potrudi se malo
Evo ga!
Hajde, smij se, moj Gospode  
Hajde pjevaj, Milorde
Hajde, pjevaj, moj Gospode!
La-la-la
Da, igraj, Moj Gospode!
La-la-la… Bravo Milorde!
La-la-la… Više, gospodaru!… La-la-la 
Ali da, igraj, moj Gospode
Bravo, Milorde La-la-la
La-la-la
La-la-la
Opet, moj Gospode
La-la-la
La-la-la
La-la-la






												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bajka Srebrena Bosne zemlje Božije milosti – Uvod
			

						

				  By     Poeme   			

			
		
		

			  
						
												

						
 





BAJKA SREBRENA BOSNE ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI


MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE


 


Očas se nakupilo dvadeset osam godina Genocida i pokolja u Srebrenici : I genocidnog rata u Bosni.


Mora se obilježiti , iako svake godine nekoliko majki i sestara čije su najdraže nestali – svisne i presvisne.


 


Neke ne dočekaju da pomiluju  kosti ljubljenih


Samo sjednu , usniju najmilije , osjete lahki dodir povjetarca , pomisle :


Ovo je dodir duše sina moga.


I ne probude se.


 


Kad majke umiru , sada već decenije bola ,  sa sobom , na ahiret prte.


Nebo im jedina nada ,


da će tamo sresti voljene.


****


O Srebreničkom genocidu je mnogo toga rečeno.


Ne i dovoljno.


O Srebrenici su pisali i znani i neznani, i poželjni i nepoželjni, i dobronamjerni i nedobronamjerni, relevantni i nerelevantni. Većina njih se pokušalo utrpati i utrpava u srebreničku tragediju radi ličnog profita, lične promidžbe ili želje za nametanjem svojih stavova i svojih „istina“. Vjerovatno i minuta pozora javnosti, biti na slikama , u prvom redu.


Prava istina o obimu i strahotama stradanja Srebreničana u Srebreničkom holakustu iz ugla žrtvi vrlo rijetko dopira do javnosti.


Ako i dospije, vrlo brzo se sklonjaju iz žiže interesovanja, u nastojnaju da se istina ućutka i prepusti zaboravu.


Neće moći ni ove noći ni ovog vijeka ,a Boga nam  Milostivog ni slijedećih vjekova.


****


Sada se prepuštamo bolu i


Bajci Srebreničkoj,


i uzvišenim Majci Srebreničkoj i Sestri Srebrenoj.


Bajku kazuje jedno dijete , jedan Mali princ , koji osječa svoj i bol , neprebol drugih :


Pričajući o nama ubijenim Srebrničanima ja pričamo tebi Majko srebrenička i tebi Sejo srebrena,


Ja, Isa nestalo Maksumče.


P.S.


Bajka je obimna pa smo je  prisiljeni podijeliti  na više dijelova, radi pozornijeg praćenja.
































												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				BAJKA SREBRENA bosne zemlje Božije milosti –  V Dio
			

						

				  By     Amazing grace   			

			
		
		

			  
						
												

						
 



BAJKA SREBRENA


 


V Dio


 


****


 


U kam si se pretvorila


U kam kameni Majčice


Majko mila srebrenička


Boli me – Majko


Tuga tvoja


Mnogo me bole – Majko


Suze tvoje


 


Možeš li me prepoznati Majko draga


možeš li prepoznati glas moj


možeš li prepiozanti sjenu moju


možeš li prepozanti čedo svoje


koji od sedam rana tvojih


koji od sedam ponosa tvojih


te pohodi Majko jedina


Majčice od bola okamenjena


Majko srebrenička


 


U led si se pretvorila


U led ledeni Sejo


Sestro mila srebrenička


Raznesi svoju bol


Rasij je stazama zemlje


Rasij je putevima zvijezda


 


Ne stidi se Majko


Ne stidi se Sejo


Ppustite glasove umilne


zapjevajte pjesmu


 


neka je i pjesma tuge


bolne prebolne


budite ponosne


čemer izbacite iz duše svoje


zapjevajte


ko’ ilahije što ste znale


polako – nježno


I nek vrište damari zemlje


 


nek plaču damari nebeski


nek vrište puti vaseljanski


nek ćute bol


ljudi dobri


džini i anđeli


 


u pjesmi koju pjevate


Gospodaru svom


pjesmu tuge i radosti


O babi – braći – meni


 


o dvadeset dvije godine


Tuge – Nade – Boli


Tišine


čekanja dugom


 


zatreperi srce majčino


zatreperi srce sestrino


začuše se glasovi


od bola slomljeni


 


u početku lagani


suzama prekidani


potom čisti krhki


Tako nježni umilni


kao kristali jutarnje rose


milošću Božijom obasjani


 


O Gospode moj


Na jug kad ptice odlete


najave miris jesena


kestenje u domu našem


 


Mati stara


peć na drva će zapaliti


Seja mila


uspomene najmilijim


Sanjati


 


O Gospode moj


 


Kad snjegova zapadne bjelina


ispod trešnjiina stabla sestrina


ljuljačka se njiše duginim bojama


što praviše je jaka ruka očeva


 


toplom ljubavlju braće ljuljana


mati i sestra zaplakat će gorko


najdražih već dugo nema više


one nemaju kud i kome da hode


 


O Gospode moj


kad visibabe ožive potok


mati i sestra


stat će na izgubljenih tok


 


poželjet će da su ocean


u njemu da utope tuge svoju


o osam nam milih


naj’ jabuka zlaćanih


 


O Gospode moj


kad mirisi lipa


dvadeseti drugi put


najave sunce bez nada


 


mati i sestra


stajat će na vjetru srebreničkom


grleći u šumi snova


najmilijih zametene tragove


plamenovima ljubavi neugasle


 


kad svoju pjesmu ispjevate


ne želim više da plačete


ne želim da više plačeš Majčice draga


ne želim više da plačeš Sestrice mila


 


sve ste suze isplakale svoje


dvadeset dvije godine samoće


ljeto za ljeto ih broje


 


ne tuguj više Majko


e tuguj više Sestro


otiđite na neko od mjesta


gdje nas nestadoše


 


Oči vadiše


Preklaše


Ubiše


Nestadoše


 


zazidajte kamen studenac


pomolite se


Živom koji sve vidi


Bogu Sveopćem Dobročinitelju Milostivom


 


On će vas vidjeti


On će vas utješiti


 


I voda će poteći


Voda bistra


Voda ledena


Voda lekovita


Voda nade


Voda istinita


Voda Srebrena


 


tada se Majčice draga


tada se Sestrice mila


umijte


sedžu učinite


pomolite


Živom Koji sve vidi


 


„Alah je jedan


On je Onaj kome sve sve obraća


Nije rodio niti je rođen


Njemu nije niko ravan.“


 


Tada sjedi Majčice i počini


Sestru za ruku nježnu primi


ja ću vam tada doći


i istinu


i bol


Srebreničku ispričati


polušaj moje riječi Majčice


zapisuj moju priču Sestrice


ako je ja ne kažem


niko je neći reći


 


J’ er u riječima mojim


O’ tkrićete bol svoju


O’ tkrivajući bol svoju


O’ tkrivate bol rođene zemlje


O’ tkrivajući bol Zamlje Božije Milosti


O’ tkrićete zapretenu bol svijeta


J’ er diljem svijeta sve se ponavlja


 


****


 


KRAJ


 








































												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				BAJKA SREBRENA Bosne zemlje Božije milosti – IV Dio
			

						

				  By     Bajke, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 




Bajka Srebrena


 




 


Licemjerne demokrate


arijevski zapad za otpad zreo


fašistička neman Vatikana


bludnice sa sedam brežuljaka


ubijaju porobljavaju


 


i rekoše


embargo siroćiću


golorukoj žrtvi


još samo treba vezati ruke pomisli neko


onak’ hrišćanski


i sasvim očekivano


vezaše


i još rekoše


kakva zaštićena zona


kolji redom


ne upiri prstom na nas


 


poslušani su


poslušnici predvodnicima novog


koljačkog svjetskog poretka


 


učiniše to


na način


i na priliku


mentora njihovi slugani


ti srbačji


ti kroatji


i četrdeset mjeseci kolju


 


Sreberenom gradu u pohode


dođoše neki od srbalja –


ostavština homo primogeniusa


kanibalisa


 


oni’ sa vjekovnim ludilom


oni sa šest vjekova


tam – tam'a gusala


i kukavičluka


sa kosovskih ravnica


što dozivaju duhove mrtvih


 


dođoše neke srpske zvijeri


neljudi


 


siročiće kolju


na očigled


očiglednog svijeta


 


Tuku i kolju


Siluju Tuku Kolju


Ubijaju Siluju Tuku Kolju


Žive spaljivaju


Neštedimice


Bez milosti


sve odreda


 




I Bože milostivi


anđeli mili




 djecu


malu djecu


nježnu nevinu maksumčad


sjekli su na komade


porili trbuhe


bez razlike


 


i trudnicama Majčice


i djevojčicama Sestrice


silom trudne glave nestajali


 


mutni prljavi


ti


abortusi tame


ružni krvavi


zli


tri prsta


đavolja klica


u ime krsta


ubica


Modro zelenu


Okamenjenu


Pospanost nevinu


Oskrnavljenu


Od nebesa poklonjenu


Tišinom opkoljenu


 


U proljeće


Početkom ljeta


Kao staricu neku


Il’ Modru rijeku


Zavijale


U krvave odore crne


I posnu


I kad duša od bola trne


U vječnost slala


Bosnu


 


A se ona nije dala


Zemlje Božje Milosti


A se ona zvala


 


ubijala


ta


zla klica


Okamenjenu


Oskrnavljenu


na raspeće


U proljeće


Početkom ljeta


stavljala


u crno zavijala


 


Bosnu


Snenu


A se ona nije dala


Zemlja Božje Milosti


A se ona zvala


 


mutna prljava


ružna krvava


tri prsta


Modro zelenu


Pospanost nevinu


Od neba poklonjenu


Tišinom opkoljenu


Kao staricu neku


 


 


Il Modru rijeku crnu


U krvave odore


a duša od boli trne


U vječnost slala


Zemlja Božje Milosti


A’ se ona zvala


 


Srok mi htio kliknuti


Stih mi htio blistati


Rime su me htjele paziti


Pjesma me je htjela maziti


 


Avaj! Avaj! – Uzaman.


Jao! Jao! – Nedoklan.


 


Majčice


ali sin ponosan


i brat radostan


sestrice


Progovori mater


progovori Majčica


saluti ljepot sina svoga


 


Znaj


sine najmlađi moj


ni tugu nositi


više ne mogu


ni suze proliti


do molitve Bogu


izustiti


 


iz sred grudi


sa dna mozga


iz cijele rodnice


ko kliješta kovačka


čupa mi dušu


šestero braće tvoje


hude zlosrćne


i bol tvoja


ljubimca moga


 


ko drobilica kamenoloma lome mi život


braće šesterice tvoje


hude zlosrećne


I mladost tvoja


 


zapjenjeno i bjesomučno


gladna raja


vjekovni robovi


prokleti pogani


đavoljeg sjemena zvijeri


gmižu iz brloga svojih


 


bijesni neprijajatelji


Božji


Hitler Atila Irod


Brtlomejska noć


male mace


naspram ovih


ovih…


ovih…


 


Oh Bože Milostivi !


reci mi


kako da in nazovem


naziv za takve ne postoji


tek treba smisliti


samo se zna


da su nasljednici


potomci pavla paklenog


zvanog savle


 


ti neki srbi


o da


ti  neki od srbalja


ali i neki


od kroatjana


ti europljani


stara ofucana evropska bludnica


zemlja rakomornih presjednika


umokrenih inih generala


ti amerikanci sijači atoma


svi ti koji se u Isusa zaklinju


dok Isus umire


svaki put


kad neko Bogu milo biće umire


njihovom slavom umire


 


Zemlja i kamen


Zapisuju. Pamte.


Oblak i nebo.


Plaču. Plamte.


Sunce i zvjezde – svjedoci


Vaseljana u razbijenoj – boci.


****


 


Kraj IV dijela



















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				BAJKA SREBRENA Bosne zemlje Božije milosti – III DIO
			

						

				  By     Bajke   			

			
		
		

			  
						
												

						
BAJKA SREBRENA 


 


 


  


 


Žedan sam ti – Majčice


Klečim na izvorima,a ne mogu piti


Grlo mi klali


ko kurbanu– Sestrice preklali


 


Znam Majčice


U h u kam si se pretvorila


U h  u kam kameni


Majko mila – Srebrena


 


Znam mila Sejo


U h u led si se pretvorila


U h u  led ledeni


Sestrice mila – Srebrena


 


Boli me – Majčice


Mnogo me boli – Sesstrice


Trinaest i po godina mojih


Samo trinaest godina imah


I ljubav jednu neizljubljenu


 


Čuješ li Majko kako vjetar jauče


Čuješ li Sejo kako nebo urliče


 


Umoran sam ti Majčice


Umoran od lutanja Sestruce


Sna – smiraja ja nemam


Poljima lutam – Majko


Šumama lutam – Sejo


 


Oj Majčice


Majko Srebrenička


Majko skamenjena


Oj Sestrice


Sejo Srebrena


Sejo sleđena


 


u krajičak neba krvava


zelen-zemlja crvena


osušeni tragovi krvavih suza


poljima neobranih kukuruza hode


Aj Srebrenice – Vaj Srebrenice


Vaj i ti ptico ševo – nesretnice


Ljudskom roku –kraj ti slutiš


Zašto sada pusta šutiš


 


Oj ,majčice


Majko Srebrena


skamenjena


Oj sestrice


Sejo Srebrena


sleđena


 


godinama srebrenim dolima  hodim


hodim kroz tišinu


nikoga i ničega nema


samo sjene male


izgubljene


i tišina


ukleta tišina


 


sjene poput mene


iskasapljene


okrvavljene


tužne lutaju


mira nemaju


 


lutaju


neka bez nogu


neka bez glava


neka bez ruku


neka sa crijevima i – i iznutricoma


visećima


neka sa srcem u rukama


neka sa mozgom razlivenim


po krpicama majčinog poslijednjeg dodira


 


najtužnije su one bez očiju


to tijela tragaju za dušom


to duše tragaju za tijelom


kada se tijela i duša napokon nađu


sjene se smire


i nestaju put svjetlosti


 


Ne ne i dječije sjene


ništa ne znaju


nema ko da ih vodi


 


njihove sjene su još tužnije


skoro


od onih najtužnijih bez očiju


djeca mala hode


hode i plaču


traže roditelje svoje


ne znaju da su mrtva


 


ponekad se skupe


I hoće da se igraju


I samo što počnu


sjete se roditelja


I počnu da vrište


I vrište I vrište


I vrište


 


Il’ vide krv


Na grudima


Na rukama


Na stomacima


Na nogama


U grudima


U mozgu


U grlu


 


I nastavljaju da vrište


I vrište I vrište


I vrište


 


pomoć traže


aha dobiće je


jes kako ne


a od koga


svi poklani


pa bagerima isjeckani.


 















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bajka o Srebrenici / Bajka srebrena
			

						

				  By     Amazing grace   			

			
		
		

			  
						
												

						






Bajka srebrena





*










11.jula 1995. Vaseljana je zanijemila i zaledila se. Okrenula se jedinstvenoj Plavoj planeti i svojim dahom okovala je ledom.





Led se uranjao u uzburkane vode iskonske rijeke Stiks , odvajajući je od užarene,vatrene rijeke Flegeton.





Bježeći od Flegetona Stiks se stapa sa Aherontom. Postadoše uzburkani Ocean. Flegije i Haron ,veslači brodice koja prenosi seni mrtvih u napokon, ujedinjenim rijekama , odlučiše da se smiluju Zemlji i da je prevedu u vječno boravište Had.





Plavet i svjetlost. Bjelina i nevinost. Beskraj i vječnost. Duboko usječeni visovi i doline bola i tuga, stapaju se u Ocean Bajka sreberena. Sve je iskon. I nijemo svjedočanstvo Božijoj Milosti i ljubavi.





Gospode Milostivi hvala Ti . Oprosti nam grijehe naše.





Na samoj ivici bezdana , gdje rijeke poniru u svijet mrtvih ,glas Ja jesam, Moćnog i Mudrog zaustavi brodicu:





-Zemlju sam stvorio radi ljudi.Nije joj vakat sada.Zbog dobrih iskrenih , predanih ljudi, radi nevino ubijenih , neka Plava planeta živi do dana određenog ,  kojeg samo Ja znam. Blažene čistog srca , predane iskonu mom, ću primiti u svoje dvore. A ostali,nečisti i zli ,ogrezli u mržnji i zlu , za kaznu nek vijeke vjekova žive i strahuju na ivici vatre i leda , patnje i boli. Anđeli, nebo i zemlja su svjedoci Moje riječi.Amin!





Neba i oceani Vaseljane slave čudesnu djecu ubijana su samo zato što su iskreno vjerovali Boga Jedinog.





I otad se Zemlja talasa i strahuje. Na obalama Kokitusa kleči pred prestoljem svoga Gospodara, nadajući se Milosti Boga Ljubavi .





Rastrzana hridinama zla, boli, mržnje,vatre, leda, smrti ,jecaja i jadikovanja, Plava planeta oprost za zlo neljudi i bešćutnog svijeta – nanešenom Srebrenici i Bosni zemlji Božije milosti , danonoćno moli.










 

												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				BAJKA SREBRENA Bosne zemlje božije milosti II DIO
			

						

				  By     Bajke   			

			
		
		

			  
						
												

						
 




BAJKA SREBRENA  


 




 






II Dio


****8


I mene Maksumčeta


Majčice draga


i mene Malog princa


Sejica mila


*
međ tisućama


kamama sasječenim


macolom zatučenih


testerom metalnom prepolovljenih


sjekirom drvosječnom pogubljenih


među tisućama bagerima zatrpanim


mene ko janje


ko kurbana


nedozrela preklaše


prekla zvijerinje


Majčice


preklaše trinaest i po nedužnih godina mojih


Sejice


preklali a nedoklali


u žurbi živog zakopali


u grob zajednički


u jamu tavnu – u planini


nestali



od deset i pol hiljada


blaženih čista srca


neki od srbalja što poklaše


dio nas ko trulo meso baciše


Hiljadudvijestotinečetrdesetri


odrasla muškarca


i


tristotinadevedesetdevet


što žena što nejake djece


jetima – majčice draga


od dva mjeseca do moje dobi


u sumrak –Sejice mila


u jame pobacali


bagerom zatrpali


bagerom zatrpali – tenkovima poravnali


u bestragu


da nam traga ne ostane



u zlaćani sumrak


sa lišćem zelenim


lišćem kravavim


sa travom zelenom


travom krvavom


sa zemljom crnom


zemljom krvavom


u duboku jamu


jamu krvavu


krečom posuli


krečom krvlju zagašenim


bagerom zatrpali


pored neputa


ispod nemosta


gdje prolazi malo vode


gdje protiče mnogo krvi


bagerom krvavim


uz gusle


pijane horda zla – srpske


orgije pravila


 


umoran sam ti Majko


godinama hodim i lutam


sa rukom na preklanom vratu


ni šala nema da ga vežem


ruku jednu na njemu držim


drugom jetima nekog uvijek tješim



prolazim pored mrtvih


žicama bodljikavim vezanih


prolazim pored mrtvih


bajonetom preklanih


prolazim pored mrtvih


u rukama što nose glave


drvosječkom sjekirom odrubljenim



više ne obaziremo jedni na druge


svako se o svom nestanku zabavio


susprežem se dati kažem Majko


e imadoh ni četranaest godina


kad me preklaše


sve sam znao


a ništa počeo


tek neki stih


o ljubavi



O


Milosti Božijoj


i dobroti



i srcu zaljubljenom


dječačke snove nedosanjane


pjesme neispjevane


pjesnik – poeta – Majčice draga


to sam htio biti


sanjar – snivač – nikad neću postati Sejice mila


**** 9


Aj Mačice mila


O Majko srebrena


Kako da ti kažem – Majko


Mimoilazim se sa duhovima mrtvih


Što obilaze Srebreni Grad


livade rosne njegove


Kako da ti kažem – Majčice


Babu nam Ibrahima u žice vezaše


u žice bodljikave – Sejice


žicom bodljikavom on Mamo draga oči iskopa


oči iskopa Sejo moja oči svoje iskopa


Da ne vidi kako mene ko jagnje


Ko kurbana na panj položoše


i preklaše trinaest i po nevinih godina mojih


prekla srpska zverinjad


trinaest i po ih vijekova zlo pratilo


preklaše nedoklaše


živog me u jamu baciše



kako mi se krik iz preklanog grla oteo


kad babi Ibrahimu – Majko


zverinje glavu podsječe


sjekirom – Majčice


Joooj ,Sejice


teškom drvosječkom sjekirom


 


kako da ti kažem majkom


aa babinu glavu nogom


niz strminu šutnu – srpsko zverinje


dokotrlja se mila glava do mene


njegovog preklanog mezimčeta


a iz očnih šupljina


krvavih šupljina bez očiju


žicom iskopanih


zasja svjetlost,čuh riječi


sa usana jož živih


ništa se ne boj Isa – sine mili


Bog je jedan


nema Boga osim Alaha






















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				BAJKA SREBRENA Bosne zemlje Božije milosti – I Dio
			

						

				  By     Bajke   			

			
		
		

			  
						
												

						
 




Može biti umjetnost




 


 


BAJKA SREBRENA 


 


**


 


„ Čitaj počinjući Imenom


svog Gospodara koji je sve stvorio. “*


 


Oh, moj Gospodaru


Svaki Tvoj dan je stvoren za rađanje.


Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.


Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.


Svaki Tvoj dan je prelijep za pjevanje.


O Tebi Bože Jedini.


O Bosni  zemlji Tvoje Milosti.


O Sarajevu Tvome Gradu čednosti.


O Modroj rijeci bisernoj


O Gradu srebrenom Tvojem


O nama


O ljubavi


O oprostu


J o j  samo treba da krene


ova blagorodna bajka


Oh , my Lord


Oh , my Lord


**




Bajka srebrena


 




I Dio


**


U ovom – od svih ratova


najhrišćanskijem


Majko Srerbrenička


Sestro Sreberna


Bosna


zemlja Božije milosti


klana je


četrdeset mjeseci


dan za danom


bez prestanka


 


Zemlja ista


imena ista


četrdeset godina poslije


istorija se ponavlja


 


protagonisti ko’ drugi ali nisu


samo dvije generacije


i šest vijekova mlađi su


 


U zemlji srebrom optočenoj


U Zemlji Božje Milosti


 


Na brdovitom balkanu


 


deset i pol hiljada


djece-žena-ljudi


zvjerski je mučeno


pa onda ubijeno


u


jednom jedinom


najkrvavijem


od svih


monstruma danu


 


O Majčice draga


Majko Srebrenička


 


vodili su sela u potocima


sve odreda


žene – djecu  – muškarce


 


Oj, Sejice mila


Sestro Srebrena


 


vodili su sela u žicama


žene- djecu – muškarce


ne ostaviše nikoga


 


Bijaše – nas deset i po hiljada


pod suncem


sleđenim


 


dođoše neki od srbalja –


ostavština homo primogeniusa


kanibalisa


 


oni’ sa vjekovnim ludilom


oni sa šest vjekova


tam – tam'a gusala


i kukavičluka


sa kosovskih ravnica


što prizivaju duhove mrtvih


 


dođoše srpske zvijeri


neljudi


 


Oj, Majčice draga


Majko Srebrenička


Sunce sleđeno –


kuda sa svojim hiljadama


 


Oj , Sejice mila


Sestro Srebrena


Sunce sleđeno


kuda sa svjim hiljadama


 


Ostade – nas devet i po hiljada


po putevima


krvavim


u žice vezanih


 


dođoše neki od srbalja–


ostavština homo primogenisa


kanibalisa


 


oni’ sa vjekovnim ludilom


oni’ sa šest vijekova


tam-tam'a gusala


i bijede


 


dođoše srpske zvijeri


neljudi


 


Oj ,Majčice draga


Majko Srebrenička


Putevi krvavi


Kuda sa svojim hiljadama


 


Oj ,Sejice mila


Sestro Srebrena


livade krvave


kuda sa svojim iljadama


 


0stade – nas 0sam i po hiljada


po gorama


zelenim


 


dođoše neki od srbalja


ostavština homo primogenius


kanibalisa


 


oni’ sa vjekovnim ludilom


oni’ sa šest vijekova


tam-tam'a gusala


i jada


dođoše srbi sa kandžama


neljudi


 


Oj, Majčice draga


Majko srebrenička


Gore zelene


kuda sa svojim hiljadama?


 


Oj , Sejice mila


Sestro Srebrena


Gore zelene


kuda sa svojim hiljadama


 


Ostade – nas sedam i po hiljada


po poljima


Zlaćanim


dođoše neki od srbalja-


ostavština homo primogenius


kanibalisa


 


oni'sa vjekovnim ludilom


oni’ sa šest vijekova


tam-tam'a gusala


i čemera


dođoše srbi sa rogovima


neljudi


 


Oj, Majčice draga


Majko Srebrenička


Polja zlaćana


kuda sa svojim hiljadama


 


Oj Sejice mila


Sestro srebrena


Polja zlaćana


kuda sa svojim hiljadama


 


Ostade – nas šest i po hiljada


na tratinama


Rosnim


 


dođoše neki od srbalja-


0stavština homo primogenius


kanibalisa


 


oni’ sa vjekovnim ludilom


oni’ sa šest vijekova


tam-tam'a gusala


i čemera


dođoše srbi sa kamama


neljudi


 


Oj, Majčice draga


Majko Srebrenička


Tratine rosne krvave


kuda sa svojim hiljadama


 


Oj Sejice mila


Sejo Srebrena


Tratine rosne krvave


kuda sa svojim iljadama


 


ostade – nas pet i po i hiljada


po njivama


Plodnim krvlju uzoranim


 


dođoše neki od srbalja-


ostavština homo primogeniusa


kanibalisa


 


oni’ sa sa vjekovnim ludilom


oni’ sa šest vijekova


tam-tam'a gusala


i ropstva


dođoše srbi sa sjekirama drvosječkim


neljudi


 


Oj,Majko draga


Majko Srebrenička


Polja plodna krvlju uzorana


kuda sa svojim hiljadama


 


Oj, Sejo mila


Sestro srebrena


Polja plodna krvlju uzorana


kuda sa svojim hiljadama


 


ostade – nas četiri i po hiljade


pod nebom


Plavim žalosnim


 


dođoše neki od srbalja


ostavština homo primogeniusa


kanibalisa


 


oni'sa vjekovnim ludilom


oni sa šest vjekova


tam-tam'a gusala


i vukoderina


dođoše srbi sa žicama bodljikavim


neljudi


 


Oj, Majčice draga


Majko Srebrenička


Nebo plavo žalosno


kuda sa svojim hiljadama


 


Oj, Sejice mila


Sestro srebrena


Nebo plavo žalosno


kuda sa svojim hiljadama


 


Ostade – nas tri i pol hiljade


Kraj potoka


Bistra krvava


 


dođoše neki od srbalja


ostavština homo primogeniusa


kanibalisa


 


oni’ sa vjekovnim ludilom


oni’ sa šest vijekova


tam-tam'a gusala


i sluganstva


dođoše srbi sa žicom bodljikavom


neljudi


 


Oj, Majčice draga


Majko srebrenička


Potoci bistri krvavi


Kuda sa svojim hiljadama


 


Oj , Sejico mila


Sestro srebrena


Nebo bistro krvavo


kuda sa svojim hiljadama


 


0stade – nas dvije i pol hiljade


na polju ljiljana


Bijelih krvlju orošenih


 


dođoše neki od srbalja


ostavština homo primogenius


kanibalisa


 


oni’ sa vjekovnim ludilom


oni'sa šest vijekova


tam-tam'a gusala


i mržnje


dođoše srbi sa tri prsta u ime krsta


neljudi


 


Oj, Majčice draga


Majko srebrenička


ljiljani bijeli krvlju orošeni


kuda će te sa svojim hiljadama


 


Oj , Sejo mila


Sestro srebrenička


ljiljani bijeli krvlju orošeni


kuda će te sa svojim hiljadama


 


ostade nas još hiljadu i petsto


žena i djece


kraj izvora


krvlju okupanim


 


dođoše neki od srbalja-


ostavština homo primogenius


kanibalisa


 


oni’ sa vjekovnim ludilom


oni'sa šest vijekova


tam-tam'a gusala


i mržnje


dođoše srbi sa testerama čeličnim


neljudi


 


Oj , majčice draga


Majko srebrenička


o izvori krvlju okupani


kuda ćete sa svojom hiljadama


 


Oj Sejice mila


Sestro srebrena


o izvori krvlju okupani


kuda ćete sa svojom hiljadama


 


Ostade petsto djece – Majčice draga !


Pet stotina nevine djece – Sejica mila!


Na mirisnim đulama – Majčice voljena!


Na djevičanskim ljubičicama – Sestrice voljena!


 


Dođoše neki od srbalja-


Ostavština homo primageniusa


kanibalisa


 


oni’ sa vjekovnim ludilom


oni'sa šest vijekova


tam-tam'a gusala


i zlobe


dođoše oni’ – neljudi


zakrvavljeni srbi od serbalja


dođoše zvijeri sa lomačama


dođoše sa kamama


i


poklaše djecu nevinu


djecu blaženu čistog srca


 


Aj,Majčice mila


Majko Srebrenička


Aj , Sejice mila


Sestro Srebrena


Đule mirisne


Ljubičice djevičanske


Kuda sa svojim dječicom nevinom?


Kuda sa djecom blaženom čistog srca?


 


Svo to vrijeme sunce se  bolno kretalo


Zatim se pojavio rasplakani mjesec


Zatim su zvijezdice izbezumljene plutale


Zatim se mjesec sakrio


Zatim je Dince jaukalo


Zatim su se zvijezde izbezumljene vrištale


 


a oni neljudi


zakrvavljeni srbi od serbalja


zvijeri sa lomačama


monstrumi sa kamama


zakrvavljeni srbi od serbalja


dođoše zvijeri sa lomačama


dođoše sa kamama


u ime krsta sa tri prsta


su klali klali klali


klali klali, klali


bez prestanka


 


Oj , Majčice draga


Majko Srebrenička


O Sejice mila


Sestro srebrena


 


svijet pretvoren u noć


nebo dolina suza


oblaci zid plača


vaseljana oaza boli


 


Pod suncem sleđenim


Na putevima krvavim


Po gorama zelenim


Po poljima zlaćanim


Na tratinama rosnim


Na oranicama plodnim


Pod nebom plavim


Kraj potoka bistrih


Na poljima


Ljiljana bijelih


Đulala mirisnih


djevićanskih ljubičica


neutješnih


ne osta više niko


 


– Majčice draga


sve ih nestadoše


– Sejijce mila


nestadoše


 


Zverinje ih pokla


Ko bijesni vukovi


– krv


usred ljudskog zbijega


– im popi


 


Ništa ne osta


– Majčice draga


Niko ne osta


–Sejice mila


Samo praznina


 


Bol – tišina


Muk – tuga


I prokletstvo


Veliko – najveće


Božije – vječno


Za vjeke vjekova


 


Kraj I dijela