Galerija Bosna zemlja Božije milosti – Pretponoćna Galerija

Ugodne godine prebrzo otrgnute sa starih kalendara mirišu na ljubav i sjećanja.

Iz svakog kutka Galerije Bosna zemlja Božije Izviru uspomene i snovi ,podsjećajući na vremena kada su ljepota , milost i dobrota bili osnovna mjerila prelijepog i raskošnog života.

Nema žala što sat neumitno otkucava . Živjelo se i voljelo. Radovalo i tugovalo. Ludovalo i bolilo. Molilo se Bogu i strepilo.

Djelići tih vakata su zapisani u srcu i stranicama koje u svjetlosti Galerije žive kao nijemi svjedoci prohujalog vremena.

Čudesni svijet boja – Plava

https://www.facebook.com/hajro.sabanadzovic/videos/542769424956701

Plava je boja Univerzuma , postanja , Zemlje, neba i mora, … i moje djetinje nevinosti

Mnogo je aspekata prirode, uma , psihologije, filozofije, muzike, … , i života koji se oplamenjuju plavom bojom. Svako živom biću poklanja nadu samo njemu svojstvenog značenja.

Meni su sve boje drage i na isti način ih volim i poštujem. To poštovanje je vremenom postalo uzajamno . Živimo u jednom nepomućenom skladu miroljubive koegzistencije i neprijepornog sklada. Pomažu mi da na najtananiji način pokušam predstaviti sraz ličnog mikrokozmosa i veličanstvene harmonije Božijeg stvaranja i Univerzuma.

Ali dodiri i prelijevanje plave boje ( u svim njenim valerima ) i svjetlosti ( bijela boja ) su nadahnuće i usud koji me prati čitav život.

Nadam se da će moje kreacije i evetualna ljepota ,zaintrigirati i izazvali bar mali titraj prepoznavanja u oku posmatrača.

Hvala na vremenu.

Uživajte…

Ah , skoro zaboravih , slika se zove – Život moj.

Zov djedova i mora

https://www.youtube.com/shorts/YJ19YNdgxus

Moji praprapradjedovi , a bome i djedovi su bili primorci i pomorci. Nisam birao – rođen sam na kontinentu podalje od mora. Čitav život usud me vukao, vodio i vodao moru plavetnom, moru prelijepom , moru Jadrnaskom. I mirisima zatona , maslina , kavala, grožđa, vina , ali i brnistri.

Nakupilo se kalendara . Poprilično. Kod nas se to kaže hejbet.Bog mi podario milost da mlad (?) , sa skoro četeres'devet iskamčim mirovinsku ladovinu ili ako vam je draže državnu bešiku.

Trebalo se odlučiti:

-San – Dalmatinka,brodica ili realnost – Sarajka – Galerija.

Srce se nije moglo odlučiti.Usud ne trpi neodlučnost .Izgubih ljepote i san. Ostade mi realnost galerije.

I onda providnošću, pri kraju putovanja, ugledah vrlo lijepi i poetski video zapis divne slikarice i umjetnice Yossamin:

-Sea nad sky – one small boat.

Shvatih – to je to. Nikad ne odustaj od snova. I nisam.

More nježno , more jadransko, brodica Dalmatinka i galebova krik zovu – pravac jug.

Sarajevu i Galeriji sam nesebično davao i ugradio sebe . Vrijeme je da krenem za dječačkim snom. Ne bojim se i nije mi žao . Kamo ću dospjeti? Zar je to bitno? Bog Milostivi će biti sa mnom. A možda i…

Tko da zna? U tome je čarolija prelijepog života.

Bosna , karaklizmični svijet današnjice i sutrašnjice

Bujice i poplave u centralnoj Bosni.Apokalistične i karaklizmične scene. Ima mrtvih , povrijeđenih i nestalih. Materijalne štete će se mjesecima sagledati i zbrajati. Slike su zasta tužne, nestavrno apokaliptične i bolne.

Na dunjaluku ništa novo.

Mrtvi će se oplakati i prežaliti, povrijeđeni izliječiti, nestali uz Božiju pomoć pronaći. Sredstva za obnovu će se kako tako pronaći. I prelijepi život će krenuti dalje.

Čitava zemlja će se solidarisati i zbiti u skoro jedinstvenu frontu. Doći će pet minuta onih koji čitav život nose glavu ispod miške. Većina će zalelekati i izraziti saučestvovanje ,empatiju i solidarnost. Idjelizti koju marku. Za sevap i iskupljenje od grijeha.

I život će ići dalje, kao i prije. Beu nauka i promjena.

Vi mislite , ama baš nismo empatični.

Griješite ! Grdno griješite.

Čitav život upozoravamo na ljude i neljude , dobro i zlo , činjenje i nečinjenje i konsekvence proistekle iz tog kolopleta.

Urođenike razaraju i ubijaju još od nastanka prvih nadmoćnijih plemena / civlizacija. U poznatoj historiji , počelo je sa postanjem i židovima Nastavljeno sa hrišćanima, Dolaskom muslimana stvar se do balčaka zakomplicirala. Više nema mjesta na kugli zemaljskoj koje nije osjetilo pošast i pogibelj uništenja.

Prije su se ti pokolji dešavali , gluho bilo da nam Bog oprosti ,u ime nekog samo njima znanog boga. Sada se to radi u ime demokratije i novog globalnog svjetskog poretka.

U svijetu koji prizvodi hranu za 20 milijardi ljudi , od osam milijardi izbrojanih, desetini stanovništa svakodnevno prijeti smrt od gladi. 800 miliona ljudi je na rubu smrti. Većina njih umire u tišini.U te brojke nećemo uključiti Palestinu,Jemen, Sudan , Somaliju , Aboriđanje, Mjanmar… Oni su decenijama, Palestinci skoro čitav vijek, svikli da se izbore i prežive. Koliko dugo tko to zna?

Nećemo pomiljati ekocid i genocid. Uzaludno je. Ljudski nerazbor je sve veći i nehumaniji. I onda kažu kataklizme i pošasti poput bakterisjkih ratova su opasnost za čovječanstvo. Porobljavanje pučanstva na globalnom nivou je završeno i čini se za ljude više nema nade. Osim… No , da li ima vremena i volje da se ljudi vrate svom iskonu.

Penezi , novac , šoldi su postali jedino božanstvo. A ljudi se bore za golu egzistenciju ne razmišljajući , jer oteli su im um . U nerazumu postaju sluge zlog gospodara, koji može dovesti do uništenja Plave planete i života na njoj.

Da se vratimo na početak zapisa i da pokažemo još malo “neepmatičnosti”. radi lakšeg razumjevanja progovorićemo u prvom licu.

Imao sam zemlju. Prodao je da bi vlast plačkala na gradnji puteva ili urabanizaciji. Kad se malo bolje zamislite i pogledate , shvatite da su ti tokovi postali glavna transverzala kataklizme bh scenarija ovih dana. Nećemo tupiti . Imate mozga i sagledajte šta se dešava prilikom svihtih građevinskih radova. Sveopća pustoš i sveopće uništavanje okoliša.

No ,nije to moj problem , nek se država brine o tome. Moje je da prođem i proživim što mirnije i jeftinije.

Da li je baš tako?

Državi , lopovluku koji stoji iza nje nikad nije dosta. Hoće još! A kako doći do tog još? Urbanizacija , cestogradnja, mostogradnja, tunelogradnja, elektrifikacija, bagatelne sirovine po svaku cijenu.

Tu dolazim do izražaja ja , jedinka. Državna pomno računa na mene. Pomažem državi da realizira svoje pljačkašče planove , ne shvatajući da me u stvari ona pljačka, dovodi do ruba provalije i urinira poput trenutne bujice. sasvim izvjesno i ljudo popiut mene .

Krećem ka gradu jer nemam svoga doma, a tamo se ljepše živi. Kupujem raspoloživo zemljište po što povoljnijoj cijeni. Treba je iskrčiti, posijeći drveće, minirati stijene ,poravnati , uništiti okoliš , zagraditi sve dotadađnje vodotokove i pristupe.. Moj brat će kupiti zemljište do mene. Naši rođaci i prijatelji bezemljaši će učiniti isto. Nastaje sveopšti kupleraj. Dozvole , ne dozvole, javno i privatno, legalno i ne legalno. Sve postaje opšta pljačka , korupcija i mito. Ne zna se ko… ma znate već. Nećemo prostakluka u našoj pisaniji.

Nema dovoljno struje. Idi uništiti vodotokove i jako široku okoliš. Nema dovoljno namještaja, ogreva , papira, prokletih daski za šalovanje.Sjeci šumu. raskrčavaj, gradi puteve , baš te briga za eko i higijensku infrastrukturu . Uriniraj sav otpad u vodene tokove . I nadzemne i podzemne.

Nema građevinskog materijala ili je skup. Uh, a ja trebam beton i svu mogući građevinsku građu.trebam betom.Isuši rijeke, kradi šljunak , pravi kamenolome, kopaj vepnenac i laporac usred Neretve , Bosne , Une, Save,Drine. Gdje god ti se prohtije buši ruši i kopaj. Prekrajaj rijeke i potoke. Šta te briga za eko sustav i ako rijeka postane ponornica i izgubi se na novom toku. Od šuma pravi pašnjake iako smo svu živinčad poklali i prodali. Ne bojiš se , jer imaš novaca i ljude koji bi dali guzice , pardon sjedalice za sitniš.

Ljeto je bilo sušno i vrelo. Ljudi se ibretili. Neretve u Jablanici nema. Bosne kod Rimskog mosta nema, a na Bjelašnici niču apartmani.Prokoško jezero se onečičistilo ,a Fojnica nema kanalizaciju. Jezera isušila, rijeka ni . Kiše ni za ilađa. Ljudi kukaju gdje se dala ta silna vodra.

A priroda ko svako živo biće. dobro za dobro , zlo za zlo. Što uzme to i vraća. Što joj se opljačka i uništi to obilno kažnjava.

I onda zapadaju nedostajuće i željene kiše. Nema drveća i korjenja , šljunka i kamena da ih uspore , da ih upiju na tenane , da je prime kako je to vijekovni običaj. Pojave se bujice koje ruše sve pred sobom. Ogoljena zemlja nije nikakva brana. Voda nosi sve pred sobon. Pojave se klizište i postaju stratišta. Ljudi su svojim neznanjem , nebrigom i pohlepom svoja imanje ostavili prirodi na milost i nemilost.Nastupi sveopšti haos.

I u vlastitom nerazumu pučanstvo okrivljuje surovu , haotičnu i nehumanu prirodu i vrlo često druge. Postaju očajni , izgubljeni u tragici i pustoši koja ih je strefila.

Jedino vlast zadovoljno trlja ruke. Evo novih investicija i para za nas i naše pulene.Daćemo 10 , maksimu 20% , uzeti resto do 1o0% investiranog. Par procenata u budžet, par procenat sirotanima , ostalo u vlastiti trezor bez dna.

Tako je to uvijek bilo. Uvijek nastradaju oni koji služe vlasteli. Uvijek zakukaju oni koji vjeruju da će ima poslušnost i vlast donijeti blagostanje. Uvijek stradaju oni koji ne razmišljaju , čija je glava u pijesku ili nečijoj sjedalici i koji ne vide dalje od nosa, ili već pomenute hojdane. To su oni koji ne razlikuju činjene i nečinjenje , i dobra i zla koja iz tog prouzilaze.

Dakle ja se osvjestih. Saznadoh da sam i aktivni i pasivni saučesnik u ekocidu, hidrocidu ,urabnocidu,katastrofamnim klimatskim i razornim ekološkim promjenama , u sveopšte uništavanju rodne grude i Zemlje.. Nek mi je Bog milosti i ljubavi na pomoći.

A vi? Šta je sa vama?

Vama se to još nie dogodilo. Kažu :

-Poklopiće vas od tamo od kuda i kada se najmanje nadaš.

I onda nam, reciti da nismo empatični.

Ma , bjaž'te ba!

Repeticio nikad nije bila učiteljica života, niti historija majka znanja.

A Bosna , jedna jedina , ponosna m snena i prkosna od sna i dalje svojom ljepotom i Milošću Božijom sja i opstaje.

Hvala Gospodu,

Haleluja.

Kedna slika naše zaboravljene prošlosti , potisnute sadašnjoszi sadašnjosti i merebitno neizvjesne budućnosti:

Dodik: U Deklaraciji svesrpskog sabora nema skrivenih ratnih namjera

Reče patološki lažov , nečovjek, pljačkaš i razrooka pijačarska fukara Milorad Dodirk u svom primitivnom krkasnsko.-seljačkom stilu. Oprostite, nemojte nam zamjeriti na prostoti i lascivnosti . Mi pokupili fazon od njega. Sa gospodom gospodski sa seljačinama i krkanima kao sa svim primitivcima.

Slažemo se sa sa čovjekom koji neizlječivo tukne na zadnjički smrad od uvlaćenja u izrešetano debelo crijev velokog pederskog vođe.

Rrat nije pomenut. Ali teritorijalne pretenzije i spajanja na osnovama velikosprskog genocidnog narativa i huškački pozivi na novi genocid izbija iz svake napisane rečenice.

Da je kakav čojk ko što nije , zabrinuo bi se za sudbinu svoje djece i potomstva , posvetio bi se Bogu i molitvi , a sve ostalo batalio i prepustio umnim i dobrim ljudima. Vakat mu je.

A umjesto rezimea , uopšte ne razmišljamo :

-Koja je to bijeda od čovjeka kada ga ona , bijelim crtičnim prahom , zapjenušana luđakinja i neodgojena primitivka brani.

Kako je rat u prelijepoj Jugi počeo – Hećim i dijagnoze

Jednoć, Oma i Deba bili u posjeti jednoj u bolnici. Ta posjeta nije  tema ovog zapisa. Bolnica bila niže ginekološko –  porođajne klinike , na kojoj je  Seka kodnog imena SEB ,   magistrirala i doktorirala , kako to ona tvrdi. Nije valjda da su se u njoj  dokumenta u ratu zagubili , dok je ona pomno pratila rat iz okupatorske Hrvatske , a poslije  okupatorske Otomanske  države , a muž joj i svekar sa minderpuzačkom bratijom  branili Bosnu sakriveni u trezorima  banke.

Dakle ta bolnica u kojoj niko nikada nije pronašao ni jedno od Sekinih 14 nedostajućih  čageta dostatnih za rad na KCUS i čupanju muških grkljana  je bila  sekundu desno od glavnih  laboratorija,. A takođe u onom vaktu i  preko puta , bocu više i lijevo od pionirske doline   U toj pionirskoj  glavna atrakcija su   lavovi koji  non stop riču riču i ne daju insanima spavat vas cijelu noć i ovi postali nervozni.

Možda je zbog tih lavova   ili posredno Debine i Omine posjete bolnici  izbio rat  u Jugoslaviji.

Deba prvenstveno , a potom i Oma , a bome i čitav konzilij se prihvatio posla , ono jaranski , pa mutili nešto sa  tovarišicama . Učili ih da poje :
-Crven fesić u dragana moga , joj mamo mamice.

Gdje je ljubav i ljepota jezik nikad nije prepreka .I tovarišice su dobro naučile lekciju.  Avaj ! O tome ćemo poslije.

Dakle , lavovi rikom ljude izbezumili, dok to jednog proljeća  dvadeset godina poslije pojanja tovarišica , atrideset godina prije sablazni nedostajećih ili kako Seb tvrdi , ukradenih dokumenata ,  nije  nesnošljivo postalo. Sjeli ljudi da se dogovore šta im je raditi, ovo dalje više vako ne m're. Nikako da se dogovore. A takarli je, mogo bi jedan narod nestat.

Jedni kažu prosimo zvjerinje Evropske zajednice da nas sebi prihajal Nikad ih nismo mogli razumjeti. Uvijek nešto prosim, prosim, mi davali i davali,a oni opet i opet, prosim i prosim. Nama dosadila ta stalna prosidba  , pa seljakov s brgov pokušali  kultivirat  :
– Naučite neku po naški boni ne bili .

Jok neće da čuju. Ograničeni tovariši neki, tovar bio kenjac ostao.

A opet nam to prosim tako nježno, prefinjeno i zavodljivo bilo kad ga šapuću neke mojce, sonje, alenke , biserke in ditkice. Njihovo prosim šen krat lepi i prosim ubavo mili ili prosim još samo ah… joj mamo mamice. To nam nije bilo žao. Nisu morale prositi, toga ah šta mi radiš jedini, šenkrat ubavo prosim, kod nas ima koliko god neka hoće.

Zbog nas u onu zabit, partizansku bolnicu Franja u duševnu umobolnicu pretvorili. Sve malene Mojce, Sonje, Biserke i Ditke, pride neku Alenku zbog sramote i beznjedonosnih razloga opće opasnosti po dolželu zanavik zatvarali.

Ono zbog  prisnog općenja sa tujincima ,  lat. Dg. sindrom amore de la heraldika bosnia nisu pominjali, sramili se. Zatvarali ih , litijum ii elektrošokove davali, hipofize odstranjivali.

Muškarci ih njini nikad nisu posjebuvali, po naški imali. Zbog toga smradaju, a nama ne treba   njihov smrad. Bolje što odoše, odahnusmo nema više prosidba i jodlovanja ko da su na vrh planinskih bregov. Malo im na vijek vjekova  bilo.

A za ono zavodljivo prosim ubavo mili moj ,  smo našli lijek i čaru da se ništa ne otkrije. O tome ne smijemo ni jene lanut. Miogla bi umobolnica Franja jope proraditi.

Cigare 57 njihov izum ,a oni stvarno misle da u kutiji sedam in pedeset toliko cigara ima. Pa ti zlo ne misli, koliko su hablečine bili. Blečci, uvijek namrgođeni ko da im tujini žene tandaraju; namah onoj majci zvijeri evropi na takarenje prilježiše.

Oni drugi što im ispod grla nešto klatara , i u pantalonama visi i bespomoćno landara ; oni što su praznik, drugi februar najviše voljeli, kulturno se odmaknuše. Rekoše to ne bum naš probljem. Svoje smo zvijeri u kamenjar torove prangijama zbili i pustićemo ih kad stađun zreo  bude.

Treći bi odmah da kolju neuškopljene i nevine lavove. Naprosto se zajapurili, pobješnjeli i pomahnitali i ubarabatili. Donijeli i uneređene gusle ko dakaz; kažu vidite šta izmetli drvo kaže kako se to radi.

Četvrti misle malo ekološki, malo humanije; možda bi ih trebali sterilisati ili uškopiti. Bijele bubrege otfikatiri , što bi reko Deba.

Njih odmah oneređena vojska srbalja sa svih strana i sa brda i sa dola opkoli i plastovima bodljikave žicom ogradi.

Tako je izbio spor oko lavova.

Neki pak kažu da se sporilo oko lavova, ali zbog njih rat sigurno nije izbio. To je bio samao povod ko onaj 1914.

Rat je zapravo izbio zbog nastavaka krstaških ratova inkvizicije svetih zvjeri vatikanskih protiv Bosne .

Dakle, rat se zbi zbog mentora , i zbog nekih načrtanija oko kojih se u drugom zološkom vrtu, onom karađorđevskom; one druge zviri na nož, kamu i prangije, a one treće zveri na drvosječku sjekiru, malj i gusle zakleli ; kolji i lavove i balije, sve odreda, ni ženu ni djecu ne zaobilazi.

Onoj ženskoj, nije od mojci i ditki, ali da je voljela joj, mamo maice jeste, plaho; iznenada pozlilo. Ništa opasno , kažu hećimi, prehlada neka i pogledava nebo kako se plavi i kako ga rumenilo zalazećeg sunca obliva.

Kad ono tako kaže nika ne izađe na dobro. Ako promrmljaju nije loše ili nije najbolje, to se nekako pregrmi. Kada se proderu nita opasno ili neko bude natakaren pa rikne, ili neku opasnu boljku prihefto i samo plaho natandaren kopni i riknjava.

Ništa opasno je: Riknjavae neminovnus poetica garantus.

Zadeverali se Oma i Deba oko, dijagnoze, Glava boli!Hem rukopis nečitljiv hem neki stranjski zbor, miriše na latinluk.

Ne gledaju žensku što se baildiše, samo zinuli u dijagnozu. Možemo li je posuditi malo, odgovor i ne traže, trk do Mojsija. Taksi pred vratima za svaki slučaj čeka.

Kaže Deba : Mojsije ti si najprviji i najpraviji od svih ćafira, moš li nam ovo čitabe protumačiti.

U anamo onu materinu grmi Mojsije ali viri. Nisam ti ja pisar od vakih slova. Idemo Hercu on je latinluk živi, koliko mu herc dozvoljava.

Herco kaže njemu pismena nepoznata, nema takijeh na radosnim vijestima. Idemo kod Lenjeg on pantomimu vrsno zna možda nam nešto išareti.

Kod lenjeg skontaše ništa od mahanja , ubebo se ni vještačko ne pomaže. Pokupiše ga pa kod Dobrog. On se smiješi i notes knjigu , mali pojmovnik iz prsluka vadi, prirasto mu srce, i oni gedaju šta piše:

dg. RIKNJAVAE NEMINOVNUS POETICA GARANTUS HABITUS SCIENTIE ET ASTRIS – med./ lat. dijagnoza (dg.) mrijeti se mora poezija slijedi, tijelo nauci i zvijezdama; smrt neminovna laički rikno ti ne rikno riknućeš, a onda ti nauka i zvijezde sude ( a borami i vlast; to ne piše, logično se podrazumjeva)

E jas mu onaj hećim mnogo pametan , mogo je kratko i jasno reći : rinknućeš stara sad pa sad, takariš zvjezde i nauku.

I još kaleme:

Petrović Petar Njegoš: on se nije ženio. Hadum dokazano. Kako neće tuberan bio, u tujini po kojoj je svoje balege sijo, nije lijeka našo. U nekom kamenjaru daleko od hećima rikno.

Tako to usud radi. Ti zlo siješ i pjesmama hoćeš narod nevini , braću da istrijebiš. E pa vidi kako se kusi trijebe.

Dali je ovo kvintet klapa pojila , duet Debe i Oma tarabukovao ili samo Deba izšargijo ne sjećamo se.

Ode konzilij svoju dijagnozu hećimu da predstav da on muhur na nj opiči.

A u sobi jako ona ženska umrla. Samo oči zatvorila , zaspala i usnila. Pa sad sanja i vidi:

Joj, mamo mamice blentovija da ih svijet takijeh više nikad neće roditi , ni vidjeti. Šta ćeš,nisu oni krivi. Kriv svijet što ih ne razumije.

Predsjednički dvori na Pantovčaku

Iz nezavisnih , nepotvrđenih izvora , bliskih dobro upućenim Portirima i Poslužiteljima na Dvoru kruže priče da do sada nisu primjetili ni P od pravog predsjednika .

Za vrijeme Tuđmana dvori su postali birtija.

Za vrijeme Kolinde Kitare dvori su pretvoreni u kupleraj.

Za Milanovićeg mandata dvori su postali meka kokainskih narko dilera.

Šta pučanstvo tu može uraditi? Kako birali , takave bolesnike izabrali. Iz svoje kože ne mogu ustati i u drugu se ustaliti . Ne pomaže to ni zakletva za dom.

Navikli na NDH bonton::

-Na javnim manifestacijama , iz sjedećeg stava ustaše oblokani Francek i urokani Zoka , ustaše svi.

Ništa bolje se ne može očekivati od urokanih akrepa i … Nećemo o damama ništa loše.Ne da nam gospodstvo.

Dobro smo prošli , sreća da tih godina nisu ljeti pali veliki snjegovi/ Iz serijala Oni jašu…

Poklon za rođendan  jednoj djevojčici , jednom prelijepom plavetnom Oceanu u kome se ogledavala moja tišina i sni.

Kad god pomislim na neko slavlje ,sjetim se njenih dodira i rođendana, čestitih i časnih, a prelijepih.

Bog je milostiv

**

Onomad , po zdogovoru,negdje malo prije akšama, slučajno , u njegovoj bašći sretosmo Lenjeg u hladu jasmina sa nogama u velikoj kadi . U njoj nekoliko punih gajbi piva, pletaru brlje i dva bocuna kurvoazijea . On ih šlaufom nježno i polako ko ibrikom u ruci zalijeva aman ko najljepše đule.

Ne znamo kako i zašto,ali žena mu se zaista zvala Emina , a po porijeklu je lako mogla u miraz donijeti bar jedan džugum.Jedino nikad nije stajala u hladu,više je lepršala po mahali, od kone do kone.I nikad nije imala vremena.Odakle joj vrijeme pored takve blentovije.Imala gutu jaranica, pravi kružok.Razgrćale one svaki kamičak da vide šta im je sjeni grah skonto.Treće udala se, ne treba više mislit na vez i tkanje anterija.Ima ih dovoljno.Ah, kako da ne, smješka se usud. Dok skonta(ju) i nabace ono četvrto,peto prođe joj vrijeme za pauzu.

Po običaju klipača pred Lenjim. Slamčica iz boce viri .Ništa neobično , mislimo mi.Ko će na ovom zvizdanu dizati bilo šta teže od čačkalice.Za Lenjog je i to jazuk. Preteško.

Progovori , a mi se zagledasmo, nije njegovo da govori od kako je prohodo ,progovorio u sedmoj godini i reko:

– Ja gladan.

Sada ko iz topa odape:

-Znajte da ste dobro prošli!

-Znamo ,kako ne znamo, ha smo se u mahali rodili.

-Ma ne to blečci , nego eto sve nešto danima dumam i ibretim se,kako je sve sređeno do savršenstva.

-Šta to?Mora da si nešto , beli pametno skonto

-Normalno da je pametno. Šta čojk u hladu jasmina, čija se žena zove Emina, a udala se sa ibrikom u ruci, duška u kadi , oko njega đenetske blagodeti ,mere skontat nego pamet.

– Pa reci!

-Ma ne znam kako ću, stid me .

-Hajd nemoj se prenemagati ko magare na tuti ili junferica kad se treći put udaje. Kada je tebe bilo ičega stid ,osim nešto radit.

-E u tome grmu leži sova.

-Daj ne beri kvake,niko nije pomeno rad i ne baljezgaj nego zbori.

-Koji bi luđak po ovom zvizdanu čistio snijeg?

-I to je po tebi razlog što ljeti ne pada snijeg.

-Ja vala, vela havle vela kuvetile, ja koji bi drugi bio.

-Nisu ti sve na broju.

-Normalno da nisu.Sluđen sam.Eto ,kažu ,tamo gdje su najveći zindani , čojk može vjenčat više hanuma.Nikako nije pravo. Vlaljda im zvizdan mozak ispio.Ja sve gledam , kako mi se valja kutarisat ove jedne jedine.

-Daj ne budalesaj.Nije Emina baš toliko loša.

-Ne kažem, ali uvijek ima bolja. Eto recimo…

-Koja ti je bolja , crko dabogda crkotino jedan … – odnekud zabrunda Eminin glas.

-Oklen bona ti? Ja mislio ti još razmjenjuješ recepte sa konama.Nije još vakat akšamu

-Šta te briga oklen ja.Nego kojom bi to ,majke ti,mene mjenjo.

-Nikojom .Ne bi te bona mjenjo ni za četiri hamamske djevice.

-Jesi mi plaho pametan.Otkad to u haremu ima djevica.

-Pa zato kažem.Ne bih te ni za jednu ,a kamoli za sve četiri mjenjo.

-A zašto ne bi , šta im fali?

-Ko bi mi bona čistio snijeg iz avlije ,ako se slučajno potrefi da snijeg zapada ljeti, po najvećem zvizdanu. A bome i sa krova.

-Ma ,ti si moje jedno veliko pametno srce.Znala sam ja.Odok na još jednu turu recepata ili heklanja.Ne znam šta je sad na redu u našem mahalskom kružoku.Čuvaj mi se.Nemoj da bi gdje mrdno ili nešto teško podigo.

-A ako zapada veliki snijeg?

-Ne brini se eto mene , ponijela sam metlu , očas ću doljećet.

I ode Emina, možda odletje,šta ga mi znamo, mahaluše mogu sve ; ne reče nam ni mu, ni hu, ko da smo njenog Lenjeg lanjski snijeg.Kada zvekir zazveči, što je biljeg da je Emina zaždila, Lenji, osvrčući se na sve strane iz potiha , bojažljivo progovori:

-A ja bi jope’ volio da ponekad velikii snjegovi zapadaju kad je najveći zvizdan

.-Zašto konju jedan konjski? – ne mogaše Mojsije više durat.

-Znaš ga kakav je ,šta se namah ljutiš.Znaš da je njemu govoriti ko u rudarsku jamu se sa ograjisalim hamalima spustiti- ubacuje se Deba.

-Hajd reci mi ti, ondak ,kad si tako mozgali.

-Pa reko nam je,zar nije.Vidiš ako padne snijeg po najvećem zindanu ti i ja smo pravo naj…grabusili.

-Hajd ti , tebi je sve nakrivo natakareno , a i nije me briga , a zašto ja?

-Zato što bi ti moro skidat snijeg sa krova i iz avlije.

-A ti ne bi?

-Normalno da ne bih.

-A zašto ne bi?

-Platio bih hamala .

-Ta ti valja.A zašto i ja ne bih mogao platiti hamala.

-Jednostavno ne bi.

-Kod tebe sve nešto jednostavno i normalno.

– I jeste.A i ti znaš da od tvog hamala nema ništa.

-Ma znam , samo srcu odušku dajem.

-A zašto ne bi mogo platiti hamala.Ako nemaš penezi možemo ti mi posuditi.-pravi se nevješt Dobri.

-Jah , nije to , imam cekina.

-Mah, nemojte čojka na belaj pristavljati, đe će se insan na krov sa ramunjik penjati.Može se otkliznuti i vrat slomiti.Zalud osta harmonika pusta.Nije lud.-Lenji je zabrinut za svog horovođu.

-Šuti konju konjski i ko je reko da ću se ja sa harmonikom na krov penjati i čistiti snijeg.

-Zlata -Sva trojica horski.

-Jes vala , tu ste pravo sva trojica u sridu potrefili.Van taka je u svemu , ali cicija je što se penezi tiče, da joj ni Mara daskara sa Brdakčija nije ravna..Što će hamala plaćati kad ima mene?

Lenji će:

-Ko da je čifutkinja!

Bez Debe muhur ne mere mašut:

:-Ma nije ,subotarka je.

Dobri ih ispravlja:

-Nemojte dušu griješiti ,Jevrejka je iz dobre kuće i u pravu je. Mojsiju ništa ne bi bilo da se popnena krov.Ne mora harmoniku nositi sa sobom.A ako se strmekne ,ko mu kriv što mora slušat ženu.

Deba će

:-E ta ti valja , ako hekne sa krova,neće biti velike štete, barem će harmonika ostat čitava.

Lenji se zamislio:

-Zlata bi je garant prodala.

-Da plati Mojsijevu dženazu?

-Nije luda.Što će plaćat pogreb .mere ga u kakav jendek heknuti, a ima i veza u La Benevolencija.

-Ja, imaš pravo, ima i u Dobrotvoru i Merhametu.

-Ma bistra je Zlata.Od svih bi uzela ukopninu , možda i od komunista.

-Ma šta to baljezgate mazgovi jedni.Vi to ko biva mene riješiste i nađoste pare za preseljenje na ahiret.Neće biti velike štete?E ta vam baš po jaranski valja.

-Ma nismo mi krivi, ne griješi nam dušu,nego je sve zakuhala tvoja Zlata.

-Zašto bi me se ona kutarisala ?

-A šta misliš ko će te sahraniti kad otegneš papke?

-Odakle vam ta ideja da ću riknuti?

-Možda neš riknuti,možda neš crknuti, a ako budeš čistio snijeg, koji ljeti zapada po najvećem zvizdanu, garant si obro bostan.

-Kako znaš?

-Reko ti Lenji , a i ne znaš bez harmonike ravnotežu držat.

-Pa onda se neću penjat bez harmonike.

-Aha.

-Zašto aha.

-Taj film nećeš gledati ovaj put.

-Nego koji.

-Ni jedan.Ja čuo kad neko jal rikne,jal crkne nema više nikih filmova.

-A ako krepa?

-E baš si pametan.Što bi krepaština imala privilegiju.

-Ma krepaština mi nekako tugaljiva.Ja bih svakom krepanom, odredio da ima pravo ponijeti barem po jedan portabl tv.

-Ko da tebe neko pita za take stvari?

-Ma znam da se ja ne pitam i al’ zato bih ,u  inad , svakome uvalio po jedan portabl tv,Ne mora ga nositi,samo neka ga kupi.

-Od kada si postao tako merhametli?

-Ma nisam merhametli ,nego mi Frka uvalila par tisuća portabl tv da ih tušnem.

Mojsije zavapi:

-Dajte ljudi prestanite više ,još će nas snijeg u sred ljeta odvesti u Saharu.

-Eto vidiš Dobri , da je sve istina što Lenji skonta, čim to i Mojsije zna.

-Šta ja to znam konji konjski?

– Lenji skonto, ha veliki snjegovi kod nas ljeti ,za najvećeg zvizdana zapadaju, idemo u Saharu sladoled prodavati.

-Ko to mi?-

Ti ,Lenji i ja?

-A Dobri, zašto on ne ide tušit sladoled?

-Ne znam, Lenji kaže kvario bi nam prosjek IQ.

-A šta ti je to?

-Oklen ja znam, možda je i to Lenji u čarobnoj nepameti smislio?

-Ne moraš objašnjavati.Mora da je nešto pametno, ko i uvijek.

-Jašta da je pametno.Da nije pametno morali bi Dobrog povesti sa sobom.

-A zašto ga ne bi poveli, jaran nam je.

-Baš zato što nam je jaran nećemo ga voditi

.-To nekako nije logično.

-Kako nije logično?

Ako njega povedemo nećemo ništa zaraditi od prodaje sladoleda.

-Kako znate?

-Duga priča,mere drugi put.

-More, ko ga šljivi ,ko mu je kriv kad može da zakoči prodaju sladoleda u Sahari. A znate li gdje bi prodavali sladoled?

-Dabome da znamo!

-Pa gdje?

-Pa rekoh ti u Sahari.

-Ma ne to konju ,nego na kom mjestu konkretno, na kojoj lokaciji konju mahniti.-

A to , što ne kažeš?Pa lokalitetu Sahare ,zar ti nisam reko.

-Blento jedan .Evo kod nas, primjerice onaj šiptar Izeti je prodavo košpice na čošku Bjelava,Čakaluše i Đižikovca;možda raskršće niže.Na takvu sam lokaciju mislio.

-Joj budale žene, oklen u Sahari Džižikovac ,Bjelave ili Čakaluša.

-A prodavač košpica, jema li on u sahari?

-Nema. šta će jedan šiptar raditi u Sahari?

-Pa, prodavati košpice valjda , ili se praviti filozof, a ća ga ja znam?

-Niko nije lud prodavati košpice i pamet u Sahari.

-A zašto?

-Izgubio bi se ili bi ga strefila sunčanica,ili bi ošo u zindan.

-Znači rikno bi.

-Ne znam , možda bi i krepo ako ga na vrijeme ne nađe Bernandinac,ili bi crko ako ne bi naletio na našu lokaciju sa sladoledima.

-Zar Bernandinci nisu specijalizovani za planine i snijeg.

-Ako Lenji može prodavati snijeg u Sahari , zašto ja ne bi poveo Bernandica sa sobom.

-Zašto bi ga ti poveo sa sobom?

-Zbog burenceta.

-A zašto zbog burenceta?

-U njemu bih prokrijumčario kurvoazije.

–Nisi normalan.Zašto ne bi kurvoazije stavio sa sladoledom i poštedio pašče znojave.

-Vidi na, ta ti je pametna.Nisam se toga sjetio.A opet žao mi paščeta.Šta će on bez burenceta?

-Kupi mu čuturu.

-Misliš neće primjetiti razliku.

-Šta te briga, nemoj mu mjeriti IQ.

-Misliš ako mu ne mjerim neće nam pokvariti pametli prosjek?

-Tako nekako, a možda bi se i Dobri ljutio.

-A zašto bi se on ljutio.

-Ne znam, ja to tek tako reda radi kažem.Ko da je mene briga hoće li se on ili bilo ko drugi ljutiti.……

Dobro smo prošli , sreća da tih godina nisu zapadali veliki snjegovi, usred ljeta po najvećim zvizdanima..

***Ne , tu nije kraj! U Sahari bi zakuvali do krahne. Garant.I umprofor bi moro delat.Al’ ko će slušati mahnitove kako pametuju.Al’ se nekad lijepo živjelo.Rahatluk , radost , a bome i mnogo takarli ljubavi.

A ako slučajno koji put u mahalu zalutate , dobro protabirite džepove,da vam se slučajno nije malo snijega zakopitilo.otopiće se i onda belaj. Suza do koljena.

Adamo Salvatora – Tombe la Niege / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik