Author Archives: admin

Lijep je, topao  i sunčan zimski  dan. Prolazi , Ponoć se bliti.

Nekako po običaju se zvjezdano nebo  u naše misli uvuče tragove prošlih snjegova , koji nose sjećanja, kap po kap. I tada nismo raspoloženi da budemo blesavi, nadobudni i pametni.

Dok srebreni mjesec ludi u srcima zaljubljenih, a žmirkave zvjezdice svjetlucaju o čima onih koji se ljube,  mi smo tužni i sjetni.I ne želimo da bilo kome  pokvarimo dan.

Nošeni tugom nam   misli   klize ka nekim vremenima koja se vratiti neće.

Čuli ste  izraz : samo jednom se živi.

Jedna pjesma je dodala poentu:

Sve je ostalo varka.

Čujete taj izraz u mladosti, čini vam se trivijalan i dosadan i pomišljate  baš i nije neka pamet.

Tada ne znate da jeste. Velika je to pamet.

Kako skontali tako ste i živjeli. Nepametno.

Mnogo , godinama decenijama kasnije shvatite  da se ipak samo jednom živi. Tada je već bilo  kasno . Život je prošao pored vas , a da vas skoro nije ni okrznuo.

Sjetite se da ste jednom davno htjeli uzeti očevu  limuzinu i kupiti buket cvijeća.

Urediti se kao Mali Princ  iz bajke.

Zastati pred njenim kapidžikpm i strpljivo, ako treba satima čekati, bojeći se da vam crvene ruže umotane u novinsku hartiju ne uvene.

Ako treba i do kraja života buljiti u prozor u kome se blista bijela , cvjetićima šarenim, njenom rukom izvezena,  lelujava stora . Buljiti i čekati da vam iznese mirisne  žute dunje ,koje nikad neće sazriti i ljubavlju biti bojene.

Jer vijedilo bi. Znali ste to. I tada i sada.

Ta neka bila je najljepša, najmilija i najčestitija  djevojčica, a žena čiji je osmijeh zakačio vaše srce i dušu.

I danas vam srce zadrhti pri pomisli  na tu snenu čednost i umilnu ljepotu. I zaboli vas. Jer…

Samo jednom se živi.

Pa eto, nekako niste imali vremena da zastanete.

Nekako se niste obazirali na   živi krvavi grumen u grudima.

Ili ste bili previše muško da vas mahala vidi sa ružama u rukama.

Ili vas je bio strah da dobijete nogu pred svjedocima.

Ili ste pomislili da je nisti dostojni.

Ili su vam je  branili.

Mnogo je tih ili, a vi mladi i u mislima vam običnost života,  koji samo jednom se živi. Htjeli ste krenuti stopama onih dugih, odraslih.

Godinama poslije , saznate da je njeno srce kucalo za vas  i umrlo sa vama.

Da vas je voljela .

Čekala i čekala, čekajući venula i pisala pjesme i neposlata  pisma ljubavna u kojim ste vi glavni lik. Da je samo jednom živjela za vas , i umrla tiho ,misleći na vas i ono što je trebalo biti. A nije.

Samo jednom se živi.

Niste to učinili, uzeli limunzinu ili barem taksi. A ništa vam ne bi bilo , da ste i pješke klepnuli na kraj grada. Nije to na kraju svijeta.

Niste ništa učinili jer , neko vas je naučio da budete ponosni i muško. Da budete dostojni svoga porijekla. Jer, ona je ipak samo sirotica sa vrha mahale, čiji je kućerak godinama  kopnio sa njom.

Na kraju svoga puta,  još uvijek zamišljate  da se zelena vrata njene kučice u cvijeću otvaraju. Ona izlazi, sunce joj se ljubomorno zaplete u kosu, pomiluje joj uzbibane grudi. Vama srce hoće da izleti. Izlazite iz limuzine, prilazite joj  , a njen osmijeh vas ogrne za čitav život.

I taj pogled , ta ljepota vas natjera da kleknete, primite je  za ručicu, poljubite je i šapnete:

-Volim te mila…

Ime nije sada bitno. Čitate ga dok stojite pred njenim meit tašom i oplakujete vas dvoje  i vaše nedoživljene snove.   .

Što bi poete rekle:

-Samo jednom se živi.

U prevodu:

-Ako pomislite da kupite cvijeće, obavezno ga kupite, da ga život ne bi spustio na vaš taš.