Davorin Popović i Indexi – Crveno svjetlo / Song – Lyrics

 

krajolik nad modrom rijekom  Laži nebo gori

Neko je upalio crveno svjetlo

Nekom od nas dvoje ponestalo je daha

Vodecem cilju nase ljubavi

Prethodila je igra znali smo joj kraj

 

Bila si nekad moje jutro moj dan

Sve one misli koje dodju pred san

Ponekad vjerovah da beskrajno je sve

I sjaj kojim zracis onaj sjaj nikad ne mre

 

Onih sam sati s tobom djelio svijet

Pamtio sam dugo jednog leptira let

Sad nasa pisma sva pretvorena u prah

Raznesena vjetrom lete svud kroz noc

 

Neko je upalio crveno svjetlo

Nekome od nas dvoje ponestalo je daha

Nije bilo suza sve se izmjenilo

Prijatelji samo ostali smo mi

 

Bila si nekad moje jutro moj dan

Sve one misli koje dođu pred san

Ponekad vjerovah da beskrajno je sve

I sjaj kojim zracis onaj sjaj nikad ne mre

 

Onih sam sati s tobom stvarao svijet

Pamtio sam dugo lednog leptira let

Sad nasa pisma sva pretvorena u prah

Raznesena vjetrom lete svud

 

Lal la la la….


												

Indexi – Opila me jedna jesen / Song – Lyrics


Kud su posli mekih krila

tihi andjeli

oni sto su nas dotakli

jedne jeseni

 

Gdje je pao moje duse

cvijet prkosni

kome trebam sad ovakav

hajde, reci mi

 

Bol moja nije, ni od boga

ni od sotone

samo pjesma jos me drzi

da ne potonem

 

Nitko citav nije mogo

ovo smisliti

da sa tobom, ni bez tebe

ne znam zivjeti

 

Ref.

Opila me jedna jesen

jedan pogled

stih zanesen

i od tada zivim tako

Boze, grijeh je reci kako

 

Moja ljubavi

ti oprosti mi

 

Gdje je pao moje duse

cvijet prkosni

kome trebam sad ovakav

hajde, reci mi

 

Bol moja nije, ni od boga

ni od sotone

samo pjesma jos me drzi

da ne potonem

 

Nitko citav nije mogo

ovo smisliti

da sa tobom, ni bez tebe

ne znam zivjeti

 

Ref.

 

Moja ljubavi

ti oprosti mi

 

 


												

Amila Glamočak i Davorin Popović – Moj Grad / Song – Lyrics

 

 

 

 grad čednosti Modra rijeka 1

 

MOJ GRAD

 

SANJAO SAM MOJ GRAD

KAO BROD VELIK I STAR

JA SAM MORNAR, DUŠO

E, DA NAS IMA VIŠE BAR

 

MI PLUTAMO BEZ CILJA I SNA

NEMA KOPNA NA VIDIKU

NEGDJE IZMEĐU VRHA I DNA

SVAKO NOSI STARU SLIKU

 

VJETAR JE PODERAO JEDRA

KAPETANA NEMA VIŠE

NI LJUBAVI U JUTRA VEDRA

SRCE STARI OD VJETRA I KIŠE

 

MANJE NAS JE SVAKI DAN

AJKULE KRUŽE I ČEKAJU PLIJEN

JA ZNAM DA OVO NIJE SAN

AL’ JA SAM MORNAR TVRDOGLAV I LIJEN

 

ZATO LAŽEM GODINE

JOŠ UVIJEK SAM ŽIV

OSTAĆU SAM NA BRODU

I SAM ĆU BITI KRIV

 

A JA LAŽEM GODINE

JOŠ UVIJEK SAM MLAD

JA SAM MORNAR, DUŠO

MOJ BROD JE MOJ GRAD

 

A TI LAŽEŠ  GODINE

JOŠ UVIJEK SU ŽIV

OSTAĆEŠ SAM NA BRODU

I SAM ĆEŠ BITI KRIV

 

 

 

 


												

Indexi – Bacila je sve niz rijeku / Song – Lyrics

 

   

 

 

 

stajala je usred baste

ko najljepsi cvijet

kao da je dio maste

i muzike te

 

slusala je pjesmu moju

posljednju sto pjevam njoj

sad joj kazem zbogom draga

a bila je zivot moj

 

prosla je kroz moje snove

i bila je tren

cjelim tijelom bila moja,

ja bio sam njen

 

nosila je nasu ljubav

nasu srecu, prvi cvijet

bacila je sve niz rijeku

i posla u drugi svijet

 

ali nocas ako slusa

nek cuje bol

u pjesmi koju pjevam

njoj samo njoj

 

zauvijek neka nosi

na srcu znak

zivot je jedan ona bacila

 

nek cuje bol u pjesmi

koju pjevam njoj samo njoj

zauvijek neka nosi na srcu znak

zivot je jedan ona bacila

 

 


												

Indexi – Jedan covjek i jedna zena / Song – Lyrics

 

 

 

   

 

Čudan svijet je oko nas

Slika ista svaki dan

Tu na uglu tom

Stoji starac sam

Niko njega ne gleda svi žure nekud znam

Takav sav je život, zivot naš.

 

Jedan čovjek i jedna žena

Na peronu sreće stoje još

Čekaju voz što doći neće

Pa da krenu putem sreće te

Živim život svoj to je

Sve što sada imam ja.

 

Čudan svijet je oko nas

Slika ista svaki dan

Volio si nju

Čitav život svoj

S drugim tad je otišla bez jedne riječi znam

Takav sav je život, život naš.

 

Život taj što pripada tebi

To je sve što imaš na svijetu tom

Život taj što pripada tebi

To je sve što imaš na svijetu tom

Živim život svoj to je

Sve što sada imam ja…


												

Slobodan A.Bodo Kovačević – In memoriam / IZ Arhiva

Slobodan A.Bodo Kovačević – jedan od tri alter ega VIS

Indexi

In memoriam  29.Decembar 1946. –  22. Mart 2004 .

 


Slobodan A. Bodo Kovačević.

I još jednom Slobodan A.Bodo Kovačević.

Solo gitarista naših i svjetskih lidera Indexa.

Kad bi bilo ono što ne mere biti, ove godine bi imao sedam banki. Ovako je zakinut za dvanaest godina voljenja i divne muzike, i slika.  On bi na prvo mjesto stavio nježni  dodir kćerkine ruke.

Slobodan A. Bodo Kovačević, Davorin Popović Pimpek i Fadil Redžić Fadiljo , od 1964.  do 2001. godine su bili  kristalni trolist, predvodnici najveće svjetske pop – rok    akademije zvane Indexi.  Ili , kako mi to volimo reći: prvi među jednakim  sedmorice Veličanstvenih –  VIS Indexi.

Tako hroničari označavaju kraj jednog blistavog postojanja. Indexi zapravo nisu prestajali postojati.  Oni samo više ne sviraju zajedno. Neki muziciraju gore , a neki su još sa nama.

U onom  VIS, pa slijedom Indexi , Slobodan A. Kovačević  je bio onaj filigranski vez,  koji je davao osebujnosti jednoj nepodnošljivoj lakoći sviranja, koja je krasila još samo jednu svjetsku grupu , njihove jedine prave muzičke suparnike, grupu Dors.

O  Indeksima povremeno pišemo. Njega smo više puta okrznuli. Jednom malo i pričepili.

Prijateljski. Nema zamjerki.

Od Indexa on je bio najpovučeniji i najtiši. Tako ga sudba preodredila. Kak bi filjozofi  rekla, “siva eminencija grupe”.

Sa dvetnaest godina je imao je veliku , jedinu   ljubav. Jasna se zvaše. Nesrećna smrt je razdvojila dvije grlice. Mi tada nismo znali kako takvi rastanci   mogu boljeti.

Mi smo bili okrenuti oni mahalskim bolima i fintama : dvoje se našlo, pa se opet nije našlo.

Dvoje se nađe pa ne nađe, osjetiš u srcu plimu , ali  poslije boli čitavog života i pitaš se zašto je morala sve baciti niz rijeku i otići bez povratka.

Nažalost, Bodo nije bio te sudbine.

On je igrao malo drugačiju životnu igru. Dvoje se našlo, ali nije nikad saznalo da se nisu poslije našli.

Ona je umrala tagičnom smrću. Njih dvoje su  bili  najnježnije  i najljepše boje jedne  predivne , naprasno prekinute balade.

Indexi su đentlmeni i spjevali su obrnutu baladu.

Zamislite dvadeset jednogodišnjaka u nevjerici . Juče je ljubim . Danas je nema. Sutra joj   žute  ruže  na hladnu humku polažem. Samo tri dana je kiša zaista padala.  A boljela čitav život.

E ne može to tako , misli Slobodan A.Kovačević. Idem ja kupiti prljavo žute cipele. One najbolje pristaju uz žute ruže . Ako ubacim crni smoking i karo pantalone , neki  će zablenuti i reći vidi blente, bijesne gliste izvodi. Neće primjetniti moju tugu i koliko me život boli.  Godinu dana ih nije skidao. Nismo nazočili, ali neki , recimo Fadiljo , su se kleli da je u njima spavao.

Bio je vizionar koji je je mnoge stvari zano unaprijed.

Mi nismo ni vizionari ni proroci. Mi smo prost puk. Mahalaši koji sude po srcu i strane svijeta po njemu određuju. Sigurni smo da ga život nije pripremio da nosi bol do kraja života. Malo se pogrbio , ali je nosio teret. Sve do jednom.Nije se moglo više.Previše je boljelo.

Nikad se nije žalio ili je pominjao. Samo par njih su znali i poštovali njegovo diskretno tugovanje. Svoju bol je pretočio u plemeniti jecaj gitare , koja nema odraza u bilo čijoj muzici. Bilo je nemoguće odsvirati nešto sa toliko prefinjenosti , filigranskom iznijansiranošću i nadasve vrhunskom poetikom,koja je inače strana pop – rok muzici.

Svako ima pravo na izbor.Dao je ogroman  broj izvanrednih sola gdje čovjek pomisli je nemoguće da gitara može tako zvučati. Kontaju zvučni trikovi . Nisu pitajte resto od Indexa. Požurite. I oni su pomalo umorni. Trebalo je decenijama  prtjiti  prim svjetske muzike na leđima.Nećemo nabrajanja.

Mi za našu dušu, kad osjetimo potrebu za  jecaj gitare koja slika dušu i nudi ljubav ,   nekoliko puta zavrtimio četrdesetak  sekundi nenametljivog solo  maestra Slobodana A. Bode Kovačevića iz Balade. I život biva lakši i  teče dalje.

Nismo hroničari da nabrajamo njegove domete. Mi pokušavamo pisati o ljudima. Pisati o Indexima je čast. Poznavati nekog od njih i popiti jednu,  s nogu ,  je privilegija.

Mi smo sretni ljudi.

Slobodan A.Kovačević je umro kako je i živio.Tiho,ponosno i umjetnički. Nježan, dobar, krotak  i blag. Kao i svaki Mali Princ,  Sarajeva Grada čednosti, uživao je ono najcjenjenije u ovom gradu.

Poštovanje strogog Sudije kejeg od milja zovu Čaršija.

 

Mali princ

 

Ona sa cvijećem u kosiStabloBaladaSlomljena ljubav

Indexi – Bilo je to vrijeme ruža / Song – Lyrics

krajolik nad modrom rijekom  Zemlja svjetlosti  Nevinost bez žaštite  Predvečerje

Bilo je to vrijeme ruža

što rasle su za nas draga

kad smo prvo cvijeće brali

kad smo samo samo znali

za sunca sjaj ja i ti

govor cvijeća šapat taj  m

ti i ja tad smo znali sreću nać

 

Bio je to svijet stvoren radi nas

bila si ti zbog koje svitaše dan

bila si ti i bila je ljubav sad zanam

da bila si ti sav život moj

bilo je to vrijeme ruža

što rasle su za nas draga

kad smo prvo cvijeće brali

kad smo samo samo znali

za sunca sjaj

 

 

 


												

Indexi – Plima / Amazing Grace / Song – Lirics


   

Plima

 

U svijetu tame skriven lik

Kroz kolut dima tonem ja u mir

I osjećam da gori moj svijet

Jer ništa od onoga što želim nije tu

 

Krik iz druge sobe čujem

To mi neko kaže “Nisi sam”

Tako, tako sam umoran

I čekam valove, valove mora

 

Ti dolaziš s njim

Osjećam da dolaziš ti

To je znak da doći će dan

S toplim vjetrom juga

 

Krik iz druge sobe čujem

To mi neko kaže “Nisi sam”

Tako, tako sam umoran

I čekam valove, valove mora

 

Ti dolaziš s njim

Osjećam da dolaziš ti

To je znak da doći će dan

S toplim vjetrom juga

Ti dolaziš s njim


												

Indexi – Bacila je sve niz rijeku – sporenje

Iz Arhiva

 

BY ADMIN 18INDEXI I GOSTI

 

Jasna    jenis 1    davor3

 

 

ona spava    ona pod velovima  Dijete u oblacima Vesna Morena S.

Bacila je sve niz rijeku – Završna diskusija

 /Mali prilog  neukusnom sporenju/

 

Indexi su 1976 god. snimili baladu Bacila je sve niz rijeku.Tekst je napisao KemalMonteno a uglazbio Fadil Redžić.Pjesma je polako osvojila slušaoce umilnom muzikom,elegičnim riječima i  plemenitim aranžmanom.Živjela i saživjela samnogim generacijama.

Dvije fraze iz pjesme:

– … život je ona jedan bacila.

– … i pošla u drugi svijet.

kod neupućenih i ponekad zluradih slušača i komentaša,izazivale je i izazivanedoumice koje se pretvaraju u mnoga,blago rečeno, besmislena,nebulozna i uvredljiva nagađanja.

Zbog ove  pjesme,Indexa,Davora Popovića,Slobodana A.Kovačevića i KemalaMontena osjećamo potrebu da pokušamo završiti sa nečim što  blati nestvarno djelo ljudskih i muzičkih velikana.

Uz dužno poštovanje i duboko izvinjenje porodicama muzičkih legendi navodimo tri skice iz njihove rane mladosti.

1866/67. god. Lidija prva ljubav Kemala Montena je napustila Dvor i predvorje da se nikad  ne vrati u njega. (O toj ljubavi je bilo riječi u tekstu –Priča o Kemalu  Montenu i Lidiji koju smo objavili.).Sve je stalo na pjesmi Lidija i na mnoštvu prelijepih pjesama ljubavnih,  koje su decenijama slijedile Kemine snove.

1967. godine usnila je Jasna , Bodina prva ljubav.Stanovala je u hajdučkoj ulici,sada Musina, više Muzičke akademije.Imala je samo devetnaest godina.Jedan bubreg  joj je bio dugi niz godina   van funkcije.Drugi je bio u poodmakloj fazi zatajivanja.Izabrala je  jako nerazboritu  i bolnu smrt.  Odlazak  je smatrala  boljim izborom od dugotrajnog, neizdržljivog i bolnog mučenja, koji bi u konačnici donio isti slijed.

Bila je jedna od najljepših djevojaka koju je Grad čednosti iznjedrio.Duga tamna kosa što se rasipa sjajom kestena i prelijeva do po’ leđa. Uvijek blistava kosa nad ugarastim očima,iz kojih su iskrile sjajne nepokolebljive zvijezdice činile su jednu mladost snenom i neuhvatljivom.Nažalost i nedosanjanom.

Zatim zamislite Natali Vud (Buntovnik bez razloga  ili Sjaj u travi ) petnaestak centimetara višu i vitkiju, produhovljeniju, ljepšu i nježniju.A zaista Voljela je sjaju travi, poljsko cvijeće, pepito pantalone, svilene bluze sa volanima i baletanke, i iznad svega Bodu.

Još uvijek njen lik se poput sjene bijele labudice njiše i obrće po parketu Sloge,subotom i nedeljom od 19 do 22h.Na bini Indexi,Pimpek pjeva,Fadiljo zeza kontra ritmom,Nuno razmišlja o armiji jer jesen je, Đoko smišlja kako skuckat'nešto više love za ženidbu,vrijeme je.Bodo u žutim cipelama solira,ne gleda žice, nije potrebno;bleji u Jasnu.U njoj vidi svu muziku ovog svijeta.Nije znao možda i poslijednji put.

Odmah do bine,metar niže Jasna, Bija (djevojka,poslije žena Đ.Kisića) i ponekad Tanja.Slika ucrtana u memorije sretnika koji su uspjeli doći do ulaznice za muziku i ples.

„Jednostavno,samo sam je volio“ – govorio bi ponekad Bodo opkoljen ogledalima suza. Izgledalo  je da je sve stalo sa tim riječima i na mnoštvu njegovih pjesama ljubavnih  koje su potom decenijama  slijedile snove.

Početkom 1969.god. Davorova Tanja je poslije završenog prirodno-matematičkog fakulteta otišla na sepcijalizaciju na zapad,u  New York. S godine na godinu bi navraćale,pa rijeđe,pa još rijeđe i onda se nikad se više nije vratila.Neki su pretpostavljali da je to bilo zato što  Davor nije bio inžinjer;a to nije po ukusu njene  mame. Drugi zato što je Davor  je napustio sve škole čak i košarku,samo radi pjevanja i postao Pjevač.Pjevanje tada nije bio profitabilan posao. Najvjerovatnije,  vrijeme je uzelo svoj danak,povratak u prošlost još uvijek brane zakoni fizike.

Tanja je bila prekrasna plavuša oblog lica. Davorove visine.Zamislite plišanu sa pomalo porculanskim sjajem Mišekl Fajfer,višu desetak centimetara,malo puniju i to je to.Da,jedna mala pijegava plava,voljela je Davora, nije mu dala  mira.Voljela i nježne velove, dobro skrojenu odjeću  i štikle pa se činilo da je viša odnjega. Bili su nerazdvojni.

Skoro da njeni  brzi koraci još odjekuju po pločnicima i kaldrmi što vodili su prema Slozi, središtu evropskog muzičkog Hrama. Plesala je,a Davor je slijedio ulicama od Mejtaša, Stake Skenderove i ulica oko prvog sarajevskog nebodera. Izgleda da je sve stalo na tragovima tih koraka i Pjevačevim  pjevanjima  mnoštva pjesama ljubavnih koje nisu  blijedile.

Vjerujte nam na riječ da niti jedna od djevojaka  nije bila trudna u vremenima na koje se pjesma odnosi. Samo jedna je  u bukvalnom smislu bacila izuzetno, fizički, bolan život niz rijeku.

Nijedan od muških aktera tri divne i iskrene ljubavi nije živ.Ne možemo ih pozvati za svjedoke. Ne znamo kamo je  život odnio Tanju i Lidiju. Možda se jave,možda ih nedosanjani snovi ponukaju da još se jednom vrate na mjesto gdje se cvijeće bere.

Kemal Monteno je poticao iz porodice u kojoj nije bilo dvojbe šta je to onaj svijet. Između onog i stranog (tuđeg) svijeta stoji velika razlika.

Da li to sužava izbor djevojke koja se pominje u pjesmi Bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet na jednu od njih?

Moguće,ali i ne mora biti!

Monteno je pjesnik velikog formata inače Indexi ne bi uglazbljivljali njegove stihove,obrađivali i svirali njegov mnogobrojne pjesme.Kao poeta je znao izražavati, pokazivati, stišavati i kriti osjećaje u svim pjesmama  ljubavnim. A samo o ljubavi je pjevao.

I zato vjerujemo  da je pjesma posvećena i Lidiji,i Jasni,i Tanji, i svim njihovim djevojkama i svim djevojkama koje pođu u drugi-strani-tuđi svijet.Ono„ bacila je sve niz  u rijeku „ i  „život je ona jedan bacila“ su metafore  koje su sasvim jasne.

Nemamo više ništa za reći.

Vi odaberite svoju viziju djevojke za pjesmu Bacila je sve niz rijeku ,po ličnom nazoru.Sigurno je da nećete pogriješiti.I ne mora to biti jedna od tri djevojke iz našeg zapisa.

Indexi –  to je muzika i poezija u čiji okvir i širinu može da stane svaka djevojka i sva čista i iskrena ljubav svijeta.

U svakom slučaju ostavimo se neumjesne priče i slušajmo kako Indexi  i Slobodan A. Kovačević sviraju a Davorin Popović Pjevač pjeva Kemala Montena riječi.

Pjesma će vam reći sve.

P.S.

Fadil i Bija,udova  Đorđa Kisića, Ismet Nuno Arnautalić i možda Ranko Ranko Rihtman su jedini živi svjedoci najbližeg kruga  koji bi mogli reći o kome  pjesma pjeva.

Bija je umorna i tužna.

Nunu je,nažalost,život odmakao od Indexa i nismo sigorni da želi svjedočiti.

Fadiljo bas i Ranko klavir su šereti,a jednom šeret uvijek šeret.Njihovo ćutanjemi više izgleda kao nastavak šala sa Bodom i Pjevačem,Đorđem i Kemom.

Zar šale moraju prestati  samo zato što su četiri mladića podno Trebevića prešli u drugi svijet?