Na dlanu cvijet
Na dlanu dažd
Na dlanu led
A ti
Ti samo brineš za svoje
bez brige (2 puta)
Na dlanu cvijet
Na dlanu dažd
Na dlanu led
A ti
Ti samo brineš brigu svoje
bez brige (2 puta)
No comments
Category Archives: Indexi i gosti
Davorin Popović i Indexi – Crveno svjetlo / Song – Lyrics
Neko je upalio crveno svjetlo
Nekom od nas dvoje ponestalo je daha
Vodecem cilju nase ljubavi
Prethodila je igra znali smo joj kraj
Bila si nekad moje jutro moj dan
Sve one misli koje dodju pred san
Ponekad vjerovah da beskrajno je sve
I sjaj kojim zracis onaj sjaj nikad ne mre
Onih sam sati s tobom djelio svijet
Pamtio sam dugo jednog leptira let
Sad nasa pisma sva pretvorena u prah
Raznesena vjetrom lete svud kroz noc
Neko je upalio crveno svjetlo
Nekome od nas dvoje ponestalo je daha
Nije bilo suza sve se izmjenilo
Prijatelji samo ostali smo mi
Bila si nekad moje jutro moj dan
Sve one misli koje dođu pred san
Ponekad vjerovah da beskrajno je sve
I sjaj kojim zracis onaj sjaj nikad ne mre
Onih sam sati s tobom stvarao svijet
Pamtio sam dugo lednog leptira let
Sad nasa pisma sva pretvorena u prah
Raznesena vjetrom lete svud
Lal la la la….
Indexi – Opila me jedna jesen / Song – Lyrics
Kud su posli mekih krila
tihi andjeli
oni sto su nas dotakli
jedne jeseni
Gdje je pao moje duse
cvijet prkosni
kome trebam sad ovakav
hajde, reci mi
Bol moja nije, ni od boga
ni od sotone
samo pjesma jos me drzi
da ne potonem
Nitko citav nije mogo
ovo smisliti
da sa tobom, ni bez tebe
ne znam zivjeti
Ref.
Opila me jedna jesen
jedan pogled
stih zanesen
i od tada zivim tako
Boze, grijeh je reci kako
Moja ljubavi
ti oprosti mi
Gdje je pao moje duse
cvijet prkosni
kome trebam sad ovakav
hajde, reci mi
Bol moja nije, ni od boga
ni od sotone
samo pjesma jos me drzi
da ne potonem
Nitko citav nije mogo
ovo smisliti
da sa tobom, ni bez tebe
ne znam zivjeti
Ref.
Moja ljubavi
ti oprosti mi
Amila Glamočak i Davorin Popović – Moj Grad / Song – Lyrics
MOJ GRAD
SANJAO SAM MOJ GRAD
KAO BROD VELIK I STAR
JA SAM MORNAR, DUŠO
E, DA NAS IMA VIŠE BAR
MI PLUTAMO BEZ CILJA I SNA
NEMA KOPNA NA VIDIKU
NEGDJE IZMEĐU VRHA I DNA
SVAKO NOSI STARU SLIKU
VJETAR JE PODERAO JEDRA
KAPETANA NEMA VIŠE
NI LJUBAVI U JUTRA VEDRA
SRCE STARI OD VJETRA I KIŠE
MANJE NAS JE SVAKI DAN
AJKULE KRUŽE I ČEKAJU PLIJEN
JA ZNAM DA OVO NIJE SAN
AL’ JA SAM MORNAR TVRDOGLAV I LIJEN
ZATO LAŽEM GODINE
JOŠ UVIJEK SAM ŽIV
OSTAĆU SAM NA BRODU
I SAM ĆU BITI KRIV
A JA LAŽEM GODINE
JOŠ UVIJEK SAM MLAD
JA SAM MORNAR, DUŠO
MOJ BROD JE MOJ GRAD
A TI LAŽEŠ GODINE
JOŠ UVIJEK SU ŽIV
OSTAĆEŠ SAM NA BRODU
I SAM ĆEŠ BITI KRIV
Indexi – Bacila je sve niz rijeku / Song – Lyrics
stajala je usred baste
ko najljepsi cvijet
kao da je dio maste
i muzike te
slusala je pjesmu moju
posljednju sto pjevam njoj
sad joj kazem zbogom draga
a bila je zivot moj
prosla je kroz moje snove
i bila je tren
cjelim tijelom bila moja,
ja bio sam njen
nosila je nasu ljubav
nasu srecu, prvi cvijet
bacila je sve niz rijeku
i posla u drugi svijet
ali nocas ako slusa
nek cuje bol
u pjesmi koju pjevam
njoj samo njoj
zauvijek neka nosi
na srcu znak
zivot je jedan ona bacila
nek cuje bol u pjesmi
koju pjevam njoj samo njoj
zauvijek neka nosi na srcu znak
zivot je jedan ona bacila
Indexi – Jedan covjek i jedna zena / Song – Lyrics
Čudan svijet je oko nas
Slika ista svaki dan
Tu na uglu tom
Stoji starac sam
Niko njega ne gleda svi žure nekud znam
Takav sav je život, zivot naš.
Jedan čovjek i jedna žena
Na peronu sreće stoje još
Čekaju voz što doći neće
Pa da krenu putem sreće te
Živim život svoj to je
Sve što sada imam ja.
Čudan svijet je oko nas
Slika ista svaki dan
Volio si nju
Čitav život svoj
S drugim tad je otišla bez jedne riječi znam
Takav sav je život, život naš.
Život taj što pripada tebi
To je sve što imaš na svijetu tom
Život taj što pripada tebi
To je sve što imaš na svijetu tom
Živim život svoj to je
Sve što sada imam ja…
Slobodan A.Bodo Kovačević – In memoriam / IZ Arhiva
Slobodan A.Bodo Kovačević – jedan od tri alter ega VIS
Indexi
In memoriam 29.Decembar 1946. – 22. Mart 2004 .
Slobodan A. Bodo Kovačević.
I još jednom Slobodan A.Bodo Kovačević.
Solo gitarista naših i svjetskih lidera Indexa.
Kad bi bilo ono što ne mere biti, ove godine bi imao sedam banki. Ovako je zakinut za dvanaest godina voljenja i divne muzike, i slika. On bi na prvo mjesto stavio nježni dodir kćerkine ruke.
Slobodan A. Bodo Kovačević, Davorin Popović Pimpek i Fadil Redžić Fadiljo , od 1964. do 2001. godine su bili kristalni trolist, predvodnici najveće svjetske pop – rok akademije zvane Indexi. Ili , kako mi to volimo reći: prvi među jednakim sedmorice Veličanstvenih – VIS Indexi.
Tako hroničari označavaju kraj jednog blistavog postojanja. Indexi zapravo nisu prestajali postojati. Oni samo više ne sviraju zajedno. Neki muziciraju gore , a neki su još sa nama.
U onom VIS, pa slijedom Indexi , Slobodan A. Kovačević je bio onaj filigranski vez, koji je davao osebujnosti jednoj nepodnošljivoj lakoći sviranja, koja je krasila još samo jednu svjetsku grupu , njihove jedine prave muzičke suparnike, grupu Dors.
O Indeksima povremeno pišemo. Njega smo više puta okrznuli. Jednom malo i pričepili.
Prijateljski. Nema zamjerki.
Od Indexa on je bio najpovučeniji i najtiši. Tako ga sudba preodredila. Kak bi filjozofi rekla, “siva eminencija grupe”.
Sa dvetnaest godina je imao je veliku , jedinu ljubav. Jasna se zvaše. Nesrećna smrt je razdvojila dvije grlice. Mi tada nismo znali kako takvi rastanci mogu boljeti.
Mi smo bili okrenuti oni mahalskim bolima i fintama : dvoje se našlo, pa se opet nije našlo.
Dvoje se nađe pa ne nađe, osjetiš u srcu plimu , ali poslije boli čitavog života i pitaš se zašto je morala sve baciti niz rijeku i otići bez povratka.
Nažalost, Bodo nije bio te sudbine.
On je igrao malo drugačiju životnu igru. Dvoje se našlo, ali nije nikad saznalo da se nisu poslije našli.
Ona je umrala tagičnom smrću. Njih dvoje su bili najnježnije i najljepše boje jedne predivne , naprasno prekinute balade.
Indexi su đentlmeni i spjevali su obrnutu baladu.
Zamislite dvadeset jednogodišnjaka u nevjerici . Juče je ljubim . Danas je nema. Sutra joj žute ruže na hladnu humku polažem. Samo tri dana je kiša zaista padala. A boljela čitav život.
E ne može to tako , misli Slobodan A.Kovačević. Idem ja kupiti prljavo žute cipele. One najbolje pristaju uz žute ruže . Ako ubacim crni smoking i karo pantalone , neki će zablenuti i reći vidi blente, bijesne gliste izvodi. Neće primjetniti moju tugu i koliko me život boli. Godinu dana ih nije skidao. Nismo nazočili, ali neki , recimo Fadiljo , su se kleli da je u njima spavao.
Bio je vizionar koji je je mnoge stvari zano unaprijed.
Mi nismo ni vizionari ni proroci. Mi smo prost puk. Mahalaši koji sude po srcu i strane svijeta po njemu određuju. Sigurni smo da ga život nije pripremio da nosi bol do kraja života. Malo se pogrbio , ali je nosio teret. Sve do jednom.Nije se moglo više.Previše je boljelo.
Nikad se nije žalio ili je pominjao. Samo par njih su znali i poštovali njegovo diskretno tugovanje. Svoju bol je pretočio u plemeniti jecaj gitare , koja nema odraza u bilo čijoj muzici. Bilo je nemoguće odsvirati nešto sa toliko prefinjenosti , filigranskom iznijansiranošću i nadasve vrhunskom poetikom,koja je inače strana pop – rok muzici.
Svako ima pravo na izbor.Dao je ogroman broj izvanrednih sola gdje čovjek pomisli je nemoguće da gitara može tako zvučati. Kontaju zvučni trikovi . Nisu pitajte resto od Indexa. Požurite. I oni su pomalo umorni. Trebalo je decenijama prtjiti prim svjetske muzike na leđima.Nećemo nabrajanja.
Mi za našu dušu, kad osjetimo potrebu za jecaj gitare koja slika dušu i nudi ljubav , nekoliko puta zavrtimio četrdesetak sekundi nenametljivog solo maestra Slobodana A. Bode Kovačevića iz Balade. I život biva lakši i teče dalje.
Nismo hroničari da nabrajamo njegove domete. Mi pokušavamo pisati o ljudima. Pisati o Indexima je čast. Poznavati nekog od njih i popiti jednu, s nogu , je privilegija.
Mi smo sretni ljudi.
Slobodan A.Kovačević je umro kako je i živio.Tiho,ponosno i umjetnički. Nježan, dobar, krotak i blag. Kao i svaki Mali Princ, Sarajeva Grada čednosti, uživao je ono najcjenjenije u ovom gradu.
Poštovanje strogog Sudije kejeg od milja zovu Čaršija.
Indexi – Bilo je to vrijeme ruža / Song – Lyrics
Bilo je to vrijeme ruža
što rasle su za nas draga
kad smo prvo cvijeće brali
kad smo samo samo znali
za sunca sjaj ja i ti
govor cvijeća šapat taj m
ti i ja tad smo znali sreću nać
Bio je to svijet stvoren radi nas
bila si ti zbog koje svitaše dan
bila si ti i bila je ljubav sad zanam
da bila si ti sav život moj
bilo je to vrijeme ruža
što rasle su za nas draga
kad smo prvo cvijeće brali
kad smo samo samo znali
za sunca sjaj
Indexi – Plima / Amazing Grace / Song – Lirics
Plima
U svijetu tame skriven lik
Kroz kolut dima tonem ja u mir
I osjećam da gori moj svijet
Jer ništa od onoga što želim nije tu
Krik iz druge sobe čujem
To mi neko kaže “Nisi sam”
Tako, tako sam umoran
I čekam valove, valove mora
Ti dolaziš s njim
Osjećam da dolaziš ti
To je znak da doći će dan
S toplim vjetrom juga
Krik iz druge sobe čujem
To mi neko kaže “Nisi sam”
Tako, tako sam umoran
I čekam valove, valove mora
Ti dolaziš s njim
Osjećam da dolaziš ti
To je znak da doći će dan
S toplim vjetrom juga
Ti dolaziš s njim
Indexi – Bacila je sve niz rijeku – sporenje
Iz Arhiva
INDEXI I GOSTI
Bacila je sve niz rijeku – Završna diskusija
/Mali prilog neukusnom sporenju/
Indexi su 1976 god. snimili baladu Bacila je sve niz rijeku.Tekst je napisao KemalMonteno a uglazbio Fadil Redžić.Pjesma je polako osvojila slušaoce umilnom muzikom,elegičnim riječima i plemenitim aranžmanom.Živjela i saživjela samnogim generacijama.
Dvije fraze iz pjesme:
– … život je ona jedan bacila.
– … i pošla u drugi svijet.
kod neupućenih i ponekad zluradih slušača i komentaša,izazivale je i izazivanedoumice koje se pretvaraju u mnoga,blago rečeno, besmislena,nebulozna i uvredljiva nagađanja.
Zbog ove pjesme,Indexa,Davora Popovića,Slobodana A.Kovačevića i KemalaMontena osjećamo potrebu da pokušamo završiti sa nečim što blati nestvarno djelo ljudskih i muzičkih velikana.
Uz dužno poštovanje i duboko izvinjenje porodicama muzičkih legendi navodimo tri skice iz njihove rane mladosti.
1866/67. god. Lidija prva ljubav Kemala Montena je napustila Dvor i predvorje da se nikad ne vrati u njega. (O toj ljubavi je bilo riječi u tekstu –Priča o Kemalu Montenu i Lidiji koju smo objavili.).Sve je stalo na pjesmi Lidija i na mnoštvu prelijepih pjesama ljubavnih, koje su decenijama slijedile Kemine snove.
1967. godine usnila je Jasna , Bodina prva ljubav.Stanovala je u hajdučkoj ulici,sada Musina, više Muzičke akademije.Imala je samo devetnaest godina.Jedan bubreg joj je bio dugi niz godina van funkcije.Drugi je bio u poodmakloj fazi zatajivanja.Izabrala je jako nerazboritu i bolnu smrt. Odlazak je smatrala boljim izborom od dugotrajnog, neizdržljivog i bolnog mučenja, koji bi u konačnici donio isti slijed.
Bila je jedna od najljepših djevojaka koju je Grad čednosti iznjedrio.Duga tamna kosa što se rasipa sjajom kestena i prelijeva do po’ leđa. Uvijek blistava kosa nad ugarastim očima,iz kojih su iskrile sjajne nepokolebljive zvijezdice činile su jednu mladost snenom i neuhvatljivom.Nažalost i nedosanjanom.
Zatim zamislite Natali Vud (Buntovnik bez razloga ili Sjaj u travi ) petnaestak centimetara višu i vitkiju, produhovljeniju, ljepšu i nježniju.A zaista Voljela je sjaju travi, poljsko cvijeće, pepito pantalone, svilene bluze sa volanima i baletanke, i iznad svega Bodu.
Još uvijek njen lik se poput sjene bijele labudice njiše i obrće po parketu Sloge,subotom i nedeljom od 19 do 22h.Na bini Indexi,Pimpek pjeva,Fadiljo zeza kontra ritmom,Nuno razmišlja o armiji jer jesen je, Đoko smišlja kako skuckat'nešto više love za ženidbu,vrijeme je.Bodo u žutim cipelama solira,ne gleda žice, nije potrebno;bleji u Jasnu.U njoj vidi svu muziku ovog svijeta.Nije znao možda i poslijednji put.
Odmah do bine,metar niže Jasna, Bija (djevojka,poslije žena Đ.Kisića) i ponekad Tanja.Slika ucrtana u memorije sretnika koji su uspjeli doći do ulaznice za muziku i ples.
„Jednostavno,samo sam je volio“ – govorio bi ponekad Bodo opkoljen ogledalima suza. Izgledalo je da je sve stalo sa tim riječima i na mnoštvu njegovih pjesama ljubavnih koje su potom decenijama slijedile snove.
Početkom 1969.god. Davorova Tanja je poslije završenog prirodno-matematičkog fakulteta otišla na sepcijalizaciju na zapad,u New York. S godine na godinu bi navraćale,pa rijeđe,pa još rijeđe i onda se nikad se više nije vratila.Neki su pretpostavljali da je to bilo zato što Davor nije bio inžinjer;a to nije po ukusu njene mame. Drugi zato što je Davor je napustio sve škole čak i košarku,samo radi pjevanja i postao Pjevač.Pjevanje tada nije bio profitabilan posao. Najvjerovatnije, vrijeme je uzelo svoj danak,povratak u prošlost još uvijek brane zakoni fizike.
Tanja je bila prekrasna plavuša oblog lica. Davorove visine.Zamislite plišanu sa pomalo porculanskim sjajem Mišekl Fajfer,višu desetak centimetara,malo puniju i to je to.Da,jedna mala pijegava plava,voljela je Davora, nije mu dala mira.Voljela i nježne velove, dobro skrojenu odjeću i štikle pa se činilo da je viša odnjega. Bili su nerazdvojni.
Skoro da njeni brzi koraci još odjekuju po pločnicima i kaldrmi što vodili su prema Slozi, središtu evropskog muzičkog Hrama. Plesala je,a Davor je slijedio ulicama od Mejtaša, Stake Skenderove i ulica oko prvog sarajevskog nebodera. Izgleda da je sve stalo na tragovima tih koraka i Pjevačevim pjevanjima mnoštva pjesama ljubavnih koje nisu blijedile.
Vjerujte nam na riječ da niti jedna od djevojaka nije bila trudna u vremenima na koje se pjesma odnosi. Samo jedna je u bukvalnom smislu bacila izuzetno, fizički, bolan život niz rijeku.
Nijedan od muških aktera tri divne i iskrene ljubavi nije živ.Ne možemo ih pozvati za svjedoke. Ne znamo kamo je život odnio Tanju i Lidiju. Možda se jave,možda ih nedosanjani snovi ponukaju da još se jednom vrate na mjesto gdje se cvijeće bere.
Kemal Monteno je poticao iz porodice u kojoj nije bilo dvojbe šta je to onaj svijet. Između onog i stranog (tuđeg) svijeta stoji velika razlika.
Da li to sužava izbor djevojke koja se pominje u pjesmi Bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet na jednu od njih?
Moguće,ali i ne mora biti!
Monteno je pjesnik velikog formata inače Indexi ne bi uglazbljivljali njegove stihove,obrađivali i svirali njegov mnogobrojne pjesme.Kao poeta je znao izražavati, pokazivati, stišavati i kriti osjećaje u svim pjesmama ljubavnim. A samo o ljubavi je pjevao.
I zato vjerujemo da je pjesma posvećena i Lidiji,i Jasni,i Tanji, i svim njihovim djevojkama i svim djevojkama koje pođu u drugi-strani-tuđi svijet.Ono„ bacila je sve niz u rijeku „ i „život je ona jedan bacila“ su metafore koje su sasvim jasne.
Nemamo više ništa za reći.
Vi odaberite svoju viziju djevojke za pjesmu Bacila je sve niz rijeku ,po ličnom nazoru.Sigurno je da nećete pogriješiti.I ne mora to biti jedna od tri djevojke iz našeg zapisa.
Indexi – to je muzika i poezija u čiji okvir i širinu može da stane svaka djevojka i sva čista i iskrena ljubav svijeta.
U svakom slučaju ostavimo se neumjesne priče i slušajmo kako Indexi i Slobodan A. Kovačević sviraju a Davorin Popović Pjevač pjeva Kemala Montena riječi.
Pjesma će vam reći sve.
P.S.
Fadil i Bija,udova Đorđa Kisića, Ismet Nuno Arnautalić i možda Ranko Ranko Rihtman su jedini živi svjedoci najbližeg kruga koji bi mogli reći o kome pjesma pjeva.
Bija je umorna i tužna.
Nunu je,nažalost,život odmakao od Indexa i nismo sigorni da želi svjedočiti.
Fadiljo bas i Ranko klavir su šereti,a jednom šeret uvijek šeret.Njihovo ćutanjemi više izgleda kao nastavak šala sa Bodom i Pjevačem,Đorđem i Kemom.
Zar šale moraju prestati samo zato što su četiri mladića podno Trebevića prešli u drugi svijet?