Svijet se oglušio, za mene ostao slijep
Nije htio da zna ni tko sam ja
Da se usudio, samnom da podijeli bol
Ne bih postao to, ne bih postao to što sam sad
Ja sam uvijek htio ljudima da dam
Što čovjek samo zna, da mi priliku pruže
Ali sam u želji ostajao sam i skrivao sam suze i bol
Ja sam jednom htio ljudima da dam, a skrivao sam suze ja
Ja sam se nadao i dugo, dugo, dugo čekao
Ali nitko da zna, ali nitko da zna tko sam ja
Ja sam uvijek htio ljudima da dam
Što čovjek samo zna, da mi priliku pruže
Ali sam u želji ostajao sam i skrivao sam suze i bol
Ja sam uvijek htio ljudima da dam, a skrivao sam suze ja…
Jedna mladost, jedan svijet nade
Raste tiho u srcu tvom
Drugi za te ovaj svijet grade
S malo prave istine u tom
Pričaju ti priče te
I svaka ima svoj sretan kraj
Al’ prešucuju da taj svijet krade
Baš tvog sunca sjaj
Jedna mladost jedan san sreće
Al’ do nje još dalek, dug put
I dok srce na svoj put kreće
U taj svijet ocvao i žut
Odjednom ćeš shvatit sve
Kako nigdje nema plamena tvog
Poput mrtve rijeke svijet teče
Bez cilja svog
Tko zna, možda na me čeka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku kadkad nikne divan cvijet
možda, tko zna, jedna od sretnih
Jedna od tisuću bit ću baš ja
Tko da zna
I pad je let,
i pad je let
ljudi su dio cuda
koja se zovu luda
takav je svijet,
takav je svijet.
I pad je let,
i pad je let
ako smo svi u padu
onda smo svi u letu
takav je svijet
takav je svijet.
I pad je let
i pad je let
covjeku nije dosta
sto moze preko mosta
hoce sve,takav je svijet
cudan svijet.
covjeku nije dosta
sto moze preko mosta
hoce sve,takav je svijet
cudan svijet.
I pad je let,
i pad je let
i pad je let
i pad je let.
Mi kažemo ,nikad nije kasno o lijepome pisati,kao ni predgovore.
Uostalo uvijek su nam bile smiješne te književne floskule kao recimo predgovor i pogovor (zagovor). Nekad su nužni,ali su,manje više, suvišni.
Mi smo mislili da indeksima nije potreban ni pregovor i ni pogovor.Oni su bili svijet za sebe i za nas koji smo poznavali i voljeli vrhunsku muziku.
Stali su dvijehiljadeprve godine.Umro Pjevač.No nisu prestali.I neće.
Ehej- brate moj
– Indexi su to…
Neki su otišli u drugi svijet.Ostali su se rasuli.Muzička akademija trojice među prvima,trojice od sedam veličanstvenih je zvanično trebala da prestane saobrazovanjem.Kažemo trebalo a varamo se!
Indexi,dobro falični,putuju zemljama izgubljene nam domovine sa novim polaznicima akademije; pjevačima koji se tek upjevavaju i sviračima koji se jako usviravaju.
Sve se vraća.
1968.g. The Beatles i Creams su otišli u historiju.Klepton se utopio u ponavljanjum,The Animals ga slijede.Doors,Jimi Henrix,J.Joplin i ostala djeca cvijeća posustaju.Vudstok je označio početak kraja preostale djece cvijeća.
Iskrenoj,prirodnojvrhunskoj rok muzici su prijetili teški dani. Zatim su Vatikan,zvijer i ostaleubice obrušili na njih i među desetinama hiljada mnogih pogubili su Dženis,Džimija,Džima i Lenona i mnoge druge.
Već znamo; Lenona je 08.prosinca/decembra198o.g. ubio Marc David Chpman, reći ćete.Nećete biti u pravu.Lenonu nije smetala ta smrt,njega su muzički i intelektualno ubili početkom sedamdesetih.Zvijer ga je ubila zbog nestajanja djece cvijeće,a i zbog njihovog miljenika preobraćenika ser Pola.Lenona je ubio jedan od mnogobrojnih ubica zvijeri koji nose u đepu podlistak Lovac u žitu.
Tih vremena svježi i poletni Indexi su morali da popune nastale praznine.Preuzeli su teško breme.Morali su i plakati i pjevati o ljubavi i za neke izgubljene mladosti,ali i za mladosti koje stasavaju.Onima koji su opstali i onima koji su dolazili podarili su sebe.U svoju plemenitu ,jedinstvenu ,filigransku muziku utkali nepodnošljivu lakoću sviranja , ljubav,imagine i balade, poeme, rapsodije i opere.I dušu,mnogo duše što je najbitnije.
Kako je ponešto od toga nastajalo i izgledalo vi možete da pročitate u započetom serijalu serijalu Indexi – biografi naše mladosti.Ali to nisu stereotipne priče koje se po potrebi prepisuju.To su crtice manje poznate širem auditorijumu.Iskričavi djelići autentičnih pismenija već plešu pred vama.
Idemo dalje, u prošlost , koja je donijela muziku za vječnost.
„Davati jednu pjesmu po jednu je jedan štos koji mi je prije 15 godina,a možda i više otkrio divni Đorđe Novković.“
Uz dužno poštovanje primadoni jugoslovenske i hrvatske muzike moramo dati neka pojašnjenja.
Taj štos je mogla čuti od Đorđa Novkovića, ali on je samo samo prenio filozofiju kojom su ga Indexi pokušavali ali nisu uspjeli naučiti. Na početku svog autorskog rada, davne 1967.godine, on je svirao u Indexima i ostao je otprilike, ali tačno, samo godinu dana. Otišao je jer nije imao strpljenja da radi kao Indexi, kvalitet prije svega.
Po odlasku Zagreb objavljivao je u prosjeku 60 kompozicija godišnje, da bi zavšio bogati opus na broju od oko 2.500 kompozicija lakih nota. To nije davanje jedne po jedne pjesme, to je šapirografsko štanjcanje muzike. Ova opaska nije pokuda već pohvala, jer na ovim prostorima nema nikoga ko se može pohvaliti takvim učinkom , ali i posljedičnim efektom
Koncept Indexa, grupe koju Josipa jako dobro poznaje je bio svima poznat:
„Dajemo pjesme redosljedom kako i kada one nastaju. Ne određujemo mi kada će pjesma isplivati. To određuju srce i duša. Ne možemo sebe prisiliti , ući u studio i reči:
E idemo sada , kad smo već ušli u studio , napraviti sedam-osam pjesama za ploču. To bi bilo nepošteno prema nama i prema našoj publici. Pjesma se rađa i daje kada sama dođe i ispliva iz vaših damara.“
Ovaj koncept su u ime Indexa javno objelodanili: Đorđe Kisić, Davorin Popović, Slobodan A.Kovačević i Fadil Redžić polovinom šezdesetih godina. Tih godina počinje poznanstvo Josipe Lisac sa Indexima.
Indexi su se svog koncepta uvijek pridržavali, iako su mu mnogi prigovarali; nazivajući taj odnos prema stvaralaštvu ; imenima poput lijenost ili nemar…
O ovim neukim zamjerkama neki drugi put.
Već početkom karijere 1968.godine, Josipa Lisac se dva puta srela sa Indexima. Prijašnji susreti nam nisu poznati.
Na festivalu Vaš šlager sezone, ona je sa grupom Zlatni akordi otpjevala Hello taxi. Indexu su izveli kompoziciju Pustinjak. No to je bio susret kada su se oni već poznavali.
Onaj prvi susret i bitnije vezivanje za Indexe je bo njen polusatni nastup u FIS-u u okviru redovne sedmične svirke Indexa.
To je bilo vrijeme studijskog snimanja pjesme Hello Taxi u produkciji RTV BiH u ulici Danijela Ozme. Snimanje se dešavalo dosta prije završne šlagerske večeri , koje su se održavale u dvorani Đure Đakovića.
Skenderiju je tek trebalo izgraditi.
Fis je bio plesna (i fiskulturna sala) sa binom za izvođače, podijumom za plesače i galerijom za sjedače. Svi su uživali u muzici Indexa i njihovih gostiju. Sjećamo se Josipe tada i danas. Nama uvijek ista.
Lijepa krhka, malo uplašena djevojčica koja svoj strah i neku neodređenu tugu skriva u jakom kristalno čistom glasu, kojim manipulira unjkavošću pjevačice svjesne svojih glasovnih mogućnosti.
Bila je u čizmama, nama se činilo dokoljenicama sa kačketom na glavi, mini suknjom i kožnom jaknom. Prava pravcata Školarka.
Rokerka a djevojčica, školarka a ima tako raskošan glas. To se namah vidjelo. I kako ne zavoljeti taj glas i tu energiju koja je izbijala iz krhkosti bića koje želi da se dopadne.
Koga Grad Čednosti zavoli taj neko to zaslužuje.
Dakle, te 1968.godine su Indexi su prvi ugostili Josipu Lisac i pružili njoj i Sarajevu priliku da se upoznaju.
Da li je ljubav bila obostrana. Vjerujemo da jeste.
Slobodan A.Kovačević je bio potrešen Jasninom smrću i nosio je žute cipele.
Davorin Popović je znao šta mu se sprema i nije znao šta će obući. Bilo mu svejedno i kosu je zapustio; neprimjerno.
Indexi su pripremali rekvijum za Tanju; Jutro će promjeniti sve, iako se znalo da se pjesmom malo toga može promjeniti. One su za snove.
Poznanstvo Grada čednosti, Josipe Lisac i Indexa počelo je da se gasi smrću Pjevača. Metbol Josipe Lisac misli da je poznanstvo dotukla Bodina smrt. Osobna poznanstva, vjerovatno.
Sarajevo njeguje svoja iskrena poznanstva zauvijek .
Voljeli bi je bar još jednm ugostiti. nadamo se da ima dovoljno snage za susret sa dvinom i zahvalnom Sarajevskom publikom.
Pao bu tu neki buket cvijeća i poljabci. Odavno je ne vidjesmo.
1973.god snima se Josipim legendarni album Dnevnik jedne žene.
Jedini muški gost sa istoka je Slobodan Bodo A.Kovačević. Svoj posao je kao i obično izvrsno uradio. U pjesmi O jednoj mladosti njegova akustična gitara je skinula okove Josipinog vokala koji se pretvorio u eksploziju osjećanja o svijetu nade, svijetu ocvalom i žutom…
Bodo je je ovu pjesmu osobno proživio 1968.god., zato je gitara jecala, i činilo mu se da Josipa njegovu gitaru i pjesmu nebeskim glasom povezuje u sjećanje koje dodiruje ivice suza.
Duboko poznanstvo i tiha ljubav između Sarajeva i Josipe koje je započeto 1968. godine zapečaćeno je 1974.godine.
Bio je to jedan resak, čist, kristalno jak zvuk što se iz dubine duše iznosi slušaocu njegove atavističke pjesme.
Samo u dvije pjesme glas Josipe Lisac nije bio “dvije harmonije i deranje i unkanje iznad toga”. Ovo je naučila od Pjevača, Besi Smit, Bili Holidaje i Đenis Đoplin. One su bile prve učiteljice. Ipak učitelj je učitelj. Bio je živ i umjeće svakom novom pjesmom dograđivao.
Te godine je u novoigrađenim studijima RTV BiH na Alipašinom polju, uz Narodni orkestar i pomoć Indexa, Josipa Lisac snimila dvije sevdalinke Omer beže i Niz polje idu babo sejmeni.
Ostala je desetak dana kao gost Grada čednosti i Indexa . Pjesme su otpjevane tako da ih nikada niko neće moći skinuti sa vrhova sehare gdje sevdah snuje i počiva.
Mojsije je svirao te dvije pjesme kao instrumentale, nekoliko puta je dozvolio da je neko otpjeva i uvijek bu govorio:
-Nema sevdaha do u Josipe.
Bodo je bio fasciniran glasovnim i izvedbenim mogućnostima Josipe Lisac i svakako uzbuđen, recimo, mogućnošću da sarađuje s’ njom.
Pjevač je priznavao da bi ga jedino Josipa Lisac mogla dostojno zamjeniti u Indexima.
Fadil Redžić se pokolebao u svom razmišljanju da je Zdenka Kovačićek prva dama đez-rok-bluza.
Indexi su te godine snimili Samo su ruže znale i Samoćo ljubavi moja.
Slijedeće godina je izašla Balada Bacila je sve niz rijeku.
Kažu mi da se i danas spore kome su Kemal Monteno, Fadil Redžić i Indexi posvetili ovu pjesmu. nemaju razloga za sporenje.
1987.godine na šlageru sezone Indexi su izveli kompoziciju Ti imaš me na duši (ženo kobna fatalna,veza Zagreb – Sarajevo skr.). Autor je bio,ko drugi nego šeret Fadil Redžić. Šeretluk je kompleksna stvar, kada se udruži sa poezijom i muzikom onda je to crveni mak ili boliglava kako prosti puk rekao.
Indexi su decenijama bili vezani, muzikom i prijateljstvom za četiri zagrepčanke: Zdenku Vučković, Josipu Lisac, Zdenku Kovačiček i Maju Perfiljevu.
To je savim dovoljno za pjesmu i druga razmišljanja nisu potrebna?
Ili jesu?
Šta se pjesmom htjelo reći, to će te morati da pitate pjesnika i kompozitora. Dase mi pitamo , eh…
Ali se ne pitamo i moramo biti Hentle-meni.
Muzika je muzika , a i ples. Dame biraju, zar ne.
1995. godine u Lisinskom su Indexi održali seriju uzastopnih koncerata zajedničkog naziva „Indexi i prijatelji“.
Josipa Lisac je nastupila sa pjesmom O jednoj mladosti. Pitamo se kojom bi drugom?
Glasanje akustične gitare i vokalna izvedba u aranžmanu nepoznat za ove prostore , zaledio je dah prisutnih u dvorani. Prisustvo ostatka Indexa se i ne osjeće, oni titraju, šume i žubore, nekad se gasnu i prepuštaju da se gitara i vokal jedno sa drugim izbore.
Bol i čežnja vokala i krik gitare za jednom, sad znano je, izgubljenom mladošću je bolero jednoj ljubavi.
Kastanjete nisu potrebne. Glas je moćan i jak , gitara dovoljno senzibilna za krešendo vraćanje sanja u jednu mladost, kad sve je i nije moglo bit ljubav. Ili je možda bila, ali svijet koji ne pruža nadu brodi dalje.
Pjesma se odjednom vratila, svježija, jasnija i upečatljivija od svih svojih inačica. I stvari dovela na svoje mjesto u tom ocvalom i žutom svijetu.
Da li baš?
A žal i ožiljci?
A prosuti životi?
Josipa Lisac je „izrazila zahvalnost sarajevskim glazbenicima na podršku pruženom prilikom nastanka njenog kultnog albuma“.
Oniži,plavokos, malo opičen , razmažen i dobrano neozbiljan u skoro svim segmentima života.
Osim u muzici.
Ne dirajte mu muziku i Sarajevo.
Čitav svoj život je posvetio Sarajevu , pjevanju i Indexima.
Ne znamo šta je više volio, ali nekako slutimo da bez Grada čednosti nije mogao disati.
Uvijek se vraćao njemu, sa mirisom dunja bi se zarovio u mahale i čaršije,u beskonačna druženja sa rajom.
Jedina moja je otišla,nekad davno i nikada preboljena. Lutao je tražeći drugu jedinu moju.
Tada ga je opila jedna jesen.
Tanja i Sanja se rimuje.
A tako i život prolazi.
Bilo je tu svega.
Kao u svakoj sarajevskoj bajci.
I kako i priliči.
Prvo ljubavi i muzike, potom i šale i pameti i nepameti, a bogami znalo se zalomiti, ponekad i šuknuti ,malo više nego što treba.
Pjevač i Indexi neizostavno mjerilo svega lijepog što se skoro četiri decenije dešavalo u Gradu Čednosti i prostorima ex Yu koji su im hrlili u pohode.
Možemo slobodno reći svijet je imao , vidio i slušao mnoge dobre grupe.
Ali samo su jedni bili Indeksi. Neponovljivi i filigranskom ,najnepodnošljivom lakoćim sviranja .
Ako kažemo frontmen im je bio Davorin Popović Pjevač,
sve smo rekli.
Ne možemo reći slava mu, jer još živi i pjeva.
Davorin Popović 23 September 1946 – 18 Jun 2001.,haman sedamdeset dvije godine. Sveukupno.
