Na dlanu zuti fotos
i nepoznatoj hit
bio sam sam
tog vlaznog jutra
Cudno, na dlanu je bio on
otkuda, kako
sta znaci sad to
sta znaci sad to
Sta radis tu stari
da l’ zelis biti pjesma svijeta mog
kuda da krenem
daj reci, daj reci
daj reci mi to
Pronaci moram
ruku koja vodi
budi to ti
budi to ti
Gdje je sad
kuda sad da trazim
moram nac’
njega ja moram nac’
Gdje je sad, gdje je sad
gdje je sad, gdje je sad
kuda sad, kuda sad
moram poc’
Ref. 4x
Sva su lica on
citav svijet je on
sva su lica on
Kome pjevam pjesme svoje
i zbog koga živim ja
kad je davno otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina
Čaša starog dobrog vina
to je sve što imam sad
jer je davno otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina
Svake noći sleti u moj san
kao nježna pahulja na dlan
Ref.
A kad dođe opet novi dan
ja sam opet sam
ja sam opet sam
tako živim ovaj život svoj
pjesma moja umire za njom
ja sam mladost poklonio njoj
ženi jedinoj, mojoj jedinoj
Zato pjevam pjesme tužne
zato vino pijem sad
jer je ona otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina
Ref.
Zato pjevam pjesme tužne
zato vino pijem ja
jer je davno otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina
Modra rijeka
Mak Dizdar
Nikto ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam
I još huđe i još luđe
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
Tamo dolje ispod zemlje
I onamo ispod neba
I još dublje i još jače
Iza šutnje iza tmače
Gdje pijetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I još huđe i još luđe
Iza uma iza boga
Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke
Indexi na muzičkom zapisu nisu Indexi koji su 1978. iznjedrili remek djelo Modra rijeka.
Na slici du Indexi iz 1974. god. Slijeva na desno stoje: Enco Lesić,Fadil Redžić,Davorin Popović,Slobodan A. Kovačević i Milić Vukašinović.
Sedam veličanstvenih Muzičke akademije zvane : Indexi Mali prinčevi Bijelih dvora, a to vam je Sarajevo, Grad čednosti.
Postavu Indexa, koja nam obradila i odsvirala poeziju vanvremensku poeziju Mak Dizdara, je činila grupa odabranih maestra:
-Slobodan A. Kovačević ,solo i akustična gitara, kompozitor i aranžer 6 numera: Modra rijeka*,Brod, More,Pustinja*,More II i Modra rijeka II* Numere označene zvijezdicima Bodo je aranžirao uz pomoć Ranka Rihtmana.
-Fadil Redžić bas gitara,muzika i aranžman numera Blago i Slovo o čovjeku,
-Davorin Popović vokal
-Đorđe Kisić udaraljke i bubnjevi
-Nenad Jurin sintisajzer
-Ranko Rihtman stalni pridruženi član klavir,koaranžer Bodinih pjesama označenih zvjezdicama
– Tihomir Pop Asanović orgulje,gost
-Fabijan Šovagović recitali, gost
Hvala im na Modroj rijeci.
Svijet se oglušio, za mene ostao slijep
Nije htio da zna ni tko sam ja
Da se usudio, samnom da podijeli bol
Ne bih postao to, ne bih postao to što sam sad
Ja sam uvijek htio ljudima da dam
Što čovjek samo zna, da mi priliku pruže
Ali sam u želji ostajao sam i skrivao sam suze i bol
Ja sam jednom htio ljudima da dam, a skrivao sam suze ja
Ja sam se nadao i dugo, dugo, dugo čekao
Ali nitko da zna, ali nitko da zna tko sam ja
Ja sam uvijek htio ljudima da dam
Što čovjek samo zna, da mi priliku pruže
Ali sam u želji ostajao sam i skrivao sam suze i bol
Ja sam uvijek htio ljudima da dam, a skrivao sam suze ja…
Neko je upalio crveno svjetlo
Nekom od nas dvoje ponestalo je daha
Vodecem cilju nase ljubavi
Prethodila je igra znali smo joj kraj
Bila si nekad moje jutro moj dan
Sve one misli koje dodju pred san
Ponekad vjerovah da beskrajno je sve
I sjaj kojim zracis onaj sjaj nikad ne mre
Onih sam sati s tobom djelio svijet
Pamtio sam dugo jednog leptira let
Sad nasa pisma sva pretvorena u prah
Raznesena vjetrom lete svud kroz noc
Neko je upalio crveno svjetlo
Nekome od nas dvoje ponestalo je daha
Nije bilo suza sve se izmjenilo
Prijatelji samo ostali smo mi
Bila si nekad moje jutro moj dan
Sve one misli koje dođu pred san
Ponekad vjerovah da beskrajno je sve
I sjaj kojim zracis onaj sjaj nikad ne mre
Onih sam sati s tobom stvarao svijet
Pamtio sam dugo lednog leptira let
Sad nasa pisma sva pretvorena u prah
Raznesena vjetrom lete svud
Lal la la la….
Bacila je sve niz rijeku – Završna diskusija
/Mali prilog neukusnom sporenju/
Indexi su 1976 god. snimili baladu Bacila je sve niz rijeku.Tekst je napisao KemalMonteno a uglazbio Fadil Redžić.Pjesma je polako osvojila slušaoce umilnom muzikom,elegičnim riječima i plemenitim aranžmanom.Živjela i saživjela samnogim generacijama.
Dvije fraze iz pjesme:
– … život je ona jedan bacila.
– … i pošla u drugi svijet.
kod neupućenih i ponekad zluradih slušača i komentaša,izazivale je i izazivanedoumice koje se pretvaraju u mnoga,blago rečeno, besmislena,nebulozna iuvredljiva nagađanja.
Zbog pjesme,Indexa,Davora Popovića,Slobodana A.Kovačevića i KemalaMontena osjećamo potrebu da pokušamo završiti sa nečim blati prelijepodjelo ljudskih muzičkih velikana.
Uz dužno poštovanje i duboko izvinjenje porodicama muzičkih legendi navodimo tri skice iz njihove rane mladosti.
1866/67. god. Lidija prva ljubav Kemala Montena je napustila Dvor i predvorjeda se nikad ne vrati u njega. (O toj ljubavi je bilo riječi u tekstu –Priča o Kemalu Montenu i Lidiji koju smo objavili.).Sve je stalo na pjesmi Lidija i na mnoštvuprelijepih pjesama ljubavnih koje su decenijama slijedile snove.
1967. godine se otrovala Jasna Bodina prva ljubav.Stanovala je u hajdučkoj ulici,sada Musina, više Muzičke akademije.Imala je samo devetnaest godina.Jedan bubreg joj je bio dugi niz godina bio van funkcije.Drugi je bio u poodmakloj fazi zatajivanja.Izabrala je jako stravičnu i bolnu smrt. Popila je esenciju koja joj je sagorila utrobu.Samoubitstvo je smatrala boljim izborom od dugotrajnog, neizdržljivog i bolnog mučenja.
Bila je jedna od najljepših djevojaka koju je Grad čednosti iznjedrio.Dugatamna kosa što se rasipa sjajom kestena i prelijeva do po’ leđa. Uvijek blistava kosa nad ugarastim očima,iz kojih su iskrile sjajne nepokolebljive zvijezdice činilesu jednu mladost snenom i neuhvatljivom.Nažalost i nedosanjanom.
Zatim zamislite Natali Vud (Buntovnik bez razloga ili Sjaj u travi ) petnaestak centimetara višu i vitkiju, produhovljeniju, ljepšu i nježniju.A zaista Voljela je sjaju travi, poljsko cvijeće, pepito pantalone, svilene bluze sa volanima i baletanke, i iznad svega Bodu.
Još uvijek njen lik se poput sjene bijele labudice njiše i obrće po parketu Sloge,subotom i nedeljom od 19 do 22h.Na bini Indexi,Pimpek pjeva,Fadiljo zeza kontra ritmom,Nuno razmišlja o armiji jer jesen je, Đoko smišlja kako skuckat'nešto više love za ženidbu,vrijeme je.Bodo u žutim cipelama solira,ne gleda žice, nije potrebno;bleji u Jasnu.U njoj vidi svu muziku ovog svijeta.Nije znao možda i poslijednji put.
Odmah do bine,metar niže Jasna, Bija (djevojka,poslije žena Đ.Kisića) i ponekad Tanja.Slika ucrtana u memorije sretnika koji su uspjeli doći do ulaznice za muziku i ples.
„Jednostavno,samo sam je volio“ – govorio bi ponekad Bodo opkoljen ogledalimasuza. Izgledalo je da je ostalo samo na tim riječima i na mnoštvu njegovih pjesama ljubavnih koje su potom decenijama slijedile snove.
Početkom 1969.god. Davorova Tanja je poslije završenog prirodno-matematičkog fakulteta otišla na sepcijalizaciju na zapad,u New York..S godine na godinu bi navraćale,pa rijeđe,pa još rijeđe i onda se nikad se više nije vratila.Neki su pretpostavljali da je to bilo zato što Davor nije bio inžinjer;a to nije po ukusu mame. Drugi zato što je Davor je napustio sve škole čak i košarku,samo radipjevanja i postao Pjevač.Pjevanje tada nije bio profitabilan posao. Najvjerovatnije, vrijeme je uzelo svoj danak,povratak u prošlost još uvijek brane zakoni fizike.
Tanja je bila prekrasna plavuša oblog lica. Davorove visine.Zamislite plišanu sa pomalo porculanskim sjajem Mišek Fajfer,višu desetak centimetara,malo puniju i to je to.Da,jedna mala pijegava plava,voljela je Davora, nije mu dala mira.Voljela i nježne velove, dobro skrojenu odjeću i štikle pa se činilo da je viša odnjega. Bili su nerazdvojni.
Skoro da njeni brzi koraci još odjekuju po pločnicima i kaldrmi što vodili su prema Slozi, središtu muzičkog Hrama. Plesala je,a Davor je slijedio ulicama od Mejtaša, Stake Skenderove i ulica oko prvog sarajevskog nebodera. Izgleda da jesve stalo na tragovima tih koraka i Pjevačevim pjevanjima mnoštva pjesama ljubavnih koje nisu blijedile.
Vjerujte nam na riječ da niti jedna od djevojaka nije bila trudna u vremenima na koje se pjesma odnosi. Samo jedna je u bukvalnom smislu bacila nikakav život niz rijeku.
Nijedan od muških aktera tri divne i iskrene ljubavi nije živ.Ne možemo ihpozvati za svjedoke. Ne znamo kamo je život odnio Tanju i Lidiju. Možda se jave,možda ih nedosanjani snovi ponukaju da još se jednom vrate na mjesto gdje se cvijeće bere.
Kemal Monteno je poticao iz porodice u kojoj nije bilo dvojbe šta je to onaj svijet. Između onog i stranog (tuđeg) svijeta stoji velika razlika.
Da li to sužava izbor djevojke koja se pominje u pjesmi Bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet na jednu od njih?
Moguće,ali i ne mora biti!
Monteno je pjesnik velikog formata inače Indexi ne bi uglazbljivljali njegove stihove,obrađivali i svirali njegov mnogobrojne pjesme.Kao poeta je znao izražavati, pokazivati, stišavati i kriti osjećaje usvim pjesmama ljubavnim. A samo o ljubavi je pjevao.
I zato vjerujemo da je pjesma posvećena i Lidiji,i Jasni,i Tanji, i svim njihovim djevojkama i svim djevojkama koje pođu u drugi-strani-tuđi svijet.Ono„ bacila je sve niz u rijeku „ i „život je ona jedan bacila“ su metafore koje su sasvim jasne.
Nemamo više ništa za reći.
Vi odaberite svoju viziju djevojke za pjesmu Bacila je sve niz rijeku ,poličnom nazoru.Sigurno je da nećete pogriješiti.I ne mora biti jedna od tridjevojke iz našeg zapisa.
Indexi – to je muzika i poezija u čiji okvir i širinu može da stane svaka djevojka i sva čista i iskrena ljubav svijeta.
U svakom slučaju ostavimo se neumjesne priče i slušajmo kako Indexi i Slobodan A. Kovačević sviraju a Davorin Popović Pjevač pjeva Kemala Montena riječi.
Pjesma će vam reći sve.
P.S.
Fadil i Bija,udova Đorđa Kisića, Ismet Nuno Arnautalić i možda Ranko Ranko Rihtman su jedini živi svjedoci najbližeg kruga koji bi mogli reći o kome pjesma pjeva.
Bija je umorna i tužna.
Nunu je,nažalost,život odmakao od Indexa i nismo sigorni da želi svjedočiti.
Fadiljo bas i Ranko klavir su šereti,a jednom šeret uvijek šeret.Njihovo ćutanjemi više izgleda kao nastavak šala sa Bodom i Pjevačem,Đorđem i Kemom.
Zar šale moraju prestati samo zato što su četiri mladića podno Trebevića prešli u drugi svijet?
Cudan svijet je oko nas
slika ista svaki dan
tu na uglu tom stoji starac sam
niko njega ne gleda, svi zure nekud
znam da takav je zivot, zivot nas
Jedan covjek i jedna zena
na peronu srece stoje
jos cekaju voz sto doci nece
pa da krenu putem srece te
zivim zivot svoj
to je sve sto sada imam ja
Cudan svijet je oko nas
slika ista svaki dan
volio si nju citav zivot svoj
s drugim tad je otisla
bez jedne rijeci
znam da takav je zivot, zivot nas
Zivot taj sto pripada tebi
to je sve sto imas
na svijetu tom
zivim zivot svoj
to je sve sto sada imam ja
Sanjam
Sanjam da te opet slusam kako dises
kako dises dok savija se trava
da me dira tvoja kosa plava
tvoja kosa na mom licu draga
Sanjam da se opet volimo u klasju
u tom klasju sto lezi tu pod nama
i da luta tvoja ruka vrela
tvoja ruka preko moga tijela
Ref. 2x
Samo jedan zivot imam
i ludo ga bacam
jer zavoljeh jednu zenu
zenu koju sanjam
Samo jedan zivot imam
koji nisam htio
jer zavoljeh jednu zenu
koju nisam smio
Sanjam da ti kazem
vrati mi se draga
ako treba pobjegni od svega
jer je zivot samo ovaj jedan
nema nista, nista izvan njega
Ref. 2x
Samo jedan zivot imam
i ludo ga bacam
jer zavoleh jednu zenu
zenu koju sanjam
samo jedan zivot imam
koji nisam htio
Jer zavoljeh jednu zenu
zenu koju sanjam
(2x)
MOJ GRAD
SANJAO SAM MOJ GRAD
KAO BROD VELIK I STAR
JA SAM MORNAR, DUŠO
E, DA NAS IMA VIŠE BAR
MI PLUTAMO BEZ CILJA I SNA
NEMA KOPNA NA VIDIKU
NEGDJE IZMEĐU VRHA I DNA
SVAKO NOSI STARU SLIKU
VJETAR JE PODERAO JEDRA
KAPETANA NEMA VIŠE
NI LJUBAVI U JUTRA VEDRA
SRCE STARI OD VJETRA I KIŠE
MANJE NAS JE SVAKI DAN
AJKULE KRUŽE I ČEKAJU PLIJEN
JA ZNAM DA OVO NIJE SAN
AL’ JA SAM MORNAR TVRDOGLAV I LIJEN
ZATO LAŽEM GODINE
JOŠ UVIJEK SAM ŽIV
OSTAĆU SAM NA BRODU
I SAM ĆU BITI KRIV
A JA LAŽEM GODINE
JOŠ UVIJEK SAM MLAD
JA SAM MORNAR, DUŠO
MOJ BROD JE MOJ GRAD
A TI LAŽEŠ GODINE
JOŠ UVIJEK SU ŽIV
OSTAĆEŠ SAM NA BRODU
I SAM ĆEŠ BITI KRIV
Žute dunje
Voljelo se dvoje mladih
sest meseci, godinu
kad su htjeli da se uzmu,
da se uzmu, aman aman
dusmani im ne dadose
Razboli se ljepa Fatma
jedinica u majke
pozeljela zute dunje, zute dunje
aman, aman,
zute dunje, zute dunje
iz Stambola
Ode dragi da donese
zute dunje Carigradske
al ga nema tri godine, tri godine aman, aman
nit se javlja niti dolazi
Dodje dragi sa dunjama
nadje Fatmu na nosilima
Dvjesto dajem spustite je
tristo dajem otkrite je
da jos jednom Fatmu ljubim ja