Predaj se srce
Volio sam njene oci
njene ruke, njenu kosu
volio sam cak i pjege
na malenom, lijepom nosu
Ni slutio nikad nisam
da ce ljubav dati drugom
da ce ludo srce moje
ispuniti tugom
Ref.
Predaj se srce, izgubili smo boj
nikada vise ti ne pricaj o njoj
u mom zivotu sad nema vise nje
predaj se srce, izgubili smo sve
Slobodan A. Bodo Kovačević – 29.Decembar 1946. – 22. Mart 2004 .
I još jednom Slobodan A.Bodo Kovačević.
Solo gitarista naših i svjetskih lidera Indexa.
Kad bi bilo ono što ne mere biti, ove godine bi imao osam godina plus sedam banki. Ovako je zakinut za dvadeset godina voljenja i divne muzike, i slika. On bi na prvo mjesto stavio nježni zagrljaj kćerke Hane i cjelov žene Edine .
Slobodan A. Bodo Kovačević, Davorin Popović Pimpek i Fadil Redžić Fadiljo , od 1964. do 2001. su bili kristalni trolist, predvodnici najveće svjetske pop – rok akademije zvane Indexi. Ili , kako mi to volimo reći: prvi među jednakim sedmorice Veličanstvenih – VIS Indexi.
Tako hroničari označavaju kraj jednog blistavog postojanja. Indexi nisu prestajali postojati. Oni samo više ne sviraju zajedno. Neki muziciraju gore , a neki su još sa nama.
U onom VIS, pa slijedom Indexi , Slobodan A. Kovačević je bio onaj filigranski vez, koji je davao osebujnosti jednoj nepodnošljivoj lakoći sviranja, koja je krasila još samo jednu svjetsku grupu , njihove jedine prave muzičke suparnike, grupu Dors.
O Indeksima povremeno pišemo. Njega smo više puta okrznuli. Jednom malo i pričepili.
Prijateljski. Nema zamjerki.
Od Indexa on je bio najpovučeniji i najtiši. Tako ga sudba preodredila. Kak bi filjozofi rekla, “siva eminencija grupe”.
Sa dvetnaest godina je imao je veliku , jedinu ljubav. Jasna se zvaše. Nesrećna smrt je razdvojila dvije grlice. Mnogi ne znaju kako takvi rastanci mogu boljeti.
Mi smo bili okrenuti onim mahalskim bolima i fintama : dvoje se našlo, pa se opet nije našlo.
Dvoje se nađe pa ne nađe, osjetiš u srcu plimu , ali poslije boli čitavog života i pitaš se zašto je morala sve baciti niz rijeku i otići bez povratka, u suton prošlih dana, negdje na kraju u zatišju..
Nažalost, Bodo nije bio te sudbine.
On je igrao malo drugačiju životnu igru. Dvoje se našlo, ali nije nikad saznalo da se nisu poslije našli.
Ona je umrala tragičnom smrću. Njih dvoje su bili najnježnije i najljepše boje jedne predivne , naprasno prekinute balade.
Indexi su đentlmeni i spjevali su obrnutu baladu.
Zamislite dvadeset jednogodišnjaka u nevjerici . Juče je ljubim . Danas je nema. Sutra joj žute ruže na hladnu humku polažem. Tri dana je kiša , zaista, neprekidno padala. A boljela čitav život.
E ne može to tako , misli Slobodan A.Kovačević. Idem ja kupiti prljavo žute cipele. One najbolje pristaju uz žute ruže . Ako ubacim crni smoking i karo pantalone , neki će zablenuti i reći vidi blente, bijesne gliste izvodi. Neće primjetniti moju tugu i koliko me život boli. Godinu dana ih nije skidao. Nismo nazočili, ali neki , recimo Fadiljo , su se kleli da je u njima spavao.
Bio je vizionar koji je je mnoge stvari znao unaprijed.
Mi nismo ni vizionari ni proroci. Mi smo prost puk. Mahalaši koji sude po srcu i strane svijeta po njemu određuju. Sigurni smo da ga život nije pripremio da nosi bol do kraja života. Malo se pogrbio , ali je nosio teret. Sve do jednom.Nije se moglo više.Previše je boljelo.
Nikad se nije žalio ili je pominjao. Samo par njih su znali i poštovali njegovo diskretno tugovanje. Svoju bol je pretočio u plemeniti jecaj gitare , koja nema odraza u bilo čijoj muzici, već su se u njoj svi našli. Bilo je nemoguće odsvirati nešto sa toliko prefinjenosti , filigranskom iznijansiranošću i nadasve vrhunskom poetikom,koja je inače strana većini pop – rok muzike.
Svako ima pravo na izbor.Dao je ogroman broj izvanrednih sola gdje čovjek pomisli je nemoguće da gitara može tako zvučati. Kontaju zvučni trikovi . Nisu ,pitajte restl od Indexa. Požurite. I oni su pomalo umorni. Trebalo je decenijama prtiti prim svjetske muzike na leđima.Nećemo nabrajanja.
Mi za našu dušu, kad osjetimo potrebu za jecaj gitare koja slika dušu i nudi ljubav , nekoliko puta zavrtimio četrdesetak sekundi nenametljivog solo maestra Slobodana A. Bode Kovačevića iz Balade ili Plime . I život biva lakši i teče dalje.
Nismo hroničari da nabrajamo njegove domete i biografske crtice.. Mi pokušavamo pisati o ljudima.
Pisati o Indexima je čast. Poznavati nekog od njih i popiti jednu, nako “s nogu “, je bila velika privilegija. Mi smo sretni ljudi. Susretali smo ih .
Slobodan A.Kovačević je umro kako je i živio.Tiho,ponosno i umjetnički. Nježan, dobar, krotak i blag.
Kao i svaki Mali Princ, Sarajeva Grada čednosti, uživao je ono najcjenjenije u ovom gradu:
-Poštovanje strogog Sudije , kojeg od milja zovu Čaršija.
Ona sa cvijećem u kosi
Mali Princ
Balada
Slomljena ljubav
Sarajevo Grad čednosti
On grudvu pred oca ispred ulaza
A majka jedva do auta preko prilaza
Pa ona sama na brijegu
Iza stakla skorenog od mraza
Sa radija Indexi i tuga
Devedeset druga
Tek počela a duga
Vjetar naglo s juga
Iza njega škola i pruga
Devedeset druga
tek počela a duga
Vjetar naglo s juga
Sa radija Indexi i tuga
I velike oči na djevojci
I riječi o Bogu i majci
Oči njegove majke plahtom pokrivene
Otac iz sjene, zagledan u prozore bolnice
U proljetno jutro on biciklom do kraja svoje ulice
Pa sa njom do grada pa do Grbavice
Modra rijeka
Mak Dizdar
Nikto ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam
I još huđe i još luđe
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
Tamo dolje ispod zemlje
I onamo ispod neba
I još dublje i još jače
Iza šutnje iza tmače
Gdje pijetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I još huđe i još luđe
Iza uma iza boga
Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke
Indexi na muzičkom zapisu nisu Indexi koji su 1978. iznjedrili remek djelo Modra rijeka.
Na slici du Indexi iz 1974. god. Slijeva na desno stoje: Enco Lesić,Fadil Redžić,Davorin Popović,Slobodan A. Kovačević i Milić Vukašinović.
Sedam veličanstvenih Muzičke akademije zvane : Indexi Mali prinčevi Bijelih dvora, a to vam je Sarajevo, Grad čednosti.
Postavu Indexa, koja nam obradila i odsvirala poeziju vanvremensku poeziju Mak Dizdara, je činila grupa odabranih maestra:
-Slobodan A. Kovačević ,solo i akustična gitara, kompozitor i aranžer 6 numera: Modra rijeka*,Brod, More,Pustinja*,More II i Modra rijeka II* Numere označene zvijezdicima Bodo je aranžirao uz pomoć Ranka Rihtmana.
-Fadil Redžić bas gitara,muzika i aranžman numera Blago i Slovo o čovjeku,
-Davorin Popović vokal
-Đorđe Kisić udaraljke i bubnjevi
-Nenad Jurin sintisajzer
-Ranko Rihtman stalni pridruženi član klavir,koaranžer Bodinih pjesama označenih zvjezdicama
– Tihomir Pop Asanović orgulje,gost
-Fabijan Šovagović recitali, gost
Hvala im na Modroj rijeci.
Davorin Popović – Pimpek, potom samo Pjevač,
je od malih nogu bio je mnogo kofrčast.
U mahali bi rekli pimpekast.
Oniži,plavokos, malo opičen , razmažen i dobrano neozbiljan u skoro svim segmentima života.
Osim u muzici.
Ne dirajte mu muziku i Sarajevo.
Čitav svoj život je posvetio Sarajevu , pjevanju i Indexima.
Ne znamo šta je više volio, ali nekako slutimo da bez Grada čednosti nije mogao disati.
Uvijek se vraćao njemu, sa mirisom dunja bi se zarovio u mahale i čaršiju,u beskonačna druženja sa rajom.
Jedina moja je otišla,nekad davno i nikada preboljena. Lutao je tražeći drugu jedinu moju.
Tada ga je opila jedna jesen.
Tanja i Sanja se rimuje.
A tako i život kao u rimi i stihu prolazi.
Bilo je tu svega.
Kao u svakoj sarajevskoj bajci.
I kako i priliči.
Prvo ljubavi i muzike, potom i šale i pameti i nepameti, a bogami znalo se zalomiti, ponekad i šuknuti ,malo više nego što treba.
Pjevač i Indexi neizostavno mjerilo svega lijepog što se skoro četiri decenije dešavalo u Gradu Čednosti i prostorima ubijene nam majke Jugoslavije , koji su im hrlili u pohode.
Možemo slobodno reći svijet je imao , vidio i slušao mnoge dobre grupe.
Ali samo su jedni bili Indeksi. Neponovljivi i filigranskom , najnepodnošljivom lakoćim sviranja .
Ako kažemo frontmen im je bio Davorin Popović Pjevač, sve smo rekli.
Ne možemo reći slava mu, jer još živi i pjeva.
Davorin Popović 23 September 1946 – 18 Jun 2001.,haman sedamdeset pet godine. Sveukupno.
Ljudi sad vam reci moram
Crni da su dosli dani
Covjek sad svaki zivi sam
Duh strasni Dzek Trbosjekov luta svud
Znam u mnogim ljudima na svijetu
Sada se krije on
Sva ta krv
U kriku radionica smrti rasuta tece svud
Tu na ovoj suludoj planeti
Zivot je divna stvar
To su bile rijeci stare baba Lujze
Koja je mrtva sad
Ja sam danas tako tuzan
Kome da vjerujem sada
Kada svi su ljudi stranci
Duh strasni sad mrznje pun luta svud
Znam u mnogim ljudima na svijetu
Sada se krije zlo
Sto je tu
U krvi zapisalo pjesmu
Novac je sreca sva
Tu na ovoj suludoj planeti
Zivot je divna stvar
To su bile rijeci stare baba Lujze
Koja je mrtva sad
Ipak tamo u daljini
Sada vidim jedno svjetlo
O da li cemo ikad poci
Tim putem sto vodi nas ka ljubavi
Sad u noci zalutalo jutro
Ljubavi trazi put
Mada zna
Da vise prijatelja nema
Novac je sreca sva
Tu na ovoj suludoj planeti
Zivot je divna stvar
To su bile rijeci moje baba Lujze
Koja je mrtva sad
Žute dunje
Voljelo se dvoje mladih
sest meseci, godinu
kad su htjeli da se uzmu,
da se uzmu, aman aman
dusmani im ne dadose
Razboli se ljepa Fatma
jedinica u majke
pozeljela zute dunje, zute dunje
aman, aman,
zute dunje, zute dunje
iz Stambola
Ode dragi da donese
zute dunje Carigradske
al ga nema tri godine, tri godine aman, aman
nit se javlja niti dolazi
Dodje dragi sa dunjama
nadje Fatmu na nosilima
Dvjesto dajem spustite je
tristo dajem otkrite je
da jos jednom Fatmu ljubim ja
Svijet se oglušio, za mene ostao slijep
Nije htio da zna ni tko sam ja
Da se usudio, samnom da podijeli bol
Ne bih postao to, ne bih postao to što sam sad
Ja sam uvijek htio ljudima da dam
Što čovjek samo zna, da mi priliku pruže
Ali sam u želji ostajao sam i skrivao sam suze i bol
Ja sam jednom htio ljudima da dam, a skrivao sam suze ja
Ja sam se nadao i dugo, dugo, dugo čekao
Ali nitko da zna, ali nitko da zna tko sam ja
Ja sam uvijek htio ljudima da dam
Što čovjek samo zna, da mi priliku pruže
Ali sam u želji ostajao sam i skrivao sam suze i bol
Ja sam uvijek htio ljudima da dam, a skrivao sam suze ja…
Kome pjevam pjesme svoje
i zbog koga živim ja
kad je davno otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina
Čaša starog dobrog vina
to je sve što imam sad
jer je davno otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina
Svake noći sleti u moj san
kao nježna pahulja na dlan
Ref.
A kad dođe opet novi dan
ja sam opet sam
ja sam opet sam
tako živim ovaj život svoj
pjesma moja umire za njom
ja sam mladost poklonio njoj
ženi jedinoj, mojoj jedinoj
Zato pjevam pjesme tužne
zato vino pijem sad
jer je ona otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina
Ref.
Zato pjevam pjesme tužne
zato vino pijem ja
jer je davno otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina
Cudan svijet je oko nas
slika ista svaki dan
tu na uglu tom stoji starac sam
niko njega ne gleda, svi zure nekud
znam da takav je zivot, zivot nas
Jedan covjek i jedna zena
na peronu srece stoje
jos cekaju voz sto doci nece
pa da krenu putem srece te
zivim zivot svoj
to je sve sto sada imam ja
Cudan svijet je oko nas
slika ista svaki dan
volio si nju citav zivot svoj
s drugim tad je otisla
bez jedne rijeci
znam da takav je zivot, zivot nas
Zivot taj sto pripada tebi
to je sve sto imas
na svijetu tom
zivim zivot svoj
to je sve sto sada imam ja
