Pričaj mi o ljubavi

 








Pričaj mi o ljubavi

kad smo sretni bili

pričaj mi ljubavi

koliko smo se voljeli

šapući mi nježne riječi

da se moja mladost zacrveni





zaboravi nerazum

kad dijete iznenada

bez riječi ode

ostavi voljenu ženu

u suzama od kristala

što vrijeme bolom lede





Pričaj mi o ljubavi

o sjaju sunca u očima

Pričaj mi ljubavi

kako dotaknuti mjesec

šapući mi nježne rijeći

od kojih srce tiho jeca





Usnula je djeva moja

a još uvijek pričam o ljubavi

koliko smo se voljeli

koliko smo sretni bili

glasom ljubavi šapćem riječi

još uvijek u meni živiš ti

kako da te jube moja prebolim

Usud i nerazum

Polazeći od aksioma da je Uzvišeni Bog , u svojoj savršenoj plemenitosti ljudskim bićima podario milost, ljubav i razum – sve potonje je kristalno jasno. Krajnja granica ljudskih mogućnosti je ona tanka linija koja razdvaja plavet neba i modrinu mora. Kako smo tvorci vlastitih granica i iako nam možnosti kažu da je to apsurd , ništa nas ne sprečava da pokušamo dostići tu liniju. Možda u tom letu dosegnemo neke druge naizgled nedostižne ljepote i čarolije i bar na kratko pobjegnemo od nametnutih ljudskih granica, koje su uglavnom nametnute , vještačke, neubjedljive i promjenljive.

Međutim čovjekovom bitku je prikalemljeno ono čuveno – a l i … :

Učmali okovi malograđanštine u sudrugarstvu sa osobnim kompleksima , zapisani u genomu ,dominiraju skoro vaskolikim pučanstvom. Percepcije svakog pojedinačnog subjektiviteta su kao nakaradno uljepšani odraz u iskrivljenom ogledalu realiteta. Svaka individualnost sebe vidi pametnijom, ljepšom, zanimljivijom, važnijom , posebnijom … , u svakom pogledu respektabilnijim od onoga što je karakteristika date pojavnosti. Uslovno poremećeni modus vivendi dovodi do anoreksičnih i sociopatkih devijacija ličnosti koje često za posljedicu imaju bipolarni poremećaj, čija je psiho patologija mnogo šireg spektra od podnošljivog.

Etablirano psiho-fizičko i materijalno-statusno nasljeđe predaka je duboko urešeno u ljudskom umu . Iz labaratorija odgoja, kovanih teškom roditeljskom paskom , ali i nebrigom za osnovnim potrebama nasljeđa, u sprezi sa kontradiktornim uticajima rigorozno klasno-sociološkog ozraćja , finalizuju datu malenkost, uvodeći je u nepodnošljivo mukotrpnu tlapnju bivstvovanja.

Sve pređašnje postavke su date bez upliva Nebeskog nauma, jer ga većina zaboravlja ili iskrivljuje uzvišenu datost Božije ljubavi, milosti i dobrote. U vlastitoj , ničim utemeljenom nadobudnošću ljudi su jednostavno pobjegli od bezuslovnosti Dobroćiniteljstva. Ili su jednostavno sve Njegovo bacili iza leđa, nemajući vremena i namjeru da se osvrću na predodređenost iskona.

Bježeći od zapisanog , istrajavajući na evidentnom siromaštvu duha , na teži naćin se dolazi do spoznaje da se od usuda ne može pobjeći . Kakav si – takav si ! Neprikosnoveni status quo. Ali tada biva kasno, jer ljudsko vrijeme je neumitno i ograničeno, a leti brzinom svjetlosti. U tom lutanju kroz vjetrometine malograđanštine i udovoljavanju uskotračno egoističnih praznina, insan jednostavno izgubi sebe. Više ne shvata vlastite granice , visine i nizine i postaje nemarno klepetalo opterećeno svojom nesvrsishodnošću , izgubljenošću, jalovošću … i napose ispraznom stvarnošću i neverom prema samom sebi…

( Insert iz nedovršenog romana – “Razgovori sa nerođenom kćerkom” )

Oni jašu – Troškovnici i plišana odjeća

Prvi dio – Hamali

San svakog mahalaša , a vjerujemo i svakog pretenciozno normalnog muškog stvora je bila odjeća vrijedna pažnje , ponosa i zavisti , a koja je obavezno morala uključivati plišane jedinke

No , dug je put od želja , htjenja i mogućnosti.Mi kaki jesmo , najviše volimo oko kere pa na mala vrata. Nama se to uvijek činio najkraći put. I moš ga uvijek bataliti , a da niko ne eprimjeti da nisi završio , il’ nisi skoro ništa misleno rekao. Ono – kad bi se zezali!

Ne znamo zašto , ali prvo su nam na um pali vikend troškovi prosječnog pubertetskog mahalca.

Igranka – ulaz 5 X 2 = 10 dinata

Dva soka x 3 = 6 dinara

Kurtija cigara = 2 dinara

Dva fišeka košpi i kikirikija = 2 dinara

nerezidentni troškovi = 2 dinara

pride 3 dinara za svaki slučaj.

Ukupno 25 dinara

Dva puta sedmično puta 40 sedmica jednako garant din 2.000

U prevodu , radi lakšeg snalaženja :

-jedan Din = 1 Km.

Viđu jada. Samo tri sata plesnjaka . A nismo ni zagrebali troškovnik.Gdje su tu ostali dani i izlasci, pokloni , moda ukorak sa vremenom i zavođenja? Pa još i dnevni troškovi. Pa razmetanja i čašćenja. Moro si pokazat široku ruku i dušu , inače ti u mahali nema opstanka.

Godinama sazrijevanja troškovi se multipliciraju. A ti si učenik , student ili samo lijendohan. Ali grebane ili mukte u mahali nema. Moš je'nom dva put bit kokuz, al treći put lagana rahmetli noga.

U mahali majke ne rade. Ostavština predaka. Samohrani oćevi se brinu za pet šest i više šlanova obitelji. Ponekad otac kane koju kintu sinu, kad osjeti djetinju stisku. Zna on , a zna i sin – nedovoljno za kročit u mahalu.

Niko se ne buni , a svi zadovoljni . Svako ima koliko mu treba i za koji sevap pride.

Majka u kući zaradi platu i više nego što joj država može platiti. A počesto ima i šivaća mašine. A svaka žena , kraljica majka , morala je znati plesti, vezti , heklati i odjeću krpiti. Učiti kćer princezu tome istom.

Nema stida i ponosa. Porodica treba sve imati.

A u mahali ima bogata kona nerdanica. I zaposlena komšinica došljakinja, koja ne nema kome djecu ostaviti. I udova hadžinica koja je na teretu snahi, a sin zaboravi majčinu vjernost – i ocu i njemu. A uglavnom se imala bašta i nezaobilaznio cviejtnjak. Đes’ ba ti vidio kuću u mahali, a da đulama il mačuhicama ne mirišu. I ljubavlju i milošću prvenstveno.

Muška djeca su od deset godina postajali hamali, da bi irgetom , naukom i odrastanjem postajali gospoda.To mu bilo sasvim logično. Samo hamal zna kako je teško postati gospodin.

A hamal vam je ko i ciganin. Nema škole, nema para, dinar teško zaraditi , Pođahkad nema druge. Sve se zgudumi. Damar zatreperi, umor nikako da mine. Batal dani ubijaju. Čerge se umore i zastanu da predahnu.

Čovjek ima nadu i vjeru u Boga Jedinog. Zasjedne , da duši odušku. Sa akšam ezanom , krijuć pogled od neba okupi svoje čeljade i komšiluk, nađe se ćemane , i def , i tarabuk. Ponekad se jami i gitara i krneta. I eto, žene zgotove crkavicu koja se ima . Bog je umnoži i eto trpeze i radovanja.

Sa purpurom sutona zatreperi muzika, Tiha , tužna i sjetna. Stapa se sa zvjezdicama i mirisima đardina . Noć postaje blagoslovljena . Jedna prelijepa žena pusti umilni glas. Iskonski glas boli i ćežnje , glas neutješni što doziva ljubav i dodire.

Život po ko zna koji postaje prelijep. Miriše na sreću I mnogo , mnogo lakši biva. A šta vi mislite od koga su se učili akšamluci?

Eh , djevojčice mile , gdje ste sad.

Tanji





Još postoji ulica strma

uz koju si se verala

i kuća stara stoji





prazna je odavno

niko njoj ne hodi





svi su pomrli

koji bi ruke širili

osim mene i uspomena





tišina prolazi šutke

i nikog nije briga





ciča zima je još uvijek vani

nikad ne gasim svjetiljku

kroz neugažen snijeg

teško se probiti sam





Bog mi je svjedok

prozori su svi zatvoreni

niko ne motri van

godine su lijepe i mirne

ne smijem reći da sam sam

bila bi tužna Tanječka moja





minuli smetovi

sa sobom su poveli sve anđele

ostalo je samo moje srce od porculana

Edith Piaf – Milord

 
Milord

Allez venez, Milord
Vous asseoir à ma table
Il fait si froid dehors
Ici, c'est confortable
Laissez-vous faire, Milord
Et prenez bien vos aises
Vos peines sur mon cœur
Et vos pieds sur une chaise
Je vous connais, Milord
Vous ne m'avez jamais vue
Je ne suis qu'une fille du port
Une ombre de la rue

Pourtant, je vous ai frôlé
Quand vous passiez hier
Vous n'étiez pas peu fier
Dame, le ciel vous comblait
Votre foulard de soie
Flottant sur vos épaules
Vous aviez le beau rôle
On aurait dit le roi
Vous marchiez en vainqueur
Au bras d'une demoiselle
Mon Dieu, qu'elle était belle
J'en ai froid dans le cœur

Allez venez, Milord
Vous asseoir à ma table
Il fait si froid dehors
Ici, c'est confortable
Laissez-vous faire, Milord
Et prenez bien vos aises
Vos peines sur mon cœur
Et vos pieds sur une chaise
Je vous connais, Milord
Vous ne m'avez jamais vue
Je ne suis qu'une fille du port
Une ombre de la rue

Dire qu'il suffit parfois
Qu'il y ait un navire
Pour que tout se déchire
Quand le navire s'en va
Il emmenait avec lui
La douce aux yeux si tendres
Qui n'a pas su comprendre
Qu'elle brisait votre vie
L'amour, ça fait pleurer
Comme quoi l'existence
Ça vous donne toutes les chances
Pour les reprendre après

Allez venez, Milord
Vous avez l'air d'un môme
Laissez-vous faire, Milord
Venez dans mon royaume
Je soigne les remords
Je chante la romance
Je chante les milords
Qui n'ont pas eu de chance
Regardez-moi, Milord
Vous ne m'avez jamais vue
Mais vous pleurez, Milord
Ça, je l'aurais jamais cru

Eh, bien voyons, Milord
Souriez-moi, Milord
Mieux que ça, un petit effort
Voilà, c'est ça!
Allez riez, Milord
Allez chantez, Milord
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Mais oui, dansez, Milord
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Bravo, Milord
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Encore, Milord
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da









Moj Gospode

Hajde dođi Gospode moj
Sedi za moj stol
Napolju je tako hladno
Ovde je ugodno
Ostavi sve moj  Gospode
I raskomoti se
Tvoje tuge su u mom srcu
I tvoja noga na jednoj stolici
Znam te, moj Gospode
Nikada me nisi video
Ja sam samo djevojka iz luke
Sjenka sa ulice


Ipak sam te dotakla
Kada si prošao juče
Bio si tako ponosan
Bože, nebo te ispunilo
Tvoj svileni šal
Lebdio je na tvojim  ramenima
Imao si prelijepu ulogu
Izgledao si kao kralj
Hodao si kao pobjednik
Pod ruku sa jednom gospođicom
Bože, kako je bila lijepa
zazeblo me do dna srcau srcu


Hajde dođi Gospode moj
Sedi za moj stol
Napolju je tako hladno
Ovde je ugodno
Ostavi sve moj Gospode
I raskomoti se
Tvoje tuge su u mom srcu
I tvoja noga na jednoj stolici
Znam te, moj Gospode
Nikada me nisi video
Ja sam samo djevojka iz luke
Sjenka sa ulice



Ponekad je dovoljno reći
Ima jedan brod brod
I sve se raspadne
Kada brod krene
Sa sobom je poveo
tu milu sa ocima njeznim
koja nije razumjevala
da ti  život kvari
Ljubav te nekad rasplače
Kao kakvo postojanje
Daje ti svaku priliku
Da je vratiš kasnije

Hajde moj Milord
Kao da si dijete
Ostavi to sebi, moj Gospode
Dođi u moje kraljevstvo
Ja liječim kajanje
Ja pjevam romansu
Ja pevam za milorde
Koji nisu imali sreće
Pogledaj me, moj Gospode
Nikada me nisi video
Ali ti plačeš, Milord
Nikad ne bih vjerovala u to

Pa, da vidimo, moj Gospode
Nasmiješi mi se, Milorde
Bolje od toga, potrudi se malo
Evo ga!
Hajde, smij se, moj Gospode  
Hajde pjevaj, Milorde
Hajde, pjevaj, moj Gospode!
La-la-la
Da, igraj, Moj Gospode!
La-la-la… Bravo Milorde!
La-la-la… Više, gospodaru!… La-la-la 
Ali da, igraj, moj Gospode
Bravo, Milorde La-la-la
La-la-la
La-la-la
Opet, moj Gospode
La-la-la
La-la-la
La-la-la

												

Tisuću ena biser Bjelavskih mahala 883* – 888*

883* Odnos prema ljepoti je odraz ljepote koja živi u ljudima.

884* Odnos prema zlu je sukladan dobroti/zlu koji žive u ljudima.

885* Zlo u u ljudima je proporcionalno kompleksu niže vrijednosti. neinteligencije, zavisti i primitivizma.

886* Dobrota je odraz Božije i atavističke ljubavi i milosti koja je u zapisana genima.

887* Primitivizam i vulgarizam su uzročno posljedične poslijedice patopsiholoških poremećaja , nevaspitanja i inteligencije.

888* Nevaspitanje , drskost i zloća su odraz nedostatka inteligencije , dobrote i ljubavi.