Pričaj mi o ljubavi
kad smo sretni bili
pričaj mi ljubavi
koliko smo se voljeli
šapući mi nježne riječi
da se moja mladost zacrveni
zaboravi nerazum
kad dijete iznenada
bez riječi ode
ostavi voljenu ženu
u suzama od kristala
što vrijeme bolom lede
Pričaj mi o ljubavi
o sjaju sunca u očima
Pričaj mi ljubavi
kako dotaknuti mjesec
šapući mi nježne rijeći
od kojih srce tiho jeca
Usnula je djeva moja
a još uvijek pričam o ljubavi
koliko smo se voljeli
koliko smo sretni bili
glasom ljubavi šapćem riječi
još uvijek u meni živiš ti
kako da te jube moja prebolim
…
Polazeći od aksioma da je Uzvišeni Bog , u svojoj savršenoj plemenitosti ljudskim bićima podario milost, ljubav i razum – sve potonje je kristalno jasno. Krajnja granica ljudskih mogućnosti je ona tanka linija koja razdvaja plavet neba i modrinu mora. Kako smo tvorci vlastitih granica i iako nam možnosti kažu da je to apsurd , ništa nas ne sprečava da pokušamo dostići tu liniju. Možda u tom letu dosegnemo neke druge naizgled nedostižne ljepote i čarolije i bar na kratko pobjegnemo od nametnutih ljudskih granica, koje su uglavnom nametnute , vještačke, neubjedljive i promjenljive.
Međutim čovjekovom bitku je prikalemljeno ono čuveno – a l i … :
Učmali okovi malograđanštine u sudrugarstvu sa osobnim kompleksima , zapisani u genomu ,dominiraju skoro vaskolikim pučanstvom. Percepcije svakog pojedinačnog subjektiviteta su kao nakaradno uljepšani odraz u iskrivljenom ogledalu realiteta. Svaka individualnost sebe vidi pametnijom, ljepšom, zanimljivijom, važnijom , posebnijom … , u svakom pogledu respektabilnijim od onoga što je karakteristika date pojavnosti. Uslovno poremećeni modus vivendi dovodi do anoreksičnih i sociopatkih devijacija ličnosti koje često za posljedicu imaju bipolarni poremećaj, čija je psiho patologija mnogo šireg spektra od podnošljivog.
Etablirano psiho-fizičko i materijalno-statusno nasljeđe predaka je duboko urešeno u ljudskom umu . Iz labaratorija odgoja, kovanih teškom roditeljskom paskom , ali i nebrigom za osnovnim potrebama nasljeđa, u sprezi sa kontradiktornim uticajima rigorozno klasno-sociološkog ozraćja , finalizuju datu malenkost, uvodeći je u nepodnošljivo mukotrpnu tlapnju bivstvovanja.
Sve pređašnje postavke su date bez upliva Nebeskog nauma, jer ga većina zaboravlja ili iskrivljuje uzvišenu datost Božije ljubavi, milosti i dobrote. U vlastitoj , ničim utemeljenom nadobudnošću ljudi su jednostavno pobjegli od bezuslovnosti Dobroćiniteljstva. Ili su jednostavno sve Njegovo bacili iza leđa, nemajući vremena i namjeru da se osvrću na predodređenost iskona.
Bježeći od zapisanog , istrajavajući na evidentnom siromaštvu duha , na teži naćin se dolazi do spoznaje da se od usuda ne može pobjeći . Kakav si – takav si ! Neprikosnoveni status quo. Ali tada biva kasno, jer ljudsko vrijeme je neumitno i ograničeno, a leti brzinom svjetlosti. U tom lutanju kroz vjetrometine malograđanštine i udovoljavanju uskotračno egoističnih praznina, insan jednostavno izgubi sebe. Više ne shvata vlastite granice , visine i nizine i postaje nemarno klepetalo opterećeno svojom nesvrsishodnošću , izgubljenošću, jalovošću … i napose ispraznom stvarnošću i neverom prema samom sebi…
( Insert iz nedovršenog romana – “Razgovori sa nerođenom kćerkom” )
Stoti put već čitam
pisma tvoja nježna
sjećaju me opet
dana naše sreće
Da l’ je zima, mila
blaga ili snježna
vene li il’ cvate
ono naše cvijeće
Ref.
Mirišu li naše ruže
cvjetaju li kao prije
da l’ toplina našeg doma
još ti uvijek srce grije
Piši nježna pisma, mila
da ih čitam ja što duže
kako je u našem vrtu
mirišu li naše ruže
Prvi dio – Hamali
San svakog mahalaša , a vjerujemo i svakog pretenciozno normalnog muškog stvora je bila odjeća vrijedna pažnje , ponosa i zavisti , a koja je obavezno morala uključivati plišane jedinke
No , dug je put od želja , htjenja i mogućnosti.Mi kaki jesmo , najviše volimo oko kere pa na mala vrata. Nama se to uvijek činio najkraći put. I moš ga uvijek bataliti , a da niko ne eprimjeti da nisi završio , il’ nisi skoro ništa misleno rekao. Ono – kad bi se zezali!
Ne znamo zašto , ali prvo su nam na um pali vikend troškovi prosječnog pubertetskog mahalca.
Igranka – ulaz 5 X 2 = 10 dinata
Dva soka x 3 = 6 dinara
Kurtija cigara = 2 dinara
Dva fišeka košpi i kikirikija = 2 dinara
nerezidentni troškovi = 2 dinara
pride 3 dinara za svaki slučaj.
Ukupno 25 dinara
Dva puta sedmično puta 40 sedmica jednako garant din 2.000
U prevodu , radi lakšeg snalaženja :
-jedan Din = 1 Km.
Viđu jada. Samo tri sata plesnjaka . A nismo ni zagrebali troškovnik.Gdje su tu ostali dani i izlasci, pokloni , moda ukorak sa vremenom i zavođenja? Pa još i dnevni troškovi. Pa razmetanja i čašćenja. Moro si pokazat široku ruku i dušu , inače ti u mahali nema opstanka.
Godinama sazrijevanja troškovi se multipliciraju. A ti si učenik , student ili samo lijendohan. Ali grebane ili mukte u mahali nema. Moš je'nom dva put bit kokuz, al treći put lagana rahmetli noga.
U mahali majke ne rade. Ostavština predaka. Samohrani oćevi se brinu za pet šest i više šlanova obitelji. Ponekad otac kane koju kintu sinu, kad osjeti djetinju stisku. Zna on , a zna i sin – nedovoljno za kročit u mahalu.
Niko se ne buni , a svi zadovoljni . Svako ima koliko mu treba i za koji sevap pride.
Majka u kući zaradi platu i više nego što joj država može platiti. A počesto ima i šivaća mašine. A svaka žena , kraljica majka , morala je znati plesti, vezti , heklati i odjeću krpiti. Učiti kćer princezu tome istom.
Nema stida i ponosa. Porodica treba sve imati.
A u mahali ima bogata kona nerdanica. I zaposlena komšinica došljakinja, koja ne nema kome djecu ostaviti. I udova hadžinica koja je na teretu snahi, a sin zaboravi majčinu vjernost – i ocu i njemu. A uglavnom se imala bašta i nezaobilaznio cviejtnjak. Đes’ ba ti vidio kuću u mahali, a da đulama il mačuhicama ne mirišu. I ljubavlju i milošću prvenstveno.
Muška djeca su od deset godina postajali hamali, da bi irgetom , naukom i odrastanjem postajali gospoda.To mu bilo sasvim logično. Samo hamal zna kako je teško postati gospodin.
A hamal vam je ko i ciganin. Nema škole, nema para, dinar teško zaraditi , Pođahkad nema druge. Sve se zgudumi. Damar zatreperi, umor nikako da mine. Batal dani ubijaju. Čerge se umore i zastanu da predahnu.
Čovjek ima nadu i vjeru u Boga Jedinog. Zasjedne , da duši odušku. Sa akšam ezanom , krijuć pogled od neba okupi svoje čeljade i komšiluk, nađe se ćemane , i def , i tarabuk. Ponekad se jami i gitara i krneta. I eto, žene zgotove crkavicu koja se ima . Bog je umnoži i eto trpeze i radovanja.
Sa purpurom sutona zatreperi muzika, Tiha , tužna i sjetna. Stapa se sa zvjezdicama i mirisima đardina . Noć postaje blagoslovljena . Jedna prelijepa žena pusti umilni glas. Iskonski glas boli i ćežnje , glas neutješni što doziva ljubav i dodire.
Život po ko zna koji postaje prelijep. Miriše na sreću I mnogo , mnogo lakši biva. A šta vi mislite od koga su se učili akšamluci?
Eh , djevojčice mile , gdje ste sad.
Još postoji ulica strma
uz koju si se verala
i kuća stara stoji
prazna je odavno
niko njoj ne hodi
svi su pomrli
koji bi ruke širili
osim mene i uspomena
tišina prolazi šutke
i nikog nije briga
ciča zima je još uvijek vani
nikad ne gasim svjetiljku
kroz neugažen snijeg
teško se probiti sam
Bog mi je svjedok
prozori su svi zatvoreni
niko ne motri van
godine su lijepe i mirne
ne smijem reći da sam sam
bila bi tužna Tanječka moja
minuli smetovi
sa sobom su poveli sve anđele
ostalo je samo moje srce od porculana
Milord
Allez venez, Milord
Vous asseoir à ma table
Il fait si froid dehors
Ici, c'est confortable
Laissez-vous faire, Milord
Et prenez bien vos aises
Vos peines sur mon cœur
Et vos pieds sur une chaise
Je vous connais, Milord
Vous ne m'avez jamais vue
Je ne suis qu'une fille du port
Une ombre de la rue
Pourtant, je vous ai frôlé
Quand vous passiez hier
Vous n'étiez pas peu fier
Dame, le ciel vous comblait
Votre foulard de soie
Flottant sur vos épaules
Vous aviez le beau rôle
On aurait dit le roi
Vous marchiez en vainqueur
Au bras d'une demoiselle
Mon Dieu, qu'elle était belle
J'en ai froid dans le cœur
Allez venez, Milord
Vous asseoir à ma table
Il fait si froid dehors
Ici, c'est confortable
Laissez-vous faire, Milord
Et prenez bien vos aises
Vos peines sur mon cœur
Et vos pieds sur une chaise
Je vous connais, Milord
Vous ne m'avez jamais vue
Je ne suis qu'une fille du port
Une ombre de la rue
Dire qu'il suffit parfois
Qu'il y ait un navire
Pour que tout se déchire
Quand le navire s'en va
Il emmenait avec lui
La douce aux yeux si tendres
Qui n'a pas su comprendre
Qu'elle brisait votre vie
L'amour, ça fait pleurer
Comme quoi l'existence
Ça vous donne toutes les chances
Pour les reprendre après
Allez venez, Milord
Vous avez l'air d'un môme
Laissez-vous faire, Milord
Venez dans mon royaume
Je soigne les remords
Je chante la romance
Je chante les milords
Qui n'ont pas eu de chance
Regardez-moi, Milord
Vous ne m'avez jamais vue
Mais vous pleurez, Milord
Ça, je l'aurais jamais cru
Eh, bien voyons, Milord
Souriez-moi, Milord
Mieux que ça, un petit effort
Voilà, c'est ça!
Allez riez, Milord
Allez chantez, Milord
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Mais oui, dansez, Milord
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Bravo, Milord
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Encore, Milord
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Ta da da da da da
Moj Gospode
Hajde dođi Gospode moj Sedi za moj stol Napolju je tako hladno Ovde je ugodno Ostavi sve moj Gospode I raskomoti se Tvoje tuge su u mom srcu I tvoja noga na jednoj stolici Znam te, moj Gospode Nikada me nisi video Ja sam samo djevojka iz luke Sjenka sa ulice Ipak sam te dotakla Kada si prošao juče Bio si tako ponosan Bože, nebo te ispunilo Tvoj svileni šal Lebdio je na tvojim ramenima Imao si prelijepu ulogu Izgledao si kao kralj Hodao si kao pobjednik Pod ruku sa jednom gospođicom Bože, kako je bila lijepa zazeblo me do dna srcau srcu Hajde dođi Gospode moj Sedi za moj stol Napolju je tako hladno Ovde je ugodno Ostavi sve moj Gospode I raskomoti se Tvoje tuge su u mom srcu I tvoja noga na jednoj stolici Znam te, moj Gospode Nikada me nisi video Ja sam samo djevojka iz luke Sjenka sa ulice Ponekad je dovoljno reći Ima jedan brod brod I sve se raspadne Kada brod krene Sa sobom je poveo tu milu sa ocima njeznim koja nije razumjevala da ti život kvari Ljubav te nekad rasplače Kao kakvo postojanje Daje ti svaku priliku Da je vratiš kasnije Hajde moj Milord Kao da si dijete Ostavi to sebi, moj Gospode Dođi u moje kraljevstvo Ja liječim kajanje Ja pjevam romansu Ja pevam za milorde Koji nisu imali sreće Pogledaj me, moj Gospode Nikada me nisi video Ali ti plačeš, Milord Nikad ne bih vjerovala u to Pa, da vidimo, moj Gospode Nasmiješi mi se, Milorde Bolje od toga, potrudi se malo Evo ga! Hajde, smij se, moj Gospode Hajde pjevaj, Milorde Hajde, pjevaj, moj Gospode! La-la-la Da, igraj, Moj Gospode! La-la-la… Bravo Milorde! La-la-la… Više, gospodaru!… La-la-la Ali da, igraj, moj Gospode Bravo, Milorde La-la-la La-la-la La-la-la Opet, moj Gospode La-la-la La-la-la La-la-la
883* Odnos prema ljepoti je odraz ljepote koja živi u ljudima.
884* Odnos prema zlu je sukladan dobroti/zlu koji žive u ljudima.
885* Zlo u u ljudima je proporcionalno kompleksu niže vrijednosti. neinteligencije, zavisti i primitivizma.
886* Dobrota je odraz Božije i atavističke ljubavi i milosti koja je u zapisana genima.
887* Primitivizam i vulgarizam su uzročno posljedične poslijedice patopsiholoških poremećaja , nevaspitanja i inteligencije.
888* Nevaspitanje , drskost i zloća su odraz nedostatka inteligencije , dobrote i ljubavi.
Nije me briga
šta je vanka mrkla noć
boli me
moj voljeni neće doć