Danas je Četvrtak, osamnaesti dan Februara mjeseca Veljače, a 49 od početka ove godine . Znači resto do kraja stađuna je 316 dana.
Daklen , do kraja godine je ostao još hejbet dana ( misle neuki) , koje treba pripaziti i na rukama prenijeti u drugi vakat.
Mnogi će se zaboraviti i sa njima krenuti dalje.
A neke će zavesti njihova ljepota. Ne pomaže tu ni strah , ni tuga , ni bol.
Sve je zapisano.
Ako u danu piše nečije ime, nema nikog ko bi zapis promjenio.
Osim Jedinog Boga. Milostivog.
****
Danas se trudimo zaraditi dnevnicu., a upeklo haman k'o onaj gore pržun.
Stalno se saplićemo o mnogi poganluk našeg dunjaluka.
Zaobilazimo onu siću i blentovije, čiji se umovi u plićaku sa punoglavcima kupa ,
dok se u bradate kreature i izrode ufuravaju ćemo drugi put potkačiti.
Zaslužili su, pa da su nam rod rođeni.
Hvala Nebesima što nisu, daleko im licemjerni i zločinački dunjaluk od našeg.
****
Danas smo zaradili i dnevnicu i bonus.
Ali nije nam drago.
Natakarimo lovu , kad nismo pomenuliu naše mile ljepote.
A ne mremo.
Ljepota i poganluk ne idu zajedno.
Obečastili bi čednost i bjelinu duša naših đardina.
Iskup znamo.
Svaki tren se radovati , sanjati i voljeti u svakoj pomisli i riječi koje srce kazuje.
****
Što bi poeta rekao:
Svih ovih godina smo ih sve ljubili
A Bogami i one su ljubile nas.
Ili nešto o sasvim o nama lično
Dobrom Serjoži sasvim slično .
U prevodu:
Žena – to je poezija !
