More more , more duboko
Duša boli
Vodošpad suza
Sedefasti smiraj dana
Đartdin ljubavne nježnosti i ljepote
***
Bolna mi l'jube
na divanu leži
ponos ne da
pomoć iskat
meni tujinu
kod ženika suđenih
po suza krvava
iz oka kanula
na usnama neljubljenim
osmijeh okamila
daleko je daleko
pomoć ne stiže
srce ga boli
duša mre
ako iko mora priko
ići ća
on će prije nje
molio se i molio
krunice
svih strana svijeta
vrtio i vrtio
ljubav jedinu ozdravio
sa duše teretli brigu
odagnao
u bespuće zla neviđenog
dođe na vrata
kućice u cvijeću
zjapi ljepotica tugom
snovima njihovim građena
zapisa krasnopisnog nema
istinu da slovi
zle misli se roje
ona ozdravila
drugog prigrlila
prigrilila
kuku li joj život
čemerni
bez mene
prigrlila
pa se drugom obećala
l'jubljenog ostavila
majskim potokom
u dvore nove
podno kavala
šumom stoljeća
šapat donese
bolan sam ti jube
bolan neprebolan
umrijeću
vidjeti te neću
a kunem se nebom
bez poljubca
na kraju bajke
čekaću te
u svakom budućem svijetu
za vik vikova
ampak
more more
plavetno
more more
duboko
brodica snena
neverom iskovana
neisplovljena
mirisom maslina obasjani
vrisnuše nebu
pomoz Bože
jadu velikome
usud je usud
reže sve grube riči
bunila rod
briše nerazumno vrijeme
ona ozdravila
iz rubova smrti se vrnula
sumnje odagnala
čovika svoga
jedinog
na grudi bjelokosne
sedefastim smirajem dana
navik privijala
