Dobri Božiji rob, Čovjek, Đorđe Balašević nas je napustio.
Nenametljivo i ležerno kako je živio.
Neminovnosti se događaju.
U svojoj neminovnosti Usud je velikodušan.
U svojoj velikodušnosti je pravedan.
U pravednosti nema izuzetaka.
Svi ljudi su isti.
*
To je je jedan od osnovnih zakona Univerzuma.
*
No , ljudi su sebični i nesmotreni , tom odlazećo daju posmrtni pomen,
ponekad bez mjere i ukusa,dobar ili loš, svejedno je
Oni koji vole su neutješni.
A ne bi trebali biti!
Svi odaze danom kada im je ime zapisano.
ili ako ima dovoljno lijepih uspomena da može mirno na počinak poći.
*
Balašević je sve svoje snove ostvario i odsanjao za života.
Iako se trudio živjeti po vlastitim mjerama , u životu su mu se desile i neke stvari koje on nije želio prihvatiti.
Nisu ga slomile, ali se umorio i jednostavno zaspao, odlučio otići tamo gdje ga ništa više neće boljeti i čekati na voljene i na neke druge ,dobre i velike ljude nalik njemu.
*
A opet, postoji nepisano pravilo,kada odlaze veliki ,dobri ljudi svi se utrkuju ko će iskazati svoje “osjećanja i žal” izreći velikim, pompeznim,grandioznim riječima. Bez obzira da li su ga voljeli ili mrzili.
Samo da bi se utrpali u dnevne vijesti i mit o velikom čovjeku.
Balašavić je jednom rekao da je život ona crtica na epitafu imeđu godine rođenja i smrti.
Da vidimo šta ta crtica na epitafu Đorđa Balaševića kaže:
Vrijeme teče brzinom svjetlosti.
Život pokušava da ga prati ali ne uspjeva,jer mnoge stvari se ne dešavaju našom voljom.
Onda treba učiniti nešto nesvakidašnje;usporiti život,pjevajući o životu.
Pjevajući o žovotu ,zapravo, pjeva se o ljubavi i dobroti.
Ležerno jednostavno iskreno.
Život ne trpi filozofiju.Život je vječna borba za opstanak.
Tmurnu svakodnevnicu treba razvedriti , pjevajući o trenutku koji jeste, upirući pozornost na nju , ali i rugajući joj se :
“Glupirajući se”. Lagano i konstantno. Uporno iz pjesme iu pjesmu.
I čitavo vrijeme pjevajući o ljubavi .
O zviježđu u kojem će sresti nju.Sanjajući ljubav.Živeći ljubav.
Uprskos svemu i svima kojima je život bofl roba lošija od one na buvljaku.
Ima jedna pjesma drugih dobrih i velikih ljudi;maestralnih Indexa,
koja između ostalog kaže:
*
“Šta sam radio sve ove godine
o čemu pjevam
trideset ljeta*
Prvih deset o ljubavi
o ljubavi drugih deset
i još deset o ljubavi
i još deset…
*
A Balašević je , eto, pjevao o ljubavi 44 godine.
I kad nije pjevao o ljubavi on je ljubav slavio.
*
Otišao je veliki i dobri čovjek.
Umro je , kako je i živio.
Veselo i ležerno.
*
Zadnje sate je proveo uveseljavajući ljude koji su se grčevito borili za njegov život.
Poznavajući ga, mislimo da je bio svjestan da mu smrt stoju nad uzglavljem.
*
Amđelu smrti se nikad nije rugao.Poštovao je i bio pomalo tužan zbog nje..
Bilo mu je žao što mora prevedno raditi posao koji svi neuki ljudi
mrze.
*
Znao je da će biti velikodušna prema njemu.
*
I bila je .
*
Sretno veliki dobri čovječe. Kreni na put mirno i tiho , tamo gdje Anđeli i dobri ljudi obitavaju.
Godine 1909. pesnik Vladimir Majakovski napisao je Deset poruka o revoluciji. Za svaku poruku o revoluciji robijao je mesec dana. Deset poruka – deset meseci robije.
Revolucija počinje – kada ljudi više ne prihvataju nezadovoljstvo kao normalno stanje, a vi ćutite, građani!
Revolucija počinje – kada se bes gladnih ne može kupiti novcem sitih, a vi ste gladni, građani!
Revolucija počinje – kad radnici odbiju da budu robovi i otmu ono što im pripada, a vi ćutite, građani!
Revolucija počinje – kad moralni zakon ne postoji, a pisani zakoni se primenjuju samo na sirotinji, a vi ste sirotinja, građani!
Revolucija počinje – kad država ponižava stare, a hapsi ili proteruje mlade, a vi ćutite, građani!
Revolucija počinje – kad narod služi vlastima, a ne vlast narodu, a vi služite, građani!
Revolucija počinje – kad umetnici prestanu da budu kukavice i progovore na sav glas, dok vi ćutite, građani!
Revolucija počinje – kad su zabranjeni slobodna reč i slobodna misao, a vi ste zabranjeni, građani!
Revolucija počinje – kad posla i hleba ima samo za one koji cara slave i hvale, a vi ćutite, građani!
Revolucija počinje – kad policija, vojska i službe bezbednosti nisu čuvari slobode, već okupatori sopstvenog naroda, a vi ste okupirani, građani!
Bolna mi l'jube
na divanu leži
ponos ne da
pomoć iskat
meni tujinu
kod ženika suđenih
po jedna suza krvava
iz oka kanula
na usnama neljubljenim
osmijeh okamila
daleko je daleko
pomoć ne stiže
srce ga boli
duša mre
ako iko mora priko
ići ća
on će prije nje
molio se i molio
krunice
svih strana svijeta
vrtio i vrtio
ljubav jedinu ozdravio
sa duše teretli brigu
odagnao
u bespuće zla neviđenog
dođe na vrata
kućice u cvijeću
zjapi ljepotica tugom
snovima njihovim građena
zapisa krasnopisnog nema
istinu da slovi
zle misli se roje
ona ozdravila
drugog prigrlila
prigrilila
kuku li joj život
čemerni
bez mene
prigrlila
pa se drugom obećala
l'jubljenog ostavila
majskim potokom
u dvore nove
podno kavala
šumom stoljeća
šapat donese
bolan sam ti jube
bolan neprebolan
umrijeću
vidjeti te neću
a kunem se nebom
bez poljubca
na kraju bajke
čekaću te
u svakom budućem svijetu
za vik vikova
ampak
more more
plavetno
more more
duboko
brodica snena
neverom iskovana
neisplovljena
mirisom maslina obasjani
vrisnuše nebu
pomoz Bože
jadu velikome
usud je usud
reže sve grube riči
bunila rod
briše nerazumno vrijeme
ona ozdravila
iz rubova smrti se vrnula
sumnje odagnala
čovika svoga
jedinog
na grudi bjelokosne
sedefastim smirajem dana
navik privijala
