kada ti odem…ti ne plači l'jube moja

 

Kada ti dođem

Samo me zagrli

Nježno i strasno

 Kada ti odem ..

Ti ne plači l'jube moja

Sami zagrli naše uspomene

 

jer

 

Pritisli kalendari vikom uokvireni

svaku noć me  vodili tebi

ljube moja anđelu moj

svitlosti ditinjoj tvojoj

i pivali o l'jubavi našoj

u testamentu mom

 

Išle me boje i poneki stih

u zakutku očiju zaljubljenih

uvijek slutih tvoj nježni lik

međ maslinama naslonjenu o škuri hrid

moliš more plavetno

more jadransko

 da me tebi vrati

 

Nevera pobisnila jaka

mene na kraj drugog svita odagnala

al ne tuguj dušo mila

sritna si sa mnom uvik bila

i brnistre gorke brala

sa radošću ih meni dala

da nam osmjeh sunca sjaji

za dane kada ti dođem

i kada ti odem

 

I ne plači 

kada ti dođem

l'jube moja

kada usnim

sanak vični

u kome živiš ti

od iskona

 

I kada ti noću

misic bili

srebrom tkani

na licu l'jubavlju zapleše

siti se jecaja naših

u sutonima čudesnim

 

kada ti se u osvit

sunce sjajno

zlatom tkano

u kose zaplite

siti se poja slavuja

smiraja naših tila

 

kada te južina

pomiluje po licu čednom

donese miris behara

i tilo zadrhti

znaj

to te ja berlavi

jubim za vike vikova

 

kada ti odem

umjesto tuge

siti se naših zagrljaja

smiha dice koja se igraju

i jure

i briga ih ni

za nevere i bure

što ih život nosi

 

kada ti odem

ti ne plači

živote jedini moj

suze djetinje su gorke

nisu dobre za ten

i anađela prelijepog  lik

 

 











												

Čovjek Đorđe Balašević je umro


*
*

Dobri Božiji rob, Čovjek, Đorđe Balašević nas je napustio.

Nenametljivo i ležerno kako je živio.

Neminovnosti se događaju.

U svojoj neminovnosti Usud je velikodušan.

U svojoj velikodušnosti je pravedan.

U pravednosti nema izuzetaka.

Svi ljudi su isti.

*

To je je jedan od osnovnih zakona Univerzuma.

*

No , ljudi su sebični i nesmotreni , tom odlazećo daju posmrtni pomen,

ponekad bez mjere i ukusa,dobar ili loš, svejedno je

Oni koji vole su neutješni.

A ne bi trebali biti!

Svi odaze danom kada im je ime zapisano.

ili ako ima dovoljno lijepih uspomena da može mirno na počinak poći.

*

Balašević je sve svoje snove ostvario i odsanjao za života.

Iako se trudio živjeti po vlastitim mjerama , u životu su mu se desile i neke stvari koje on nije želio prihvatiti.

Nisu ga slomile, ali se umorio i jednostavno zaspao, odlučio otići tamo gdje ga ništa više neće boljeti i čekati na voljene i na neke druge ,dobre i velike ljude nalik njemu.

*

A opet, postoji nepisano pravilo,kada odlaze veliki ,dobri ljudi svi se utrkuju ko će iskazati svoje “osjećanja i žal” izreći velikim, pompeznim,grandioznim riječima. Bez obzira da li su ga voljeli ili mrzili.

Samo da bi se utrpali u dnevne vijesti i mit o velikom čovjeku.

Balašavić je jednom rekao da je život ona crtica na epitafu imeđu godine rođenja i smrti.

Da vidimo šta ta crtica na epitafu Đorđa Balaševića kaže:

Vrijeme teče brzinom svjetlosti.

Život pokušava da ga prati ali ne uspjeva,jer mnoge stvari se ne dešavaju našom voljom.

Onda treba učiniti nešto nesvakidašnje;usporiti život,pjevajući o životu.

Pjevajući o žovotu ,zapravo, pjeva se o ljubavi i dobroti.

Ležerno jednostavno iskreno.

Život ne trpi filozofiju.Život je vječna borba za opstanak.

Tmurnu svakodnevnicu treba razvedriti , pjevajući o trenutku koji jeste, upirući pozornost na nju , ali i rugajući joj se :

“Glupirajući se”. Lagano i konstantno. Uporno iz pjesme iu pjesmu.

I čitavo vrijeme pjevajući o ljubavi .

O zviježđu u kojem će sresti nju.Sanjajući ljubav.Živeći ljubav.

Uprskos svemu i svima kojima je život bofl roba lošija od one na buvljaku.

Ima jedna pjesma drugih dobrih i velikih ljudi;maestralnih Indexa,

koja između ostalog kaže:

*

“Šta sam radio sve ove godine

o čemu pjevam

trideset ljeta*

Prvih deset o ljubavi

o ljubavi drugih deset

i još deset o ljubavi

i još deset…

*

A Balašević je , eto, pjevao o ljubavi 44 godine.

I kad nije pjevao o ljubavi on je ljubav slavio.

*

Otišao je veliki i dobri čovjek.

Umro je , kako je i živio.

Veselo i ležerno.

*

Zadnje sate je proveo uveseljavajući ljude koji su se grčevito borili za njegov život.

Poznavajući ga, mislimo da je bio svjestan da mu smrt stoju nad uzglavljem.

*

Amđelu smrti se nikad nije rugao.Poštovao je i bio pomalo tužan zbog nje..

Bilo mu je žao što mora prevedno raditi posao koji svi neuki ljudi

mrze.

*

Znao je da će biti velikodušna prema njemu.

*

I bila je .

*

Sretno veliki dobri čovječe. Kreni na put mirno i tiho , tamo gdje Anđeli i dobri ljudi obitavaju.

*

Bajka koju sanjam

U bajci

šta je snivan

ima jedno poje

posađeno maslinan

gori,

više mista

priko ceste i pruge

*

kamenon gromadon štićeno

od bure sa sjevera,

šikaron zareslo tuđe poje

na zapadu

neda vitru da ga tuče,

od istoka sunce ga zoron ranon

obasjava, miluje

i grije,

a more mu lelujavo,

s juga,

miris slani kapi donosi

u litnjoj vrelini sutona

*

na ulazu volat od crveni ruža

šta si ih ti,

ono davno

u mom snu sadija,

pa se

priko kamenon popločana puta

ulazi

ispod odrine,

kroz debeli lad

prema kućici

*

s live i desne strane

nasuta je zemlja a

na njoj se koćoperi smilje u cvatu

među grmovima ruzmarina

*

pa se mišaju mirisi mora, cvića,

rascvali ruža u ti

desetak metara do doma

*

tvog i

mog

(Iz Dnevnika Yiossamin V.)

Dobih pismo







Danas san dobila pismo

pošiljatelj nepoznat

bila koverta

četvrtasta, osigurana

prozirnom ljepljivom trakom

na poleđini





oko deset ujutro, poštar  pozvonija

na vrata,

u sandučiću

bilo krcato

reklamni biltena,

ne bijaše mista za kovertu

*

evo

vrtin pismo  u rukan,

ko će znat

možda  i skontan

nepoznati pošiljatelj

ko je

*

a

more bit…

jednom san imala

jednog mog

pisme je volija pisat,

pisma ljubavna, pa

bi zna reč

za tebe su najdraža

uvik, zauvik

*

a ja

čekala

tog mog

(nepoznazog pošiljatelja “)

… oduvik…

*

jer

tribah ga u

najboljin godinan

onako

ka more,

il, krilo tica

šta leti više borova

ka, fijuk vitra dok tuče o ponistre u

noći

kad me,

probudi oluja u tilu,

ka zoru

buđenu toplinom ruke

drhtave,

nabijene strašću

pomodrili prstiju

zapleteni u duge kose

*

jednom doći će

zasigurno

obećo je

taj jedan moj

nikad ne laže

samo smrt

(moliću se za njega,

mnogo je grešan,

kasni)

ga može spričiti


												

Kemal Monteno – Bez tebe / Song – Lyrics

Jos uvijek sanjam

da te kao nekad zagrlim

da ti ljubav svoju poklonim

sve sto je ruzno da zaboravim

ali ne ide, bez tebe zivot k'o da stao je





Jos uvijek sanjam

da te kao nekad povedem

gdje sam te prvi put poljubio

gdje sam se prvi put zaljubio

ali ne ide, bez tebe zivot k'o da stao je

REF.

Bez tebe

svima cu da kazem

necu vise da ih lazem

da je lako bez tebe

Bez tebe

sve moje ulice su puste

kojim hodam

korak po korak bez tebe

Bez tebe sve svejedno je

to zivot meni sapuce

da vise nije, nije kao ranije

I kad me pjesma ostavi

kad padnu prvi snjegovi

i kad jorgovan zamirise

ja te volim najvise


												

Majakovski

Godine 1909. pesnik Vladimir Majakovski napisao je Deset poruka o revoluciji. Za svaku poruku o revoluciji robijao je mesec dana. Deset poruka – deset meseci robije.

  1. Revolucija počinje – kada ljudi više ne prihvataju nezadovoljstvo kao normalno stanje, a vi ćutite, građani!
  2. Revolucija počinje – kada se bes gladnih ne može kupiti novcem sitih, a vi ste gladni, građani!
  3. Revolucija počinje – kad radnici odbiju da budu robovi i otmu ono što im pripada, a vi ćutite, građani!
  4. Revolucija počinje – kad moralni zakon ne postoji, a pisani zakoni se primenjuju samo na sirotinji, a vi ste sirotinja, građani!
  5. Revolucija počinje – kad država ponižava stare, a hapsi ili proteruje mlade, a vi ćutite, građani!
  6. Revolucija počinje – kad narod služi vlastima, a ne vlast narodu, a vi služite, građani!
  7. Revolucija počinje – kad umetnici prestanu da budu kukavice i progovore na sav glas, dok vi ćutite, građani!
  8. Revolucija počinje – kad su zabranjeni slobodna reč i slobodna misao, a vi ste zabranjeni, građani!
  9. Revolucija počinje – kad posla i hleba ima samo za one koji cara slave i hvale, a vi ćutite, građani!
  10. Revolucija počinje – kad policija, vojska i službe bezbednosti nisu čuvari slobode, već okupatori sopstvenog naroda, a vi ste okupirani, građani!

 

 

 

Bleki – Za vike vikova

 

Suton okuopan mirisom behara

 

Srce krhkog proljeća

 

Violetna ljubav

 

Plišano svitanje

 

Duša jeca

 

 

Sutonima mirisnim tebi što hode

jezovito sićaćeš se  mene bezglasno voljenoga

krikom nevino umorenog za tobom neprobolnog

sa dnu mora plavetnoga mora jadranskoga vapućeg

uvik i zauvik

 

svakog plišanog svitanja prazninom

violetne jjubavi bojene našim tijelima

stiskaćeš uši u bunilu vrištećeg  krika

ljubavi a ponoru ludila zove

za vike vikova

 

bačen sa litice nerazuma

ubijen hladnim  srcem krhkog proljeća

tačno u ponoć gledaću te

usnulu  i tužnu l'jube mila

uvik i zauvik

 

ah šta ti je ljubav pusta

u maslinama sanjana

zapretenih bolom nepresahle duše

jarbolima brodice naše plovi

za vike vikova

 

Bleki : More i usud

 

 

More more , more duboko

 

Duša boli

 

Vodošpad suza

 

Sedefasti smiraj dana

 

Đartdin ljubavne nježnosti i ljepote

 

***

 

Bolna mi l'jube
na divanu leži
ponos ne da
pomoć iskat
meni tujinu

kod ženika suđenih
po jedna suza krvava
iz oka kanula
na usnama neljubljenim
osmijeh okamila
daleko je daleko
pomoć ne stiže

srce ga boli
duša mre
ako iko mora priko
ići ća
on će prije nje

molio se i molio
krunice
svih strana svijeta
vrtio i vrtio
ljubav jedinu ozdravio
sa duše teretli brigu
odagnao
u bespuće zla neviđenog

dođe na vrata
kućice u cvijeću
zjapi ljepotica tugom
snovima njihovim građena
zapisa krasnopisnog nema
istinu da slovi

zle misli se roje
ona ozdravila
drugog prigrlila
prigrilila
kuku li joj život
čemerni
bez mene
prigrlila
pa se drugom obećala
l'jubljenog ostavila

majskim potokom
u dvore nove
podno kavala
šumom stoljeća
šapat donese

bolan sam ti jube
bolan neprebolan
umrijeću
vidjeti te neću
a kunem se nebom
bez poljubca
na kraju bajke
čekaću te
u svakom budućem svijetu
za vik vikova

ampak
more more
plavetno
more more
duboko
brodica snena
neverom iskovana
neisplovljena
mirisom maslina obasjani
vrisnuše nebu
pomoz Bože
jadu velikome

usud je usud
reže sve grube riči
bunila rod
briše nerazumno vrijeme
ona ozdravila
iz rubova smrti se vrnula
sumnje odagnala
čovika svoga
jedinog
na grudi bjelokosne
sedefastim smirajem dana
navik privijala

Bleki – Odustani od strahova i vjeruj mi

 


Život priča

 

Noć  kada se ljubav vodila

 

 

More plavog brilijanta

 

Naše nebo

 

 

 

Odustani od strahiva tegobnih

godinama množenog

pusti da iskonu svome

paklenoj vatri života odi

 

Odustani od sumnji nensosnih

vremenom kovanih

pruži mi ruku

ljubavi

 

okreni od prošlosti grozničave

smutnjama nošenih

vjeruj mi

ljubav je jača od kavala samotnih

 

pogledaj u more duboko

plavetno i prozračno

kao tvoja duša

milosna

 

samo zatvori oči

zakorači bez straha

u more duboko

ocean ljubavi

 

u kristalim nebom okupanim

čekajući tebe ljubavi

oduvik  opstajem ja

čekajući tebe jedina