Autor
Hajro Šabanadžović
Nevinost Odsjaj Djeca u zagrljaju
Sanjive ruže Ukroćeni đardin Vali luduju
Vrtlog strasti Blaženost Riječi ljubavne
Muzika ljubavi Krug ljubavi Srce
Život u toku zastajanja nema,
A smrt nam krupnim koracima ide;
Muči me sve što ja do sada vide`,
Još više ono što budućnost sprema.
Ka meni kao sen jedine sreće,
prilaze dani prošlosti sećanja –
i da njih nema, i s njima čekanja –
Ja bih van ovih misli bio veće.
Vraćaju mi se prijatnosti znane
Što jadnom srcu sladile su dane;
u luci vidim brod – lik sreće svoje.
Zamorene su ruke kormilara,
slomljeni jarbol oluja obara,
A svetiljke su ugašene moje!
Ljetno je doba djetešce
čak i kada lišće žuti
što poput sjenke hodiš
ovim svijetom ostavljenih
tražeći jednu ruku za mir
jedno rame za svoj bol
jedno oči ljubavlju sjajne
dok kopniš jantaru nalik
u krletki od žada
Tišina i sni
kristali čisti
taj ocean dubok
kao kapljica tuge tvoje
Čini mi se da sam te morao voleti na bezbroj načina, bezbroj puta,
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvek.
Moje opčinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pesama
Primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje različite načine
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvek.
Kada god čujem stare priče o ljubavi, to je vekovima star bol,
Ta stara priča o razdvojenosti ili zajedničkom životu,
Kao što uvek gledam iznova u prošlost, na kraju uvek ti iskrsneš
Prekrivač sjaja polarne zvezde koja isijava kroz tamu vremena:
Postaješ simbol onoga što se pamti zauvek.
Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora
Srca vremena ljubavi jednog prema drugom.
Igrali smo uz milion drugih ljubavnika, deleći istu
Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka –
Stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvek iznova.
Danas je ta sila pred tvojim nogama, pronašavši svoj kraj u tebi,
Ljubav čoveka svih vremena, prošlosti i večnosti:
Univerzalna sreća, univerzalna tuga, univerzalni život.
Sećanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom našom ljubavlju –
I pesme svih pesnika, prošlosti i večnosti.
Ona ima oči koje znaju moje tajne sve
moje tuge sve i moje nemire
ona ima ruke i u njima svemir čitavi
u tom zagrljaju mogu umrijeti
Bože, meni tako malo treba
ispod ovog svetog neba
topla postelja
i njena oka dva
Šalji anđele čuvare svoje
jer je duša duše moje
brani je od zla
Bože, kad ne mogu ja
kad ne mogu ja
Bože, brani je od zla
Ona ima usne i na njima okus trešanja
koje niko ne zna ljubit’ kao ja
Bože, meni tako malo treba
ispod ovog svetog neba
topla postelja
i njena oka dva
Šalji anđele čuvare svoje
jer je duša duše moje
brani je od zla
Bože, kad ne mogu ja
Bože
Šalji anđele čuvare svoje
jer je duša duše moje
brani je od zla
Bože, kad ne mogu ja
kad ne mogu ja
Bože, brani je od zla
Bože, brani je od zla
Juče sam bio u parku sjećanja
tamo sam smjestio prlijepo drveće
na stablima nerazumno sam objesio
ramove za slike mojih ljubavi
jer blizu je
veoma blizu
podzemlje moga maloga mozga
koji rovari po velikom
tražeći
razmeđa trikolorija mojih
u moru neugaslog plamena
misterija je to prava
u meni jesen
kao čarobna sjena
obitava
slike sam izgubio
originale u srce zaključao
Kradem ti se u večeri,
u večeri pod pendžere,
da ti bacim struk zumbula,
da ti cvijetak prozbori,
koliko te silno ljubim,
mrijem, dušo, za tobom.
Ti ne haješ za bolove,
za bolove srca moga.
Cvijet vene, mlad se suši,
sevdah ode uzaman.
Alah nek ti drugog dad'e,
mrijem, dušo, za tobom.
” Prije ili kasnije gorčina će nestati,
neko koga je sudbina stavila na tvoj put
najzad će doći s naramkom sreće
i sve će biti kako treba.
Biće tako,
iako se ti u ovom trenutnku osjećaš očajno
i misliš da lažem. ”

Danas je četvrtak 23. April / Travanja 2026. godine.
Ovako su se dani odmjerili:
112 bivših kontra 253 dana u zrijenju. Sa danima se ne treba frkisati Mnogi su opekli , ne samo ruke nego i vas život.
Mnogi nas upozoravaju :
-Oprezno sa bojama i danima . I vako i nako. Za dane smo skontali . Kome zapisano ime u nekom danu nema mu spasa . Slobodno mu halalite i nek on oprosti.
Vako vam stvari stoje za boje. Hemijski sastav im višestruko i šućmurasto štetan , a mere uticati ,gluho bilo , i na potenciju, usput rečemo ko biva i na DNK.
Nako , merete sebe i ne znajući uvaliti u belaj, navući neke sihire ili čak ograisati, jer ljudi skontali da svaka boja ima i svijetlu i tamnu stranu. Zavisno kamo ste , u koju zemlju mubarek nogicu turili.
Mi ne kažemo oprezno sa bojama.
Mi se pitamo :
Šta će ženama boje?
One su najmirisavije i najsvjetlucavije cvijeće u muškom srcu i duši.
Žene su nježne grlice kojima ne treba lažni sjaj i tuđe perje.
One su bez boja ukras muškarčevog ponosa i ljubavi.
Boje prepustimo tamo gdje su usaglašene sa namjenom :
Urođenicima, umjetnosti, modi , manijakalnoj tetovaži…, i posvetimo pažnju danima. Živimo ih kao da je svaki posljednji . A mnogima i jeste.
Što bi poete rekle:
-Ne,moje miješati boja i dane . Nikako !
U prevodu :
Merete nešto pogrešno natandariti i eto belaja. Čisto načisto vas nema. U totalitetu.