Autor
Hajro Šabanadžović
Raskoš jednog sna Noćni horizont
Zelena milina Cvijetna livada
Proljetna kiša Bremeniti krajolik
Zelena krhkost Jesenja raskoš
Nježnost poljskog cvijeća Okovi nevinosti
Cvijetni tepih Vode duboke i plave
Akvadukt Rose potpuri
Stari jedrenjak Izlet
Neandertalci,
inače nemam
ništ’ protiv njih,
pola svog ljudstva
pobacali
u tavu,
ispekli ih,
proždrli,
i napravili
Državu.
Kako im je pošlo to
“za trbuhom”, zna se.
To jest: ne zna se.
I nikom ništa.
Sad proračunske
popunjavaju rupe
kruhom.
Vuk sit,
i cijelo je dupe.
Susjedi vele:
ta Država je luda!
A Država im citira
Augustina
i Moniku.
“De civitate Dei”,
dakako.
Ali u toj
nezbiljskoj
Božjoj civitadi
nije li – od straha
da ne umre
od gladi –
premijer
nekom Cigi
ukro harmoniku?
I punih hambara
dao gordo se
u trk,
vičući:
htjeli ste
vi mandrili
muškarca,
koji nema
ni muda,
ni brk.
Pa sad ga
nemate.
Eto vam
Kosorčice!
Nema muda,
doduše,
al ima zato
cice
u koje bozi
dvaju vjetrova
pušu.
Pa prakamenu svoju
spašavaj dušu.
I sritno van bilo
pod štitom svetog Duje.
A meni se
od vas
povijesno podriguje.
Djevojka purpurnih snova
Muzika stara
Đardin ljubavi
Moje ljubavi u noćima dugim
Moje tuge
Modra rijeka sanja
A opet
kao i uvijek
negdje kiši
mraz neumitno bije
a stari ofucani ker
koji je nekada
možda bio nježni
poeta i slikar,
ljubavnik
je tako sam
bespomoćan
u odlazećem vaktu
Nekad
ni snovi
ni uspomene
ne pomažu a polako
dertli kalendari a sneni
eho života čudesnog ističu
poput zalutale proljetne pahuljice
Blagost dodira
Nježnija strana srca
Sneno talasanje
Na današnji dan prije tačno tri decenije počelo je sistemsko čišćenje Prijedora od nesrpskog stanovništva. U drugim krajevima genocidne srpske tvorevine klanja i ubijenja neslućenih genocidnih i monstruoznih razmjera su se već uveliko odvijala.
31. maja 1992. genocidne fašističko četničke vlasti u Prijedoru izdale su naredbu putem lokalnog radija
“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice.”
To je bio javni poziv na genocid , mučenje , silovanje i ubijanje muškaraca, žena i djece po rasnom , nacionalnom i vjerskom osnovu.
Sve što nije srpsko i pravoslavno trebalo je ubiti i eliminisati.
3.176 ubijenih i nestalih Prijedorčana , muslimana , katolika , Bošnjaka , Hrvata , Roma tokom agresije , odnosno združenog zločinačko-genocidnog pokolja u Bosni i Hercegovini.
Među ubijenim su imena 102 djeteta.
Iz Prijedora je od 1992. do 1995. godine protjerano oko 50.000 osoba, a kroz logore Keraterm, Omarska i Trnopolje, te još 54 mjesta zatočenja prošlo je oko 30.000 muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti i nepravoslavne vjeroispovjesti.
I oni nama tzv. republika srpska nije genocidna tvorevina. Izuzetan smisao za najcrnji necivilizacijski koljački humor.
Tamo je nebo plavetno,
sjajem se prelijeva behar
i cvijeće proljetno,
zlatom se zalijeva
trava je mehka, mirisna,
bistri su izvori
tamo je zemlja iz mog sna,
srce mi govori
Ref X 2
hej ljubav žari se u oku mom
što više stari se,
više sam sa njom
hej ljubav žari se
gori kao plam
u mom srcu
kad o njoj pjesmu zapjevam
do nje bi s vjetrom letjela
i sabah zorom budila
da srce ugrijem
noću od čeznje goleme
pjesmu joj zapjevam
samo da umijem
ove daljine bole me
srcem je dozivam
Ref X 2
hej ljubav žari se u oku mom
što više stari se,
više sam sa njom
hej ljubav žari se
gori kao plam
u mom srcu
kad o njoj pjesmu zapjevam
Art Of Vedad Šabanadžović / Svjedok zlih vremena
*
Jedan desetogodišnji dječak je preživio ratna ubijanja, mine , granate i snajperske metke monstruma , što četiri godine su rokali i ubijali nevinost Grada Čednosti .
Rat je završio , Dječak je sa četrnaest godina već bio odrastao čovjek. Bez faze odrastanja i bezbolne pubertetske tranzicije iz djetinjstva u mladost , postao je snažni , dojmljivi čovjek , sa djetinjim srcem. U bolnom mimohodu kraj kradenog djetinjstva učio je osnovnu životnu lekciju – Preživljavanje! U tome mu je najviše pomogla djetinja mašta i umjetnost: Književnost i slikarstvo , sa preferiranjem svijeta grafike i stripa .
Potonje godine života ga vode u jedan svijet dobrote i milosti , u kome vrlo često dolazi do izražaja , njegova autentičnost svjedoka zlohude prošlosti , kojom kroz cjelokupni umjetnički sraz ostaje vjeran univerzalnoj ljubavi , umjetnosti i pamćenju.
U njegovom jedinstvenom omažu , posebno mjesto zauzima vrlo ubjedljiv preformans Bijele trake prijedorske , u kome sa sa par uvodnih riječi , slikom , pokretom i pantomimom učenika X Osnovne škole Ilidža , obračunava sa zlom.
Učesnici igrom slučaja imaju goodine njegovih ratnih sjećanja o tom monstruoznom pokolju. Koincidencija ili namjera ! Tko da zna?
Vrijedi pogledati ovaj jednostavni , ali impresivni video koji na najbolji mogući način oslikava svu strahobalnost tragike i zla .
Najcrnji krstaško inkvizicijsko zlo , prouzrokovano nacional – fašističkom , šovinističko – vjerskom netrepeljivošću i surovošću , koja u svom realitetu nakane svjesnog Genocida , prerasta lokalne okvire i Sudskim presudama međunarodnog sudstva posraje pravno verifikovana, historijski utemeljena i dokazana činjenica / fatum :
Genocid !
Kad procvatu behari
kad dunjaluk zamiri
dusa ceznjom procvili
davno smo se rastali
Ove ruže crvene
od krvi su rumene
Krv i suze ostaju
Srcu koje ubiju
Ovo nebo nad nama
sjena je od zastora
sedam kata nebesa
usred naših mjeseca
Proljece je u nama
kad se topi suzama
i pustinja procvjeta
nudec’ sliku Dzenneta
Ref.
Allah Allah Hakk Allah
Alllah Alllah dzellallah
Allah Allah Huvallah
La ilahe illallah
U Mariji
u slomljenom srcu
neočekivano rodi se glas
u jadu vremena
u jadu jada
u jadu sjemena
u jadu pada
u bolu ljubavnice i prijateljice
golubice i grlice
princeze dobrote i milosti
rodi se glas
Rodi se glas
vrišteće kraljice boli
rodi se jecaj
rodi se krik
kao pahulja bijelih kristalni let
ah da Marija
Frkice mila
i pad je let
Kad bi Marija pustila glas
kad bi pjevala
o Dobrom čovjeku svom
ptice bi ušutjele i plakale
drveće je stiskalo lišće
rijeke su prestale da šume
more se nije talasalo
toliko ljubavi i tuge
utkanih u safirnu čistoću jecaja
u brilijantnoj jasnoći bola
ledilo je ljude
i nebo
takvo nešto nikad nisu čuli
u Mariji Magdalene rodi se glas…
Bosno moja, mila, divna
lijepa, gizdava, haj
u tebi je Sarajevo
puno sevdaha
U tebi su gore mnoge
Gore zelene
i studene izvor vode
Bosne ponosne
Bosno moja, mila, divna
lijepa, gizdava
u tebi je Banja Luka
uzdah momaka
u tebi je Banja Luka
šeher sevdaha.