Pariška bazilika Sakr Ker se nadvila nad Parizom.
Prelijepa, blijedolika fasadom izgleda nježnog anđela ,
smjestila se na brežuljku Monmartr i bdije nad gradom.
Poete i slikari su se smještali podno njenih skuta, jer je iza te fasade
od davnina izvire iskrena umilnost bezuslovnog voljenja.
Bijele pariške gopođice i done najviše vole ovu Ljepotu.
Njihove tajne i slomljena srca vješto skriva.
Ljeti su , u unutrašnjosti unutar fasade Sakr Kera , pogašena svijetla.
U tišini tame srca se naježe i postanu prijemčiva za ljepotu koja se nudi.
Takvim nutrinama je samo jedna Svjetlost potrebna.
Ona , Nedokučiva koja u našim srcima Tango vječne ljubavi pleše.