Godine ko godine , prelijepe i prolaze kao san , kao tren

 

Lagana i prelijepa ova  2022. godina bi.

Kao i svaka prije.

I prolaze kao san , kao tren.

Sve su godine lagane i  lijepe, ali ih ljudi nagrde. Debelo, do neizdrživosti.

 

Posmatramo današnje jutro, suncem obasjano.

Pa se odjednom prosu plavet.

Milina se dunjalukom širi.

Prohujala sjećanja mami.

Proljeće nam  racvjeta behar u srcu.

Mirisi i boje ljeta , sa prvim naznakama  jeseni se uvlače u krajolik.

Oplemenjuju prirodu.

Gane čovječiju dušu.

 

Koliko je neizmjerne ljepote, milosti i ljubavi usvakom Božanskom stvaranju i darivanju.

Um da stane .

Insanu  ne preostaje ništa nego da padne na koljena i da se moli:

Hvala Ti Gospode…

 

Što bi poete rekle:

Uzvišen je Gospod naš.

 

Ili u prevodu:

Volite se ljudi ,

ljubav je najveća milost od Boga Jedinog poklonjena,

a nikad dovoljno uzvraćena.

 






											
Bookmark the permalink.

Komentariši