BAJKA SREBRENE
MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE
Obilježava se dvadeset sedma godina Genocida u Srebrenici i genocidnog rata u Bosni.
Mora se obilježiti , iako svake godine nekoliko majki svisne i presvisne.
Neke ne dočekaju da pomiluju kosti ljubljenih
Samo sjednu , usniju najmilije , osjete lahki dodir povjetarca , pomisle :
Ovo je dodir duše sina moga.
I ne probude se.
Kad majke umiru , sada već decenije bola , sa sobom , na ahiret prte.
Nebo im jedina nada ,
da će tamo sresti voljene.
****
O Srebreničkom genocidu je mnogo toga rečeno.
Ne i dovoljno.
O Srebrenici su pisali i znani i neznani, i poželjni i nepoželjni, i dobronamjerni i nedobronamjerni, relevantni i nerelevantni. Većina njih se pokušalo utrpati i utrpava u srebreničku tragediju radi ličnog profita, lične promidžbe ili želje za nametanjem svojih stavova i svojih „istina“. Vjerovatno i minuta pozora javnosti, biti na slikama , u prvom redu.
Prava istina o obimu i strahotama stradanja Srebreničana u Srebreničkom holakustu iz ugla žrtvi vrlo rijetko dopira do javnosti.
Ako i dospije, vrlo brzo se sklonjaju iz žiže interesovanja, u nastojnaju da se istina ućutka i prepusti zaboravu.
Neće moći ni ove noći ni ovog vijeka ,a Boga nam Milostivog ni slijedećih vjekova.
****
Sada se prepuštamo bolu i
Bajci Srebreničkoj,
i uzvišenim Majci Srebreničkoj i Sestri Srebrenoj.
Bajku kazuje jedno dijete , jedan Mali princ , koji osječa svoj i bol bol drugih :
Pričajući o nama ubijenim Srebrničanima ja pričamo tebi Majko srebrenička i tebi Sejo srebrena,
Ja, Isa nestalo Maksumče.
P.S.
Bajka je obimna pa smo prisiljeni podijeliti je na više dijelova, radi pozornijeg praćenja.