Čudo zvano Modra rijeka

 

Upozoravaju me da Makova Modra rijeka i rijeke koju sam ja u njoj prepoznao ,nisu iste rijeke.
Kažu, prava hita ka Jadranskom moru ,druga brodi ka Crnom Moru.
Geografija,toponimi,armosfera uopšte nisu bitni za Modru rijeku.
Ona je sve to.
Modra rijeka je : izvor iza sedam iza osam ,
da Bosne zemlje Božje Milosti plovi,
zajedno sa njom,
tisuće godina duboka cvjetna svježina ,
Sarajeva Grada čednosti –
plavo modro pojilište časnog Bogumilog naroda .

Modra rijeka je ono što častan čovjek sam odabere.
Ona je put što život nosi.

Od kada sam upoznao Makovu Modru rijeku ,
ja sam je čvrsto prigrlio ,
u duši odredio njen bitak ,
ne želeći ubiti njenu mističnost.

Odredio sam da ona bude i rijeka po kojoj se jedna zemlja zove.
I pogriješio?

Ne priznajem da me je zavarao stih :
Tisuć ljeta duboka je…

Iako, tačno toliko vremena zemlja Bosna postoji,
to je prejednostavna šifra da bi se otkrila tajna Modre rijeke.

Svi analiziraju Modru rijeku i pokušavaju da joj daju odrednice i smjerove.

Moja baba,majčina majka,prečasna i prelijepa duša,
Milostivi u svojoj uzvišenosti da joj podari rajske đardine,
mi je neposredno pred smrt otkrila jednu svoju tajnu:

„Za Kuran i istinu ti nije potreban vodič i tumač.
Svaki čovjek svoju tajnu i svoje breme ima i želi da se toga riješi,
da to nekom drugom proda.
To može svakog skrenuti sa pravog puta.
Moj ti savjet Kuran i Svete knjige u osami,
u tišini čitaj,ako ga ne možeš učiti.
Čitaj ga polako i tiho,ne jako ni nijemo,
već od srca nježno i razgovjetno.
Bog je milostiv i prašta.
Ako si dobar i iskren upotpunit će ti dušu i sve ćeš razumjeti.
Istina će se sama pojaviti.Drugačije to ne ide.“

Poslušao sam je.Dugo sam lutao.
Još duže mi je trebalo mi je da shvatim.

A onda odjednom rat je počeo i sve je polako leglo na svoje mjesto.
Nestalo je bjelila iz očiju,
čepova iz ušiju,
bujice presahlih riječi potekoše.

“Mi ti pričamo najljepšu priču,
time što ti je objavljen ova Kur'an.
Ti zaista to nisi znao prije.”
/Kur'an , 12.Jusuf 3./

Da li je ta ista tajna zauvijek vezala Mak Dizdara, njegovu poeziju i Modru rijeku,za Bosnu?

Meni se čini da je i Mak Dizdar ”teško” razumio sebe.
Toliko je zaronio u Modru rijeku,
toliko se zakopao u stećke tragajući za voljenim bićima,
izgubljenih u paklu jasenovačkih kama,da se osamio.
Tragajući za njima, počeo je tragati za onom izgubljenom Bosnom ,
koju su svi napustili i ubijali ,sa željom da ona nestane.
Mak je spoznao da se Bosna nikad nije dala,
većme je većom postajala,
krijući svoju čednost ,i ljepotu, milost i snenost,
od skrnavitelja,silovatelja i ubica.
Ostavštine je svoje prenosila preko Kamenih spavača
i svoje djece Bosanaca,Bogumila.

Mak je pošao od njemu bliske Modre rijeke.
U njoj je našao Mir.
Podizao je velove i zvjezdanu prašinu sa Kamenih spavača.
Dok je hodio ,umivao se u mirisnoj rosi bosanskih livada.
I začuđen, vidio je da se ona prelijeva u tisuće modrozelenih boja
i otiče širom bosanskog dunjaluka.
I očaran. ljepotom rose, vidio je da se ona mije dunjaluk svoj,
da skuplja suze i pretvara se u Modre rijeke ,
što miju bol Bosne,majke njihove.
Mak je čeprkao i djelić po djelić prenosio okamenjenu prošlost,
u u svoje teške i ponekad gorke riječi.
Teške i gorke, jer je njegova mladost takva, jer je prošlost Bosne takva.
Mak skoro nikad nije dopustio da ga bol vodi.
Tako ga odgojila majka,Bosna.
U njeoj ljepoti nema bola,samo prkosa i sna i Modrih rijeka.
Ktomu planina i gradova nalik njima.
Vješto ga kriju.

Takav je Mak Dizdar bio i nije htio biti tumač ljudima.
On je želio biti samo svjedok,
i postao je jedan od Kamenih spavača.
Da li je htio poručiti da ljudima ne trebaju tumači?
Tko da zna?
Samoproglašeni tumači su plaćenici,
a plaćenici ništa dobro ni mudro ne nose.
Oni su plaćeni da vam kažu ono što vam pričaju.
Ima i časnih izuzetaka, koji iz ljubavi prema riječi i istini
od vas ništa ne traže.
Ne traže ni da ih razumijete.
Očekuju da će te sami naći svoj put i prepoznati riječ istine.

Prošlo je četrdeset osam godina a u meni još uvijek leži mistika Modre rijeke.
Ili Modrih rijeka.I Bosne zemlje Božije milosti.
Tko je ona,gdje je ona,zašto je ona,nikto ne zna,
al je znano u Bosni je tma i tmuša neprobolna.

Kao što ih je Jason spojio, tako će ih i Sredozemno more spojiti,
jer valja nama preko rijeke.
A nad Bosnom još uvijek behara miris Božije milosti.

Bookmark the permalink.

Komentariši