Nas su uvijek učili da časni ljudi slave dane posvećene Božijoj milosti.
A ima i onih koji slave nastanak bezbožnih dana i bogohuljenja – krvavih pokolja , silovanja , raseljavanja , umu neshvatljivih zlodjela počinjenih u ime pripadnosti jednom narodu.
Da li se ljudi koji slave četiri godine masovnih ubijanja,klanja , genocida , silovanja , protjerivanja , rušenja Božijih hramova mogu nazvati ljudima?
Da li njihova zemlja poškropljena krvlju stotinama hiljada mrtvih , uvijenih, silovanih i prognanih ima pravo na slavlje ili na postanje – pitanje je sad?
Niko ne zna svoj usud .
Još manje se može dokučiti Božiji naum.
Predani i pravovjerni se uzdaju u Milost i Ljubav Boga Jedinog ,Pravednog.
Šta očekuju oni koji su Bogu sailnome okrenuli leđa?
Saznaće , kad – tad!
Amin Gospode naš Milostivi!