BAJKA SREBRENIČKA
MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE
II Dio
****8
I mene Maksumčeta
Majčice draga
i mene Malog princa
Sejica mila
*
međ tisućama
kamama sasječenim
macolom zatučenih
testerom metalnom prepolovljenih
sjekirom drvosječnom pogubljenih
među tisućama bagerima zatrpanim
mene ko janje
ko kurbana
nedozrela preklaše
prekla zvijerinje
Majčice
preklaše trinaest i po nedužnih godina mojih
Sejice
preklali a nedoklali
u žurbi živog zakopali
u grob zajednički
u jamu tavnu – u planini
nestali
*
od deset i pol hiljada
blaženih čista srca
neki od srbalja što poklaše
dio nas ko trulo meso baciše
Hiljadudvijestotinečetrdesetri
odrasla muškarca
i
tristotinadevedesetdevet
što žena što nejake djece
jetima – majčice draga
od dva mjeseca do moje dobi
u sumrak –Sejice mila
u jame pobacali
bagerom zatrpali
bagerom zatrpali – tenkovima poravnali
u bestragu
da nam traga ne ostane
*
u zlaćani sumrak
sa lišćem zelenim
lišćem kravavim
sa travom zelenom
travom krvavom
sa zemljom crnom
zemljom krvavom
u duboku jamu
jamu krvavu
krečom posuli
krečom krvlju zagašenim
bagerom zatrpali
pored neputa
ispod nemosta
gdje prolazi malo vode
gdje protiče mnogo krvi
bagerom krvavim
uz gusle
pijane horda zla – srpske
orgije pravila
*
umoran sam ti Majko
godinama hodim i lutam
sa rukom na preklanom vratu
ni šala nema da ga vežem
ruku jednu na njemu držim
drugom jetima nekog uvijek tješim
*
prolazim pored mrtvih
žicama bodljikavim vezanih
prolazim pored mrtvih
bajonetom preklanih
prolazim pored mrtvih
u rukama što nose glave
drvosječkom sjekirom odrubljenim
*
više ne obaziremo jedni na druge
svako se o svom nestanku zabavio
susprežem se dati kažem Majko
e imadoh ni četranaest godina
kad me preklaše
sve sam znao
a ništa počeo
tek neki stih
o ljubavi
*
O
Milosti Božijoj
i dobroti
*
i srcu zaljubljenom
dječačke snove nedosanjane
pjesme neispjevane
pjesnik – poeta – Majčice draga
to sam htio biti
sanjar – snivač – nikad neću postati Sejice mila
**** 9
Aj Mačice mila
O Majko srebrena
Kako da ti kažem – Majko
Mimoilazim se sa duhovima mrtvih
Što obilaze Srebreni Grad
livade rosne njegove
Kako da ti kažem – Majčice
Babu nam Ibrahima u žice vezaše
u žice bodljikave – Sejice
žicom bodljikavom on Mamo draga oči iskopa
oči iskopa Sejo moja oči svoje iskopa
Da ne vidi kako mene ko jagnje
Ko kurbana na panj položoše
i preklaše trinaest i po nevinih godina mojih
prekla srpska zverinjad
trinaest i po ih vijekova zlo pratilo
preklaše nedoklaše
živog me u jamu baciše
*
kako mi se krik iz preklanog grla oteo
kad babi Ibrahimu – Majko
zverinje glavu podsječe
sjekirom – Majčice
Joooj ,Sejice
teškom drvosječkom sjekirom
*
kako da ti kažem majkom
aa babinu glavu nogom
niz strminu šutnu – srpsko zverinje
dokotrlja se mila glava do mene
njegovog preklanog mezimčeta
a iz očnih šupljina
krvavih šupljina bez očiju
žicom iskopanih
zasja svjetlost,čuh riječi
sa usana jož živih
ništa se ne boj Isa – sine mili
Bog je jedan
nema Boga osim Alaha