SREBRENIČKA BAJKA
MAJKA SREBRENIČKA I SESTRA SREBRENA
Licemjerne demokrate
arijevski zapad za otpad zreo
fašistička neman Vatikana
bludnice sa sedam brežuljaka
ubijaju porobljavaju
*
i rekoše
embargo siroćiću
golorukoj žrtvi
još samo treba vezati ruke pomisli neko
onak’ hrišćanski
i sasvim očekivano
vezaše
i još rekoše
kakva zaštićena zona
kolji redom
ne upiri prstom na nas
*
poslušani su
poslušnici predvodnicima novog
koljačkog svjetskog poretka
*
učiniše to
na način
i na priliku
mentora njihovi slugani
ti srbačji
ti kroatji
i četrdeset mjeseci kolju
****
Sreberenom gradu u pohode
dođoše neki od srbalja –
ostavština homo primogeniusa
kanibalisa
*
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni sa šest vjekova
tam – tam'a gusala
i kukavičluka
sa kosovskih ravnica
što dozivaju duhove mrtvih
*
dođoše neke srpske zvijeri
neljudi
*
siročiće kolju
na očigled
očiglednog svijeta
*
Tuku i kolju
Siluju Tuku Kolju
Ubijaju Siluju Tuku Kolju
Žive spaljivaju
Neštedimice Bez milosti
sve odreda
*
u djecu malu djecu
nježnu nevinu maksumčad
sjekli na komade
porili trbuhe
bez razlike
*
i trudnicama Majčice
i djevojčicama Sestrice
silom trudne glave nestajali
*
mutni prljavi
ti abortusi tame
ružni krvavi
zli
tri prsta
đavolja klica
u ime krsta
ubica
Modro zelenu
Okamenjenu
Pospanost nevinu
Oskrnavljenu
Od nebesa poklonjenu
Tišinom opkoljenu
U proljeće
Početkom ljeta
Kao staricu neku
Il’ Modru rijeku
Zavijale
U krvave odore crne
I posnu
I kad duša od bola trne
Rosnu
U vječnost slala
Bosnu
A se ona nije dala
Zemlje Božje Milosti
A se ona zvala
*
ubijala
ta
zla klica
Okamenjenu
Oskrnavljenu
na raspeće
U proljeće
Početkom ljeta
stavljala
u crno zavijala
Bosnu
Snenu
A se ona nije dala
Zemlja Božje Milosti
A se ona zvala
*
mutna prljava
ružna krvava
tri prsta
Modro zelenu
Pospanost nevinu
Od neba poklonjenu
Tišinom opkoljenu
Kao staricu neku
*
Il Modru rijeku crnu
U krvave odore
a duša od boli trne
U vječnost slala
Zemlja Božje Milosti
A’ se ona zvala
*
Srok mi htio kliknuti
Stih mi htio blistati
Rime su me htjele paziti
Pjesma me je htjela maziti
*
Avaj! Avaj! – Uzaman.
Jao! Jao! – Nedoklan.
*
Majčice
ali sin ponosan
i brat radostan
sestrice
Progovori mater
progovori Majčica
saluti ljepot sina svoga
*
Znaj
sine najmlađi moj
ni tugu nositi
više ne mogu
ni suze proliti
do molitve Bogu
*
iz sred grudi
sa dna mozga
iz cijele rodnice
ko kliješta kovačka
čupa mi dušu
šestero braće tvoje
hude zlosrćne
i bol tvoja
ljubimca moga
*
ko drobilica kamenoloma lome mi život
braće šesterice tvoje
hude zlosrećne
I mladost tvoja
*
zapjenjeno i bjesomučno
gladna raja
vjekovni robovi
prokleti pogani
đavoljeg sjemena zvijeri
gmižu iz brloga svojih
*
bijesni neprijajatelji
Božji
Hitler Atila Irod
Brtlomejska noć
male mace
naspram ovih
ovih…
ovih…
*
Oh Bože Milostivi !
reci mi
kako da in nazovem
naziv za takve ne postoji
tek treba smisliti
samo se zna
da su nasljednici
potomci pavla paklenog
zvanog savle
*
ti neki srbi
o da ti neki od srbalja
ali i neki kroatjana
ti europljani
stara ofucana evropska bludnica
zemlja rakomornih presjednika
umokrenih inih generala
ti amerikanci sijači atoma
svi ti koji se u Isusa zaklinju
dok Isus umire
svaki put
kad neko Bogu milo biće umire
njihovom slavom umire
Zemlja i kamen
Zapisuju. Pamte.
Oblak i nebo.
Plaču. Plamte.
Sunce i zvjezde – svjedoci
Vaseljana u razbijenoj – boci.
****
Kraj IV dijela