Autor
Hajro Šabanadžović
Cvijetna kiša Armagedon
Lebdeće ruže Bijela dama i novi izazov
Ljubav pored Modre rijeke Krhka bjelina
Izgubljena nevinost Plavetni san dan
Vrelina Mjesečev osmjeh
Ocean Kapljica Tišina i sni Život
Mamo mamice Đardin ljubavi
. . .I najzad, svejedno
jesmo li razumjeli ili nismo
drvo koje nas dozivaše.
Ako ono zna neku riječ
i ako mi znamo neku riječ
koja je jedina ostala visoka
u toj poplavi, jedina pošteđena
u zlu svakidašnjem.
Vjetar ce štititi drvo,
a drvo sačuvati riječ
da nam je preda jednoga dana,
da nam je vrati
čistu i visoku zauvijek. . .
Crveni mjesec
Zimska noć punog mjeseca
U vrtlogu mjesečina
Srebrena mjeserčina nad Modrozelenom rijekom
Crveni mjesec
nježne sjene tvojih koraka lakih
meni nosi
a stidan u česti
ko Mali princ ruži svojoj
sanjam da meni odiš
ne smem da kažem
ne boj se
a paprati travke i šaš prijete
još samo jedan
sa tobom
poslijednji tango želim
i dalje sanjam
o kakvo more tišine
snije
u naručju mom
Jednog usnulog poslijepodneva dojedrio mi anđeo.
Tepah joj:
Mila djevojčice.
Ona se ljutila.
Meni je to bilo vrlo zavodljivo.
Mirisalo je na grijeh.
U vatri svoje nevinosti bila je prelijepa.
A ja volim ljepotu.
Ne znam da li to ima veze , s tim što volim ženu, nebesku milosnicu.
Kada se prestala ljutiti ,
znao sam da se zaljubila i više je nisam zvao Mila djevojčice.
Postala je Dama, šta god mu to značilo.
Nije da mi se nimalo nije sviđalo to njeno novo ime. Ali bez prefiksa ili sufiksa, bilo je falično.
Nedovoljno da opiše njeno ozračje , samo njoj svojstveno , blještavo od nekih novih, tek otkrivenih velova.
Mistična , raskošna, cvijetna, razigrana ,tajanstvena, puna nježnosti , dobrote i ljubavi.
Nadasve čedna. U potrazi za snovima…
Uvijek je odisala jednom uzvišenom bjelinom, nalik na svjetlost anđela.
Prozvah je Bijela damo.
I takva , u čednosti i milini svojoj ,ostaće Mila Djevojčica u mome srcu za čitav život.
I vike vikova.
Od Debe i mržnje, oliti fobije , do snješka bjelića
*
Imamo jednog vrlog prijatelja. Zovu ga Deba.
Možda ga znate?
Vi mislite deb'o čovjek. Jok , nikako, mršav je ko girica.
Onda pomislite da je debil.
Ma jok , odebljo mu mozak od nesuvislih misli.
Dobar je on , jalijaš i mahalaš , a to mu na istu deređu dođe.
Blesav ko jednosmjerna struja i opičen k'o konj koji naganja zebru.
Znači misli u crno bijelom , jednoličnom , vijugavom koloru.
I lajav je i obrazli. Čudan svat.
A ima i jendu manu; skoro pa kompleks. Ne voli čojk da ga mrze. Pa to ti je. Namah dobije napad fobije. Bilo kake. I umjesto da poplavi, pocrveni,požuti ko svaki insan on pobjeli ko snješko bijelić.
Išli mi tako jendoć jednom ulicom. Žemskom.
Pitate kako znamo da je žesnka ili otkad se to ulice djele na muške i ženske.
Ako se ulica zove Rave J. ili Radojke L. šta vi mislite je li to muška ili žernska rodnost?
I nemojte da bi sad nešto implicirali šro smo pomenuli ravu i Radojku. U smislu i najviše volimo curvoasier.
Volio se Deba zagledati u izloge.
Vi mislite hoće nešto da kupi. Ma jok, boni.
Uglavnom je dekintiran. Svu lovu sprca na grlice .
I da znate nije na one čaršijske, što se lomataju od Drine do Mošćanice, od insana do insana , oko sebilja i šadrvana da iskamče malo zrnevlja; već na prave orvacate đardinske grlice.
On se zagleda u staklo da vidi koliko je lijep i imali koja pametna da mu iz čela niče.
A ružan ko glista kad je zgazi auto misle žuti i nikad ni jene pametne za vas cijeli život nije procuclo.
A izgleda veoma pametno. Ko Rodenov mislilac ili dijete na tuti , kada ga grčevi muče.
Odjednom , skoro ko sinja kukavica zakuka, .
-Oni me mrze.
-Ko to bolan?
-Evo ovi. Natandarili veliki plakat o meni u izlog. Neka američka dobrotvorna organizacija.
Jes, kako nije?
Amerikanci pa dobrovtorci i humanitarci.
Mogu oni maglu i bijele bubrege prodavati kome hoće. Mahali nikako.
Vidimo, Ameri zaista jesu, natakarili plakat. Čitamo:
” If you are Racist,
Seksist,
Homophobics or an Asshole
Don't Come im “
-Kako znaš da baš tebe mrze. To oni sebe , ko biva, opisuju.
-Znam sigurno, evo piše plavo na crvenom sa hejbet zvjezdica narandarenih! Koliko petokraka sprcali na malom prostoru , neko bi mislio da su komunisti , a ne pobornici pentagtama. A nisu . Gori su od komunjara i od fašista.
-Ma hajde bolan , to se tebi samo čini.
– Nije meščini , već sam siguran. Idem rješiti problem. Ne volim da me iko mrzi.
-Nemoj bolan belaja. Ameri su to. Šta te briga ako te taki mrze? Bitno je da ti misliš da si u pravu i da se zaljubljeno ogledaš u staklo i u svoju nutrinu zaljubljuješ.
Namah , za inat plakatu i nama , uđe. Mi nemamo kud , i mi , čoporativno za njim.
Kultura prije svega. Kucanje, kašljucanje i selam.
Mrak dama, ne po puno osunčanijem tenu, njih ne zapošljavaju američki “humanitarci”. Već po fizici . Diše po metra ispred sebe i trepće očima ko svaka barbika pred takar.
-Izvolite , šta ste trebali.
Deba se zableno u pluća i unezgodio. Znamo šta mu na um pada. Muca:
-Guten daj !
Valjda munjeni jado mislio : Good dej!
A možda i nije. Taki je on . Nerazuman.
A jopet mu , anglosaksonski naglasak južnog konfederacijskog petnaesterca , ne miriše na dobro. Kju – klux – klan je tamo još uvijek glavna kaubojština. Koliko on zna. A on ako nešto zna , onda ga beli zna.
-Mi ništa, ali našeg druga mrzite , kao da je bojen abonosom. A vidite da nije. On je samo originalni bijelokosni mahalaš.
-Zašto misli da ga mrzimo?
– Hajd’ Deba iskantaj.
-Evo ja sam rasist. Volim žene svih rasa. I seksist sam jer se volim seksati sa njima.
-Ma nije to rasizam i seksizam , dapače to je veoma pohvalno sa vaše strane.
-I ja mislim da veoma po'valno sa naše strane. I hvala vam i što oćete da me po'valjujete.
– A dalje?
– Mislio da ćemo se zaustaviti kod povaljivanja, ali idemo dalje. Nisam homofob jer mrzim pederčine, ali volim lezibejke. One mi milina, valja se mnogo pomučiti , a tanka fajda. A ti se poganluci neutrališe.
-E to je veoma nezgodno, jer jedno ne opravdava drugo. Mislim da se jedno drugim ne može izbrisati. .
-Pa i ja sam istog mišljenja. Đe ćeš pogančersku pogan porediti sa miomirisnim pogančerskim đardinkama. Evo , molim te reci ti meni , šta bi ti radila kada bi ti se kojim slučajem jedan peško ili oni osunčaniji nearijevac počeo motati oko sjedalice.
-Molim vas nemojte biti tako lični. Hekunla bih ga stolicom posred glave. Ili pištoljem u čelenku. Tako oni kod nas na južnom divljem zapadu rade.
– Ti si prava usamljena zvijezda. Vidim ja ti si za brisanje sodomlija , gomorlija i cionista sa mape zemaljske. Kako neću biti ličan bona. Pogledaj kakva te je stolica jamila. Vrtoglava, a ja ljubomoran na nju. Sami pliš i kadifa se u nju zavalio. Ne može da diše.
– A ovo zadnje dobri moj čovječe – Asshole . Šta sa njim?
-Nisam ja baš dobar, nikako nisam. Ali to je malo duža priča , a i za ovo nisam siguran šta ste mislili? Morali bi to uz neki zalogaj i koju oku vina protabiriti, okano moje. Rodi čiko okice lijepe.
I protabirili su. Debelo. Taki je Deba. Debeli dembel. Bilo je tu jahanja , mamicanja i uhkanja. Hejbet. Možda ga zato zovu kako zovu. No, ta je takarli priča uskoro završena opozivom dame sa velikačkom , polametarskom upalom pluća. Rekoše – neopravdani i neprimjerni , a takarli dodiri sa domicilnim pučanstvom.
Ostalo usud tefter staroslavni zapiso!
-Pod a)
Poslije devet mjeseci , negdje u okolici Dalasa , ona kjukluksklanovka se u hinjski smješka i privija malog mahalaša na grudi. Pljunuti Deba. Samo bi dojkio i dojki se prifaćo. Kada odraste , garant i još koječega…
-Joj levata majko mila. Kako bih u Americi zatrudnila , a da budem sto posto sigurna da mi dijete garantovano bijelo ko snješko bijelić bude.
-Pod b.
A Debe ko Deba. Poslije hejbet takarli dana , još uvijek nije skonto zašto ga ameri mrze. Moraće jenom u Dalas banut radi provjere taksirata. natuca on pomalo i latinski – repeticio est mater studiorum, il’ nekako slično baš o mahalašima lično.
Pod razno:
-Stavka još otvorena,.
Uglavnom i otrpilike, ali tačno tako. Pod razno.
Znate li onu plahu srnu
Frku proljećnu
Pa još Frku frkicu
Nesrećnu.
Lirik, pjesnikinja
Reći ćete – kanda
Frka da – nikad luđakinja
Donekle – valjda..
Ali – vapaja ljubavi
Krika ljubavi
Željna
I posne korice hljeba
I gladna ljubav traži
Hoće da se da.
Njen očaj krik
Plaši
Muškarce
– biti kukavice
Bola krik
Plaši
ženskinje
– zle vučice
Muškarce na kuje sviklih
Ne na Srne u ljubavi niklih.
Žene na grubosti obučene
Na prinčeve male naučene
gutat i blatit
Ne na ljubav frkičavu
Neštedimice što se daje
Ljubav majke preplašene
Bol-žene ostavljene.
Bol djeteta dobrote
Anterija od safira
Nježne mile krasote
Let malog leptira.
Bol srne ljubavnice
Što u jadu vremena
Što u jadu jada
Što u jadu sjemena
Što u jadu pada
Ne želi potkovice
Bol košute majke
Troje djecu što ljubi
Dvoje spašava od hajke
Sina od istih neljudi gubi
Put rubina želi da kroči.
Srna Ljubavnica
Srna prijateljica
Srna poetesa
Srna umorna
Uvijek samo nježne žene
Bijelini anterije da iskoči.
U ljubavi uzlet vidi
A bila je samo – lane
Što hoće da se svidi
U proljeća snene – dane
Golubica u sve dane ružne
Kraljica vrišteće boli
U sve njene snove tužne
Nikada nikoga ne moli.
Starog a novog zadnji dan
Dragana milog spoznala
Ostvari se djevojčaki san
Al’ se njemu nije dala.
Dugo se molilo i snilo
Za hiljadu pahulja dan
Nekako se dockan zbilo
Iako bio je dugin dan.
In momoriam jednoj anteriji i jednoj nevinosti.
I jednoj poetesi što umire u bolu usamljenosti.
Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine,
osta si sam,
napušten brod,
leute moj.
Rastočija si se
ka barilo,
leute moj.
I mriža je sagnjila,
leute moj,
osta si sam,
napušten brod.
Suze su nestale
iz tila tvog,
leute moj.
A sićanja naviru,
leute moj,
osta si sam,
tužan i tih.
Brodovi su isti ka i ljudi
zlu moru daju život svoj.
(Za tobom umiru.)
Brodovi su isti ka i ljudi
za suzu daju suze dvi.
(Za tobom umiru.)
Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine,
I mriža je sagnjila leute moj, osta si sam napušten brod…