Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

cvijetna-kisa  armagedon

Cvijetna kiša                                                                         Armagedon

lebdece-ruze   Bijela dama i novi izazov

Lebdeće ruže                                                               Bijela dama i novi izazov

Ljubav pokraj Modre rijeke  Krhka bjelina

Ljubav pored Modre rijeke                                                    Krhka bjelina

Izgubljena nevinost  Plavetni sna dan

Izgubljena nevinost                                                                Plavetni san dan

Vrelina   Mjesečev osmjeh

Vrelina                                                                                  Mjesečev osmjeh

Ocean Kapljica Tišina i sni   Život 1

Ocean Kapljica Tišina i sni                                               Život

  

Mamo mamice                                                             Đardin ljubavi

Vesna Parun – Obasjane ruke

 

. . .I najzad, svejedno
jesmo li razumjeli ili nismo
drvo koje nas dozivaše.
Ako ono zna neku riječ
i ako mi znamo neku riječ
koja je jedina ostala visoka
u toj poplavi, jedina pošteđena
u zlu svakidašnjem.
Vjetar ce štititi drvo,
a drvo sačuvati riječ
da nam je preda jednoga dana,
da nam je vrati
čistu i visoku zauvijek. . .

Bleki – Crveni mjesec

 

Crveni mjesec

Zimska noć punog mjeseca

U vrtlogu mjesečina

Srebrena mjeserčina nad Modrozelenom rijekom

 

Crveni mjesec

nježne sjene tvojih koraka lakih

meni nosi

 

a stidan u česti

ko Mali princ ruži svojoj

sanjam da meni odiš

 

ne smem da kažem

ne boj se

a paprati travke i šaš prijete

još samo jedan

sa tobom

poslijednji tango želim

 

i dalje sanjam

o kakvo more tišine

snije

u naručju mom

 






												

Jednog usnulog poslijepodneva




Jednog usnulog poslijepodneva dojedrio mi anđeo.

Tepah joj:

Mila djevojčice.

Ona se ljutila.

Meni je to bilo vrlo zavodljivo.

Mirisalo je na grijeh.

 

U  vatri svoje nevinosti bila je prelijepa.

A ja volim ljepotu.

Ne znam da li to ima veze , s tim što volim ženu, nebesku milosnicu.

 

Kada se prestala ljutiti ,

znao sam da se zaljubila i   više je nisam  zvao Mila djevojčice.

Postala je  Dama, šta god mu to značilo.

 

Nije da mi se  nimalo  nije sviđalo to njeno novo ime. Ali bez  prefiksa ili sufiksa, bilo je falično.

Nedovoljno da opiše njeno ozračje , samo njoj svojstveno , blještavo od nekih novih, tek otkrivenih velova.

Mistična , raskošna, cvijetna, razigrana ,tajanstvena, puna nježnosti , dobrote i ljubavi.

Nadasve čedna. U potrazi za snovima…

 

Uvijek je odisala jednom uzvišenom bjelinom, nalik na svjetlost anđela.

Prozvah je Bijela damo.

I takva  , u čednosti i milini svojoj ,ostaće Mila  Djevojčica u mome srcu za čitav život.

I vike vikova.

 

Deba i Američke fobije




Od Debe i mržnje,  oliti fobije , do snješka bjelića

*

Imamo jednog vrlog prijatelja. Zovu ga Deba.

Možda ga znate?

Vi mislite deb'o čovjek. Jok , nikako, mršav je ko girica.

Onda pomislite da je debil.

Ma jok , odebljo mu mozak od nesuvislih misli.

Dobar je on , jalijaš  i mahalaš , a to mu na istu deređu dođe.

Blesav ko jednosmjerna struja i opičen k'o konj koji naganja zebru.

Znači misli u crno bijelom , jednoličnom ,  vijugavom koloru.

I lajav je i obrazli. Čudan svat.

A ima i jendu manu; skoro pa kompleks. Ne voli čojk da ga mrze. Pa to ti je. Namah dobije napad fobije. Bilo kake. I umjesto da poplavi, pocrveni,požuti ko svaki insan on pobjeli ko snješko bijelić.

Išli mi tako jendoć jednom ulicom. Žemskom.

Pitate kako znamo da je žesnka ili otkad se to ulice djele na muške i ženske.

Ako se ulica zove Rave  J. ili Radojke L. šta vi mislite je li to muška ili žernska rodnost?

I nemojte da bi sad nešto implicirali šro smo pomenuli ravu i Radojku.  U smislu i najviše volimo curvoasier.

Volio se  Deba zagledati u izloge.

Vi mislite hoće nešto da kupi. Ma jok, boni.

Uglavnom je dekintiran. Svu lovu sprca na grlice .

I da znate nije na one čaršijske, što se lomataju od Drine do Mošćanice, od insana do insana , oko sebilja i šadrvana  da iskamče malo zrnevlja; već na prave orvacate  đardinske grlice.

On se zagleda u staklo da vidi koliko je lijep i imali koja pametna da mu iz čela niče.

A ružan ko glista kad je zgazi auto misle žuti i nikad ni jene pametne za vas cijeli život nije procuclo.

A izgleda veoma pametno. Ko Rodenov mislilac ili dijete na tuti ,  kada ga grčevi muče.

Odjednom , skoro ko sinja kukavica zakuka, .

-Oni me mrze.

-Ko to bolan?

-Evo ovi. Natandarili veliki plakat o meni u izlog. Neka američka dobrotvorna organizacija.

Jes, kako nije?

Amerikanci pa dobrovtorci i humanitarci.

Mogu oni maglu i bijele  bubrege prodavati kome hoće. Mahali nikako.

Vidimo,  Ameri zaista jesu, natakarili plakat. Čitamo:

” If you are Racist,

Seksist,

Homophobics or an Asshole

Don't Come im “

-Kako znaš da baš  tebe mrze. To oni sebe , ko biva, opisuju.

-Znam sigurno, evo piše plavo na crvenom sa hejbet  zvjezdica narandarenih! Koliko petokraka sprcali na malom prostoru , neko bi mislio da su komunisti , a ne pobornici pentagtama. A nisu . Gori su od komunjara i od fašista.

-Ma hajde bolan ,  to se tebi samo čini.

– Nije meščini , već sam siguran. Idem rješiti problem. Ne volim da me iko mrzi.

-Nemoj bolan belaja. Ameri su to. Šta te briga ako te taki mrze? Bitno je da ti misliš da si u pravu i da se zaljubljeno ogledaš u staklo i u svoju nutrinu zaljubljuješ.

Namah , za inat plakatu i nama , uđe. Mi nemamo kud ,  i mi , čoporativno  za njim.

Kultura prije svega. Kucanje, kašljucanje i selam.

Mrak dama, ne po puno osunčanijem tenu, njih ne zapošljavaju američki “humanitarci”. Već po fizici  . Diše po metra ispred sebe i trepće očima ko svaka  barbika pred takar.

-Izvolite , šta ste trebali.

Deba se zableno u pluća i  unezgodio. Znamo šta mu  na um pada. Muca:

-Guten daj !

Valjda munjeni jado mislio : Good dej!

A možda i nije. Taki je on . Nerazuman.

A jopet mu ,  anglosaksonski naglasak  južnog konfederacijskog petnaesterca , ne miriše na dobro. Kju – klux – klan je tamo još uvijek glavna kaubojština. Koliko on zna. A on ako nešto zna , onda ga beli zna.

-Mi ništa, ali našeg druga mrzite , kao da je bojen  abonosom. A vidite da nije. On je samo originalni bijelokosni  mahalaš.

-Zašto misli da ga mrzimo?

– Hajd’ Deba iskantaj.

-Evo ja sam rasist. Volim žene svih rasa. I seksist  sam jer se volim seksati sa njima.

-Ma nije to rasizam i seksizam , dapače to je veoma pohvalno sa vaše strane.

-I ja mislim da veoma po'valno sa naše strane. I hvala vam i  što oćete da me po'valjujete.

– A dalje?

– Mislio da ćemo se zaustaviti kod povaljivanja, ali idemo dalje. Nisam  homofob jer mrzim pederčine,  ali  volim lezibejke. One mi milina,  valja se mnogo pomučiti , a tanka fajda. A ti se poganluci  neutrališe.

-E to je veoma nezgodno, jer jedno ne opravdava drugo. Mislim da se  jedno drugim ne može izbrisati. .

-Pa i ja sam istog mišljenja. Đe ćeš pogančersku  pogan porediti sa miomirisnim pogančerskim đardinkama. Evo ,  molim te reci ti meni , šta bi ti radila kada bi ti se kojim slučajem jedan peško ili oni osunčaniji nearijevac  počeo motati oko sjedalice.

-Molim vas nemojte biti tako lični. Hekunla bih ga stolicom posred glave. Ili pištoljem u čelenku. Tako oni kod nas na južnom divljem zapadu  rade.

– Ti si prava usamljena zvijezda. Vidim ja ti si za brisanje sodomlija , gomorlija i cionista sa mape zemaljske. Kako neću biti ličan bona. Pogledaj kakva te je stolica jamila. Vrtoglava, a ja ljubomoran na nju. Sami pliš i kadifa se u nju zavalio. Ne može da diše.

– A ovo zadnje dobri moj čovječe  – Asshole . Šta sa njim?

-Nisam ja baš dobar, nikako nisam. Ali to je malo duža priča , a i za ovo  nisam siguran šta ste mislili?  Morali bi to uz neki zalogaj i koju oku vina protabiriti, okano moje. Rodi čiko okice lijepe.

I protabirili su. Debelo.  Taki je Deba. Debeli dembel. Bilo je tu jahanja , mamicanja i uhkanja. Hejbet. Možda ga zato zovu kako zovu. No, ta je takarli priča uskoro završena opozivom dame sa velikačkom , polametarskom upalom pluća. Rekoše – neopravdani i neprimjerni , a takarli dodiri sa domicilnim pučanstvom.

Ostalo usud tefter staroslavni zapiso!

-Pod a)

Poslije devet mjeseci , negdje u okolici Dalasa , ona kjukluksklanovka  se u hinjski smješka i privija  malog mahalaša na grudi. Pljunuti Deba. Samo bi dojkio i dojki se prifaćo. Kada odraste , garant i još koječega…

-Joj levata majko mila.  Kako bih u Americi  zatrudnila , a da budem sto posto  sigurna da mi dijete garantovano bijelo ko snješko bijelić bude.

-Pod b.

A Debe ko Deba. Poslije hejbet takarli dana , još uvijek nije skonto zašto ga ameri mrze. Moraće jenom u Dalas banut radi provjere taksirata. natuca on pomalo i latinski – repeticio est mater studiorum, il’ nekako slično baš o mahalašima lično.

Pod razno:

-Stavka još otvorena,.

Uglavnom i otrpilike, ali tačno tako. Pod razno.

Bleki – Vrišteća kraljica boli

 

Znate li onu plahu srnu

Frku proljećnu

Pa još Frku frkicu

Nesrećnu.

 

Lirik, pjesnikinja

Reći ćete – kanda

Frka da – nikad luđakinja

Donekle – valjda..

Ali – vapaja ljubavi

Krika ljubavi

Željna

I posne korice hljeba

I gladna ljubav  traži

Hoće da se da.

 

Njen očaj krik

Plaši

Muškarce

– biti kukavice

Bola krik

Plaši

ženskinje

– zle vučice

Muškarce na kuje sviklih

Ne na Srne u ljubavi niklih.

Žene na grubosti obučene

Na prinčeve male naučene

gutat i blatit

 

Ne  na ljubav frkičavu

Neštedimice što se daje

Ljubav majke preplašene

Bol-žene ostavljene.

Bol djeteta dobrote

Anterija od safira

Nježne mile krasote

Let malog  leptira.

Bol srne ljubavnice

Što u jadu vremena

Što u jadu jada

Što u jadu sjemena

Što u jadu pada

Ne želi potkovice

 

Bol košute majke

Troje djecu što ljubi

Dvoje spašava od hajke

Sina od istih neljudi gubi

Put rubina želi da kroči.

 

Srna Ljubavnica

Srna prijateljica

Srna poetesa

Srna umorna

Uvijek samo nježne žene

Bijelini anterije da iskoči.

U ljubavi uzlet vidi

A bila je samo – lane

Što hoće da se svidi

U proljeća snene – dane

 

Golubica u sve dane ružne

Kraljica vrišteće boli

U sve njene snove  tužne

Nikada nikoga ne moli.

Starog a novog zadnji dan

Dragana milog spoznala

Ostvari se djevojčaki san

Al’ se njemu nije dala.

Dugo se molilo i snilo

Za hiljadu pahulja dan

Nekako se dockan zbilo

Iako bio je dugin dan.

 

In momoriam  jednoj anteriji i jednoj nevinosti.

I jednoj poetesi što umire u bolu usamljenosti.






												

Toma Bebić – Leute moj

 

Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine,
osta si sam,
napušten brod,
leute moj.

Rastočija si se
ka barilo,
leute moj.
I mriža je sagnjila,
leute moj,
osta si sam,
napušten brod.

Suze su nestale
iz tila tvog,
leute moj.
A sićanja naviru,
leute moj,
osta si sam,
tužan i tih.

Brodovi su isti ka i ljudi
zlu moru daju život svoj.
(Za tobom umiru.)
Brodovi su isti ka i ljudi
za suzu daju suze dvi.
(Za tobom umiru.)

Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine,

I mriža je sagnjila leute moj, osta si sam napušten brod…










												

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

bijelo-i-zeleno  bijelo-i-zuto

Bijelo i zeleno                                                                                Bijelo i žuto

bijelo-i-plavo   bijelo-i-crveno

Bijelo i plavo                                                                              Bijelo i crveno

bijelo-i-ljubicasto  Jesenja elegija

Bijelo i ljubičasto                                                                       Jesenja elegija

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžović

zuto-i-crveno   krvava-rosa

Žuto i crveno                                                                               Krvava rosa

lebdece-ruze   armagedon

Lebedeće ruže                                                                        Armagedon

cvijetni-san   cvijetna-kisa

Cvijetni san                                                                                   Cvijetna kiša