Autor
Hajro Šabanadžović
Zaljubljen u plavo
Viletni izvor u plavom
Bijelo i palvo
Raskoš plavog dana
Cvijeće u plavoj milosti
Žuto i plavo
Ćežnja u plavom
Plavi pejsaž
Plavo i tačkasto
Ona spava u plavom
Ona je plavetni đardin
Plavetna iluzija
Plava staza
Plavetni nizovi
Plavetni sni
Plavi svijet
Ona pod velovima plava
Obletao je oko mene
Za vrijeme mnogih mjeseca dana i časova
I stavio najzad ruku na moje grudi
Nazivajući me svojim malim malim srcem
Istrgao mi je obećanje
Kao što se istrže cvijet iz zemlje
I zadržao ga u svome sjećanju
Kao što se čuva cvijet u zimskoj bašti
A ja
Zaboravila sam na svoje obećanje
I cvijet je brzo uvenuo
Oči mu se iskolačiše
Pogledao me je popreko
I uvredio teško
A drugi je došao i nije mi ništa tražio
Ali me cijelu obuhvatio pogledom
U času za njega bila sam naga
Od glave do pete
I kada me je svukao
Dopustila sam mu da od mene čini šta hoće
A nisam ni znala ko je on
U gradu ima rijeka
pored rijeke klupa
na klupi čovjek sjedi sam
samac ne lista novine
novine su sutrašnje
sutrašnji ga broj loza koji dobija ne insteresuje
svoj je glavni zgoditak izvukao
smrt ga zagrlila
ljubavnički se smiješi
veresije nema
Utvare svuda oko nas
Autor : Vedad Šabanadžović
Eto, ima svakakvih ljudi, luđaka, akademika, naučnika, prevaranata…
Najviše je ipak, mislimo , hablečina.
Znate onu o bubrezima?
Ne znate!
Ko vam kriv.
Mi smo fin kulturan svijet, nećemo vam prodavati priče o bubrezima.
A ima ih i bijelih.
Svi oni debelo kidišu na naš mozak.
Sa tim bijelim.
Ko vele ; slična boje neće se primjetiti.
Filuju nas svim i svačim.
Eto oni nama otkrivaju toplu vodu:
Smrti nema.
Jesu nas plaho obradovali.
Namah smo roštilj nabacili i turili bijele bubrege na žar.
Joj ,jeste mahniti. Ne naše. Već ovčije, teleće, a bome poneko ima i volovske.
Kod nas dijete čim se dofati sise skonta da smrti nema.
Đe će ba biti smrti pored te ljepote što ti u ustima život daje.
I dite se počne češkati. Ajd’ pogodite kuda.
Poslije dolaze i one druge, finte, pardon ljepote.
Đe ćeš ba umrijeti pored tih silnijeh ljepota za održavanje život.
Mi se ne smijemo počeškati. Sad već znate kuda.
Moramo otrpiti koji minut.
Joj rahatluka i radosti naše.
Sve je fino što se fino… Hajd reciti i vi je'nu.
Ne moramo se mi vazdan uvaljivati.
Hoće neko pomisliti samo nam one stvari u glavi. A jesu.
Povazdan i obnoć. Ne mrda nam iz blentare.
Nećemo reći šalu na stranu, jer one stvari nisu za na stranu, ni za šalu , nego drito u sridu,
ali moramo vidjeti šta nam sada poručuju.
Nauka se zabavila. Pa ovo pa ono, normalno ili nenormalno.
Izmislili i njaku riječ paranormalno.
Mi u prvi mah mislili neko nešto para, treba mu za novo pletivo.
U prugi mah pomislili evo para, što za nas jope’ nije normalno.
Onda nam objasne to je nešto tik pored normalnog.
Mi se ne havizamo , kažemo pa to je nenormalno. Ma nije to, nego pored normalnog.
Lakne nam. Dobro je , neka njima to more, a nama nek ostave ono u sridu.
Valja ova, pajdo.
A mi kao mali uzeli Veliki Kitab. Nije baš da ponekad nije bilo milom.
Ono jes šipka, tanka ko prst, a savitljiva kao žena uz šipku, radila ,
dok nauk nismo prifaćali kako triba.
I prvo što naučimo je da nema smrti.
Kako će bolan biti smrti kada ima raj i pakao?
Dženet i džehenem.
Istovremeno i milina i da se naježiš.
Pa vi vidite šta vam je raditi.
Često sjednem kraj prozora
zagledam se u zvijezdice
čujem šapat glasa svog
a pitam druge zlaćane
da li sam pogriješio
žmirakaju kao i uvijek
slušaju tugu
u vrisku ljubavi tvoje
i moje
što gasne srce Crveno
smješkaju se
ali nijeme
morao sam te pustiti
labudice moja
boljela me mladost tvoja
lepršava i čedna
kao sjenka ljubavi
u sijedim pramenovima
u svakoj smiješnoj bori
koje si milovala i voljela
nevinošću djetinje duše svoje
oprosti mi krhko ružo
odlazim bez oproštaja
ne želim da ti se srce muti
dockan shvatih
da kapi tvoje rose
ubijaju časnost dana
zapisanih da me bole
do poslijednjeg lista kalendara
a odleprša nošen ehom
imena tvoga
A znam koliko si me voljela
ljepoto moja
ludice mila
****
Prevod nježne pjesme Lare Fabijan
Volim te
Slažem se, bilo je drugih načina
Za odlazak
Neka slomljena čaša
Mogla nam je pomoći
u ovoj gorkoj tišini
Odlučila sam da oprostim
greške koje smo pravili
voleći se previše
Slažem se,
mala devojčica u meni
te je tražila skoro kao majku
Ti si me ušuškavo, čuvao
Bila sam ti u krvi
koju nikad nismo smjeli da delimo*
Bez reči, za snove
Vrištaću
Volim te, volim te
kao luda, kao vojnik
kao filmska zvezda
Volim te, volim te
kao vučica, kao kralj
kao muškarac iako ja to nisam
Vidiš, toliko te volim
Slažem se, posvetila sam ti
sve osmehe, sve tajne
čak i one kojima je jedino brat
nezvanični čuvar
U ovoj kući duhova
Satana je gledao naš ples
Pa sam poželjela borbu
ovih tijela što su željela mir
Volim te, volim te
kao luda, kao vojnik
kao filmska zvezda
Volim te, volim te
kao vučica, kao kralj
kao muškarac iako ja to nisam
Vidiš, toliko te volim
Vidiš, toliko te volim
Gledala si me svojim očima čistog zaborava
Gledala si me preko ramena sjećanja
Preko bludećih refrena
Preko uvelih ruža
Preko ismijane sreće
Preko zaboravljenih dana
Gledala si me svojim očima plavog zaborava
Ti se ne sječaš više ničeg što je bilo
O mnogo voljena
Ni ljudi ni pejzaža
Sve je nestalo u tebi kao u rukavici dima
Ti stojiš postojano
I prvi put prelaziš preko neba
Svojim očima od lave i tromosti
Svijet je pred tobom kao što si ga zamišljala
pod svojim očnim kapcima
I kao da je počinjao sa tobom i pred tobom
Vječno mlad od tvog spokojnog pogleda
A ja sam ljubomoran na njega zbog njegove ljepote
Sa mojim sirotim požutjelim fotosima
od kojih ti okrećeš glavu
Da bi vidjela nova prostranstva
Obećao sam ti neču više govoriti o prošlosti
Sve odlazi danas za tvojim stopama
Jedino što mi ostaje od života to je
neki nabor tvoje haljine
A ništa još nije ni bilo
Tek sad te nalazim
O ljubavi moja ja vjerujem samo u tebe.
Danas je petak 31. Otkobar / Listopad 2025. godine računate po Vatikanskim kalendarima.
Ujedno je to 304 dan je u godini.Dokraja godine po proračunu plus/minus bi trebao ostati još 61 dan.
Čudno, kontamo mi , dani ko neke bivše babe , samo riknjavaju, a godina ni habera. Kao da nemaju osjećaj za zlatno lišće koje ugađa bojama.
Valjda misle tu ni zlatne kašike i zlatne vreće sa nakitom ne pomažu.
Ne znamo da li je godina upoznata sa činjenicom su zlatne kašike i vreće sa zlatom garant viza za pržun. To je vrlo smrtonosna i vrlo vrela činjenična kombinacija.
Nikad dosta zlata , a opomene ne pomažu. Odozgo se javlja se bliža i dalja familija sa preporukama:
-Ni blizu zlata, djelite ga narodu, siročadima i potrebitima , inače zaglavinjaste u ovoj užasnoj vrelini kao mi.
Što bi poete rekli:
-Zlatili se vi ili ne zlatili, pržun vas čeka.
U prevodu :
Đematile, porodica i otac i majke i djeca se pržunat trebaju.
Pojavila se Arka od sto miliona dolara.
Ništa neobično.
Lađa od dasaka i klinaca za tu cifru, je možda sasvim realna u Americi.
A valjalo je nekako udomiti novce otete od sirotinje.
Kao što prepostavljate, ti udomitelji su mnogo bogatiji od svoga pučanstva kojemu otimaju penezi.
Ako vam kažemo da iza toga stoje shvatićete koliko to neukosti i gluposti ima.
Kreacionisti.
Šačica umobolnika , zaslijepljenih dolarom i u svom sljepilu ne prezaju od prisile , laži i paganluka.
Na žalost , njihovo djelo potvrđuje da uvijek ima novogodišnjih ćurki i kurbana koji će i poslijednji cent dati ,da se uklope u glupost.
Sto miliona dolara za drva i klince, a stotine miliona gladnih širom svijeta umiru svakog dana. A Haso iz Podgraba , da je znao , bi im istu takvu arku uradio za ciglo pola miliona $ od državne šume , a domovina ne bi ni primjetila da je građu tušno levatima
Humanost, oni tvrde , hrišćanska je na djelu.
A i planet X – Nibiru ima da njih strefi po sred glave, mimo ostali svit.
Mi se ograđujemo od njihovih misli i djela.
Bogohulne su i paganske.
.
