Daily Archives: 14. Oktobra 2025.

Vrijeme je neumitno i doseže do Prvog svjetskog rata i rasturanja Otomanske imperije, koja bješe saučesnik vječnog evropskog krivca Njemačke. Dođosmo do protektorata, kao novi vid porobljavanja Britanske krune nad Pelestinom i Sirijom i arapskim svijetom.

Zapravo to je bila nova , ne baš vješto zakamuflkirana ujudurma Vatikana, hrišćanskog Zapada protiv vrlo respektabilne i “opasne” religije Islama.

Historija est magistra vita tupe nam Latini. Aha , kako da ne? Pokazaće nam odnos Zapada i Istoka, Izrailjaca i Filistinaca. Hrišćanstva i drugih nehrišćanskih vjeronazora.

No,ovo je studija o Izraelu i Palestini. Biblijskom nikad okončanom sukobu Davida i Golijata. Filistinaca i Izrailjaca.

A šta smo mi mogli naučiti o Jevrejioma i Filistincima?

Obzirom na pragmatizam , diskurs i serioznost studije i naših nastojanja da ona bude što obuhvatnija , opšte poznate činjenice predstavljamo u najkraćim najkraćim crtama.

Ono što Biblija i arhelologija svjedoče je dosta maglovito i sklono nagađanju i subjektivnim procjenama i implikacijama.A vrlo često zavisi od političkih , vjerskih i moralnih karakteristika ličnosti koje se bave datim temama.

Sve ukazuje da su se dodiri Židova i Filistinaca uglavnom završavali vrlo tragično i krvavo. Međusobno rivalstvo i animozitet bi se ponekad primirili , ali su se usjekle duboko u psihu i bit dva naroda.

Biblija je , (kažu ) pisana sedam osam vijekova prije pojave Krista, a milenijumima poslije navodnih dešavanja. Arheologija počinje da otkriva te tajne unazad dva tri vijeka.

Tek od poslijendjih ( u studiji pomenutih ) Biblijskih proroka i Rimljana postoji pisana riječ o dešavanjima na ovim područjima. No, koliko je subjektiviteta u snoviđenjima proroka i objektivitetu u osvajaču, koji porobljene smatra nižim bićima – teško je jasno definisati.

Po Bibliji svi su ljudi nastali od jednog para, Adama i Eve. Znači , u osnovi svi su ljudi braća u onom iskonskom , biblijskom smislu. A ljudi , braća ne bi trebali jedni drugima činiti zlo.

Ali tu stoji jedna proročka anatema.

Eva poturila Adamu zabranjenu voćku na uvid, a on ko najveći blećaki uspaljenik , zaboravljajući na datost rajskog bivstvovanja. naletio na minu i “ubro” je . Time prekršio prvi rajski paragraf:

1.Ni slučajno ne prilaziti zabranjenoj voćki.

Činom branja zabranjene voćke su se ostvorile pretpostavke za primjenu prvog penalnog rajskog paragrafa:

1.Izgon iz raja.

Iz prvog penalnog paragrafa su kauzalno stvoreni uslovi za neuvjetni drugi i uslovljeni treći penalni paragraf :

2.Ljudi će biti neprijatelji i praviti smutnje jedni drugima , dok se ne steknu uslovi za povratak iskonskom dome svome.

3. Povratak domu svome , jal u raj , jal u ne raj , oliti pakao je stvar ličnog i kolektivnog izbora i činjenja , odnosno nečinjenja.

Vrlo jasno i jednostavno.

I da se vidi da paragrafi nisu mrtvo slovo na papiru , prvo su se desili sukobi Kain/Kabil i Abel/Habil kao jedinke , a onda Izrailjci i Filistejci kao narodi. A širenjem populacije i granica poznatog svijeta biblijska stvarnost se prelama kroz sva vremena.

Brat na brata. Narod na narod.

U svim biblijskim zakonima i prorokovanjima itekako ima povezanosti logike i života , i njihovog upliva na svaku datost.

Od Abela i Kaina , i od Izrailjaca i Filkistejaca nikad nije bilo mira na zemlji. Brat na brata , narod na narod.

Propovjednik / Solomon je figurativno bio u pravu kada je rekao:

-Sve je igra i zabava . I sve je taština i samo taština.

Igra i zabava traje dok ne proradi taština. Tada nastaje nered na zemlji, bezbožništvo , zla krv , pustošenja i ubijanja .

Kažemo dođosmo do prvog svjetskog rata i ujudurme genocidne britanske krune.

Ne, nismo mi zaboravili krstaške ratove , Vatikan – bludnicu sa sedam bregova, pohotne ,bespolne i polno pogrešno orijentisane pape , inkviziciju i nikad prekinute krstaške ratove hrišćana protiv svega što nije hrišćansko. Shodno tome i genocidna istrebljenja “urođenika” širom svijeta .

Ali tema studije je uska , ograničila nas na progone , stradanja i patnje Izrailjaca i Filisitnaca , židova , pagana i mislimana sa teritorija svete zemlje Palestine.

Zna se kako su završavali židovi, ( ješe i čife u omiljenom žargonu hrišćana). Sirotinja proganjana , na kolac, na lomaču , na krst nabijana , ugetoe i konc logore zatvarana. Ko je imao para taj je kupovao mir , slobodu i prosperitet. Neko bi mjenjao ime i dobivao hriščanske papire,, ali vrlo malo su njih odusatajali od židovstva.

Filistinci nisu prošli nimalo bolje. Napravili su dobar posao kad je većina primila Islam. Manji dio se pokrstio. Niti jedan Palestinac nije postao Ješa. Ali skoro svi Filistinci su djelili sudbinu Židova i obratno . Zla kob , rekao bi neko.

Suđeno im – krvni neprijatelji do groba i kraja vijeka vjekova. Kako je sve u parovima , kad jednom svane , drugom smrkne . U međuvremenu krv , progoni i nestajanja.

Tako se , ovlaš dotakasmo 1917. godine ,Velike Britanije i njihove uloge u prisilnom , bezobzirnom i vrlo agresivnom (blago rečeno) naseljavanju Jevreja na sveto tlo Palestine.

A zapravo sve je zvanično počelo 118 godina ranije , 1799 godine.

Tih godina mali čovječuljak, veliki psihopata i kažu veliki vojskovođa Napoleon je pokušao osvojiti arapski svijet.

Jedna od prvih referenci je bio proglas kojim Židovima nudi Palestinu za domovinu . O tom u tekstu što slijedi.

Palestinci ta ta dva , naizgled nepovezana slučaja , i sva potonja dešavanja u vezi nasilne otimačine njihove domovine Palestine su nazvali “Al-Nakba “, u prevodu Katastrofa.

*