Autor
Hajro Šabanadžović
Prozračni snovi Duša moje djevojčice
Ljubičasto ružičasta dolina Snovi lebde
Kraljica čežnje Rijeka priča snove
Njen poslijednji san Zalutali božuri
Stela Luna
Zlatni pehar ljubavi i sna Konačni odabir
Nebo puno proljeća Brdo i plavet
Sunčeve igre Cvijetna šuma
Jednostrano poznanstvo izmedju mene i vas
ne razvija se najgore.
Znam sta je listic, sta latica, klas, sisarka, stabljika,
i sta se s vama dogadja u aprilu, a sta u decembru.
Iako je moja zainteresovanost neuzvracena,
nad neke od vas specijalno se saginjem, a pred nekim dizem nos.
Imam za vas imena:
klen, cicak, lijander,
vresak, venja, imela,
nezaboravak,
a vi za mene nijedno.
Nase putovanje je zajednicko.
Za vreme zajednickih putovanja razgovara se,
razmenjuju opaske o vremenu,
ili o stanicama minulim u zaletu.
Ne bi nedostajale teme, jer nas mnogo sta vezuje.
Ista nas zvezda u istom radijusu drzi.
Na osnovu istih zakona bacamo senke.
Pokusavamo nesto da znamo, svako na svoj nacin,
a i ono sto ne znamo slicno je.
Kako znam i umem objasnicu, samo pitajte:
sta je to gledati ocima,
zasto mi srce kuca
i zbog cega moje telo nema korenje.
Ali kako odgovarati na nepostavljena pitanja,
ako si uz to neko
za vas tako nistavan.
Siprag, sumica, livade i rogoz –
sve sto govorim je monolog,
i vi ga ne slusate.
Razgovor sa vama je nuzan i nemoguc.
Neodgodiv u uzurbanom zivotu,
mada odlozen za nikad.
Ona budna sanja
Životoslik MC
Ruka ljubavi
Ljubavna čarolija
Na mirisnoj svili dodira
sinoć smo sadili krhke snove
neznano dugo međama naših skuta
titrali su jecaji ubrane nevinosti
titrali su jecaji…
jutros nakon stidljivog rumenila
kojim si umila djetinje lice
čudom se osvrćem za lepršavom ženom
hudim ko je krao moju djevojčicu
ko je krao…
ništa ne rekoh zaplašen
ženom raskošnom oka vragolastog
kakve će ona igrarije smisliti
mene ludog na muke pristavljati
mene ludog…
Sunce nekad samo leluja
Nebo postaje njegov veo
prosuipajući se u tisuće zarova
iznad mora i pijeska
gdje sjeđah na jednoj od dvije fotelje
na kojima bješe zapisano mastiljavom olovkom
Rezerve.
Druga sjedalica čeka kupačicu
utonulu u crveni bikini
koji krasi mramorna bista
i zov sirene
što ljubav vodi sa morskom pjenom
spremajući se za šetnju
sa mnom hudim i blaženim
ona izlazi iz plaveti da bi plavet podarila
prima me za ruku
vodi me ka drveću svetom
Ona i ja
ljeto i more
ostaju za nama
a šume maslina
titraju ushićenja
ostalo su valeri
Veliku zahvalnost dugujem životu
Ne svome već svekolikom
Jer ti si žena sveukupna
I ništa te ne svodi na tebe samu
Spavaj detinjstvo moje – zlatno poverenje moje
Na nosiljci u kojoj nam je samo jedno srce
Izbegavaj bedu sa licem čoveka
Bditi nad tobom znači sanjati da si ti
Biti ozbiljan
I ništa ne shvatati
A da mi se glava razumom osvetli
Bio bih samo čovek koji nije u pravu
Ja sam budućnost i ništa granica nema
A ti me uspavljuj jer nemam sna
Mi delimo nerazgovetnu masu
Plodova cveća plodova koje pokriva cveće
I sunca koje se upliće u noć
Kao da je noć
Bila zemlja boja
Kao da se zelenilo i jesen
Rađaju iz inja na granama
Kao da se živi koji se nazivaju
So zemlje ili svetlost noći
Ne mogu praviti da su ono što nisu
Ne mogu imati stomak skromniji
Grudi pristojne ljupke predusretljive
I ruke uporne na radu milovanja
Gde si to ti ja živim – živeo sam živeću
Ja stvaram stvorio sam te pa i izmeniću te
A ipak za tebe sam samo dete bez smisla
Izmislio sam te ja
Uvijek aktuelno
Iz Arhiva
Vrlo često jedan vehti i neobrijani iz trolista nacionalističke bagre se hvali:
-U politci sam da završim ono što je moj otac započeo.
A njegov otac je započeo stvaranje fundamentalističkog mraka bijede po najcrnjim nacrtima hanefijske škvadre.
I djelom dokazao.
Islamaska deklaracija , njeno očito provođenje i tri žene.
Dozvolio ženi i kćerima, i sluganima da skupljaju vreće sa blagom za nasljednika ciljanog beglerbegluka.
To nam poručuje riđobradi, čija majka sasvim jasno , glasno i slikom odvaja narodsku nafaku, i šalje vreću sa zlatom :
– Ovo je za moga Bakira.
Žao nam neukih.
Autor
Hajro Šabanadžović
Svijet nestajanja Žuti san
Krvav i tragičan dan Srebrena ljetna noć
Modrozeleni krajolik Plavetna bašta
Autor
Hajro Šabanadžović
Oh, Happy day Lebdjeti
U vrtlogu snova Sunčeva sjena
Krhka milina Svježina proljeća
Autor
Hajro Šabanadžović
Plamena zelen Kišna zavjesa
Lebdeća tuga Oblak krhkog proljeća
Ljepota od miline Vilinski đardini
Danas je petak 19.Septembar / Rujan 2025. ove dosta optimistične godine.
Dani u opoziciji 261,pozicioniranih 105. Brzo proleću,što jes, jes. Eto čini nam se juče je bilo pet godina od…
Nije bitno od čega, bitno je da se skoro i ne sjećamo tog dana.
Nekako se dani nanižu , jedan na drugi , prolijeću, stvaraju maglu u našem mozgu, a mi nemoćni da ih usporimo , da film života odgledamo onako kako zaslućuje , natenane ili čak malo usporeno.
A onda nas začudi kad nas neki od njih zaboli , do srži i stane nas vriska, jer smo nemarni bili.
A jopet uvijek ima veoma iritirajućih nerazumnika.Eto , po kreacionistima ovaj dunjaluk je star 6006. godina u totalu ili sveukupnosti njihove imbecilne gluposti.
Naša tetka Hankija zan nabrojati pretke do 9999 godine unatrag računato. Što u novoj što u staroj eri.
I još nešto!
Tetka kaže kad bi imala novi abakus ili pravu majansku kanafu mogla bi još hejbet godina nakantat , barem do Kaina. To joj je prvi rođak koji je u porodičnom stablu namah do praoca i pramajke.
Zato je pomalo nezgodna! Vrlo takarli insanka. Kako i ne bi bila?Premazana svim mastima, a bome i mirisom mošusne tuberoze. Nije džaba žena , Evina unuka.
Tetka Hankija nikad nije prežalila svoj pravi orginalni abakus , kojim je mogla reciklirati godine sad pa sad. Sve od postanja do današnjeg dana. Slomila ga o glavu jednog kreacioniste kad je ustvrdio da joj predak Kain nije roknu brata Abela , već da su tu smisalicu izmislili Cionisti iz samo njima znanih čifutskih razloga.
Našo taj kreacionistički jado njoj pričati o njenoj familiji.
Što bi poete rekle:
-Jado uvijek ostaje jado, bilo koje vjere bio.
U prevodu:
-Jadno da ne mere jadnije biti.