Jutro sa Blekijem – Ona i maslinova gora

 

Sunce nekad samo leluja

Nebo postaje njegov  veo

prosuipajući se u tisuće zarova

iznad mora i pijeska

gdje sjeđah na jednoj od dvije fotelje

na kojima bješe zapisano mastiljavom olovkom

Rezerve.

 

Druga sjedalica čeka kupačicu

utonulu u crveni bikini

koji krasi mramorna bista

i zov sirene

što ljubav vodi sa morskom pjenom

spremajući se za šetnju

sa mnom hudim i blaženim

ona izlazi iz plaveti da bi plavet podarila

prima me za ruku

vodi me ka drveću svetom

 

Ona i ja

ljeto u  šumi maslina

ostalo su valeri

 






											
Bookmark the permalink.

Komentariši