Crno
Uvod
Vrlo teška riječ. I za razmišljanje i za tumačenje.
Višeslojna i višeznačna.
Ne može je čovjek ni pogledom ni riječju obuhvatiti. A još manje o njoj pisati i reći:
- Evo, ovo je crno.
Može samo pokušati nešto smisliti, u neke riječi zaviti i biti zadovoljan ako se barem nisu promašila osnovna značenja.
Crno.
Ima svoju stvarnu funciju i ljudsko tumačenje.
Funkcija mu je prirodna i sveobuhvatna. U principu jednostavna. Tu je sve jasno, osim onoga što nije. To nejasno je zaključano u Nebeskim tajnama.
Ljudska tumačenja crnog su oprečna i vrlo često sukobljena. Može se reći da skoro svaki čovjek ima svoju vizuru onoga što crno znači ili pretpostavlja.
Kažu:
-De gustibus non disputandum est. (latinska izreka: O ukusima ne vrijedi raspravljati)
A zašto da ne! Moramo raspravljati. Mnogi ukusi su zapravo neukusni.
I o tome nećemo polemisati. Samo ćemo pregledati pojmovnike o crnom i dati svoje viđenje.
Ništa više.
Možda poneki zaključak iznijeti i ništa više.
Osim da počesto nismo ubjeđeni u tačnost i pravilne interpretacije latiunluka i prepisivača.
Zapravo napisaćemo malo više.
Imamo mnogo toga zaključanog u našoj mladoj duši. Ne znamo odakle nam. Valjda od neba.
Nero. Black. Noir.
Crno. Mrak. Tama
Sve asocira na tamu, a nije tama kojom je neuki najčešće karakteriziraju i hoće da nam boje svjetove.
Iskrena mladost jednostavno ne može prihvatiti da nešto, poklonjeno od Boga kao milost ljudima, može biti zlo.
Da nam ne bi zamjerili moramo pažljivije odrediti crno, ma kamo nas to vodilo.
Mi ćemo nastaviti ovaj, recimo , eksperiment o crnom, na način kako to mladost inače čini:
Spontano i iskreno.
Prva asocijacija na crno nas vezuje za svjetlost.
Zašto?
Oslušnimo!
Drugi dio sutra u 20 08.