Crno – Tinejđerske reminiscencije / Uvod

Crno –

 

Uvod

 

Vrlo teška riječ. I za razmišljanje i za tumačenje.

Višeslojna i višeznačna.

Ne može je čovjek ni pogledom ni riječima obuhvatiti. A još manje o njoj pisati i reći:

 

  • Evo, ovo je crno.

 

Može samo pokušati nešto smisliti, u neke riječi zaviti i biti zadovoljan ako se barem nisu promašila osnovna značenja.

 

Crno.

 

Ima svoju stvarnu funciju i ljudsko tumačenje.

Funkcija mu je prirodna i sveobuhvatna. U principu jednostavna. Tu je sve jasno, osim onoga što nije. To nejasno je zaključano u Nebeskim tajnama.

Ljudska tumačenja crnog su oprečna i vrlo često sukobljena. Može se reći da skoro svaki čovjek ima svoju vizuru onoga što crno znači ili pretpostavlja.

 

Kažu:

 

  • De gustibus non disputandum est. (latinska izreka: O ukusima ne vrijedi raspravljati)

Što da ne! Moramo raspravljati. Mnogi ukusi su zapravo neukusni. I o tome nećemo polemisati. Samo ćemo pregledati pojmovnike o crnom i dati svoje viđenje. Ništa više. Možda poneki zaključak iznijeti i ništa više. Osim da nismo ubjeđeni u njihovu tačnost i pravilne interpretacije.

 

Zapravo napisaćemo malo više. Imamo mnogo toga zaključanog u našoj mladoj duši. Ne znamo odakle nam. Valjda od neba.

 

Nero. Black. Dark.

Crno. Mrak. Tama

 

Sve asocira  na tamu, a nije tama kojom je najčešće karakteriziraju. Iskrena mladost jednostavno ne može prihvatiti da nešto, poklonjeno od Boga kao milost ljudima, može biti zlo.

Da nam ne bi zamjerili moramo pažljivije odrediti crno, ma kamo nas to vodilo.

Mi ćemo nastaviti ovaj, recimo eksperiment o crnom, na način kako to mladost inače čini:

Spontano i iskreno.

Prva asocijacija na crno nas vezuje za svjetlost.

Zašto?  Oslušnimo.

Bookmark the permalink.

Komentariši