Laži i podmetanja – Grbovnik Bosanske vlastele

 Iz  Arhiva

” Naletjesmo” na  stranica:

Grbovi vlastele Bosne i Hercegovine.

Oni nama trinaesti nesretan dan.

Pomislimo, to je nešto što se trebalo pojaviti na mrežama još prije njihovih nastanaka, prije nego što smo se mi, naši djedovi,pradjedovi i Bosanski kraljevi rodili. Neka, nikad nije kasno.

Kad ono , ne veliko razočarenje nego bezočnost što se ne može podnijeti. Samo što smo počeli gledati i čitati shvatamo da se to Bosni opet beskrupulozno podmeće i podvaljuje. Više i ne kriju laži. Nije bitno ko je uradio stranicu, ni kojim motivom, mi autore i motive prepoznajemo.

Bitno je ono što grbovi govore.
Časnost nikad ne laže.

Ako je neko kojim slučajem dobronamjeran htio biti, taj je silno pogriješio, medvjeđu uslugu Bosni napravio.

Ako nešto radite –nemojte biti naivni, uradite to čestito, pošteno i objektivno. I dobro, četiri puta provjerite i peti put ako treba. Dobro provjerite i pazite jer Bosni se još od Kulina bana i Kosova podmeće i laži se šire. Provjerite ili se bar ogradite od pravovaljanosti onoga što predstavljate.

Nemojte nasjedati , zvijer je neumorna, nikada ne spava. Još uvijek u ušima odzvanja krvava jeka tama-tam gusala, prangi i lomača.

Ako ste zlonamjerni kao što jeste mi vam ne vjerujemo, mi vas znamo i prtjimoi vas  i vaše laži, podvale istinom uništavamo. Tako i sada.

” Grbovnik bosanske vlastele ” se čuva u Fojnici u Franjevačkom samostanu od “pamtivjeka” , naime od zauzeća Bosanskog kraljevstvu Ovo je potvrdio svjedok fra Grga Ilić (?),  biskup i apostolski vikar u Kraljevoj sutjesci 8.jula 1800.god. U svejdočanstvu pisanom prelijepim latinskim rukopisom i ovjereno biskupskim pečatom nema ništa sporno. Sve je jasno i čisto kao dan, tako izgleda.!?

Zamka se krije u tekstu iznad koji je nasilan, glupav i nevješto ubačen, da bi to jednostavno smiješno bilo da nije k'mično. Uvodni dio iz “1340 god.” sam o sebi svjedoči: ordinarni falsifikat i ogromna laž.

Niko nikad nije naučno datirao godine nastajanja pisanija i utvrdio kojim redom su nastajale. Prošlost Fojničkog manastira je toliko burna i kataklizmična.

Ne treba biti grafolog i da se ta nosporna činjenica potvrdi. Polupismeni, više nepismeni rukopis nekog popa Stanislava Rubčića, čiji se redovi klate ko nedoklano svinjče i pijano vrludaju ,htio bi da izgleda kao srednjevjekovna crkvena bosančica i “svjedoči”:

“Na slavu Stipana Nemanjića cara Srbljena i Bošnjaka 1340 godine.”

To sasvim odudara od onoga što se očekuje od “carevog svjedoka.”

Istorija Fojničkog manastira i crkve nam govori:

-u ” velikom progonima ” 1521-1524. g. i samostan i crkva su porušeni, obnovljeni su 1594-1598.g.

-u velikom požaru 1664 g. nestali su crkva i manastir nova crkva je sagrađena 1669 god.

To znači da popova poslanica nije mogla naći put do Fojnice prije 1669.god. Tada je i tvrdanja papskog legata “od pamtivjeka naime od zauzeća Bosanskog kraljevstva” samo bezočna laž i podvaljotina.

Dva odvojena dijela teksta su po svojim finesama, pismenosti i estetici, pa i samom značenju toliko udaljeni jedan od drugog kao civilizcija od pračovjeka.

Međutim pijani pop je dao istoričarima vrijedan podatak kad kaže da je Stipan oliti Stipe Car bošnjaka. Izravno potvrđuje da u Bosni žive samo Bošnjaci, hrvate i ne pominje.

Porezni registar iz 1624.g. nam potvrđuje da je u Bosni tada živjelo :

-150.000 katolika

– 75.000 pravoslovaca

-450.000 muslimana

Za Turke i historiju svi su oni samo Bošnjaci. (Novokomponovanim post – dejtonskim bošnjacima slijedi zaslužni tekst. )

U popovom tekstu se ” potkralo ” nekoliko grubih historijskih laži. Jedina ličnost koja odogovara Stipanu i laži je Stefan IV Dušan Njemanjić ili Dušan silni (1308.-1355.god.)

On je bio kralj Raške i car Srbije,Bugara, Grka i Arbanasa. Carem je proglašen 16.04.1346.god.

Iz njegove inaugurativne titulacije progovara istina : Stipan IV Dušan Nemanjić nikad nije bio car Bosne.

Godina ukazanje carske titule potvrđuje da Stipan 1340. godine uopšte nije bio car.

To istovremeno znači da nije imao nikakve veze sa bosanskom vlastelom i njenim grbovima.

Isto tako historija bilježi da u to vrijeme u Bosni nije bilo srba i hrvata.

Stefan IV Dušan Njemanjić ili Dušan silni (1308.-1355.god.)

On je bio kralj Raške i car Srbije,Bugara, Grka i Arbanasa. Carem je proglašen 16.04.1346.god.

Iz njegove inaugurativne titulacije progovara istina : Stipan IV Dušan Nemanjić nikad nije bio car Bosne.

Godina ukazanje carske titule potvrđuje da Stipan 1340. godine uopšte nije bio car.

Ono što je interesantno je podijeljenost mišljenja o nastanku grbovnika.

Vremena su razna: 1340.g. “svjedok silnoga”, petanesti, šesnaesti, sadamnaesti vijek i konačno 1800. godina.
Mi smo dokazali što smo htjeli dokazati. Kad poželimo biće toga još, koliko želite,samo recite.

Uopšte nije bitno kada je Fojnički gebovnik nastao. Iz više razloga ćemo se prikloniti godinifra Grge vikara, ali ne i njegovom tumačenju i namjeri. Biskup je to. Radi što mu Vatikan i inkvizicija naredi, a oni su vodili bezbrojne krstaške ratove protiv Bosne i još nisu prestali.

To govori i mjesto izdavanja potvrde: Kraljeva sutjeska. Možda je ona odabrana da se na neki način obezbjedi ” Bosanska kraljevska ” autentičnost.

Ako ste neupućeni Kraljeva sutjeska je tik do Bobovca – Curia bani (banski dvorovi) i dvori Bosanskih kraljeva: Stjepan Ostoja, Tvrtko II Kotromanić, i Stjepan Tomaš Kotromanić. Napraviti papski ferman u Kraljevoj sutjesci je isto što napraviti ga u Vatikanu. To je bio dokumenat koji je imao vrijednost papskog edikta jer ga je izdao i potvrdio papski legat fra Ivo vikar. Mislio nam ga Ivo viknuti. Neće moći ni ove noći ni ubuduće.

Vikni ga ti svojim Vatikanskim mentorima ,vi ste navikli na to.Pitajte pedere sa stropa Sikstinske kapele koji se smješe na svakog papu dok se njima moli.

Vjerujem da su grbovi tih godina sakupljeni i uvršteni u Fojnički grbovnik. Sami priznaju da nikad prije grbovnik nije nigdje pomenut. Tek od tog vremena , od jula 1800. g. se o njemu počelo govoriti i pisati.

Nije to ni čudno, jer se to dešavalo u vremenima kada je postajalo jasno da je kraj osmanlija samo pitanje vremena.

Fojnički grbovnik je samo jedan od dokumenata kojim se srbi i hrvati uvode na bosanske prostore radi legalizacije svoje morne prisutnosti u Bosni. Fra Grga apostolski vikar u grbovnik ključuje grbove ” bosanske vlastele “, i pazite sad:

Postavljamo pitanje koja je to vlastela, čija je to vlastela, otkud je ta da prostiš vlastela?

Upitani odgovor hitan vama dade: bosanske,hrvatske i srpske porodice, i to ne bi trebalo da bude nikakvog spora!?!?

Ono pazite sad vam skreće pažnju na 130 grbova navedenih po abecedi (A-Ž):

I. 70 grba su grbovi bosanske vlastele, 85% ima bogumilska obilježja (ljiljan zvijezda, polumjesec, sunce).

II. 21 grb je srpske vlastele koji nikad nisu živjeli u Bosni niti je vidjeli; osim u morama i snovima.

III. 13.grbova je hrvatske vlastele koji nikad nisu živjeli u Bosni niti je vidjeli; osim u morama i snovima.

IV. 11 oblasnih grbova /ilirski(poželjni)grbovi koji nemaju ništa zajedničko sa Bosnom,tradicijom i bosanskom vlastelom

V. 15 grbova su grbovi porodica o kojima nema podataka – o njima će se donijeti sud po identifikaciji

Tačnost podataka +/- 1 %

Dakle za 45 grbova je ustanovljeno (iz teksta koji su nudi) da nemaju ništa zajedničko sa Bosnom, vlastelom i porodicama srednjovjekovne Bosne. Ti grbovi su bezočne laži, podmetanja krojača vikipedijskih istina.

O ne pripadaju, niti su ikad preipadal Bosni.

15 grbova je neidetificirano, poučeni historijkim iskustvom njih ćemo svrstati pod ostale, iako je većina sudeći po obilježjima bogumilska odnosno Bosanska.

Rezime:

Grbovi bosanske vlastele 54 %
Podmetnuti grbovi 34 %
Ostali grbovi 12 %

Postotci govore sve.

Kada se tih 34% izbaci sa spiska Grbova vlastele Bosne i Hercegovine, a utvrdi porijeklo 12% grabova, tek onda se može hipotetički govoriti o nekim zajedničkim bosanskim konotacijama preostalih 54 % grbova. Počeni iskustvom vjerujemo da se još jednom moraju preispitati i neki iz skupine od 7o grbova.

U srednjevjekovnoj Bosni je bilo više od 7o vlastelinskih porodica. Neki izvori pominju i tisuće njih. Kako je spisak pao i stao na broju 7o pitajte autore i pitajte povjesničare i istoričare.

Bosanski historičari ništa ne rade, čast vrlo rijetkim izuzetcima, na zaštiti istine i Bosne, dapače dopuštaju da je kvazi istoričari rastakaju podvalama i lažima. Historija će sve kvazi upravo radi samg značenja te rijeći pomesti, jer manijake su njhihove majke trebale abortirati pa metlom pomesti.

Do tada Fojnički grbovnik ostaje samo to, zajednička podvala i laž ” caroslovca ” i papskog legata fra Grge. Tekst koji govori o grbovima je samo proširenje i reaktiviranje bezočnih podvala i laži karađorđevskih slogana. Nas ne zavarava grb Armije BiH u pročelju.

Boj se danajaca kad ti darove nose.

Mišljenja sam da bi vikarovo prezime trbalo glasiti Vilić. Naše historijsko znanje seže samo do fra Grge Vilića, nigdje ne vidimo, možda smo negdje usput nekog krojača Ilića. Ako ga histroija zametnula nije nam žao. Zvao se on Ilić ili Vilić nije dostojan Božije riječi i Bosne. Mi nismo prezentirali ni tekst ni Grbovi bosanske vlastele tako da nismo sigurni šta je jad htio bilo čime da kaže, osim da bezočno laže.

Ko protura ” tuđe ” laži krijući se iza drugih i sam je lažov. Ko dodaje laži u zločinu živi. Ko laže taj i krade, ko krade taj u zindan ili zatvor istorije i onaj pravi ide. Zar ne potomče Ohmučevića.

Ovaj tekst potvrđuje i pravilo: Laž i podvala nikad ne dolaze sami. Ponašaju se isto kao i zlo. Kotrljaju se i množe! Nama je jasno šta vi radite. Nadamo se da i drugi vide.

P.S

O tome koji su Bosanski banovi i kraljevi bili vladari Hrvatske i Srbije ili dijelova tih zemalja ćemo u nekim drugim vremenima, ako nam naš Gospodar dozvoli.

Bookmark the permalink.

Komentariši