I rekosmo ne smijemo više pisati o ratu.
I rekoše nam slijepci pri očima neće nikad progledati.
Uvijek je bilo proroka i prosvetitelja .
Mi to nismo.
Ali ima prosvetitelja i prosvjetlitelja koji se uzaludno da osvijetle i prosvijetle čovječiji put , um i oči ; ljudi poput Diogena.
Ali kada Bog Milostivi Jedini nekom podari milost i razbor da se stvari vide onakvim kakve one jesu, onda o njima treba pisati.
Slijedimo uputu da ne pišemo o ratu , jer (između ostalog) :
“Da , da
ovaj jedan rat ću da odćutim
i ljubav slavim
nek se drugi malo bore
nek ih Zapadne demokrate brane
a ekolozi i pederi proteste prave
zlu zaprisegnuti humanitarci hrane
korzirajući u lakovanim cipelama
optočenih mirisima krvave kože
ubijenih urođenika Istoka i Juga
No , možemo pisati o Diogenu , i možda malo jasnije od njega , jer ovo je ipak treći milenij. On je imao svijeću i bure. Mi imamo Huble i satelitske mreže.
I zato počinjemo da objavljujemo zapise o onome što vidimo a slijepci ne vide.