Mila moja
svaki je Bosanac
Bogumil i pjesnik
ljubav prema Bogu Jedinom
ljepoti koju je on Bosni svojoj darovao
na lijepe riječi milost i pravednost upućuje
Bosancu su riječi
kao snovi koje sanja
kao žena koju voli
svaka je riječ ljepša
od one prethodne
pa slijedeća
i tako redom
dok ne poteku
ko potoci
što u rijeke
jezera – mora
svoju ljubav prelijevaju
iza tih riječi
se skriva
čednost
i ljubav
i čestitost
mila moja
evo ti malena moja
ti su krhka ruža
ti si izvor moj
ti si moja modra rijeka
koje sanjam
kada kiša lije
i snijeg leprša
i kada te budan ljubim
ušuškan međ usanama tvojim
tvoje su oči
ljubavi moja
sjaj neba koji blista
od čistoće i nevinosti duše tvoje
ruke su tvoje lagana krila anđela
što miluju moju dušu
tijelo tvoje me ne dodiruju ja ga ljubim
već treperi i titra
i ja se u njihovim nježnostima gubim
tvoje su grudi čvrste
jedina moja
podatne i krhke
ne znam šta sa rukama i usnama svojim
da tu mladost ne oskrnavim sve se bojim
tvoje skute i đardin
rajski bljesak i hlad
ne smijem ni da diram ili gledam
već samo da sanjam
u noćima tlapnje i bunila
ruke svoje
miluju duge bjelokosne noge tvoje
čak i tada
moram zastati
kad osjetim da sam na rubu mirisa djevičanskih
blizu roze centifolije sa hiljadu listova
da slučajno dirnem tu milosnicu
tu čednost
sebi bih ruku odrezao
jer dodirom bih obeščastio tvoju djetinjost
naš život cijeli
i onda ćeš ti meni govoriti
ti si pjesnik mili moj
nisam mila
to ljubav sama priča
i sni