Jutro sa Blekijem – Ljubav priča i sni

 

Mila moja

svaki je Bosanac

Bogumil i pjesnik

ljubav prema Bogu Jedinom

ljepoti koju je on Bosni svojoj darovao  

na lijepe riječi i milost upućuje 

 

Bosancu su riječi kao snovi koje sanja

kao žena koju voli

svaka je riječ ljepša od one prethodne

pa slijedeća i tako redom

dok ne poteku ko potoci što u  rijeke

 jezera mora svoju ljubav prelijevaju

 

iza tih riječi se skrivaju čednost i ljubav

i čestitost mila moja

 

evo ti, malena moja

ti su krhka ruža

ti si izvor moj

ti si moja modra rijeka

koje sanjam

kada kiša lije i snijeg leprša

i kada te  budan ljubim

ušuškan među usanama tvojim

 

tvoje su oči

ljubavi moja

sjaj neba koji blista

od čistoće i nevinosti duše tvoje 

ruke su tvoje  lagana krila anđela

što miluju moju dušu

tijelo tvoje me ne dodiruju ja ga ljubim

već treperi i titra

i ja se u njihovim nježnostima  gubim

 

 tvoje su grudi čvrste

jedina moja

 podatne i krhke

 ne znam šta  sa  rukama i usnama svojim

 da tu mladost ne oskrnavim sve se bojim

 

tvoje skute  i đardin

 rajski  bljesak i hlad

 ne smijem ni da diram ili gledam

već samo da sanjam

u noćima tlapnje i bunila

ruke svoje

miluju duge bjelokosne noge tvoje

čak i tada

moram zastati

kad osjetim da sam na rubu mirisa djevičanskih

blizu  roze centifolije sa hiljadu listova

da slučajno dirnem tu milosnicu

tu čednost

sebi bih ruku odrezao

jer dodirom bih obeščastio tvoju djetinjost

 naš  život cijeli

 

 i onda ćeš ti meni govoriti

ti si pjesnik mili moj

nisam mila

to ljubav sama priča

i sni

 

 










											
Bookmark the permalink.

Komentariši