Autor
Hajro Šabanadžović
Istok Krajolik nad Sarajevom Gradom čednosti
Ljeto Maglica 1.
Maglica Mir i poljubac
Mreža Nijemi svjedoci
Oko u plavom Ona pod velovima
Ona spava Plamen nad Srebrenicom
Plavo Rekvijum
Ruža 2 Ruže i suze
Ruže 11. Ruže
Oči koje poslijednji put u očima vidjeh
Na rastanku poslijednjem
Ovdje u snu kraljevstva smrti
Zlatna vizija opet se pojavljuje
i vidimo oči ali ne i suze
To je moja zla kob
To je moja zla kob
Što oči više vidjeti neću
Oči odlučne
Oči koje vidjet neću sem
Na kapiji smrti drugog kraljevstva
Gdje,kao i ovdje,
Oči požive kratno
Pa i suze brzo minužI rugaju nam se.
Ponoćni velovi
Plavo i Nježno
Ljubavno lelujanje
Večeras u ponoć
suze će ti reći
a je to prazno vrijeme
kad život stane
i lebdi osmijehom tvojim
što srce boli
do slijedeće nulte noći
svaku noć
nula za nulom
dan za danom
uvik i zauvik
duša šapće ime tvoje
jube moja
dok usne ne zabole
odjekuju
krici tvoje nemoći
sjene izgubljenih ponoći
Let It Be
When I find myself in times of trouble
Mother Mary comes to me
Speaking words of wisdom
Let it be
And in my hour of darkness
She is standing right in front of me
Speaking words of wisdom
Let it be
Let it be, let it be
Let it be, let it be
Whisper words of wisdom
Let it be
When all the broken hearted people
Living in the world agree
There will be an answer
Let it be
For though they may be parted there is
Still a chance that they will see
There will be answer
Let it be
Let it be, let it be
Let it be, let it be
yeah, there will be an answer
Let it be
Let it be, let it be
Let it be, let it be
Whisper words of wisdom
Let it be
And when the night is cloudy
There is still a light that shines on me
Shine until tomorrow
Let it be
I wake up to the sound of music
Mother Mary comes to me
Whisper words of wisdom
Let it be
Neka bude
Kad se nađem u sred nevolje,
Majka Marija mi dođe
Govoreći reči mudrosti,
Neka bude.
I u mom satu tame,
Ona stoji tu ispred mene,
Govoreći reči mudrosti,
Neka bude.
Neka bude, neka bude,
Neka bude, neka bude,
Šapći reči mudrosti
Neka bude.
Kad svi ljudi slomljenog srca
Na svijetu budu živjeli složno
Oni će imati jedan odgovor
Neka bude.
Iako su se može biti podijelili
Postoji šansa da će videti,
Da postoji jedan odgovor
Neka bude.
Neka bude, neka bude,
Neka bude, neka bude,
Da, biće odgovor,
Neka bude.
Neka bude, neka bude,
Neka bude, neka bude,
Šapći reči mudrosti,
Neka bude.
I kad je noć oblačna,
Još uvek postoji svetlo koje me obasjava,
Sija do sutra,
Neka bude.
Probude me zvuci muzike,
Majka Marija mi dođe
Šapuće reči mudrosti,
Neka bude.
Ruže što joj dadoh tad
bol su znale srca mog
volio sam samo nju
sanjao snove samo o njoj
otišla je, odnijela sve
tuzan mi je zivot bez nje
Ljubav što smo znali mi
nije nam rekla da doći ce dan
kad suze na lijepom licu tom
vratiti neće izgubljeni san
otišla je, odnijela sve
tužan mi je život bez nje
Ref. 2x
Draga, gdje si sad
ja čekam te još
vrati mi ljubav staru
ne mogu bez nje
Samo, samo ti
u srcu si mom
jer ludo te, ludo volim
o vrati se
Kažemo na nagovor ” demokaratskog ” zapada nastaviše rat protiv Bogumila što nikog više i ne čudi,jer zaradi te demokratije i ostali (nepodobni) hrišćani i nehrišćani su umirali tokom nove ere. Kažem nastaviše jer od nastanka Bosne preko dedovske hiže i povelje Kulina bana, sve do današnjih dana taj rat nikad nije prestajao.
O’ javiće se dušebrižnici i nabacivati se nekim floskulama o govoru mržnje, netolerancije i sijanja razdore.
Umjesto tih floskula samo se zapitajte gdje su nestale stotine miliona ljudi, mučenih i ubijenih na najstravičnijim načinima. Potražite vjerodostojna svjedočanstva indijanaca Južne i Sjeverne Amerike, Aboriđana, crnog afričkog čovjeka i crnog afričkog roblja rasijanog planetom , zatim pokoljenja arapa i azijaca.
Šta reći o dvomilejnijskoj šoa holokaustu Jevreja širom svijeta. A jedino ih Bosna bezuslovno prihvatila. No jevreji to zaboravljaju.
Sećate li se djece cvijeća i 1968. i godina poslije. Neman ih sasjeće. Bez milosti,bez izuzetaka uništi jednu mladost, savjest i nesuđenu budućnost planete. Cvijetnu ljepotu koja je samo htjela da voli i da pjeva o miru i ljubavi. I ljubavlju da mjenjaju svijet.
O tugo moja!
I danas u samoj Evropi u ime “zapadne demokratije” krvare i umiru ;Irci, Baski, Katalonci, Flamaci ,svi bivši sssr-ovci , Ukrajinci ,Rusi i Čečeni, srednja i južna amerika, Afrik Bliski i Daleki istok; ali ponajviše muslimani.
To su historijske činjenice i realitet sadašnjosti, odnosno budućnosti jer sadašnjosti nema ona se svakog trenutka migolji iz proščosti u budućnost.
I zato nemojte se deguntatirati i zamarati govorom mržnje.
No, vratimo se Bosni.
I u ime odbrane demokratije spektakl , TV šou licemjerja i cinizma:
Priznaše Bosnu a uvedoše joj embargo na uvoz oružja!
U ime čega? U ime i zaradi koga?
Jedini koji bijaše goloruk je bio narod koji je trebao nestati i oduvijek “svetoj šćemlijici” , Vatikanu mrzak, a Bogu mio.
To je kao dovođenje nejakog i golorukog djeteta u situaciju da se bori protiv dvojice do zuba naoružanih , vjekovno osvjedečenih , genetski izopačenih , profesionlno genocidnih ubica. Ujedno to je samo putokaz i uvod u perfidni i stravični skoro četvorogodišnji igrokaz pod naslovom:
Nestajanje jednog naroda i oduzimanju prava na postojanje i opstanak tom narodu.
” Ustani i izmjeri hram * Božji i oltar,
i izbroji one što klanjaju u njemu,
ali predvorje hrama ne izmjeri,
jer ono je dano paganima i oni će
će sveti grad četrdeset dva mjeseca gaziti.
(Otkrivenje 11.1 i 2.)
II.)Četrdeset dva mjeseca nestajanja nalik Danilovom snoviđenju koje je tako zorno prepisao ” maherica” mali Jovica oliti Ivančica:
Na očigled i u režiji ” demokrata “, takozvanih hrišćanskih otaca i njhovog zaleđja, a u stvari pljesnjivog i usranog pogana i antihrista, upakovanog u celofan mirotvorca i humanitarca, celofan providniji od vazduha poče rat. Rat je samo blaži naziv za koljačku žurkata na akrepite. Uz budnu pažnju sluge UN i nadzor mentora, koji iz utvrde grada bludnice iz Otkrovenja skoro istrijebiše jedan narod.
I sada nam taj đavolji sluga , kojeg čuva švicarska garda, sebi dozvoljava moralno pravo dan šalje poruke mirotvorstva.
Neki put ćemo se vratitri temi misli evropski. Kako i na koji način su brojni narodi natjerani da misle evropski i kakav je bio epilog te poduke.
Definitivno mi Evropi ne vjerujemo i ne smijemo da vjerujemo. Ne vjerujemo im jer u genima imamo sjećanje otaca, sjećanje djedovske hiže koji su Evropu i Vatikan označili kao slljedbenike sila tame i đavolju crkvu i haračlije siromašnih naroda.
I zato neka zadrže i zbiju sebi u hladovinu ono ” misli evropski ” ,mi se tih misli velikodušno odričemo.
A mi ćemo se već nekako sanći sa ili bez KM. Tako smo svikli.A mere sa sa EUR i $.Nekako nam ipak švicarci najbolje pašu.
Jedne noći, jedne zime
ko zna gdje i ko zna kada
moje će te sjetit’ ime
naših šetnji, našeg grada
Ali ja ću bit’ daleko
ispod neke svoje kiše
tad će tuđe ime neko
da ti znači nešto više
Neću znati gdje i s kime
dijeliš noći, dijeliš zime
neću znati ko te ljubi
jedne noći, jedne zime
Jedne noći, jedne zime
ko zna gdje i ko zna kada
moje će te sjetit’ ime
naših šetnji, našeg grada
A ja neću biti s tobom
da te smirim, da ti pričam
tvoj će nemir tada skriti
neko ko mi nije sličan
Neću znati gdje i s kime
dijeliš noći, dijeliš zime
neću znati ko te ljubi
jedne noći, jedne zime
svaku veče
razigran ko maksumče
uzmeš kist u jednu ruku
riječi u drugu
osjetiš muziku
vuče te uvijek istoj bijeloj dami
nevinoj od snova
baciš slike i riječi
ženi ljepotu što vješto skriva
i spoznaš je čarobnicom
mahala grada čednosti
Maksumče i dalje tango
sa Princezom pleše
tijelo uz tijelo
dame biraju
dodir za dodir
uvijek isti sjaj
ljubavni
vatra uz vatru
i dok ljubav vodiš
Ocean Tišina i sni
Tiho, tiho braćo tamburasi
tiho da ne probudite nju
neka strune zazvone polako
da me sjete kad je bila tu
Ref.
Svirajte mi pjesmu njenu
pjesmu koja nanosi mi bol
volio sam ja tu ženu
više nego život svoj
Svirajte mi pjesmu njenu
pjesmu koja nanosi mi bol
a kad suze za njom krenu
svirajte mi pjesmu njenu
Tiho, tiho braćo tamburasi
tiho da je ne probudite
a u zoru kad budem zaplako
to će biti oproštaj od nje
Ref.
“Vino piju age Sarajlije,
vino piju Zašavicu biju,
ranjenici mladi podvikuju.
Svaki veli: ‘Jallah moja majko’,
Čamdži Mujo: ‘Jallah moja Ummo!’
Čamdži Mujo družini govori:
‘Ah, družino, moja braćo draga!
Kada meni suđen danak dođe,
suđen danak i umrli sahat,
ufat'te mi konja lastavicu,
i na konju zelenu dolamu!
U dolami, u džepu desnome,
u njemu je prsten i jabuka,
u zadžepku mrko ogledalo,
podajte ga mojoj Umihani,
nek’ se ogleda, a mene ne gleda,
nek’ se udaje, a mene ne čeka!
A ja ću se junak oženiti,
crnom zemljom i zelenom travom.
Ako bude roda gospodskoga,
žalit će me tri godine dana;
Ako bude roda hojratskoga,
neće žalit’ ni tri b'jela dana!’
To izusti, pa dušicu ispusti,
i umrije žalosna mu majka!
Ufatiše konja lastavicu,
i na konju zelenu dolamu.
Kad su došli šeher Sarajevu,
uzimaju prsten i jabuku,
dadoše ga dilber Umihani.
Desila se roda gospodskoga,
žalila ga tri godine dana:
Za godinu lice ne umila,
a za drugu se ne nasmijala,
a za treću kosu ne oplela.
Kad nastala četvrta godina,
rusu kosu rukom odrezala,
pa je šalje daji na kapiju.
Dajo joj je kosu pozlatio,
dajinica biserom okitila,
pa je meće gradu na kapiju:
‘Ova kosa u devletu rasla,
u golemu jadu odrezana:
Il’ je majka ukopala sina,
il’ sestrica brata jedinoga?
Il’ djevojka svoga suđenika?
Nit’ je majka ukopala sina,
ni sestrica brata jedinoga,
već djevojka svoga suđenika,
što ga neće steći dovijeka!’
Govori joj ostarjela majka:
‘Što ti žališ tuđina junaka,
Nije ti ga majčica rodila?’
‘Luda ti si, moja mila majko!
Da si mi ga i triput rodila,
ja ga ne bih ovol'ko žalila,
ko što žalim tuđina junaka,
ja ga neću steći dovijeka!’ “
(Umihana Čuvidina, prva bosanskohercegovačka pjesnikinja muslimanka ,Sarajka koja se zbog velike ljubavi i žalosti za poginulim vjerenikom nije htjela udati za drugoga, nije bila upisana u sarajevske sidžile (službene registre), pa se zbog toga pretpostavlja da je bila rođena 1794. godine na Hridu, jer zvaničnog podatka nema. Njen vjerenik Sarajlija Mujo Čamdži, bajraktar, prema historiografima, poginuo je 1813. godine kod Loznice, u vojsci Ali-paše Derendelije, za vrijeme Prvog srpskog ustanka na Balkanu.
U pjesmi “Čamdži Mujo i lijepa Uma”, Umihana je opjevala vlastitu tragediju.)