Jutros pođoh ruže brati
Čuh slavuja kako vapi.
Ko i ja za ružom čezne –
Livadom mu pjesma tuži.
Mučeć prođoh vrtom, poljem
Svejednako ja misleći:
Ružu divnu, a opaku
Tvrdoglavo ovaj ljubi,
Slavujev me jad savlada
Te ne mogah bol podnijeti:
Mnogu ružu možeš ubrat
No trnje će ljuto bosti.
Nebo ne da spas Hafizu –
Poročno, bez samilosti!
Bura u suton
Čežnje zakopane duboko u nama
Ples krhkog cvijeća
Plavetni sni
Jedinstvena maglica
Violetna ljubav
Sutonom uzburkanim
behari donesu
šumove mora plavetnog
upijam mirise tvoga tijela
mramornog
dugo
eonima što mile
tragao sam tebe
putima maglica
nedođija
a ti si mi
begala
zaviria
svaki kaval dotakao
svaki dašak proljeća milovao
ubijao ažbahe
čitav te život tražio
a ti si mi uvijek na korak
bila
na kraju puta
u polju jasmina
okupanu mirisima smilja
promrzao od samoće
skoro posustao
ugledah tebe l'jube
prepoznah anđela
kako mi ruke pruža
vremena potonja
vrima nestavrne bajke
o djevi Yossemin
u meni žive
zaklinju se
ja čekaću te
gdje god bio
samo mi dođi
ljubavi jedina