Ne rekoh joj volim te,
ne bi čula
jer je već daleko odlutala snima
Ne rekoh joj udaj se za mene
ne bi čula
jer je dijete tada bila
Rekoh joj mnogo toga
nije čula
jer krugove i slomljenu ljubav ima
Pomislih vratiti se mora
možda se sjeti
da jesen čednost Anđela rađa
Vidi pjesničke naive
telepata i slikar navik osta
šumi lišće zlatno
Ona se djetinje čudi
a crne bijele švrake sokacima njene mladosti
grakću i krila joj aplauzima krše