Autor
Hajro Šabanadžović
Plavetna snježna noć Jabuka u jesnjem cvatu
Čedni djetinji dani Cvijeće u nizovima
Medena u šumi čudesa Sunce i ljubav
Djelići krhkog cvijetnjaka Prozračni krajolik
Ples zaljubnljenih Svileno ljeto
Krajolik ćežnje Jesenje svjerlucanje
Sneno talasanje Zimski velovi
Iskričava staza Vali se pjene
Mjesec je oblivao bojom cinka splet
tupih uglova
Perjanice dima,kao cifra pet,
vijorile ,crne , sa oštrih krovova.
Nebo bješe sivo.A a plač vjetruštine
ko fagot, u basu.
Jedan premrzli mačor iz daljine
mjaukaše tanko, sa tugom u glasu.
A ja sma išao, misleć o Platonu,
o ljepiti Fidijasa
i o Salamini i o Maratonu
pod treptavim okom jezička gasa.
ne idi Malena
ostani
još samo jednu noć
pokloni mi
molim te
trebaš mi
san da dosnijem
o našim noćima
a zvijezdama milovana
naša tijela su gorjela
poljubi me zadnji put
molim te
još samo jednom
za rastanak
i odlazi
i volim te
kao dijete
voli me
bez suza i straha
i odlazi
iako voliš me
neka su sretna radovanja tvoja
nebu poklonjena
a mi šutiš
Luce mila nebesnice
Iz Arhiva – uvijek aktuelno
Sigmund Frojd, tvorac moderne psihoanalize ( bar tako kažu ??? ) ostavio je dosta mudrosti .
Jedna od njih je :
“Kako prepoznati glupe ljude!
Svoje razmišljanje , zapravo savjet je formulisao u jednoj rečenici_
“Prvi znak ljudske gluposti je potpuno odsustvo stida “
Dakle po Frojdovoj doktrini neprikosnoveni glupaci u Bosni i Hercegovini su Dodik , Čović i Izetbegović.
No , Frojd je bio ćistunac kojem su žene bile niža , ograničena bića i vjerovatno nije shvatao da izraz glup ima svoju gradaciju :
glup , gluplji , najgluplji
Ipak , slijedeći Frojda , savremena stremljenja u psihoanalizi i uvažavajući poetske implikacije gradacije , stručnjaci Blekijevog institutu za psihoanalizu su komparativnom i analognom logičkom analizom došli do zaključka :
-neprikosnoveni glupaci u Bosni i Hercegovini i šire su Dodik , Čović i Izetbegović.
– gluplji od Dodika , Čovića i Izetbegovića su oni koji ih slijede
-najgluplji su oni koji se trokratno imentovanoj trojci nosom a neki i glavom uvlače u zadnjice.
Ovo je svakako , vrlo važan naučni prilog Blekijevog instituta osnovnoj Frojdovoj psihoanalitičkoj teoriji.
Bez uvrede molimo. Samo slijedimo nauku i njene domete..
Zeljno cekam tvoje pismo
i nadam se svake noci
da ces jednom iznenada
u zagrljaj meni doci
Ref. 2x
Ja te pjesmom zovem
zeljna tvoga milovanja
sliku tvoju ljubim
ljubim, ljubim svakog dana
Kao ruza koja vene
kad joj sunce pije rosu
i ja cekam da mi dodjes
i zamrsis dugu kosu
Ref. 2x
Usne zele, ruke traze
a nemirno srce sanja
da cu opet tvoja biti
u svitanje jednog dana
Oštroumlje i pronicljivost izraženi u jednoj jedva prosto proširenoj rečenici zadivljiju i zaslužuje sve čestitke . ali su nas natjerali da zavirimo u svoje sehare sa zakopanim mahalskeim crticama i ogledtima , a koje skrivaju mnoge neobjavljene tajne (?) , nalik na neobično putovanje kroz prošlost , sadašnjost i ( gluho bilo ) budućnost.
“Sve žene ponekad budu bekanke !” ( Senorita Bandida )
Opis u koji se mogu ogledati i naći skoro sve ovozemaljske žene , od pamtivijeka do današnjih , a vjerujemo i i do konca budućih dana .
Senzibilitet većine žena potiče još od Edenskih vrtova . U njemu je iskonom utkana neraspletiva žudnja za ljubavlju , nježnošću , milovanjem , dobrotom. i iskrenom predavanju koju samo toplina i čarolija ljubavi može pružiti.
Mo'šte misliti koliko je šansi imao naš praotac Adam / Adem ispod stabla sveznanja . Ha se Eve pjavila u svojoj nepatvorenoj , svevremenskoj ljepoti! i dodiru kraljevske kobre , zalego je ko kurban , zakovrno očima i bez riječi ili straha se predao guštu zabranjenih voćki kojim ga Hava neštedimice i sa ljubavlju hranila.
Nažalost , po ateritanju na Zemlju , kombinovani Alter ego rajskih đerdina i pržunskih tegoba , zlohude muškinje su preuzele dešavanja iz ženskih srdaca i skuta u svoje mačom i stegom okrvavljene ruke i ” inkvizicijske ” tokove misli , kojima treniraju strogoću nad mislima i isjetilima nemoćnih i slabijih , napose ženama i djeci..
U tom užurbanom svijetu muške nepameti Ženama sve više nedostaju Edenske radosti , nježniost i bezbrižnost dana koje ta blagodarja nose.
Eva nikad nije zaboravila edenski nauk . Adam , zbog nedostatka rebra ne može punim plućima udahniti zemaljsku ariju i život i opustiti se . Ta falinka nemogućnost dubokog disanja ( a bime i izdisaja ) je kod većine njegovih muštih potomaka izazvala užurbanost i bijeg od svakodnevne potrebe za dodirima i ljubavlju.
U tom užurbanom i posivjelom svijetu mjesta za stvarnu , iskonsku ženu sa sasvim prirodnim potrebama mjesta je sve manje. Užurbanost , prijetvornost , iskorištavanje , ponekad i samoća i beznađe “tjera ” žene da bježe od stvarnosti , stvaraju svijet iluzija u kome vlada mir , ljubav , dobrota i iskrenost.
I onda se neuki čudom čude kad neku ljepot ženu zvanu Hanifa il’ Hnakija , svejedno je ( sve su žene iskonske ljepot žene ) ubere tamo neki naivni mahalaš ili samozatajni i čednii , ali dobri Mali princ .
Eh , tu nema nikakvog čuda . Sve je zapisano u genima . Ni mahalaši , ni Mali prinčevi nisu zaboravili čudoređe i čaroliju branja naše pramajke Eve / Have , i blagodati zabranjenih voćki koje Hankije i Hanife bezuslovne nude .
Neću ti reći ništa što već nisam rekao
ili da to nisi spoznala
Ne znam reći prelijepa a jesi prelijepa
Ne znam reći čarobna a jesi čarobna
Ne znam reći istina a jesi istina
Ne znam reći duboka kao okean
Ne znam reći fascinantna
Mnogo toga ne znam reći
u jednoj riječi
Nekim riječima biva suđeno da ne stignu do srca
onih koje treba da nježe
A opet nekima se moraju dva puta uputiti
I pride svaki put kada mi dotaknu dušu
Mila.
uvijek nadmašiš samu sebe
u najpoetskijem smislu
bojama svoje duše
bravisimo
Kako to činiš
Ne znam
Ali znam da ti je duša čista i iskrena
a ti
ti si prelijepa
Ti prosti Ja konju
što mi riječi teku same od sebe
odavno nemam prilike uživati u tuđim riječima
a da ih već nisam pročitao
u slikama koje ja nisam vidio ili narisao
Ja, svojima snima ne dam da potonu
jer čeda su moja
iako snim za neko nježnije veče
radovanja naših susreta
uopšte neće loše zvučati
kao milost
koja rastanak nosi
Godine um pomućuju
i kada počnem zaboravljati
da pišem i slikam
i kao svaki sanjar
postanem
Tišina i sni
ne plaši se
O jedina
tada
zaviri u bjelinu mojih očiju
vidjećeš ljubav , tišinu i sne
i riječi dvije
Hvala ti
Od jeseni do jeseni
sve u meni za tobom zazeleni
a, ja lud, pa mislim na tebe
Bol bolujem, pet nedelja
poderao sam evo pet postelja
a, ja lud, pa mislim na tebe
Ref. 2x
Dvadeset i neka ti je godina
isto toliko mi je tamnica
jedna od druge je duso hladnija
jer iz svake mi zima izbija
Gorku sam ja casu popio
u tebi led suzom topio
a ja lud, pa mislim na tebe
Obožavam te kao nebo noću,
O posudo tuge, tu tvoju mirnoću
Ljubim te sve više što mi bježiš dalje
Čak i kada mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.
U divljem naletu nasrćem i skačem
I k’o crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je mila u očaju slepom,
Čak i ta hladnoća što te čini lepom.
Ti si prastala mnogo
i mnogo meni si dala
pitala nikad nisi
al ipak sve si znala
Krao sam ljubav tvoju
da bih je drugoj dao
ti si je vracala meni
al’ ja to nisam znao
Ti si voleti znala
kao ni jedna zena
priznala nikad nisi
koliko si ponizena
Ref.
Sad osecam da te gubim
jer snaga tvoja vene
dok cekas da se vratim
od neke druge zene
