Hajro Šabanadžović
Svijet boja
Muzika ljubavi Ljubavi cvjetaju
Starci Svjetlost i tama
Žuto i zeleno Žute sjene
Prozor Prozor
Svijetlo noćno nebo A duša voli
Plavetni đardin Srce plamti
Svijet ruža Behari mirišu
Čovjek ulazi u cvjećaru
i bira cvijeće
cvjećarka mu zavija cvijeće
čovjek stavlja ruku u džep
da potraži novac
da bi platio cvijeće
ali u isto vrijeme
on naglo stavlja ruku
na srce
i pada
Onog trenutka kada je pao
novac je počeo da se kotrlja po podu
a i cvijeće je palo
u isto vrijeme kad i novac
i svjećarka stoji tu
pred novcem
koji se kotrlja
pred cvijećem
koje se lomi
pred čovjekom koji umire
Očevidno sve je ovo veoma tužno
i trebalo bi da ona učini nešto
ali ona ne zna kako da se snađe
i sa kojeg kraja da počne
Toliko ima stvari koje treba učiniti
sa tim čovjekom
koji umire
sa cvijećem koje se lomi
i sa novcem koji se kotrlja
I ne prestaje da se kotrlja.
Autor
Hajro Šabanadžović
Život je lijep
Nada
Ljubavna čarolija
Zvijezdice u violetnom beskraju
A
u mirisu maslina
život je
sloboda
e
pustinja ledena
u beznađu beskraja
bez tebe
i
pruži mi ruku
još malo
neka me
tu
s tobom
zemaljski raj
da plodim
jer
istina je
škura
viruj mi
o
amo jednon
se ljubi
ali ipak,,,,,
zaboravi
živi
istinski živi
i voli me
jer
kopneći
dugo si čekala
a puten drače i brnistre
očiju zatvorenih
rukama pruženih
išla si meni
stađunima gladnim
eonima prije
sa hridi beznađa
vraćala me sebi
noćas mi mremo
rukom u ruci
tilom uz tilo
oči u oči
u muzici dodira
dok
valovi se pjene
trajemo
zauvik
u šapatu zvizda
istina je sveta
Klupa u parku
ispod trešnjog stabla
čovjek nijemo sjedi
Odakle on ovdje
trešnje su već odavno pobrane
rose usahle
Na krju staze
jedna mila žena plače
zbog prohujalih behara
U istom parku spojeni trešnjom
razdvojeni vremenom pogubiše snove
Nina , Nana
Ništa ti ne znaš, bolje je tako
djetinje oči zastri ti snom
ne znaš ni što je teško i lako
bespuće što je a što je dom
ništa ti ne znaš, ništa o bolu
i da su ljudi hladni i zli
ništa o muci , praznome stolu
mali moj sine , spavaj mi ti
Spavaj mi ti ( 6X)
More kad otme nevine duše
ti ni ne slutiš kako je to
i kada se snovi ko karte ruše
kad se u srcu skameni zlo
Ništa ti ne znaš, zavjesa snova
krije tvoj obraz, misli i vid
dok ne raspoznaš slike i slova
nježno u zipci spavaj mi ti
Spavaj mi ti! (6X)
NINA – NANA
Bolje da ne znaš šta se sve radi
i kakvo vrijeme izbija sat
olovne kiše, nevolje, gladi
neće te taknut mirno ćeš spat
ništa ti ne znaš , maleno moje
igrama tvojim treperi mir
godine tvoje nježnosti broje
dok ne odrasteš spavaj mi ti!
Spavaj mi ti! (6x)
NINA – NANA
Spavaj mi ti!
Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Mi, koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih
svjetskih Robinzona,
mi, koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, goreo horizont njihovih želja.
Preko njihovih neljubljenih godina, izbodena i uspravna,
prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni u polegnuloj travi.
Nije bilo tajni u raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni u klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se gleda posljednji put,
bili su vozovi koji se vraćaju prazni i pusti, bili su vozovi
i makovi, i s njima, s tužnim makovima jednog vojničkog ljeta,
s divnim smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.
A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima, na Južnim Bulevarima
i kejovima rastanka, na Cvjetnim Trgovima i
Mostovima Mirabo, divne i kad ne ljube,
Čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoja bijela negrljena ramena daće dječacima.
Nisu se vratili.
Preko njihovih streljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih streljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti…
Kad bi veo svijeta Tvoj
istrgli iz oka mog
isto bih Te voljela
srcem svojim zaljubljenim
a-a-a zaljubljenim
a-a-a zaljubljenim
Jer Ti si ta ljubav vječna jedina
samo Ti svjetlost daješ
proći će sve ,svaki dan i svaki tren
samo Ti ostaješ
samo Ti ostaješ
samo Ti ostaješ
samo Ti
Kad bi nestao sunca sjaj
sve tama prekrila
pred Tvojim licem
sva bih od svjetlosti bila ja
od svjetlosti a-a-a bila ja
Jer Ti si ta ljubav vječna jedina
samo Ti svjetlost daješ
proći će sve ,svaki dan i svaki tren
samo Ti ostaješ
samo Ti ostaješ
samo Ti ostaješ
samo Ti
kad bi noći nestale
pa sunce sijalo
ništa ne bih vidjela
osim Tvoga lica
ljubljenog lica Tvog
ljubljenog
lica Tvoga
Jer Ti si ta ljubav vječna jedina
samo Ti svjetlost daješ
proći će sve ,svaki dan i svaki tren
samo Ti ostaješ
samo Ti ostaješ
samo Ti ostaješ
samo Ti
**
Vjekovima
hrle i hrle
ne prestaju da hrle
hudi i neuki
milenijumima
skrnave usnulu ljepotu
a ona persistira milošću Božijom .
Ipak,
zastaje im dah gladajući Bosnu
i Gospodnje joj darove.
Božija milost zarobi srca stranjskih insana,
i oni šta će!?
Pognu glave ,
prave pomen u slavu Boga MIlostivog
i Bosni, Zemlji Božije milosti.