Lipanj je
umilni cvat lipa osvaja
oplemenjuje prostor galerije
blagorodni mirisi potiču bestjelesnost
noseći jedno postojanje svome jedinom vrelu
ljubav je
usnila u mome srcu
tu je bezbrižna i zaštićena
a opet ta crvena krvava gruda
u ushitu svome ponekad je vjerolomna
vrijeme je
napravilo zastor
koji mirisima lipa diše
uprkos ljepoti rrosom se vlaže oči
ljepota se umorila na počinak mora poći
kraj je
poslušao sudbu
cvat lipe na kraju sna
poklon za zaljubljene i istinu
dvoje se nađe a se poslije ne nađe
Lipanj je
polako i sneno
posijao mirise lipa
u prtinama ugasle ljubavi
Bože mili koliko smo se voljeli