Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

More plavog brilijanta  Smaragd

More plavog brilijanta                                                        Smaragd

Životna radovanja  Blues

Životna radost                                                                  Blues

April je malena  Majsko cvijeće

April je malena                                                               Majsko cvijeće

Sunce i oblak u kadru  Polumjesec u đardinu

Sunce i oblak u kadru                                                          Polumjesec u đardinu

Razigrani vrt  Svijet krugova

Razigrani vrt                                                                         Svijet krugova

Uzbibanost  Zarobljena ruža

Uzbibanost                                                                            Zarobljena ruža

Lepršavi snovi   Krhki đardin

Lepršavi snovi                                                                               Krhki đardin

Bjelina  Jedinstveni život

Bjelina                                                                                   Jedinstveni život

Svijet igre Prozračne sjene

Svijet igre                                                                               Prozračne sjene

Ekspresionizam  Impresionizam

Ekspresionizam                                                                      Impresionizam

Ivan Goran Kovačić – Usnula draga



Na dragoj leži mjesečina

I san svih zvijezda na njoj sniva,

U grudi joj se bijele sliva,

A svuda drugdje pomrčina.





I moja radost i vedrina

U srebrn okvir je okiva;

Dok crna tuga mi noćiva

U srcu; mraku sviju tmina.


I tako draga u snu bludi,

Pa, čini mi se, vrh nebesa,

Dok rana zora nježno rudi,

Treperi odraz njena mesa.






Tek onda kad vjeđe digne,

Mir mi stigne. O, mir mi stigne.

Bleki – Ubiše trešnju moje ljubavi

 

Jedna trešnja stara

vitka i snena

snovima rošena

živješe mnoge moje vijeke

 

ljuljačkom za dvoje

cvjetala najveće ljubavi

pored Modre rijeke

sanjane Sunčicama

 

pozva me

krikom

očajnim

raspukla se

pod teretom snijega

i godina ledenih

 

pozva me

da mi šapne

ne boj se

ćekaće te

ona što je život za tebe dala

 

dockan dođoh

ubiše je neuki

trebalo im krilo

starinskog ormara

od trešnjinog drveta

 

ukradoh jednu granu

ljepotnu

da uramim sliku

njene nevinosti


























												

One More Time – Richard Marx / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

“One More Time”

Prevod Hajro bleki

Nothing I must do
Nowhere I should be
No one in my life
To answer to but me

No more candlelight
No more purple skies
No one to be near
As my heart slowly dies

If I could hold you one more time
like in the days when you where mine
I'd look at you ’till I was blind
So you would stay

I'd say a prayer each time you'd smile
Cradle the moments like a child
I'd stop the world if only I
Could hold you one more time

(hmmmmmm)

I've memorized your face
I know your touch by heart
Still lost in your embrace
I'd dream of where you are

Urezala sam tvoje lice
Osjećam tvoj dodir u srcu
Još uvijek se gubim tvom zagrljaju
Sanjam mjesta gdje si ti

[music break]

(hmmm)

If I could hold you one more time
Like in the days when you were mine
I'd look at you ’till I was blind
So you would stay

I'd say a prayer each time you'd smile
Cradle the moments like a child
I'd stop the world if only I
Could hold you one more time

One more time

“Još jednom”

Ništa što moram učiniti
Nigdje gdje bih trebao biti
Nitko u mom životu
Da mi odgovori

Nema više svjetlosti svijeća
Nema više purpurnog neba
Nikoga u blizini
Dok moje srce polako umire

Kad bih te mogao još jednom stisnuti
kao u danima kada si bila moja
Ja bih gledao u tebe dok ne oslijepim
Samo da ostaneš

Izgovorio bih molitvu svaki put kada se nasmiješiš
Ljuljajući trenutke poput djeteta
Zaustavio bih svijet da budem jedini
Kada bih te mogao stisnuti još jednom

(Hmmmmmm)

Urezao sam tvoje lice
Osjećam tvoj dodir u srcu
Još uvijek se gubim u tvom zagrljaju
Sanjam mjesta gdje si ti

(Hm)

Kad bih te mogao još jednom stisnuti
kao u danima kada si bila moja
Ja bih gledao u tebe dok ne oslijepim
Samo da ostaneš

Izgovorio bih molitvu svaki put kada se nasmiješiš
Ljuljajući trenutke poput djeteta
Zaustavio bih svijet da budem jedini
Kada bih te mogla stisnuti još jednom

Još jednom














												

Bula prokletstva Vatikanu , EU , demokršćanima i Šmitu

Uvijek aktuelno!

Otvorena bula prokletstva , ferman ili katil fetva vatikanu , EU , demokrišćanima , nacionalsocijalistima , Kršćaninu ( * ) Šmitu (**) , odnosno Kristijanu Kovaču zla : fukari , bijedi i oličenju zapadne “demokratije”.

Vatikan i kršćanstvo su uvijek bili sinonim sve svjetskog zla. Na postojanje Bosne se kroz vijekove nadvijao ubistveni krstaški mač Vatikana i inkvizicije . Papa Benedikt XVI. je kao kardinal  Joseph Alois Ratzinger izjavio da Bosna nikad neće biti primljena u EU.

Uvodni , prvi član Ustava EU ( Evropske unije ) to garantuje.

-Eu će biti osnovana na vrijednostima hrišćanske crkve i zajednice.

Dakle ovim članom se iskljućuje mogućnost članstva zemljama koje nisu većinski hrišćanske.

Domohrišćani su lažni demokrati. Oni su samo naličje Hitlerove Nacional soscijalističke partije.Nikad demokratije nije bilo u hrišćana. Pogledajte historiju hrišćanstva. Čak i u takozvanim demokratskim vremenima u demohrišćanskim strankama unaprijed je određeni koncepti arijevske i hrišćanske pripadnosti članstva i djelovanja. A znamo kako se širi fašistički radikalizam u zemljama EU. Preko demohrišćanske i nacionalsocijalističke ideologije. I onda se sile zla na nevinim pučanstvom širom svijeta vrlo odlučno manifestuju u ubijanju i uništavanju svega što nije hrišćansko i arijevsko nacional socijalističko .

I tako dođosmo da pitanja prijem Bosne u EU .

To pitanje na Zapadu ne postoji . Pitanje Bosne su odavno riješili Vatikan , Papa Bendedikt XVI , Ustav EU i nacional socijalističko demokrišćanstvo . Jasno i glasno :

-Nema članstva za Bosnu i Hercegovinu u EU dok se Bosanci ne asimiliraju u hrišćanske tekovine. Bilo ratovima i nestajanjem , bilo neizvršavanje demohrišćanskih uslova za prijem u EU.

Vi ste Krišćanine Šmit , EU i Vatikan gomila pagana . A vi lično licemjerni i podmukli krišćanski kovać zla , poslani da obezbjedite supremaciju hrišćanstva u BiH

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine Hrvati sa brojem od 544.780 stanovnika čine 15,4% od ukupnog broja stanovnika Bosne i Hercegovine.Danas je taj postotak i manji !

Vi ste po uputama svojih nalogodavaca, svojim nacistićkim metodama dali bosanskohercegovačkim katolicima dali sudioništvo u minimum 51 % vlasti u Federaciji BiH i 33,34% vlasti na nivou BiH. Svoj zadatak ste zapečatili i ispunili jasnim i konkretnim zakonskim odredbama .

Genocidnu tvorevinu republiku srpsku nista dirali , osim providnom simbolikom . jer je vama , OHR i EU potreban permanentni kočničar napretka implementacije uslova za prijem Bosne u EU , koji je već unaprijed unisono odbijen i zacementiran.

Odluke o negiranju Genocida U Srebrenici i odluke da poništi zaključke Narodne skupštine Republike Srpske koji se odnose na izbacivanje odluka visokog predstavnika iz Službenog glasnika i odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine na teritorije Republike Srpske su samo šuplja , vrlo providne sprdačine za malu djecu ili po vašem i EU rezonu , za bh urođenike . Vaše bljak odluke za povraćanje , mogu samo pojačati tenzije u BiH. To im je osnovna svrha i glavni cilj.

Vi ste , Krišćanine Kovaču , zli kepecu sa podmuklim svinjskim okicama , provođenje prepustili zakonodavnom pravnim institucijama BiH .

Kojeg li licemjerja!

Dodik i Skupština RS eksplicitno negiraju najviše Zakonodavno – ustavotvorno tijelo u BiH Ustavni sud , a vi bi da se njemu podređeni dijelovi sudstva i zakonodavstva bore sa opakom , genocidnom , fašističkom nemani koju ste vi i vaši narodbodavci osnovali , postavili i jačali.

Autor ovih redova nema nimalo sumnje u podmukle igre i planove demo Kristijana ( Kršćanina) Šmita , OHR , EU i Vatikana , kovače zla u Bosni , na Balkanskim i svjetskim prostorima.

I ne možete nam zamazati oči. Fukaru , zlo ,krstaše , bijednike i pagane odmah prepoznamo. Mi nemamo oružje i ne ubijamo, ali kao pravovjernici i pravednici imamo Najmoćnijeg Saveznika.

I zbog vašeg genocidnog delenja bacamo na vas , đavolje sluge , najžešću , uništavajuću inkvizicijsku bulu prokletstva i katil ferman paklene vatre za vijeke vjekova.

Mi se samo Boga Jedinog , Pravednog i Istinitog bojimo, jer Bosna je zemlja Božije milosti.

*Kristijan jednako krišćanin

** Šmit jednako kovač.

Hasiba Agic – Kad procvatu behari / Song – Lyrics

 

Kad procvatu behari

kad dunjaluk zamiri

dusa ceznjom procvili

davno smo se rastali

 

Ove ruže crvene

od krvi su rumene

Krv i suze ostaju

Srcu koje ubiju

 

Ovo nebo nad nama

sjena je od zastora

sedam kata nebesa

usred naših mjeseca

 

Proljece je u nama

kad se topi suzama

i pustinja procvjeta

nudec’ sliku Dzenneta

 

Ref.

Allah Allah Hakk Allah

Alllah Alllah dzellallah

Allah Allah Huvallah

La ilahe illallah

 














												

Samo jednom se živi

Ona spava

Prava ljubav

Rijeka moje mlaosti

*

Lijep je, topao  i sunčan zimski  dan. Prolazi , Ponoć se bliži.

Nekako po običaju, zvjezdano nebo  u naše misli uvuče tragove prošlih snjegova , koji nose sjećanja, kap po kap. I tada nismo raspoloženi da budemo blesave, nadobudne i pametne mahalaške blentovije.

Dok srebreni mjesec ludi u srcima zaljubljenih, a žmirkave zvjezdice svjetlucaju o čima onih koji se ljube,  mi smo tužni i sjetni. I ne želimo da bilo kome  pokvarimo dan.

Nošene tugom   misli  nam klize ka nekim nevinim vremenima koja se vratiti neće.

Čuli ste  izraz :

-Samo jednom se živi!

Jedna pjesma je dodala poentu:

-Sve je ostalo varka (?).

Čujete taj izraz u mladosti, čini vam se trivijalnim i dosadnim, i pomišljate  baš i nije neka pamet.

Tada ne znate da jeste.

Velika je to pamet.

Kako skontali tako ste i živjeli.

Nepametno.

Mnogo , godinama, decenijama kasnije shvatite  da ipak , samo jednom se živi. Tada je već bilo  kasno . Život je prošao pored vas , a da vas skoro nije ni okrznuo.

Sjetite se , da ste jednom davno htjeli uzeti očevu  limuzinu i kupiti buket  , ili samo jednu ružu.

( Dobro mahalaš bi se snašao i bez kupovine. U nečijem đardinu nijet đula ne bi bez smisla, nemilovana i neljubljena trunula i izdahnula.)

Urediti se kao Mali Princ  iz vlastite bajke.

Zastanete pred njenim kapidžikpm i strpljivo, ako treba satima i danima čekati, bojeći se da vam nježna rubinova ruža ,umotana u staru požutjelu novinsku hartiju , ne uvene.

Ako treba i do kraja života buljiti u prozor u kome se blista bijela , cvjetićima šarenim, njenom rukom izvezena,  lelujava stora . Zuriti i zuriti ,  i čekati da vam iznese mirisne  žute dunje ,koje nikad neće sazriti i nikad neće biti sretnom ljubavlju  bojene.

Jer vijedilo bi. Zaista bi vrijedilo. Znali ste to. I tada i sada.

Ta , neka  , bila je najljepša, najmilija i najčestitija  djevojčica i  žena , čiji je osmijeh zakačio vaše srce i dušu.

I danas vam srce zadrhti pri pomisli  na tu snenu čednost i umilnu ljepotu. I zaboli vas. Jer…

Samo jednom se živi!

Pa eto, nekako, niste imali vremena da zastanete.

Ugh, nekako, niste se obazirali na  živi krvavi grumen u grudima.

Ili ste bili previše muško da vas mahala vidi sa ružom u ruci.

Ili vas je bio strah da dobijete nogu pred svjedocima.

Ili ste pomislili da je niste dostojni.

Ili su vam je  branili.

Mnogo je tih ili, a vi mladi i u mislima vam običnost života,  koji , eto , samo jednom se živi. Htjeli ste krenuti stopama onih dugih, odraslih i pametnih.

Godinama poslije , saznate da je njeno srce kucalo samo za vas  i ugaslo sa vama.

Da vas je voljela .

Čekala i čekala, čekajući venula , slikala slike nalik mojim  i pisala pjesme i neposlana  pisma ljubavna , u kojim ste vi glavni sudionik. Da je samo jednom živjela za vas , i umrla tiho ,misleći na vas i ono što je trebalo biti.

A nije!

Samo jednom se ljubi!

Niste to učinili, niste uzeli limunzinu ili barem taksi. A ništa vam ne bi bilo , da ste i pješke klapnuli do na kraj grada. Nije to na kraj’ svijeta.

Niste ništa učinili jer , neko vas je naučio da budete ponosni i muško. Da budete dostojni svoga porijekla. Jer, ona je ipak samo sirotica sa vrha mahale, čiji je kućerak godinama  kopnio sa njom.

Na kraju svoga puta,  još uvijek sanjate  da se zelena vrata njene kučice u cvijeću otvaraju. Ona izlazi, sunce joj se ljubomorno zaplete u kosu, pomiluje joj uzbibane grudi. Vama srce ko puni mjesec , hoće da izleti. Izlazite iz limuzine, prilazite joj  , a njen osmijeh vas ogrne za čitav život.

I taj pogled , ta nevinost , ta ljepota vas natjera da kleknete, primite je  za ručicu, poljubite je , zagnjurite joj se u skute , orosite dimije  i šapnete:

-Oprosti mi Mila, Volim te …

Ime sada nije bitno. Čitate ga dok stojite pred njenim meit tašom i hudo  oplakujete vas dvoje  i vaše nedoživljene snove.

Što bi poete rekle:

-Samo jednom se ljubi?

U prevodu:

-Ako pomislite da kupite cvijeće, obavezno ga kupite namah , ovog časa i  sada , i pohitite onoj kojom vaše  srce  kuca, da to cvijeće sutra , život  sutra , usud  ne bi spustio na vaš taš.


												

Aleksa Santic – Ljubim li te









Ljubim li te, il’ su glasi
Pjesme moje pusta varka?
Ja te ljubim, srpsko cedo,
Iz ljubavi ognja zarka.

Zori, kada jutrom svice
I purpurni plast svoj siri;
Lahoricu, kad nestasno
Kroz rucice male piri;

Zvjezdicama, tihom noci
Kad pojezde u visini;
Slavujicu, kada sjetan
Prizeljkuje u tisini;

Potocicu, bistrom vrelu,
Neka gorom, doljom glasi;
Cistoj rosi, sto krunicu
Mirisljavog cvijeca krasi;

I tisici, kad pjevusi
Vijuci se lakim letom; –
Svemu velim da te ljubim
Vjerne duse vatrom svetom