Jutro sa Blekijem – Povratak doma





Sanjam te u plavetnim noćima

otvorenim slijepim očima

u bjelini jastuka naga i sjajna

pokrivena cjelovima osmjeha bajna

predaješ se iskonu grijeha

hodiš ivicama zaraznog smijeha

zbog nagote istog branja

nekoć bjesmo istjerani iz raja





Život je neprekidni niz iluzija

jer pad je samo obrnuti let

dok oblaci bjelinom lebde

u ogledalu bonace koja treperi

zaleđeni mir pred strašne nevere

kad vjetrovi silni sa sudbom plešu

poslijednju lambadu potrošenih kalendara

u kojima ljubav bješe tek jedan umilni dan

a povratak domu jedinom tek vječni san

Bookmark the permalink.

Komentariši