jednom zamišljen sjeđah
ništa neobično
čovjek je od misli sazdan
ali bjeh na ivici ponora
iza rajske doline
ispred vatra rasplamsana
između ti i đardini tvoji
krasoto moja
zoveš me
ako ti krenem
ne mogu dostići
doline vječnih rijeka
lebdiš mila u plaveti
zazivaš me
jedini dođi mi
trebam te
moliš dođi mi mili
ako ti krenam
vatrom
će me sjajiti
jecaj me zove
dođi mi ljubavi
šta mogu zakoračih
a se probudimo ljubavi
vlažni od poniranja