Moj unuk Vedran
Kada na prleijepom dječijem licu vidite
radost plavetnog neba
znajte sreli ste mog unuka
Ime mu je nebom obojeno
zove se Vedran
nadimak mu je sušta ljubav
Oh , veliki je on dječak
Heroj neustrašivi , borac pravi
bitke je mnoge dobio
A opet najbolje se osjeća
u dedinom naručju kao mala beba
što bezbrižne djetinje snove sanja
Ako čujete ciku , vrisku il’ lom
sigurno će iz meteža izroniti
„nevinašceta“ kudrava kosa tamna
koja se pita šta sam opet skrivio
A kada vas obasja osmjehom vedrim
što radost djetinje igre nosi zaboravite
i ime svoje zapisano u ljepoti djetinjeg oka
Zaboravićete svoje teške dane
kada vam reče To sam ja Vedran
samo se malo igram ko raspjevani leptir
A to najbolje i radi , igra se i na sve strane žuri
po vas'vedri dan iz zagrljaja u zagrljaj žuri
i nikad se od silne ljubavi ne umori
Doduše ponekad ga usred graje i vreve
nespremnog zateknu snovi pa kapke sklopi
da u snu nove vragolije sprema i juri.
***