Slomljenom
tugom vlažiš krpice lutke jedine
krvavom
od poderanih skuta svojih
vrištećom
od bespomoćnih velova djetinjosti
suznom
od bola nebeskih putanja
milostivom
od oprosta Gospodara svijetova
nedostajući
još uvijek me tugom lome seni
pitajući
gdje si sada krvava djevice mila
bolima
roseći dane što sanjaju naš poslijednji ples
nevinom
nježnošću naš đardin srećom zalijevani
anđeosku
ljepotu djetinje ljubavi snijem
brišući tugu
vlažnih krpica lutkice tvoje
boliš me malena
a gdje si sad
samo se barem treptajem lišća
i kapljicom nade javi