Autor
Hajro Šabanadžović
*
Čarolija sutona Violetna ruža
Molitva Ona je osvit
Noćni svod Savršen snježni dan
Sunce i ljubav Noć slavlja
Nevinost MBS Djelić krhkog cvijetnjaka
Plavetni beskraj Jesenja radost
Jesenji osvit Sunčica
Plišana magla nad modrom rijekom Lebdeća milost
Tiho teku razne reke
Uz gradove i kraj sela,
A mutne su, krvave su, –
Sobom nose mrtva tela.
Jedni leže licem gore,
Oči su im otvorene;
A drugima – svejedno je –
Oči dole oborene.
Oni jadni ka da šapću:
Je l’ to bila Božja volja?
Oni drugi ka da kunu:
Nije Božja, već đavolja!
Kad su reke moru stigle,
U more se hučno slile:
Lešine se ukrstile,
U vrtlogu zagrlile.
More slano, isplakano
Dočeka ih čudnim zborom;
More suza, njinih suza,
Dočeka ih sa prekorom…
Znaš
da ti trepavice znam
i onaj nevidljivi mladež
koji samo ljubavnici vide
Znaš
da ti damar znam
i oni nevidljivi ožiljak
koji samo ljubavnici ostavljaju
Znaš
da straha nemam
da zaronim opet sa tobom
koja samo malo ljubavi tražiš.
Znaš
ocean je dubok
i malo se plašiš skoka
koji mnogo hrabrosti traži
Znaš
osvete su slatke
a se čednošću bjelasaju
vjerujem naučićeš plivati uz mene
Ne znaš
ali samo Uberi me
i živi
Nothing I must do
Nowhere I should be
No one in my life
To answer to but me
No more candlelight
No more purple skies
No one to be near
As my heart slowly dies
If I could hold you one more time
like in the days when you where mine
I'd look at you ’till I was blind
So you would stay
I'd say a prayer each time you'd smile
Cradle the moments like a child
I'd stop the world if only I
Could hold you one more time
(hmmmmmm)
I've memorized your face
I know your touch by heart
Still lost in your embrace
I'd dream of where you are
[music break]
(hmmm)
If I could hold you one more time
Like in the days when you were mine
I'd look at you ’till I was blind
So you would stay
I'd say a prayer each time you'd smile
Cradle the moments like a child
I'd stop the world if only I
Could hold you one more time
One more time
“Još jednom”
Ništa što moram učiniti
Nigdje gdje bih trebala biti
Nitko u mom životu
Da mi odgovori
Nema više svjetlosti svijeća
Nema više purpurnog neba
Nikoga u blizini
Dok moje srce polako umire
Kad bih te mogla još jednom stisnuti
kao u danima kada si bio moj
Ja bih gledala u tebe dok ne oslijepim
Samo da ostaneš
Izgovorila bih molitvu svaki put kada se nasmiješiš
Ljuljajući trenutke poput djeteta
Zaustavila bih svijet da budem jedina
Kada bih te mogla stisnuti još jednom
(Hmmmmmm)
Urezala sam tvoje lice
Osjećam tvoj dodir u srcu
Još uvijek se gubim u tvom zagrljaju
Sanjam mjesta gdje si ti
(Hm)
Kad bih te mogla još jednom stisnuti
kao u danima kada si bio moj
Ja bih gledala u tebe dok ne oslijepim
Samo da ostaneš
Izgovorila bih molitvu svaki put kada se nasmiješiš
Ljuljajući trenutke poput djeteta
Zaustavila bih svijet da budem jedina
Kada bih te mogla stisnuti još jednom
Još jednom
Bogumili milenijima žive na ovim prostorima . I navikli na sve i svašta.
Pošasti dolazili odlazili,najćešće zagibali.
A eto plaše nas običnim zmijama ljuticama.
Pa nam skreću pozornost, tapa tapa tapa tapa, te ovo te ono.
I zaključuju:
**
Jašta , nego ćemo žrtvu nositi i na srce je i gdje god poželi privijati. Ako je žensko.
Ako su muškinje , nek se snalaze.Nisu ni mali ni ludi
A mi kakvi smo nakardni, dodali još veću POZORNOST / skoro achtung ,
ko oni modernistički proglasi sa minreta, koje neuke i prelijene ilmije
proglašavaju tehno ezanom.
Ko da su DJ-ovi. A šta znamo, možda đuskaju dok slušaj konclogorsku
škripu.
Narod je uvijek lako izlazio na kraj sa akrepima iz prirode.
Ove nacionalističke zmije i bagra uz asistenciju zatucanih ilmija i vaskolikog sveštenstva ( čast
časnim izuzecima) truju ljude mržnjom i glađu, i sišu krv i dušu do poslijednjeg damara.
Za njih nema seruma.
Ali ima paklene vatre.
Ipak ,zmije i one i ove imaju jedan zajednički imenitelj :
Boje se vatre.
Zmije će pobječi od vatre.
Pametni su to hajvani.
Dok insanski hajvan neće nikad tobe doći.
Ili se prave da neće u vatri završiti.
Ali garant im je.
Džaba im majčine vreće sa opljačkanim narodnim blagom.
Neće im pomoći.
Neriješenih misterija ima koliko u godini sati.
Svaki sat nova misterija.
Ako ih slučajno nema , ljudi ih izmisle.
Misterije su biznis, nauka, hobi , image, zantiželja, sporenja…
Svi imaju svoje top misterije.
Bitan je kalup u koji se umotaju.
Nešto kao oblanda. Jedan kolač tisuću slasti.
Istina o misterijama?
Koliko ljudi , skoro toliko tumačenja.
Vaše je da pogledate i ocjenite. I donesete pametan zaključak.
Pod uslovom da u misterijama ima pameti?
Uvijek postoji mogućnost da se niste susreli sa nekom misterijom
i ljudskom nepameću u novom pakovanju.
Koliko sam puta umro
a ti me ozivjela
koliki sam pijanac bio
a ti me otrijeznila
Kakve su vatre gorjele
a ti ih gasila
na kakvom sam bio dnu
a ti si me spasila
Posle tebe je ostala dusa
gola k'o pustinja
posle tebe mi ljubav dodje
kao milostinja
Ima noci kada tugu tocim
‘mesto vina
al’ nema dana kol'ko je
na srcu rana
Ref.
Lako ces ti bez mene
al’ kako cu ja bez tebe
kad dodju teski dani
kad odu svi jarani
kad zamirisu jorgovani
Jednoć oni dođoše kod Dobrog. Ovaj put uredno i po tabijatu. Dobri ih pozvo,reko im:
-Sutra sabahilden in the mortning da ste se nacrtali kod mene. Deba organizovao meze i piće.
Njima sumnjivo to što je Deba nešto organizovao. On poznati maher ili anarhist u razorganizacije svega organizovanog Nikad se nije bakćao organizacijom bilo čega , osim onoga što se njegovom slavuju sviđa.
Da bi pobio njihovu skepsu Dobri poče:
-Moram vam nešto pojasniti zašto ste pozvani.
-Čekaj , nemoj nam ništa pričat ni objašnjavat dok Deba ne dođe – nešto je sumnjičav Lenji.
-Jes vala , ne bi te mogli trpit da nam dva puta istu stvar tefteraš. Jer ne bi te mogli razumjeti ni prvi , još manje drugi put -Herco će bez pardona – a stvarno gdje je Deba . Obično se on prvi na mezu i sabah akšamluk pristavi.
Mojsije se zakocijeni od smijeha . ramena mu se trsu ko da valcere po Miljacki valja.
-Ne rekoh li ja da te neće razumjeti ! Nego iznesi im mezu i onaj prvi kašet piva hladnog, garant nisu ni doručkovali. Znaju kod tebe se dobro havlja.
Dobri je moro kontrapitanjem rezolutno i ekspresivno prekinut nezgodaciju u pitanjima :
-Šta vas briga gdje Deba? Kad vas on toliko interesuje jeste li se ikad zapitali zašto ili čemu je sa njegovih dvadesetdevet , plus onaj dodatni, dobitni i parni šav na mubarek jetri?
Upitani nijeme i saginju poglede. Normalni da nisu!
-Jeste li se ikad pitali kako je njemu pivom nadolijevati izrezbarenu jetru samo da bi vam pravio društvo, a žesticu izbjegavao ko naočarke noge.
Muče! Normalno da nisu!
-Jeste li se ikad upitali kako je njemu na roštilju provjeravati stabilnost i privrženost njegovog noja njihovom prijeteljstvu?
Crvene se!Normalno da nisu!
Jeste li ikada bili u njegovoj koži i neznanju da ima vlastito donatorsko dijete , tamo negdje u nekoj kju-klu-kanovsko teskaškoj vukojebini kod Dalasa , a ovdje nije imo ni jedno.
Znoje se! Normalno da nisu!
-Jeste li se ikada zapitali zašto je glumio neosjetljivu odrtinu?
Zajeb pitanje konta Mojsije , ali možda i nije. Jer svi su oni glumili neosjetljive blesane.
-Uduni više Dobri i daj taj otvarač , osuši nam grla – skoro horski ga prekinuše.
Jeste li se ikad zapitali što se nikad nije naljutio na vas, a mogo je i moro je?
Lenji hoće nešto da šareti, ali ga Mojsije prekida :
-Uduni , ni jene , bilmezu. Ni jedno jedino ni veliko ni malo A- a da nisi iskanto.
-Jeste li se ikad zapitali šta bi bilo da se nikad više ne pojavi među vama?
Oblio ih znoj . Normalno da nisu!
-Jeste li mu se ikad izvinuli što su loši ljudi neopako okrenuli njegovu sudbu?
Samo što im suze ne udariše iz očiju. Normalno da nisu!
-Jeste li ikad pomislili kako je njemu bez Mike svih ovih dugih godina smoće i bola.
Problijediše. Normalno da nisu. Znali su , itekako su znali kako samoća boli kad ti ljubav jedina nepovratno ode. Na ovi ili oni put bez povratka.
-E sad evo vam otvarač i pijte koliko vam ćeif , Deba vas više nikad neće potražiti.
Lenji : – Naljutio se , izdo ga Noj?
Oma: – Našo novu pišću?
Herco: – Murija ga spengala , počeo se opet podrugivat?
Baška baŠa :- Zaposlio se u USA AiD i ide u Dalas na specijalizaciju ? Ona njegova amerikanka sa sigurno pohvalila za dijete?
Mojsije više nije mogo durat :
– Joj konjina ljudi moji. Jesam li ti Dobri reko da njih ne moš dohavizati i objasniti im najednostavniju stvar.
Dobri : Koju sam ja to njima stvar trebao obajsniti?
Mojsije : Ih što se sada mutav praviš. Bubni im istinu u lice!
Dobri : Koju istinu?
Mojsije bleji u njega ko konj kada nadrka desnu obrvu:
-Deba krepo. Nema ga više. Crkno , kaput. Rikavela ko sinja kukavica.Odavriječio kao svaki fićfirić. Digo sve četri uvis i zabatrgo ko svaki debo čojk. To im reci.
Dobri: Nisam lud , neće mi vjerovati i ljutiće se na mene što sam im to reko – ko da sam ga ja upuco.
Lenji rezignirano i osvetoljubivo :
– Joj matorih budala, čime su se oni počeli baviti.
Herco – Imaš pravo Lenji. Vehto im ovo proročanstvo ; najvehtije od svih.
Oma : -Mora da su odrtine sa Debom neku psinu skontali.
Baški baŠi kao da se prosvjetljuje: – Ovo mi sve miriše na neku jazuk priču sa takarli krajem.
Mojsije krajnje iznervirano :
-Blentovije mahnite – Debe više nema . Fajront . Što je diso , diso je . Što je žvalio i tandaro mere zaboraviti , jer toga više za njega nejma. Što je budaleso , budaleso. Od sinoć fertik , zakapijo mu se život za vjeke vjekova. Tako mu grahiran konačni sud.
Baška baŠa skoro u nevjerici :
-Dobri , jel ovo istina , reci brat si mi.
-Istina da istinitije ne može biti. Deba se sinoć preslio na ahiret.
-Kako bolan , ja se juče čuo s njim i dogovorio sve za danas kod tebe – Sumnjičav je i najednom rječit Lenji.
-Vidi budale čovjeka . Šta mu bi? Mora da je nešu fintu skonto da nas taslači. – krsti se Herco i lijevom i desnom šapom i poče se zavirivati za zastore.
Mojsije :
-Begaj tamo ćafiru jedan . Što se sad u ovo rahmetlijino mubarek jutro našo krstiti . Znaš da je Deba bježo od krsta , ko šejtan od križa.
Oma počeo otvarati ormare.Šaba pregledao druge sobe. herco se popeo na tavan Lenjom nije bilo mrsko da pogleda banju. Čak je i poklopac wc šolje digo, , u veš mašinu zavirio , ali od Debe ni traga.
Dođoše do hastala , snuždeni po klipaču prigrliše i gledaju u Dobrog nekako tugaljivo – molećivo, puni nade da će im otkriti o kakvoj se zvrčki radi.
I Dobri sleže ramenima , na tren mu pogled odluta kroz prozor jer jedna crno bijela švraka proleti kroz dvorište. Pomisli – ‘vaki je Deba i njegov usud bio. Crno bijeli , sa nijansama sive okolo i neprimjetnim primjesama roskastih tonova.
-Hoćete da znate šta je sa Debom? Priča je malo duža i mjestimično nesuvisla, al’ eto valja je na danje , jal’ noćno svjetlo heknuti.
I poče priča…
Zadivljujuća milost
1.
Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina
spašava mene bjednicu
bila sam izgubljena sada sam spašena
obnevidjela koja je progledala
(2)
Milost je dotakla moje bojažljivo srce
milost je ublažila moje strahove
kako se plemenita milost ukazala
taj čas povjerovah
(3)
Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina
spašava mene bjednicu
bila sam izgubljena sada sam spašena
obnevidjela koja je progledala
(4)
Bog mi je obećao milost zauvijek
Njegova riječ snaži moju nadu
On će biti moj zaštitnika i sudbina
Dokle god život potraje
(5)
Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina
spašava mene bjednicu
bila sam izgubljena sada sam spašena
obnevidjela koja je progledala
(6)
Kroz mnoge opasnosti teškoće i zamke
često sam prolazila
plemenita milost me sigurmo vodila
i milost će me voditi kući
(7)
Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina
spašava mene bjednicu
bila sam izgubljena sada sam spašena
obnevidjela koja je progledala
Amazing Grace
(1)
Amazing grace! How sweet the sound
That saved a wretch like me!
I once was lost, but now am found;
Was blind, but now I see.
(2)
’Twas grace that taught my heart to fear,
And grace my fears relieved;
How precious did that grace appear
The hour I first believed.
(3)
Amazing grace! How sweet the sound
That saved a wretch like me!
I once was lost, but now am found;
Was blind, but now I see.
(4)
The Lord has promised good to me,
His Word my hope secures;
He will my Shield and Portion be,
As long as life endures.
(5)
Amazing grace! How sweet the sound
That saved a wretch like me!
I once was lost, but now am found;
Was blind, but now I see.
(6)
Through many dangers, toils and snares,
I have already come;
’Tis grace hath brought me safe thus far,
And grace will lead me home.
(7)
Amazing grace! How sweet the sound
That saved a wretch like me!
I once was lost, but now am found;
Was blind, but now I see.
Zalutah u goru zelenu
kraj potoka djeva sjedi
zvjezdicama obasjana
kose plete i raspliće
snena nevesela
tužnim glasom poji
da je meni momče mlado
da me ljubi da me voli
da mu srce svoje predam
do ponoći do ponoći
od ponoći moram poći
svome starcu ljubav dati
pogledala u mjesec blagi
daleko bijaše do ponoći
pa se vrnu domu svome