još postoji ulica strma
uz koju si se verala
i kuća stara stoji
prazna je odavno
niko njoj ne hodi
svi su utihnuli
koji bi ruke širili
kraj mene i uspomena
tišina prolazi šutke
za namrgođene je briga ni
ciča zima još uvijek je vanka
nikad se ne gasi svjetiljka
kroz neugaženi snijeg
teško se probiti sam
u zametenim prtinama
slijediti san
Bog mi je svjedok
prozori su svi zatvoreni
niko ne motri van
godine su lijepe i mirne
ne smijem reći da sam sam
bile bi tužne ptice malecke
minuli su smetovi
sa sobom sve anđele poveli
ostalo je samo
moje srce od porculana
iskreć ljubav iz svih prozora
one iste stare kuće kojoj niko
od ezela ne dolazi da dušu ste
*