Tatjana Lukić – Šta šutim

 

(Zbirka – Šta šutim

Spomen na djetinjstvo)

 

I

neko je sliku prelio

šakom hladne vode

 

otekle su duge

šaren-laža licitar

i vrtuljci

 

nije se vodi dalo samo

glavu ludog mitra skitnice

 

rijetki časi straha

mrtvom vlati pokojom na sliku preneseni

u nju su se slili

 

širi se platnom naginje i klati

rascjetala glava  mitrova

 

hoće li ga sveg prekriti

hoće li se oteti

i iznova pohoditi

prva strepnja djetinja.

 














											
Bookmark the permalink.

Komentariši