Category Archives: Biseri

Danas je nedelja 8. Juni /Lipanj 2025 godine.

Ovako  su se dani  podijelili:

158  umotanih u samrtničke pokrove i pokopane u sjećanjima. 207  se priprema za iste svečanosti.

Za razliku od insana dani se vraćaju svake godine  , noviji , umiveniji ljepši , puni nade .

Čudno,  kontamo mi ,   dani su tako mirni  i svečani kada odlaze na počinak. Nemojte da vas zavaraju. Povuku oni svakog dana milione blećaka s sobom.

A blečci i neuki ? Hase se , hvale , poganluke i zle stvari rade   Ništa danas , ništa savjest . Ono  sutra , ona strašni dan mislena imenica . A o plemenitosti , ljubavi i duši    i ne pomišljaju .  Sve sami licemjeri i pogan. Nemože čojk pojmiti širinu njihove nevjerniče osionosti .

Napriliku dovoljni su sami sebi . Tako im potomstvo. A vidiš ih svaki dan nestaju. I ne osjete ,  samo jendo puf i nema ih . I nema im opravdanja :

-Te zaveo ih ovaj , te natjero ih onaj , slušali ovog , te vjerovali onom ,te nisu mislili da je njihovo činjenje i nečinjenje nešto zlo.

Aha kako ne? Nema isprika . Kakve ti fele  kantar bude  tako će ti se vagat. I nikako drugačije . Nema popusta ,  nema kamata , a bome ni lažnih svjedočanstava i svjedožbi . 

Sve po davno sročenom PeeS . Vrlo korektno ,  dosljedno i humano . Nema tu nepotizma , rodbinstva , kumstva i ostalih trica. Tu ni mater rođena ne pomaže , a kamol vjerna jal nevjerna ljuba. Svako će se o svom poslu jadom zabaviti.

Što bi poete rekle:

Zavadi pa vladaj.

U prevodu :

Kad tad svaka cica dođe na tabut tahte  kolica.

Usamljent klizište na jezeru

Sunčevo milovanje

Raj

Plišani dodiri

Danas je subota 7. jun / lipanj 2025 godine.

Otrpilike bi trebalo reći ćao belli za 157 , uz bojažljivo iščekivanje sudbine preostalih 208 dana.

Ma ne brinu nas dani , bar ne prviše . Uvijek su taki , kaki su . Prelijepi i ponekad takarli . Nas uvijek smute ortodoksni i bestidni lažovi, oliti lipići , što nikako ne treba dovoditi u vezu sa mubarek jun mjesecom.

Evo napriliku ovi prepisivački hroničari nam objavljuju :

“7.jula / lipnja 1861 – U američkom gradu Nju Orleansu izvedena je prva predstava striptiza.”

I to je to. Ništa više . Ni koja je , ni kako se vabi ta koji se se skinula, ni kakve je boje bila, ni koliko je kila imala , jal plavuša jal crnka … A na kraju krajeva ni koliko je od golotinje , odnosno prostituisanja tijela mlatnula. Nije valjda luda za džabe raditi opscene gologuzavštinu zarad obalavljenih i zapjenušanih haduma.

Striptiz se najednostavnije prevodi svlačenje do gole kože , odnosno dibidus , oliti skroz na skroz do gologuzluka . I ne znamo zašto se pod normalnim podrazumjeva isključivo žensko svlačenje ? Ko da se muškinjama ne trebaju ogoliti da bi … A šta vi mislite ? Ma , da bi bili dibidus gologuzavi. iako to uglavnom i nije neki reklamni prizor .

Nismo se prešli. U latinskom prostituisati ( prostiture ) znači izlagati pogledu tijelo za novac. To što su ljudi kupovali i nešto drugo osim golotinje nije naša tema . A takvim na čast ili na sramotu mačo podvizi akonto love.

O tim gledaocima i takim lovnim krkanerosima sve znamo . Šaka frustriranog jada koja plaća da vidi i ima ono u čemu normalan insan džabe , sa pijetetom i guštom uživa . Il’ se po višoj odredbi trudi da nađe vlastitu ženu za striptiz , oliti svlačenje i … Ma ća mu ga znan ; merebiti za druženje i život udvoje , pa ako se multipriciraju u redu je . Multiplicirano kauzalno posljedična veza:

.Hoš se ti hajvanu svlačit i … recimo navlačiti halje na sebe , e evo ti multipleks , jal skleroza jal rast standarda i troškova života.

I na kraju krajeva glavna opservacija ovog naizgled takarli pisanja :

-Joj , jesu ovi ljudi neuki!

Ćuj molim te ; neka Eva će čekat milione godina da bi se svukla. Baš su ovi neki insani popriično blesavi i neiskustveni . ma pravi ( ne rekosmo li ?) hadumi .

Koliko nama pisana pamćenja sežu , prva predstava striptiza je izvedena u raju. Onomad kada je naša pramajka Eva smuntala mozak onom Adamu , našem hablečini od praoca , pokazujući mu dio po dio tijela. E sad jel je prije golotinje nešto zasvrbjelo i imala nešto na umu ili nije , nećemo cjepidlačiti.

A i džentlmeni smo . Baš je ovi engleski smiješan i glup. Mahalašima stranska riječ gentleman sasvim jasno kaže da je to neki od genitalija insan. Baš svašta!

I oni Adam ,upaljeni junfer kakav je bio, nije imao izbora. Usred raja naklatio se na ogoljenu zabranjenu voćku. I sada smo svi mi , zbog tog prvog i jednog jedinog striptiza u raju , tu gdje jesmo. I nije da nam je mrsko raditi ono , to što nam zarad praroditelja nije mrsko, a zbog čega su proćerani iz hladovitog mjesta.

A fino nam rečeno niko neće ispaštat tuđeg grijeha . Pa vi vidite šta vam je radit , jal ne radit.

Što bi poete rekle :

-Hoće se Eva u vakat , a jopet i nevekat striptizat !

U prevodu :

-E neka joj ! Oduvijek je bilo ljubavnika , ali i voajera , koji beče oči na golo , a bome ljepot rajsko žensko tijelo. Nekom će se oprostiti , a nekom neće.

*

Dopisano

Poslušajte ovu (s)nježnu i snenu ljepotu umilnog glasa . Ona zna šta je led i bol. Vjerujte joj .

Ogrnite se ovog momenta , bilo čim , što ljepotu , nježnost duši i tijelu nosi.

Danas je Utorak 3.Jun/Lipanj 2025. godine. Neuki misle , dan ko dan , jedna sasvim običan utorak . A nije tako . Ni slučajno. Danas je poseban dan , Jedna suncem okupana subota . Kao i svaki , nemjerljivi dan vašeg prelijepog života . Radujete se , jer …

U okviru svake subote uvaljuju nam matematiku. Nismo baš ludi , a ni pošicni za tom naukom . Imamo preča posla. Recimo mijesiti.

Nako , iz čista mira nam bubnu: 153. dana , cirka ba fajrontisala.

Mi u belaju , treba nam skontati koliko dana do kraja godine , na priliku i nekom nepriliku , treba da se ispertla.

Kanafa sa čvorovima na sušenju, abakusu pukao softer , ruke nam zaposlene , u tijestu. Ako znate šta je to?

Ako ne znate  ko vam kriv. Propuštate život.

Onda se sjetismo da smo išli  u više razrede osnovne ,  čak i u četiri razreda  srednje . Sa promjenjivim uspjehom , ali uvijek sa rukama u tijestu .

Ah, ta prelijepa slobodna i romantičarska vremena , u kojima nam se ruke nisu micala iz tijesta. To gradivo nam išlo od ruke , a bome i od drugih ekstremiteta i čula. Tada nije bila oskudica germe. Jok. A nije nam ni trebala . Sve mjere se svodile na banku germe. Tijesto pod našim rukama se najbolje dizalo i spuštalo .  Ma ,pihtijalo i bibalo ko svako tijesto okupano i obljubljeno povjetarcima , ali i orkanima ljubavi.

Eh , bilo je to vrijeme ruža.

Eto , valjda vam to bude dovoljno da prokužite šta znači “ruke u tijestu”.

Dakle po jednostavnoj računici kojoj su nas učili u školi, da je 2 plus dva jednako 4 , i da je 4 minus dva jednako dva, sasvim lako izračunasmo da je do kraja godine ostalo nadolazećih predivnih 212 dana. Što bi jedan znalac ljudske duše poetski objasnio :

Dva plus dva jednako pet , ah kako to divno zvuči.

Mi dodajemo , tako se sumornoj sadašnjici dodaje metafizički oreol irealne onostranosti.

Kad je već tako , danima se mora malo umiljavati. Tak’ su  ljudi , uvlače se jedni drugima za siću ili nizašta. Tek da budu zapaženi . Kao moraju pokazati svoju nemoć i bijedu , jer su dani najveći lovci na ljude i beskompromisni sakupljači skalpova.

Ne pitajte , nas kako znamo, ali svake godine sve više ljudi, svakog dana riknjava. ‘vako ili ‘nako. Iz ovog ili onog razloga. Ako ne rikne ,onda krepa ili crkne . A ako ni to nije prihvatljivo onda mandrkne ili odavriječi . Ma ima hejbet načina na koji insan mere zaboraviti disati. More po izboru , a nekad i ne može . Zli silnici i pogan svakon trena , iz čista mira i pasjaluka , nestaju i povređuju nevine insane , ne razmišljajući da i njih čeka ista sudba . A onda jao i kuku im se .

Nema popusta nikome.Koga vakat zacrta , taj je zacrtan za sva vremena. Sa danima nema cile mile.

A ni sa prošlošću, ako su podaci vjerodostojni, jer ljudi su skloni ispravkama, pogotovu pobjednici i zločinci

Što bi poete rekle :

-I tako dan za danom sa rukama u tijestu . Pavlovjjev refleks čuda čini , a bome i ljepota uzbibanog tijesta .

U prevodu :

-Zašto tijesto ne bi kvasalo , talasalo se , nadolazilo  i bilo uzbibano,  čvrsto a meko, podatno a ukusno , na dodir i na radost svih čula i … emocija ?

Međutim prošla vremena nas opominju , pažljivo sa radovanjem i talasanjame.

811*Pakao je ogroman i vječan Neka se budući stanari ne otimaju za slobodna mjesta. Svi će biti ugošćeni i smješteni na način dostojan silnika , neljudi i pogana.

812* Neuki i neupućeni putnik ne želi uvijek hoditi poljima pelina , kojeg ima u svakodnevnom realitetu. Ono iskonsko u putniku nenamjerniku želi cvrkutavi žubor potoka, cvrkut ptica , miris cvijeća , osunčano plavo nebo i hod bosonoge djevojčice rosnim poljima, gdje mirisne ljubičice i raskošno poljsko cvijeće pune grudi i um ljepotom i zahvalnošću Uzvišenom Stvoritelju.

813* Samoću su izmislili neuki i kukavice.. Ako bar jednom voliš, više nikad nisi sam.

814* Dani milosni se ne vraćaju , ali u ljubavi , sjećanju žive a bole milujući uvijek žive rane damara.

815* Ako ti ne čeprkaš , obrađuješ i zakucavaš neki će drugi ćeprekat , obrađivat i zakucavat. Čista logika . I nemojte nas pitati šta to , neuki i bolni vazuda bili.

816* Šta znaju ljudi šta je presvisnuti? Malo je njih koji to znaju. U tu tajnu su upućeni samo oni koji su presvisnuli.

-U kokuzluku  uopšte nema nikakve, pa čak ni potske pravde,niti je ikad bilo. A u demokratije pogotovu.

-Ipak po nekoj  logici    historije učiteljice života, više od polovina dunjaluka će uvijek biti totlani, ili kako mahalaši vole podcrtati frontalni kokuzi.Ovo frontalni nam je nekako upečatljivije od totalni. To mu kao dođe da su kokuzi isprednjačili ispred  nekokuznjaka, što je u biti vrlo logično , ali  gledano sa humane strane , nekako nam se čini vrlo nehumano da kokuzaneri u nečemu prednjače , pogotovo u kokuzluku.

***

Blog je zagušen neukima i nerazumnim čije se obzorje umjetnosti i života svelo na vrtne staze popločane wc pločicama , vrtložnu igru bolesnih džukela i pušača, koji uzaludno pokušavaju uhvatiti vlastiti rep, jer odavno shvatiše da glave i ljudskosti nemaju.

.

26* Jednom grebator uvijek grebator , tako mahala stigmiše kukavičiji porod.

757* Normalni mislioci su uglavnom kokuzi . Ko im kriv što misle normalno.

758* Praznici prolaze, a narod ostaje i kokuz i rahat od pameti.

759*Bol je bol , teška i preteška ; ali ipak samo jednom se živi.

760* Nema loših ili ružnih riječi. Ljudi ih upotrebljavaju u lošim i ružnim konotacijama. Da obezvrijede ili uvrijede nekog ili nešto.

761*Kad mozak ne propušta sjećanja znači da smo nešto plaho zaribali.

762* Mahalaši ko i cigani , kad nemaju razloga slave iz čista mira. Tako ih život naučio. Nikad se ne zna, koji ih belaj sutra može iz zasjede zaskočiti.

Oni nama ne vjeruju da vrijeme leti kao letjelica Zemlja. Možda sekundu brže od 107.200 km na h.To bi značilo 29, 79 km/s. Ono kad bi vrijeme postojalo. Kako će postojati kad univerzum nema jedinstvenog časovnika ? Šta će mu ? U kosmičkim relacijama vrijeme je zanemarljiva stavka. A u životu ujudurma da ljudi kupuju satove koje će jalijaši klepati.

Pride , oni nama – zemlja je ravna.

Ako je ova tuhafli premisa točna ne piše nam se dobro. Kad bi puhno malo jači vjetar svi bi insani popadali ko olovne kugle izbačene iz topa koji slijepljuje eskadrile dronova  u jednu palačinku. . Ovu metaforu smo skontali da bi se neuki ibretili odakle nam i š'a nam to znači.

Mi pametni kao i uvijek, mudro šutimo o mudrim stvarima. To nije za neuke uši. O ljudskoj gluposti meremo po vazdan tabiriti i naglabati, ali čemu. Budala nikad pameti doći neće. a neuki prepisivači se nikad neće doohavizati i doći tobe.

Ljudi nas svaki dan oduševljavaju svojom glupošću.I to ne bilo kakvom. Nego jako ozbiljnom glupošću. Ozbiljnom do neke najozbiljnije luđačke bolesti.

Oni nama ponovo :

-Zemlja je ravna.

Mi njima :

-Pogledajte oko sebe! Šta vidite? Boni ne bili , zemlja nije ravna! Svuda oko nas sve sama brda i uzvišice i isto toliko udolina i dolinica.Pukne i neka racnica sa žitom , kao mamac za insanske hajvane.

I mogu oni gubiti vrijeme u “naučnim” istraživanjima i dokazivanjima ravnogorskih i ravničarskih pokreta, koje osnovac nižih razreda u trenu može pobiti.

Ali , mi um se divimo.

Toliko gluposti, morbiditeta, mazohističkog takaranja vlastitog uma , može podnijeti samo ljudsko stvorenje koje ima izuzetno razvijen smiso za rušenje svih dostignuća vlastite maloumnosti.

Dobra im ona sa ledom. Zemlja je ravna jer je na kraju led koji spriječava da se voda izlije van. Jošten, iza tog ruba je svijet divova i čudovista koji lete preko zemlje u NLO-ima.

Valjda da rashlade teoretičare i pušače kada počnu misliti svojim ganglijama. Ili da ne kupujete frižider.

Što će vam?

Zamoliti one stanovnike antartika, koji svaki dan lete sa NLO i zadivljuju nas ko najveće hablečine, da nam dostave leda , svakom po praznoći moždane špljine.

Plaćanje po dostavi , na naš račun.

Vi mislite da nešto znate.

Napriliku ko “pametni” učeni ljudi, nešto kao naše ilmije ili ostala hadumska sveštena lica, koji sve “znaju”. Toliko toga napričaju da se u međuvremenu od njihovih gluposti i so obljutavila. Njih nije briga ako ispadaju kreteni ili glupani. Njih plaćaju da zbunjuju pučanstvo. Da se narod zabavi sobom, da bi nalogodavci lakše vladali.

Preplavljeni smo pričama iste ili slične sadržine. Kopija kopije, pa onda kopje kopija i sve dok vam se na zavrti u glavi.

Dobri stari Gering.

-Dajte mi navjeću laž i stvoriću od nje istinu.

Ponavljanjem , upornim i napadnim ponavljanjem.

Tako vam je to.

Što bi poete rekle:

-Lud ili zbunjen insan je uvijek natakaren,

U prevodu:

-Klonite se “pameti” od nepameti.

Blećci i levati se dofate digitrona , abakusa , majanskuh čvorova , egipatskih pirmaida , aboriđanskih katamarina … i misle da mogu sve izračunati. Čak i zakrivljenost ravne zemlje.

U plićaku – ravnini vlastitog  uma ne mogu skontati ono što mi prostim okom vidimo.

Zamlja je uglavnom , doista ravna!

Ja kakva je doli ravna?

Da ja kriva, nahera, naopaka ili zakrivljena bilo bi nam belaj po njoj hodati.

Kako će boni drvo rasti ako je plodno tlo sa strane ili odozgare.

Hajd , recimo ,  ono to može  nekako. Bilje je to. Raste kako mu pane na pamet. Haman ko u čojka stifne dlake kada se zapusti , pa mu rastinje klija iz nosnih , moždanih i drugih šupljina.

Ali čovik ili hajvani brez krila  , na plafonu ili bočnim straniama ne mogu ni nosom opepelit. Dajte da gledamo taj film.Isključujemo svijet žohara i sličnih  inkseta.Oni nisu teoretičari ni sfumato teorija o ravnoj zrmlji.

I oni nama uvijek isponove – zemlja je ravna. Zato drvo raste na zemlji , a ne na oblacima.

Kako neće biti nije ravna kad i planine uvis rastu. Neće valjda odozgo rasti i pasti hajvanima na glavu. I insanima ako ih poslije bude.

-Ne misle oni o toj ravnoj zemlji?

Dobacuju pametni i učeni. Napriliku oni gmizavci što se zovu ilmije i oni što se kreću po zakonu  glagola kretati . Kreteni.

Ma, znamo mi o čemu oni misle. O ničemu.Ali oni ne misle , jer ne mogu misliti. Kako mogu misliti ako mozga nemaju.

I ako oni mogu čitav život ne misliti, zašto mi sebi ne m'remo dozvoliti pat minuta nemisliti.

Jedino smo se plaho zadeverali takarli dilemom ko ravnu zemlju nosi na svojoj grbači:

-Slonovi, kitovi, Atlant , suđaje  ili vakumirani mozgovi onih koji misle da je zemlja ravna. Od hamala zavisi kako zemlju tresu zemljotresi.

Normalno je da će pučanstvo skontati:

-Ko koga vara – Nauka nas ili majmuni nauku ?

Valja ova, narode?

Unatoč tome , danas nećemo reći da ima hajvanskih insana, niti insanskih hajvana. Dobre smo dobre volje, oliti fleksibilni. Pokušavamo naučno utvrditi domet nauke o ravnoj zemlji.

Izašli u šetnju i krenesmo putem desno.

Zemlja ravna ko polirani hastal , postavljen za švedski sto.

Krenemo putem lijevo, isti krajobraz..

Zemlja ravna ko nov novcata tisuća u KM  natandarena na polirani hastal, postavljen za bosansko meze.

Krenemo lijevo od desnog puta , ista stvar. Jedino nam miris đula , zumbula i mehke šljive remeti ravninu misli.

Krenemo desno od lijevog puta, jopet nas krajolik ravne zemlje spuca među rogove. Šamo što se ružica ne smora u zvrk burek pite od 30 metalnih kinti u KM. Pukla ravnica, ne m're je čovjek okom poravniti , a u redovima posađeni zeleni dolari. Mamac za gromobransku inteligenciju gromova u oluji.

Nađemo akšamluk jarane namaknemo pet-šest puta po nekoliko žica roštilja i ostalih mezetskih mudžiza , pohavljamo i dobro zalijemo . Vodom ja čime bi ? Ono ko fol i za javnost , jer na svakom ćošku , između i poprijeko ćure džamijski štakori  i “džumaši” šta ko radi  i prebrojavaju nas ko meite i šehide.  . Oni isti  kerberi   koji nas naopako , sa šejtanskim žigom na čelu ,  “uče” kako ne treba vjerovati u Boga jedinog   , huleći na   riječ Istine.

Prazne žice ispraćkamo u visinu . Sve osim jedne se vrate na zemlju. i tako  , htjeli ne htjeli , dokažemo da je zemlja ravna. Da je okrugla , žice bi se vratile u oceaniju i  spucale  preplanulo , nevino i gologuzavo pučanstvo meš prepone. Ona jedna što se nije vrnula je izuzetak koji potvrđuje pravilo. Ona se vjerovatno zabije u oči tumača zvijezda , pa oni ćoravi prorokuju u da je zemlja ravna.

Jesmo vala pametni! Ja kakvi bi bili? Nije č'ojk džaba pao s oluka, poslije Nojeve kiše. Nismo blesavi da padnemo sa ravne zemlje.

A jopet , zabrinemo se!

Od malih nogu  nam tupe da je zemlja, gluho i ćoravo bilo, okrugla.

Valjda su ti birvaktile naučnici  voljeli fudbal i dinje, pa u svemu vide hloptu. Ili ženu.

To nam jedino logično objašnjenje.

A onda se zamislimo!

Kad se insan zamisli puna mu blentara istih takvih  pitanja. Blesavih . A šta drugo mere iz blentare izmiljet.

Ako je Zemlja ravna ploče, kako to da su Sunce, Mjesec, Jupiter, Venera…, i ostala sunca i planete  i zvijezde širom univerzuma okrugli , haman ko nogometni balun ili karpuza.

Međutim , tako je kako je i kako mora biti kaže Arhimed ( Nemamo sad vremena širit priču na vodu i potopljene predmete , i prosutu vodu oko kada kad se ljepot insanke kupaju. Neka se neuki brinu šta je pisac hotio sa ovim rjeti.)

Zemlja je ravna ploča da sa nje ne bi popadale blentovije , prepisivači i spamisti, čiji je mozak maštovito vijugav ko linija na hercikopu upravo riknutog zagovornika teorije Zemlja je ravna .

Ali to nije naučno determinisano objašnjenje.

Skontamo  još jednu murafu. Što više gluposti iskantaš to više podižeš pisaniju na naučnu osnovu. I ponovo se vratima replikatorima i bespolnim klonovima .

I svane nam !

Pa, boni ne bili ,  ljudi i hajvani , a pođeđe i bilje – sve je iluzija.

Vanzemaljci nam milionima godina ispiraju mozak.

Šprdaju se sa nama.

Postavili laserski šou za Zemljane sa vrha ravne zemaljske  ploče.

Gdje god se okreneš vidiš nešto okruglo i oblo, a nisu djevojačke sise.

Gdje god kročiš , a sve ravno ko grudi Mare daskare.

Pametni su ti vanzemaljci .I hinjski lukavi.

Milionima godina raznim teorijama zavjere rabe osnovnu  teoriju :  zavadi pa vladaj, i još se vještije skrivaju da ih niko nikad ne upozna il’ prepozna .

Jema još jedna šupljija teorija da su vanzemaljci  medju nam infiltrirani ko valigatori , olit  sardine , a mere bit da bidne i kao amebe ili korona virus.   

No , o'toj , tobe jarabi , nulastoj zavrzlami neki drugi put.

Dakle , u tom lajt šou ,nekima se prisnije okruglo , nekima daskasto.

Razlike , osim sporenja šta je ruci i usnama ugodnije  okruglo ili daskasto , skoro da i nejma.

Oni koji vole okruglo, imaju pune ruke okruglog.

Oni koji vole ravno , imaju pune ruke fosni petica i ispeglanog mozga .

A jedino vanzemaljci zadovoljno troprste ( ili već kakve god)  ruke trljaju.

Još jedan milion godina i zemljani neće znati šta je šta.

Samo postoji opasnost da vanzemaljci za to vrijeme zaborave radi čega su došli na Zemlju.

Jal da vladaju , jal da strahovladaju neukim budaletinama.

Čim sam se rodio , poželio sam da se vratim. I dok ovo pišem , vidim sebe ružičasta lica , u platno zakukuljeno dijete , ne veće od teškog starinskog mlina za kafu , plače četrdeset dana iz dana u dan , iz noći u noć, i moli :

-Vratite me, ovdje mi je hladno.

Niko me nije pitao hoću li ja da izađem iz ugodne topline majčine utrobe u hladni i surovi svijet. Niko nije razumio moju plačnu molbu.

Sjećam se i ne sjećam se mnogo toga , ali svaki dan svoga života pamtim.

Kad sam imao šest godina pomislio sam ne mogu više i pokušao da odem.Sjedoh u korito Modre rijeke , pustih da me vali pokriju. Osjetih toplinu i svjetlost da me griju. Pomislim , vraćam se domu svom. Anđeo nebeski me pozva i reče .

-Ustani , izađi iz vode i ostani tu. Tvoje mjesto je ovdje.

Kad sam imao deset godine nisam mogao više i molio da me vrate. Tri dana i tri noći sam ležao na groblju . Čekao da me ljubav moja povede sa sobom. Reče mi Anđeo nebeski :

-Ne budali maleni , tvoje mjesto nije ovdje. Idi kući. Mrtvi mrtvima , živi živima.

Imao sam osmanaest godina poželjeh da nisam tu , jer snaga me izdade. Ne mogah više. Anđeo nebeski mi reče :

-Ne luduj , tek si počeo da se snalaziš.

Imao sam dvadest jednu godinu , zalegao sam , nisam mogao više. Anđeo nebeski leže pored mene . Ništa nije govorio , čuo sam mu misli :

-Gledaj u moje oči!

U njegovim očima zaplesa čitav jedan univerzum plaveti , svjetlosti ,boja , nježnosti, cvijetnih livada , mirsnih rijeka , nestvarnih pejsaža u kojima dječica veselo igraju , žene plešu ,vrteške se okreću , ljuljačke se njišu , lišće predivnu muziku šume…Sve je mirisalo na ljubav i iskrilo milošću.

-Hoću tamo .- rekoh.

-Eh , dijete milo , da bi došao tamo moraš da budeš ovdje i ljubavlju i milošću gradiš svijetove nalik u suzama viđenim. Do sada ti je dobro išlo. Kad u svoje sehare sjećanja pohraniš dovoljno lijepih slika i uspomena , ona će se sama otključati i povesti te sa sobom tamo kamo hoćeš. I upamti sve je u parovima.

Potonjih godina sam nastavio graditi svijetove ljubavi i milosti ne obazirući se da li mogu ili ne mogu više.

Trideset četvrta godina mi se učini najbeternija od svih. Htjedoh otvoriti seharu ljubavi , snova , sjećanja i milosti. Nisam mogao. U očaju zaboravih da ključe njene samo Anđeo nebeski ima.

Bio sam toliko umoran i obnevidio do nerazuma da sam samo želio nestati, jer činilo mi se da ovaj put zaista ne mogu više.

Podigao sam ruke ka nebu ,htijedoh moliti , pružih ruke dlanovima ka nebu okrenutim . Prije nego izgovorih riječi , na dlanove ruku mi padoše dvije kapi suze .Možda moje? Ne osjećam da mi oči vlaže . Možda rose ? Možda suze nebeske!

Na dlan lijeve ruke , one od ljubavi i srca , prozračna kao rubin zaiskri kap . Vidjeh mnogo Zla , boli i smrti. Vidjeh djecu i žene silovane i ubijane. Vidjeh gradove razorene i porušene. Vidjeh bludnicu i zvijeri kako oko vatre plešu i likuju. Ali onda Anđeo nebeski spusti silni , uništavajući vjetar . Sedam dana je urlikao i zavijao. Kad je prestao netragom nestadoše i Zlo , i bludnica i zvijeri.

Na dlanu desne ruke , one od darivanja i milosti , kristalno čista kao safir plavetni zatalasa se kap. Vidjeh mnogo smijeha i radosti.Vidjeh harmoniju. Vidjeh žene i djece kako se igraju i plešu. Vidjeh mnogo cvijeća i mirisnih rijeka .

Znam sam da vidim čistu neuslovljenu Božansku ljubav i milost. Iskonsku harmoniju.

I shvatih koliko su moja nemoć , beznađe i bol sićušni i sebični u odnosu na bol i nesreću koju u rubinovoj suzi vidim.

I poželjeh da bar dio ljubavi i milosti iz safirne rose nekom darivam. Bezuslovno , kao što sam i sam darivan..

I čuh odjek riječi u mome umu :

-Možeš ti još mnogo više nego što zamisliti možeš .

Poslije je došao onaj strašni genocidni rat ,Zlo, bludnica i zvjeri i ubijanje Bosne. Stisnusmo zube jer Reče nam , da možemo mnogo više nego što možemo zamisliti.

I evo opet stišćemo zube , i mi i Palestina , jer znamo možemo više nego možemo zamisliti.

Uvijek će tako biti.

Između dva stiska zubi u damarima iskre i žive prelijepi dani u kojima snovi o ljubavi i milosti bivaju odsanjani i uprkos svemu opstaju.

I evo sada , skoro na kraju puta , zahvaljujem se mojim anđelama i anđelima što me naputiše i naučiše da mogu mnogo više nego što mislim da mogu.

 

Jednom davno rekoh joj , volim te Jube moja

Nasmijala se,nestašna i prelijepa u ljepoti svoga obnaženog tijela,

pokrivenog  čarobnim velovima ljubavi, i rekla:

 

-Volim i ja tebe ludice,zašto suze u tvome oku.

 

Nisam uspio da joj odgovorim,usnila je i odlepršala.

Jednoj drugoj ljepoti sam poklonio riječi ,koje sam nosio u tim suzama.

**

Nagost žene u ljubavi je tako čista, blistava i čedna,

da je se čovjek ne može nagledati ni nauživati.

 

Golišavost mimo toga, razodjevenost iz drugih razloga ,

meni je strana i stvarno me srami.

 

Golotinja samo radi golotinje, je nepristojna i vulgarna.

Ja se nje stidim i crvenim.  Uvijek.

 

Ne radi golotinje, koja je uvijek lijepa, nevina i krhka u svojoj čaroliji ,

već radi žene koja sebe prezire i blati.

Čednost svoju na smetljište pogleda pohotljivih gadova baca.

*

 

*

A šta bi sa poslijednjom,pitao neuki pitac neki?

Tko da zna (?),dopire eho sjene iz rijetkog maslinovog drveta ljubavi,

što ljepotu njenu skriva.

 

Danas je Ptak 29.Septembar/Rujan 2023. godine.

Tante za tante ,  271.  dan odjurio u hladovinu ,94  plovi ka i sa nama, da bi potopili mnoge od nas.

Uopšte nije bitno zna li neko plivati ili ne, i ima li vozačku dozvolu. A još su nevažnije opljačkane vreće sa narodskim blagom

Gore se niko ne može utopiti. Za dobre vode su med i mlijeko. A bome i mnogo nestvarne ljepote i ljepotica.Još kažu piješ vino a mamurluka nema.

Za one koji nisu bili  dobri i skupljali vreće sa otetim blagom paklena je vatra i  ključala je voda, umjesto pepela.

A i roštilj. Merete li zamisliti ko se roštilja?

I gore nema asvalta za auta. Čak ni banki.

Računica je vrlo  jednostavna.

Svaki dan mora ponijeti svoj teret i tako podijeliti težinu sa ostalim danima.

A oni koji odlaze sa danima idu skroz naskroz gologuzavi. Bez ičega. Što no bi prosti šuk rekao :  goli ko od majke rođeni.

Što bi poete rekle:

– Džab džabe ti moda ,kada cvrčiš.

U prevodu::

-Ko se za života pepelom  posipa , taj je na dobrom putu.

Trpaju vam neke natuknice , ko biva sjetuju vas , kako premostiti pakleno ljeto.

Lubenica , paradajz  zaboravljena borovnica ,… bilesim krastavac i kupus. Samo što nam ne uvališe rogač i tikvu.

Kažu to i to je  pravi spas za vaše tijelo jer je bogato antioksidansima, vitaminima i mineralima. Pa onda likopena  koji je karotenoid, fitonutrijent, koji potječe zdravlje vašeg kardiovaskularnog sustava.

Pa onda licitiraju koje ponuđeno viće i povrće ima više  citrulina – aminokiselinu važnu za zdravlje bubrega i vaših krvnih žila , pa vitamina ovog ili onog tipa. Pa se dofaćaju minerala , kalija, magnezija, fosfora, kalcija, cinka, željeza , bakra  , samo što ne pominju uran,  radijum i stroncij  jer i oni su dobri za fizije i fusije, odnosno konzumaciju atoma.

Što veći procenat vode a manji procenat kcal , čini da ta ponuđeno spašavajuće jal voćna ,  jal povrtlarska zelenjava  “treba” postati neizostavni, spašavajući  dio vaše prehrane. A zaboravili da je ovo brdoviti Balkan , bez čevapčina, ražnja i bureka , sve ostalo je tankosava.

 Dakle , ha vas u čelenku strefi zvizdan , oliti mađar vi se bacite na ove  voćke i povrćke koje spašavaju dunjaluk. Normalno pod uslovom da vam je babo neki rokfeler ili barem musk , ili imate brata J. Morgana u Njujorku ili Rotšilda u Parizu pa vam šilju stranjske šuptave penezi, i da obilato prebrodite užas apokaliptičnog  pakla ,  kako plaćeni mediji vrište. 

A nije tako . Ljeto ko ljeto. Ako nema zvizdana i mađara nije ni ljeto. Isto ko što zima nije uima ako nema metara i mestara snijega i do lednih munusa i minusa .

I tako na najbolji mogući način iskoristite prirodnu snagu predloženog da biste potaknuli cijelo tijelo.

**

Dobra je ta lubenica. I paradjz . I borovnica . I sve što vam predlažu. 

Mi skeptični i pomalo iščašeni i šćemlijicom od malena klepnuti u mubarek mozgurinu , moramo vas podsjetiti na najljepšu , najmirisniju , najosvježavajuću rajsku voću , koja je eto zbog dunajlučkih ljepota učinila sve da bude protjerana iz Raja.

Ništa nije osvježavajuće kao ljepota , milodarje ,  osmijeh , zagrljaj , nježni dodir .., ljubav žene.

Zamislite

vrućina je

godišnje doba nije bitno

gorite

u vama vrelina,

ništa ne pomaže.

Ni lubenica

ni improvizirani hladnjak

ili dječiji  tuš

ni hladni voćni kup od borovnica

sa kockicama leda

ni čokolada ledene kocke

sa razlivenim šlagom

obojen čežnjom

ni…

A onda 

niotkud

stvori se prelijepa Ona.

Žena

a Djevojčica

Krhka ruža

a Princeza

odjednom rajski mir i tišina

ime  jasno miriše na cvijet

na san 

na ljubav 

ne smiješ ga izgovoriti

nebo da ne naljutiš

Njen

Ocean dubok kao iskon

uzburka nježnost

Nadu

javi se osjećaj osjećaj

da vam ispod nogu teku rijeke.

vjerovatno modre

bosanske

i balkanske

pogled u nježne oči

srce obuzme milost

blagost ganuća do suza

sve žestine nestanu

zvizdani utihnu

ostaje samo jedna pomisao

uzvišena ljubav

Tišina  i sni

i talasanje

u noćima srebrenog mjeseca

Eh , da je ko što nije , ne bi belaja na dunjaluku ni zere bilo ,

samo

Love love love

pease sister pease

selam brother mir