Category Archives: Biseri

Čim sam se rodio , poželio sam da se vratim. I dok ovo pišem , vidim sebe ružičasta lica , u platno zakukuljeno dijete , ne veće od teškog starinskog mlina za kafu , plače četrdeset dana iz dana u dan , iz noći u noć, i moli :

-Vratite me, ovdje mi je hladno.

Niko me nije pitao hoću li ja da izađem iz ugodne topline majčine utrobe u hladni i surovi svijet. Niko nije razumio moju plačnu molbu.

Sjećam se i ne sjećam se mnogo toga , ali svaki dan svoga života pamtim.

Kad sam imao šest godina pomislio sam ne mogu više i pokušao da odem.Sjedoh u korito Modre rijeke , pustih da me vali pokriju. Osjetih toplinu i svjetlost da me griju. Pomislim , vraćam se domu svom. Anđeo nebeski me pozva i reče .

-Ustani , izađi iz vode i ostani tu. Tvoje mjesto je ovdje.

Kad sam imao deset godine nisam mogao više i molio da me vrate. Tri dana i tri noći sam ležao na groblju . Čekao da me ljubav moja povede sa sobom. Reče mi Anđeo nebeski :

-Ne budali maleni , tvoje mjesto nije ovdje. Idi kući. Mrtvi mrtvima , živi živima.

Imao sam osmanaest godina poželjeh da nisam tu , jer snaga me izdade. Ne mogah više. Anđeo nebeski mi reče :

-Ne luduj , tek si počeo da se snalaziš.

Imao sam dvadest jednu godinu , zalegao sam , nisam mogao više. Anđeo nebeski leže pored mene . Ništa nije govorio , čuo sam mu misli :

-Gledaj u moje oči!

U njegovim očima zaplesa čitav jedan univerzum plaveti , svjetlosti ,boja , nježnosti, cvijetnih livada , mirsnih rijeka , nestvarnih pejsaža u kojima dječica veselo igraju , žene plešu ,vrteške se okreću , ljuljačke se njišu , lišće predivnu muziku šume…Sve je mirisalo na ljubav i iskrilo milošću.

-Hoću tamo .- rekoh.

-Eh , dijete milo , da bi došao tamo moraš da budeš ovdje i ljubavlju i milošću gradiš svijetove nalik u suzama viđenim. Do sada ti je dobro išlo. Kad u svoje sehare sjećanja pohraniš dovoljno lijepih slika i uspomena , ona će se sama otključati i povesti te sa sobom tamo kamo hoćeš. I upamti sve je u parovima.

Potonjih godina sam nastavio graditi svijetove ljubavi i milosti ne obazirući se da li mogu ili ne mogu više.

Trideset četvrta godina mi se učini najbeternija od svih. Htjedoh otvoriti seharu ljubavi , snova , sjećanja i milosti. Nisam mogao. U očaju zaboravih da ključe njene samo Anđeo nebeski ima.

Bio sam toliko umoran i obnevidio do nerazuma da sam samo želio nestati, jer činilo mi se da ovaj put zaista ne mogu više.

Podigao sam ruke ka nebu ,htijedoh moliti , pružih ruke dlanovima ka nebu okrenutim . Prije nego izgovorih riječi , na dlanove ruku mi padoše dvije kapi suze .Možda moje? Ne osjećam da mi oči vlaže . Možda rose ? Možda suze nebeske!

Na dlan lijeve ruke , one od ljubavi i srca , prozračna kao rubin zaiskri kap . Vidjeh mnogo Zla , boli i smrti. Vidjeh djecu i žene silovane i ubijane. Vidjeh gradove razorene i porušene. Vidjeh bludnicu i zvijeri kako oko vatre plešu i likuju. Ali onda Anđeo nebeski spusti silni , uništavajući vjetar . Sedam dana je urlikao i zavijao. Kad je prestao netragom nestadoše i Zlo , i bludnica i zvijeri.

Na dlanu desne ruke , one od darivanja i milosti , kristalno čista kao safir plavetni zatalasa se kap. Vidjeh mnogo smijeha i radosti.Vidjeh harmoniju. Vidjeh žene i djece kako se igraju i plešu. Vidjeh mnogo cvijeća i mirisnih rijeka .

Znam sam da vidim čistu neuslovljenu Božansku ljubav i milost. Iskonsku harmoniju.

I shvatih koliko su moja nemoć , beznađe i bol sićušni i sebični u odnosu na bol i nesreću koju u rubinovoj suzi vidim.

I poželjeh da bar dio ljubavi i milosti iz safirne rose nekom darivam. Bezuslovno , kao što sam i sam darivan..

I čuh odjek riječi u mome umu :

-Možeš ti još mnogo više nego što zamisliti možeš .

Poslije je došao onaj strašni genocidni rat ,Zlo, bludnica i zvjeri i ubijanje Bosne. Stisnusmo zube jer Reče nam , da možemo mnogo više nego što možemo zamisliti.

I evo opet stišćemo zube , i mi i Palestina , jer znamo možemo više nego možemo zamisliti.

Uvijek će tako biti.

Između dva stiska zubi u damarima iskre i žive prelijepi dani u kojima snovi o ljubavi i milosti bivaju odsanjani i uprkos svemu opstaju.

I evo sada , skoro na kraju puta , zahvaljujem se mojim anđelama i anđelima što me naputiše i naučiše da mogu mnogo više nego što mislim da mogu.

43*Nikad ne odbij pruženu ruku vidi, čak i ako  pomišljaš na : trik , varka , obmana, zlo.

Bar jednoj je potrebna tvoja milost.

44*Dijete se ne rađa tabula raza.Rodi se sa plačom i  mišlju, hoće li ta sisa?

45*Odbijanje od sise je prva trauma u djetinjom životu, koja određuje potonje dane.

Dječaci bi samo dojili, djevojčice bi samo dojile.

46*Neki se zauvijek rastanu.I pogreše, jer srešće se opet kad dolete rode.

47* Pohiti polako i to sredinom džade  da te šta ne satare.U svakom slučaju  ćeš jednom pogriješiti.

48*Kradljivice naših snove ne moraju obavezno biti i kradljivice naših tijela.

Kradljivice naših tijela znaju šta rade.

25*Sve  praznine  je moguće  popuniti, osim dvije + jedna( Gratis ). Jedna je mozak , a druge dvije su istoznačnice…pa mozgajte.

26* Jednosmjerna ulica nema znaka preimućstva  , osim ako ne vodi u ambis.

27* Slikaru su njegove slike kao ljubavnice. Zašto? Pitajte slikara.

28*Ako ti jedan kaže : pijan si, kažeš vidi budale. Ako ti drugi kaže : pijan si , pomisliš sigurno je hodža . Ako ti žena kaže pijan si, legneš pored nje i valjaš se.

(Ovaj biser nema nikakve veze sa slijedećemi )

29.Jedan kaže pijan si,ne osvrćeš se, drugi kaže pijan si,zamisliš se,ako ti treći kaže pijan si, valjaj se.

30.Svaki čovjek je kriv dok ne dokaže svoju nevinost, govorili su Francuzi. U Bosni kažu : Ni jedan nacionalista nije kriv, jer nema ko da dokaže njegovu krivnju. Sve svjedoke pobili ( ili ubijaju ). Što metkom, kamom , macolom … što glađu.

Jednom davno rekoh joj , volim te Jube moja

Nasmijala se,nestašna i prelijepa u ljepoti svoga obnaženog tijela,

pokrivenog  čarobnim velovima ljubavi, i rekla:

-Volim i ja tebe ludice,zašto suze u tvome oku.

Nisam uspio da joj odgovorim,usnila je i odlepršala.

Jednoj drugoj ljepoti sam poklonio riječi ,koje sam nosio u tim suzama.

**

Nagost žene u ljubavi je tako čista, blistava i čedna,

da je se čovjek ne može nagledati ni nauživati.

Golišavost mimo toga, razodjevenost iz drugih razloga ,

meni je strana i stvarno me srami.

Golotinja samo radi golotinje, je nepristojna i vulgarna.

Ja se nje stidim i crvenim.  Uvijek.

Ne radi golotinje, koja je uvijek lijepa, nevina i krhka u svojoj čaroliji ,

već radi žene koja sebe prezire i blati.

Čednost svoju na smetljište pogleda pohotljivih gadova baca.

*

*

A šta bi sa poslijednjom,pitao neuki pitac neki?

Tko da zna (?),dopire eho sjene iz rijetkog maslinovog drveta ljubavi,

što ljepotu njenu skriva.

Danas je ponedeljak 29.Septembar/Rujan 2025. valovite godine.

Tante za tante ,  271.  dan odjurio u hladovinu ,94  plovi ka i sa nama, da bi potopili mnoge od nas.

Uopšte nije bitno zna li neko plivati ili ne, i ima li vozačku dozvolu. A još su nevažnije opljačkane vreće sa narodskim blagom

Gore se niko ne može utopiti. Za dobre vode su med i mlijeko. A bome i mnogo nestvarne ljepote i ljepotica.Još kažu piješ vino a mamurluka nema.

Za one koji nisu bili  dobri i skupljali vreće sa otetim blagom paklena je vatra i  ključala je voda, umjesto pepela.

A i roštilj. Merete li zamisliti ko se roštilja?

I gore nema asvalta za auta. Čak ni banki.

Računica je vrlo  jednostavna.

Svaki dan mora ponijeti svoj teret i tako podijeliti težinu sa ostalim danima.

A oni koji odlaze sa danima idu skroz naskroz gologuzavi. Bez ičega. Što no bi prosti šuk rekao :  goli ko od majke rođeni.

Što bi poete rekle:

– Džab džabe ti moda ,kada cvrčiš.

U prevodu::

-Ko se za života pepelom  posipa , taj je na dobrom putu.

Trpaju vam neke natuknice , ko biva sjetuju vas , kako premostiti pakleno ljeto.

Lubenica , paradajz  zaboravljena borovnica ,… bilesim krastavac i kupus. Samo što nam ne uvališe rogač i tikvu.

Kažu to i to je  pravi spas za vaše tijelo, jer je bogato antioksidansima, vitaminima i mineralima. Pa onda turajte đto više likopena  koji je karotenoid, fitonutrijent, koji potječe zdravlje vašeg kardiovaskularnog sustava.

Pa onda licitiraju koje ponuđeno viće i povrće ima više  citrulina – aminokiselinu važnu za zdravlje bubrega i vaših krvnih žila , pa vitamina ovog ili onog tipa. Pa se dofaćaju minerala, metala i nemetala, kalija, magnezija, fosfora, kalcija, cinka, željeza , bakra  , samo što ne pominju uran,  radijum i stroncij  jer i oni su dobri za fizije i fusije, odnosno konzumaciju atoma.

Što veći procenat vode a manji procenat kcal , čini da to ponuđeno jal voćna ,  jal povrtlarska zelenjava  “treba” postati neizostavni, spašavajući  dio vaše prehrane. A zaboravili da je ovo brdoviti Balkan , bez čevapčina, ražnja i bureka , sve ostalo je tankosava.

 Dakle , ha vas u čelenku strefi zvizdan , oliti mađar vi se bacite na ove  voćke i povrćke koje spašavaju dunjaluk. Normalno pod uslovom da vam je babo neki rokfeler ili barem musk , ili imate brata J. Morgana u Njujorku ili Rotšilda u Parizu pa vam šilju stranjske šuštave penezi, i da obilato prebrodite užas apokaliptičnog  pakla ,  kako plaćeni mediji vrište. 

A nije tako . Ljeto ko ljeto. Ako nema zvizdana i mađara nije ni ljeto. Isto ko što zima nije uima ako nema metara i metara snijega i hejbet lednih munusa i minusa .

I tako na najbolji mogući način iskoristite prirodnu snagu predloženog da biste potaknuli cijelo tijelo.

**

Dobra je ta lubenica. I paradjz . I borovnica . I sve što vam predlažu. 

Mi skeptični i pomalo iščašeni i šćemlijicom od malena klepnuti u mubarek mozgurinu , moramo vas podsjetiti na najljepšu , najmirisniju , najosvježavajuću rajsku voću , koja je eto zbog dunajlučkih ljepota učinila sve da bude protjerana iz Raja.

Ništa nije osvježavajuće kao ljepota , milodarje ,  osmijeh , zagrljaj , nježni dodir .., ljubav žene.

Zamislite :

vrućina je ,godišnje doba nije bitno

gorite

u vama vrelina, ništa ne pomaže.

Ni lubenica, ni improvizirani hladnjak ili dječiji  tuš,

ni hladni voćni kup od borovnica sa kockicama leda,

ni čokolada ledene kocke sa razlivenim šlagom, obojen čežnjom

ni…

A onda 

niotkud stvori se prelijepa Ona.

Žena Djevojčica

Krhka ružaa Princeza…

I odjednom rajski mir i tišina ime  jasno miriše na cvijet,

na san , na ljubav  ne smiješ ga izgovoriti nebo da ne naljutiš.

Njen Ocean dubok kao iskon uzburka nježnost , Nadu.

Javi se osjećaj osjećaj da vam ispod nogu teku rijeke,

vjerovatno modre, bosanske i balkanske.

Pogled u nježne oči, srce obuzme milost ,blagost ganuća do suza,

sve žestine nestanu, zvizdani utihnu ostaje samo jedna pomisao.

Uzvišena ljubav, Tišina  i sni i talasanje u noćima srebrenog mjeseca.

Eh , da je ko što nije , ne bi belaja na dunjaluku ni zere bilo ,

samo – Love love love

pease sister pease

selam brother mir.

Jako brzo lete dani. Kako i ne bi. Imaju samo dvadeset četiri sata godišnjeg bitka. Baš kao lani i  preklani i svih prethodnih stađuna.

Dani su vječni i vraćaju se svake godine, novi novcati. A opet,  ne mre ih čovjek  ni prebrojat kako treba.

Što bi poete rekle:

-Gdje ćeš  ba ljepotu prebrojati.

I svaki put odnesu dio nas. Do jednom , kad nas vaskolike  ščole cijele.

U pevodu:

– Volite se ljudi. I ono što neizostavno ide uz ljubav. Nema veze ako je to takarli.

Kao dijete odio sam prugom. Rekoše mi – išao si šinama.

Poslije sam išao tračnicama. Rekoše mi – išao si kolosjekom.

Nisam se obazirao na pojmove koje su mi naturali.. Mene je bunilo nešto drugo.

Zašto nisu napravili prugu da mogu ići po obadvije šine .

Zašto sam morao sići sa jedne , da bih prešao na drugu.

Jedna šina je tako uska i ograničena. I nesigurna. Ponekad se samo sklizneš s nje.

Dvije šine to je već nešto. Čak i voz je bezbjedan na njima. Ljudi već nisu. Ljudski faktor.

Ljudi grade pruge i upravljaju vozovima.

I tako tjerali su me da idem jednom šinom. Uskotračnom. Jer ona je bezbjednija. Misli se što je starije to je sigurnije. A uskotračnost je nastala davno prije pruga.

Iako sam bio mlađahan , nije mi se dopadalo da idem uskotračnom šinom . Bojao sam se da ne postanem uskotračan.

I tada upoznah jednu djevojčicu koja se takođe bojala da hoda, samo jednom uskotračnom šinom. Ni ona nije voljela uskotračnost. A nije ni željela da se navikne na nju.

Primili smo se za ruke. Lijeva i desna. Lijeva u desnoj , desna u lijevoj. I slobodno , bez ikakve bojazne odili prugama i putevima . Uskim , širokim, zavojitim , neprohodnim , tajanstvenim…čarobnim.

Sve je postalo čarolija , jer kamo god kreneš, kako god se postaviš postoje te male nježne ruke Lijeva u desnoj i desna u lijevoj. Jedino se ponekad , a i češće , među lijeve i desne, i desne i lijeve pojavi nagost uzdrhatalih tijela.

No, to je već druga priča, koja vodi u neizvjesnost , do tnela i onoga što oni i neizvjesnost daruju. A ta priča sablažnjuje neuke i budne i zato ćemo je pričati kada se steknu uslovi za nju.