Category Archives: Biseri

Danas je srijeda 10. jun / lipanj   2023.

Ovako  su se dani  podijelili:

160  umotanih u prohujalo sa vihorom  i pokopanih ispod starog hrasta ovogodišnje historije . 205  se priprema za iste ceremonije.

Neobično , pomisliće neko.   Dani tako tihi  i dostojanstveno  odlaze na vječne pute.

Nemojte da vas prevare. Tako oni levate vabe i  svakog dana milione hablečina povuku sa sobom.

A te hablečine ?

E to vam je duga i druga priča.

Pričo ti njima il ne pričo , oni svoje pa svoje . Hajd da umetnu bar neku pametnu ! Jok boni . samo prepisuju i praver se pametni. Zaboravljaju , hablečina jednom , hablečina uvijek . A ima i ona : Što hablečina skonta to ni pametnom ,  a ni umjetnoj inteligenciji , ne mere na um pasti.

Eto , hablečine skontale da je zemlja dibidus ravna.

Kako će ba biti ravna , bune se pristalice teorije ravnog stomaka. Ni stomak nije ravan . Od onih koji nas zanimaju, niti jedan . Koliko god se blentovije trudile da ga istešu i izravnaju ne uspijevaju. Naprave neke ružne grbave  gutice , kažu čvrste i ravne ko ploče čelika .

Aha kako ne!

Ako nešto dograđuješ i kljukaš sintetikom sigurno nisi pametan . Hne se truješ , hem si ekološki blećak ,a i pitaće te otrombljena , krvava i reciklirana starost gdje ti je bila lijepa i nedostižna mladost.

 Ma ,sve što je protiv prirode je ružno.

Evo , pogledajte djela  Fidije, Botičelija , Goje . Imal’ sekunde plastike i sintetike u njihovim tijelima? Ma ne morate ni savršenstvo njihovih divea i oblost i ljepotu njihovih stomaka gledati ; niste voajeri .

Recima zaigrajte pokera sa nekom svojom ljepotom. Nema veze ako ne zna. Tim još bolje. Čak i ako zna , intuitivno će izgubiti igru. Takav joj usud nanijećen . Mora izgubiti ; kad tad il sad pa sad. A i nije fol igrati običnog pokera i u lovu. Kažu kocka je zabranjena , ali ne zbog toga . Već kako ćeš igrat u lovu kad je ljubav u pitanju. To hablećine redovno rade , i gube i plaćanju

Znači mora se igrati striptiz poker. Anlaišete li? Ko gubi taj ima da se skida. Halju po halju. Joj miline ljudi moji . Dio po dio ljepot bisernog tijela   pukne srećnika posred čelenke i mozak se devraniše i ne vidi ništa osim te galaksije ispred sebe .

Svako normalan zna št se nalazi u centru svake galaksije. Zato tu pamet nećemo širiti , nismo frajeri . Ko zna , zna.  Daklen , ta bjelina se u svaki damar zabezeknutog insana zavuće  i on bleji ko da se nekom čarolijom pred njim stvorila bjelokosna  , mramorna  Fidijina Afrodita , ili se dešava  Rođenje Venera ili je zalegla Gola Maju. 

Taka se vama prisnila vaša Ljuba. 

A stomak ljudi mili .Tako lijep , bjel , podatan , nježan i obal do uzvišene ljepote , raskoši i savršenstva od koje zastaje dah. I pred takvim bićem se osjeća samo uzvišena ljubav i osjećanja . Jer te ljepote su predstavljena kao mitska čarolija ; žena  majka , žena dijete , žena prijateljica , žena ljubavnici, žena insanska galaksija .

I oni nama zemlja ravna . 

Kako će boni niti ravna kad nalikuje trudnoj ženi koja u svojoj ljepoti , u sebi , u svom okruglom stomaku nosi jedan čirav svijet .

Kako će boni biti ravna kad je Zemlja uvijek bremenita od ljepote i rađanja prekrasnih bića , na radost hajvanskih insana , a ća se mere i hablečina. Ima ih pa im se ponekad neka vijuga prosvijetli. Inače ko da nisu ni živjeli.

Što bi poete rekle:

Hablečina jednom i mrtvac jednom , ali zauvijek.

U prevodu :

Bolje biti hablečina nego mrtvac .Jes kako ne? Hablečine i ne znaju da su mrtvi , a mrtvac će jednom oživjeti i zaplatit za ono šta je radio .

Danas je ponedeljak 8. juni /lipanj 2026. godine.

Ovako  su se dani  podijelili:

158  umotanih u samrtničke pokrove i pokopane u sjećanjima. 207  se priprema za iste svečanosti.

Za razliku od insana dani se vraćaju svake godine  , noviji , umiveniji ljepši , puni nade .

Čudno,  kontamo mi ,   dani su tako mirni  i svečani kada odlaze na počinak. Nemojte da vas zavaraju. Povuku oni svakog dana milione blećaka s sobom.

A blečci i neuki ? Hase se , hvale , poganluke i zle stvari rade   Ništa danas , ništa savjest . Ono  sutra , ona strašni dan mislena imenica . A o plemenitosti , ljubavi i duši    i ne pomišljaju .  Sve sami licemjeri i pogan. Nemože čojk pojmiti širinu njihove nevjerniče osionosti .

Napriliku dovoljni su sami sebi . Tako im potomstvo. A vidiš ih svaki dan nestaju. I ne osjete ,  samo jendo puf i nema ih . I nema im opravdanja :

-Te zaveo ih ovaj , te natjero ih onaj , slušali ovog , te vjerovali onom ,te nisu mislili da je njihovo činjenje i nečinjenje nešto zlo.

Aha kako ne? Nema isprika . Kakve ti fele  kantar bude  tako će ti se vagat. I nikako drugačije . Nema popusta ,  nema kamata , a bome ni lažnih svjedočanstava i svjedožbi . 

Sve po davno sročenom PeeS . Vrlo korektno ,  dosljedno i humano . Nema tu nepotizma , rodbinstva , kumstva i ostalih trica. Tu ni mater rođena ne pomaže , a kamol vjerna jal nevjerna ljuba. Svako će se o svom poslu jadom zabaviti.

Što bi poete rekle:

Zavadi pa vladaj.

U prevodu :

Kad tad svaka cica dođe na tabut tahte  kolica.

Oni nama ne vjeruju da vrijeme leti kao letjelica Zemlja. Možda sekundu brže od 107.200 km na h.To bi značilo 29, 79 km/s. Ono kad bi vrijeme postojalo. Kako će postojati kad univerzum nema jedinstvenog časovnika ? Šta će mu ? U kosmičkim relacijama vrijeme je zanemarljiva stavka. A u životu ujudurma da ljudi kupuju satove koje će jalijaši klepati.

Pride , oni nama – zemlja je ravna.

Ako je ova tuhafli premisa točna ne piše nam se dobro. Kad bi puhno malo jači vjetar svi bi insani popadali ko olovne kugle izbačene iz topa koji slijepljuje eskadrile dronova  u jednu palačinku. . Ovu metaforu smo skontali da bi se neuki ibretili odakle nam i š'a nam to znači.

Mi pametni kao i uvijek, mudro šutimo o mudrim stvarima. To nije za neuke uši. O ljudskoj gluposti meremo po vazdan tabiriti i naglabati, ali čemu. Budala nikad pameti doći neće. a neuki prepisivači se nikad neće doohavizati i doći tobe.

Ljudi nas svaki dan oduševljavaju svojom glupošću.I to ne bilo kakvom. Nego jako ozbiljnom glupošću. Ozbiljnom do neke najozbiljnije luđačke bolesti.

Oni nama ponovo :

-Zemlja je ravna.

Mi njima :

-Pogledajte oko sebe! Šta vidite? Boni ne bili , zemlja nije ravna! Svuda oko nas sve sama brda i uzvišice i isto toliko udolina i dolinica.Pukne i neka racnica sa žitom , kao mamac za insanske hajvane.

I mogu oni gubiti vrijeme u “naučnim” istraživanjima i dokazivanjima ravnogorskih i ravničarskih pokreta, koje osnovac nižih razreda u trenu može pobiti.

Ali , mi um se divimo.

Toliko gluposti, morbiditeta, mazohističkog takaranja vlastitog uma , može podnijeti samo ljudsko stvorenje koje ima izuzetno razvijen smiso za rušenje svih dostignuća vlastite maloumnosti.

Dobra im ona sa ledom. Zemlja je ravna jer je na kraju led koji spriječava da se voda izlije van. Jošten, iza tog ruba je svijet divova i čudovista koji lete preko zemlje u NLO-ima.

Valjda da rashlade teoretičare i pušače kada počnu misliti svojim ganglijama. Ili da ne kupujete frižider.

Što će vam?

Zamoliti one stanovnike antartika, koji svaki dan lete sa NLO i zadivljuju nas ko najveće hablečine, da nam dostave leda , svakom po praznoći moždane špljine.

Plaćanje po dostavi , na naš račun.

Vi mislite da nešto znate.

Napriliku ko “pametni” učeni ljudi, nešto kao naše ilmije ili ostala hadumska sveštena lica, koji sve “znaju”. Toliko toga napričaju da se u međuvremenu od njihovih gluposti i so obljutavila. Njih nije briga ako ispadaju kreteni ili glupani. Njih plaćaju da zbunjuju pučanstvo. Da se narod zabavi sobom, da bi nalogodavci lakše vladali.

Preplavljeni smo pričama iste ili slične sadržine. Kopija kopije, pa onda kopje kopija i sve dok vam se na zavrti u glavi.

Dobri stari Gering.

-Dajte mi navjeću laž i stvoriću od nje istinu.

Ponavljanjem , upornim i napadnim ponavljanjem.

Tako vam je to.

Što bi poete rekle:

-Lud ili zbunjen insan je uvijek natakaren,

U prevodu:

-Klonite se “pameti” od nepameti.

Blećci i levati se dofate digitrona , abakusa , majanskuh čvorova , egipatskih pirmaida , aboriđanskih katamarina … i misle da mogu sve izračunati. Čak i zakrivljenost ravne zemlje.

U plićaku – ravnini vlastitog  uma ne mogu skontati ono što mi prostim okom vidimo.

Zamlja je uglavnom , doista ravna!

Ja kakva je doli ravna?

Da ja kriva, nahera, naopaka ili zakrivljena bilo bi nam belaj po njoj hodati.

Kako će boni drvo rasti ako je plodno tlo sa strane ili odozgare.

Hajd , recimo ,  ono to može  nekako. Bilje je to. Raste kako mu pane na pamet. Haman ko u čojka stifne dlake kada se zapusti , pa mu rastinje klija iz nosnih , moždanih i drugih šupljina.

Ali čovik ili hajvani brez krila  , na plafonu ili bočnim straniama ne mogu ni nosom opepelit. Dajte da gledamo taj film.Isključujemo svijet žohara i sličnih  inkseta.Oni nisu teoretičari ni sfumato teorija o ravnoj zrmlji.

I oni nama uvijek isponove – zemlja je ravna. Zato drvo raste na zemlji , a ne na oblacima.

Kako neće biti nije ravna kad i planine uvis rastu. Neće valjda odozgo rasti i pasti hajvanima na glavu. I insanima ako ih poslije bude.

-Ne misle oni o toj ravnoj zemlji?

Dobacuju pametni i učeni. Napriliku oni gmizavci što se zovu ilmije i oni što se kreću po zakonu  glagola kretati . Kreteni.

Ma, znamo mi o čemu oni misle. O ničemu.Ali oni ne misle , jer ne mogu misliti. Kako mogu misliti ako mozga nemaju.

I ako oni mogu čitav život ne misliti, zašto mi sebi ne m'remo dozvoliti pat minuta nemisliti.

Jedino smo se plaho zadeverali takarli dilemom ko ravnu zemlju nosi na svojoj grbači:

-Slonovi, kitovi, Atlant , suđaje  ili vakumirani mozgovi onih koji misle da je zemlja ravna. Od hamala zavisi kako zemlju tresu zemljotresi.

Normalno je da će pučanstvo skontati:

-Ko koga vara – Nauka nas ili majmuni nauku ?

Valja ova, narode?

Unatoč tome , danas nećemo reći da ima hajvanskih insana, niti insanskih hajvana. Dobre smo dobre volje, oliti fleksibilni. Pokušavamo naučno utvrditi domet nauke o ravnoj zemlji.

Izašli u šetnju i krenesmo putem desno.

Zemlja ravna ko polirani hastal , postavljen za švedski sto.

Krenemo putem lijevo, isti krajobraz..

Zemlja ravna ko nov novcata tisuća u KM  natandarena na polirani hastal, postavljen za bosansko meze.

Krenemo lijevo od desnog puta , ista stvar. Jedino nam miris đula , zumbula i mehke šljive remeti ravninu misli.

Krenemo desno od lijevog puta, jopet nas krajolik ravne zemlje spuca među rogove. Šamo što se ružica ne smora u zvrk burek pite od 30 metalnih kinti u KM. Pukla ravnica, ne m're je čovjek okom poravniti , a u redovima posađeni zeleni dolari. Mamac za gromobransku inteligenciju gromova u oluji.

Nađemo akšamluk jarane namaknemo pet-šest puta po nekoliko žica roštilja i ostalih mezetskih mudžiza , pohavljamo i dobro zalijemo . Vodom ja čime bi ? Ono ko fol i za javnost , jer na svakom ćošku , između i poprijeko ćure džamijski štakori  i “džumaši” šta ko radi  i prebrojavaju nas ko meite i šehide.  . Oni isti  kerberi   koji nas naopako , sa šejtanskim žigom na čelu ,  “uče” kako ne treba vjerovati u Boga jedinog   , huleći na   riječ Istine.

Prazne žice ispraćkamo u visinu . Sve osim jedne se vrate na zemlju. i tako  , htjeli ne htjeli , dokažemo da je zemlja ravna. Da je okrugla , žice bi se vratile u oceaniju i  spucale  preplanulo , nevino i gologuzavo pučanstvo meš prepone. Ona jedna što se nije vrnula je izuzetak koji potvrđuje pravilo. Ona se vjerovatno zabije u oči tumača zvijezda , pa oni ćoravi prorokuju u da je zemlja ravna.

Jesmo vala pametni! Ja kakvi bi bili? Nije č'ojk džaba pao s oluka, poslije Nojeve kiše. Nismo blesavi da padnemo sa ravne zemlje.

A jopet , zabrinemo se!

Od malih nogu  nam tupe da je zemlja, gluho i ćoravo bilo, okrugla.

Valjda su ti birvaktile naučnici  voljeli fudbal i dinje, pa u svemu vide hloptu. Ili ženu.

To nam jedino logično objašnjenje.

A onda se zamislimo!

Kad se insan zamisli puna mu blentara istih takvih  pitanja. Blesavih . A šta drugo mere iz blentare izmiljet.

Ako je Zemlja ravna ploče, kako to da su Sunce, Mjesec, Jupiter, Venera…, i ostala sunca i planete  i zvijezde širom univerzuma okrugli , haman ko nogometni balun ili karpuza.

Međutim , tako je kako je i kako mora biti kaže Arhimed ( Nemamo sad vremena širit priču na vodu i potopljene predmete , i prosutu vodu oko kada kad se ljepot insanke kupaju. Neka se neuki brinu šta je pisac hotio sa ovim rjeti.)

Zemlja je ravna ploča da sa nje ne bi popadale blentovije , prepisivači i spamisti, čiji je mozak maštovito vijugav ko linija na hercikopu upravo riknutog zagovornika teorije Zemlja je ravna .

Ali to nije naučno determinisano objašnjenje.

Skontamo  još jednu murafu. Što više gluposti iskantaš to više podižeš pisaniju na naučnu osnovu. I ponovo se vratima replikatorima i bespolnim klonovima .

I svane nam !

Pa, boni ne bili ,  ljudi i hajvani , a pođeđe i bilje – sve je iluzija.

Vanzemaljci nam milionima godina ispiraju mozak.

Šprdaju se sa nama.

Postavili laserski šou za Zemljane sa vrha ravne zemaljske  ploče.

Gdje god se okreneš vidiš nešto okruglo i oblo, a nisu djevojačke sise.

Gdje god kročiš , a sve ravno ko grudi Mare daskare.

Pametni su ti vanzemaljci .I hinjski lukavi.

Milionima godina raznim teorijama zavjere rabe osnovnu  teoriju :  zavadi pa vladaj, i još se vještije skrivaju da ih niko nikad ne upozna il’ prepozna .

Jema još jedna šupljija teorija da su vanzemaljci  medju nam infiltrirani ko valigatori , olit  sardine , a mere bit da bidne i kao amebe ili korona virus.   

No , o'toj , tobe jarabi , nulastoj zavrzlami neki drugi put.

Dakle , u tom lajt šou ,nekima se prisnije okruglo , nekima daskasto.

Razlike , osim sporenja šta je ruci i usnama ugodnije  okruglo ili daskasto , skoro da i nejma.

Oni koji vole okruglo, imaju pune ruke okruglog.

Oni koji vole ravno , imaju pune ruke fosni petica i ispeglanog mozga .

A jedino vanzemaljci zadovoljno troprste ( ili već kakve god)  ruke trljaju.

Još jedan milion godina i zemljani neće znati šta je šta.

Samo postoji opasnost da vanzemaljci za to vrijeme zaborave radi čega su došli na Zemlju.

Jal da vladaju , jal da strahovladaju neukim budaletinama.

Usamljent klizište na jezeru

Sunčevo milovanje

Raj

Plišani dodiri

Danas je nedelja 7. jun / lipanj 2026. godine.

Otrpilike bi trebalo reći ćao belli za 157 , uz bojažljivo iščekivanje sudbine preostalih 208 dana.

Ma ne brinu nas dani , bar ne prviše . Uvijek su taki , kaki su . Prelijepi i ponekad takarli . Nas uvijek smute ortodoksni i bestidni lažovi, oliti lipići , što nikako ne treba dovoditi u vezu sa mubarek jun mjesecom.

Evo napriliku ovi prepisivački hroničari nam objavljuju :

“7.jula / lipnja 1861 – U američkom gradu Nju Orleansu izvedena je prva predstava striptiza.”

I to je to. Ništa više . Ni koja je , ni kako se vabi ta koji se se skinula, ni kakve je boje bila, ni koliko je kila imala , jal plavuša jal crnka … A na kraju krajeva ni koliko je od golotinje , odnosno prostituisanja tijela mlatnula. Nije valjda luda za džabe raditi opscene gologuzavštinu zarad obalavljenih i zapjenušanih haduma.

Striptiz se najednostavnije prevodi svlačenje do gole kože , odnosno dibidus , oliti skroz na skroz do gologuzluka . I ne znamo zašto se pod normalnim podrazumjeva isključivo žensko svlačenje ? Ko da se muškinjama ne trebaju ogoliti da bi … A šta vi mislite ? Ma , da bi bili dibidus gologuzavi. iako to uglavnom i nije neki reklamni prizor .

Nismo se prešli. U latinskom prostituisati ( prostiture ) znači izlagati pogledu tijelo za novac. To što su ljudi kupovali i nešto drugo osim golotinje nije naša tema . A takvim na čast ili na sramotu mačo podvizi akonto love.

O tim gledaocima i takim lovnim krkanerosima sve znamo . Šaka frustriranog jada koja plaća da vidi i ima ono u čemu normalan insan džabe , sa pijetetom i guštom uživa . Il’ se po višoj odredbi trudi da nađe vlastitu ženu za striptiz , oliti svlačenje i … Ma ća mu ga znan ; merebiti za druženje i život udvoje , pa ako se multipriciraju u redu je . Multiplicirano kauzalno posljedična veza:

.Hoš se ti hajvanu svlačit i … recimo navlačiti halje na sebe , e evo ti multipleks , jal skleroza jal rast standarda i troškova života.

I na kraju krajeva glavna opservacija ovog naizgled takarli pisanja :

-Joj , jesu ovi ljudi neuki!

Ćuj molim te ; neka Eva će čekat milione godina da bi se svukla. Baš su ovi neki insani popriično blesavi i neiskustveni . ma pravi ( ne rekosmo li ?) hadumi .

Koliko nama pisana pamćenja sežu , prva predstava striptiza je izvedena u raju. Onomad kada je naša pramajka Eva smuntala mozak onom Adamu , našem hablečini od praoca , pokazujući mu dio po dio tijela. E sad jel je prije golotinje nešto zasvrbjelo i imala nešto na umu ili nije , nećemo cjepidlačiti.

A i džentlmeni smo . Baš je ovi engleski smiješan i glup. Mahalašima stranska riječ gentleman sasvim jasno kaže da je to neki od genitalija insan. Baš svašta!

I oni Adam ,upaljeni junfer kakav je bio, nije imao izbora. Usred raja naklatio se na ogoljenu zabranjenu voćku. I sada smo svi mi , zbog tog prvog i jednog jedinog striptiza u raju , tu gdje jesmo. I nije da nam je mrsko raditi ono , to što nam zarad praroditelja nije mrsko, a zbog čega su proćerani iz hladovitog mjesta.

A fino nam rečeno niko neće ispaštat tuđeg grijeha . Pa vi vidite šta vam je radit , jal ne radit.

Što bi poete rekle :

-Hoće se Eva u vakat , a jopet i nevekat striptizat !

U prevodu :

-E neka joj ! Oduvijek je bilo ljubavnika , ali i voajera , koji beče oči na golo , a bome ljepot rajsko žensko tijelo. Nekom će se oprostiti , a nekom neće.

*

Dopisano

Poslušajte ovu (s)nježnu i snenu ljepotu umilnog glasa . Ona zna šta je led i bol. Vjerujte joj .

Ogrnite se ovog momenta , bilo čim , što ljepotu , nježnost duši i tijelu nosi.

Danas je srijeda 3.jun/lipanj 2025. godine. Neuki misle , dan ko dan , jedna sasvim običan utorak . A nije tako . Ni slučajno. Danas je poseban dan , Jedna suncem okupana subota . Kao i svaki , nemjerljivi dan vašeg prelijepog života . Radujete se , jer …

U okviru svake subote uvaljuju nam matematiku. Nismo baš ludi , a ni pošicni za tom naukom . Imamo preča posla. Recimo mijesiti.

Nako , iz čista mira nam bubnu: 153. dana , cirka ba fajrontisala.

Mi u belaju , treba nam skontati koliko dana do kraja godine , na priliku i nekom nepriliku , treba da se ispertla.

Kanafa sa čvorovima na sušenju, abakusu pukao softer , ruke nam zaposlene , u tijestu. Ako znate šta je to?

Ako ne znate  ko vam kriv. Propuštate život.

Onda se sjetismo da smo išli  u više razrede osnovne ,  čak i u četiri razreda  srednje . Sa promjenjivim uspjehom , ali uvijek sa rukama u tijestu .

Ah, ta prelijepa slobodna i romantičarska vremena , u kojima nam se ruke nisu micala iz tijesta. To gradivo nam išlo od ruke , a bome i od drugih ekstremiteta i čula. Tada nije bila oskudica germe. Jok. A nije nam ni trebala . Sve mjere se svodile na banku germe. Tijesto pod našim rukama se najbolje dizalo i spuštalo .  Ma ,pihtijalo i bibalo ko svako tijesto okupano i obljubljeno povjetarcima , ali i orkanima ljubavi.

Eh , bilo je to vrijeme ruža.

Eto , valjda vam to bude dovoljno da prokužite šta znači “ruke u tijestu”.

Dakle po jednostavnoj računici kojoj su nas učili u školi, da je 2 plus dva jednako 4 , i da je 4 minus dva jednako dva, sasvim lako izračunasmo da je do kraja godine ostalo nadolazećih predivnih 212 dana. Što bi jedan znalac ljudske duše poetski objasnio :

Dva plus dva jednako pet , ah kako to divno zvuči.

Mi dodajemo , tako se sumornoj sadašnjici dodaje metafizički oreol irealne onostranosti.

Kad je već tako , danima se mora malo umiljavati. Tak’ su  ljudi , uvlače se jedni drugima za siću ili nizašta. Tek da budu zapaženi . Kao moraju pokazati svoju nemoć i bijedu , jer su dani najveći lovci na ljude i beskompromisni sakupljači skalpova.

Ne pitajte , nas kako znamo, ali svake godine sve više ljudi, svakog dana riknjava. ‘vako ili ‘nako. Iz ovog ili onog razloga. Ako ne rikne ,onda krepa ili crkne . A ako ni to nije prihvatljivo onda mandrkne ili odavriječi . Ma ima hejbet načina na koji insan mere zaboraviti disati. More po izboru , a nekad i ne može . Zli silnici i pogan svakon trena , iz čista mira i pasjaluka , nestaju i povređuju nevine insane , ne razmišljajući da i njih čeka ista sudba . A onda jao i kuku im se .

Nema popusta nikome.Koga vakat zacrta , taj je zacrtan za sva vremena. Sa danima nema cile mile.

A ni sa prošlošću, ako su podaci vjerodostojni, jer ljudi su skloni ispravkama, pogotovu pobjednici i zločinci

Što bi poete rekle :

-I tako dan za danom sa rukama u tijestu . Pavlovjjev refleks čuda čini , a bome i ljepota uzbibanog tijesta .

U prevodu :

-Zašto tijesto ne bi kvasalo , talasalo se , nadolazilo  i bilo uzbibano,  čvrsto a meko, podatno a ukusno , na dodir i na radost svih čula i … emocija ?

Međutim prošla vremena nas opominju , pažljivo sa radovanjem i talasanjame.

Jako brzo lete dani. Kako i ne bi. Imaju samo dvadeset četiri sata godišnjeg bitka. Baš kao lani i  preklani i svih prethodnih stađuna.

Dani su vječni i vraćaju se svake godine, novi novcati. A opet,  ne mre ih čovjek  ni prebrojat kako treba.

Što bi poete rekle:

-Gdje ćeš  ba ljepotu prebrojati.

I svaki put odnesu dio nas. Do jednom , kad nas vaskolike  ščole cijele.

U pevodu:

– Volite se ljudi. I ono što neizostavno ide uz ljubav. Nema veze ako je to takarli.

Danas je dugo očekivana Subota   Olakšali smo vam posao.Vi sada možete sve ostalo izračunati.

A zašto je ovo dugo očekivana subota, a nekima i nije.

Dugo očekivana  subota je uvijek  dugo očekivana, još od farizeja i saduceja, a neki kažu i od Nefertite.

Oklen nam naumpade baš ona, najljepša do svih Evinih kćerki. Možda zato što je radila šta joj i kako joj ćeif.

I nikad nije propuštala ni jednu surbotu. Kažu znala je subotu protegnuti na nekoliko dana.

E sada se neuki pitaju , a što će joj to.

Mi se ne pitamo. Naslijedili smo njene Y hromozome. pa nam subotom zvone poput alarma na uzavrelom kuhalu.

A kada se oni uzburkaju , i nama surbota traje heftu dana. Joj lipote , prelipe i uzbibane šjore i šjorine naše.

Znamo da da nejemate ništa protiv od fešte koja traje čitav tjedan. A voljele bi da imate Nefertitinu , ili barem Lisistratinu moć, pa da se hefta obrne barem na  jedan stađun. E to tek bila fešta od feštanja , a bome i svašta nešto u okviru tih dionizijevih večernjih zavrzlama.

Što bi poete rekle:

Ne bi se znalo  ni ono lud zbunjen…

U prevodu:

– Subota je najdraži dan svim dunjalučanima, čak i ako napokon prosijava.

A ovi prepisivači nam na vrh današnjih takara , valjda iz osvete , natandartili Nerona rođenog , čak 15. decembra:

Kažu jedne subote 37. g. računate po Hristu , rođen je rimski car Lukije Domicije Ahenobarbus, poznat kao Klaudije Kajsar Avgust Germanik Neron, ili samo Neron.

Jedan od najizopačenijih, najomraženijih i najpoznatijih i vladara u rimskoj istoriji. U njegovom slučaju količina zla je proporcionalna slavi. Na prijesto ga je 54. godine  dovela majka Julija Agripina Mlađa, zvana Trovačica.

Da bi njen sin miljenik došao na prijesto prethodno je otrovala cara Klaudija Prvog Tiberija, čija je   četvrta žena bila.

Klaudije vam je onaj , ko fol mutavi car u filmskoj seriji Ja,Klaudije.  Ženio se četiri puta. Valjda mu život dosadio pa se  ženio  dok nije dobio ženu koja će ga otrovati.

Njegov posinak Neron je radio čuda. Vladajući despotski, ubio je mnoge ugledne Rimljane i konfiskovao im imovinu. Pogubio je čak i rođenu majku i vaspitača, filozofa Lukija Seneku.

Prepričavaju da je sa sestrom imao dijete koje je živo izvadio iz utrobe.Normalno jadna žena nije preživjela , a ni dijete. Sestrina smrt ga je slomila.

Tada je došao na ideju da zapali Rim kako bi dobio inspiraciju da napiše pjesmu “Rim u požaru” . Izgorilo je poreko pola   Rima i rimljani su se pobunili. On se  68. ubio prestravljen pobunom pretorijanske garde i erupcijom narodnog nezadovoljstva ( Tako zapisnao ; nemojte da bi nešto sumnjali.) .

Eto zašto  pogančerima subota nije baš najugodnija. Zahvaljujući Neronu , u podsvjesti im strah od narodskog nezadovoljstva.

Danas je Četvrtak 19.fabruar / Veljača  2023. Bilans dana 50/315.tek toliko da se zna, jer danas ćemo se baviti manje pametnijim poslom . Nećemo dirati pučanstvo, već zlo odrođeno od pučanstva. meta nam je Vatikan , oliti bludnica sa sedam bregova.

Zapravo metu joj natandario Isusovac Nikolino Kopernikus koji je umro na današnji dan. A ime dato u prethodnoj rečenici bi imao da je rođen u Italiji, ili da je možda zaglavinjo u Italiji.

A nije zaglavinjo u Italiji jer je bio pametan čovo i znao za “poštenje, iskrenost i blagost ” Vatinaka/inkvizicije. Njihovo osnovno geslo je bilo :

-Kaznite  brata / sestru   blago i bez prolijevanja krvi.

I kažnjavali su braću i sestre  blago i bez prolijevanja krvi , dimili ih i roštiljali na lomačama. Desetine miliona jadnog i naivnog pučanstva.

A nebraću/nesestre pride i na kolčeve , na mačeve, kamom , bombom , dimom i puškom nabijali i ubijali. na kraju baciše majku svih bombi, bombu od atoma .

Stotine miliona pobijenih , zatrtih, nestalih na pravdi zemaljskoj  – nearijevaca , nehrišćana, nekatolika …

Tuge moje , rane moje , vapi Nebo. 

1473.-Rođen je Nikola Kopernik (polj. Nikołaj Kopernik, lat. Nicholas Copernicus; Toruń, 19. veljače 1473. – Frombork, 24. svibnja 1543.), poljski astronom iz Kraljevske Prusije koja je od 1466. pripadala Poljskom Kraljevstvu. Iz redova je isusovaca. Studirao je na Sveučilištu u Krakovu; od 1496. do 1500. u Bologni, gdje je studirao kanonsko pravo, ali se najviše posvetio studiju astronomije. Postavši kanonikom katedrale u Fromborku, napustio je Italiju, ali se 1501. vratio i u Padovi studirao medicinu, a u Ferrari postao doktor kanonskoga prava. Od 1505. do smrti živio je u Poljskoj. Nastanio se u Fromborku, gdje je u jednoj kuli organizirao svoj opservatorij. Nije se odazvao ni pozivu da na Lateranskome koncilu (1512. – 1517.) izloži svoje mišljenje o reformi kalendara. Kopernik je u Raspravici (lat. Commentariolus, između 1510. i 1514.) dao prvu skicu nove heliocentrične teorije, koja je protuslovila vladajućemu, Ptolomejevu geocentričnomu sustavu svijeta sa Zemljom u središtu. Nastavio je raditi na svojem sustavu do pojedinosti, pa je, prosuđujući na osnovi principa relativnosti gibanja, dao jednostavan sustav: Zemlja i planeti jednoliko se gibaju po kružnicama, u središtu kojih je Sunce.

Pametan čovo.Mislio ga Vatikan navuči ko levata ,pa da mu inkvizicija malu logorsku vatru pravi uz vatikanu svojsten morbidni humor:

-“Kaznite dakle brata Kopernika blago i bez prolijevanja krvi.”

Što bi poete rekle:

-Nisu svi ljudi bez veze  vesla Vatikanska sisala.

U prevodu:

– Ko zna zna , njemu pomen . Ko ne zna i njemu  pomen , ali plaho takarli.

Čim sam se rodio , poželio sam da se vratim. I dok ovo pišem , vidim sebe ružičasta lica , u platno zakukuljeno dijete , ne veće od teškog starinskog mlina za kafu , plače četrdeset dana iz dana u dan , iz noći u noć, i moli :

-Vratite me, ovdje mi je hladno.

Niko me nije pitao hoću li ja da izađem iz ugodne topline majčine utrobe u hladni i surovi svijet. Niko nije razumio moju plačnu molbu.

Sjećam se i ne sjećam se mnogo toga , ali svaki dan svoga života pamtim.

Kad sam imao šest godina pomislio sam ne mogu više i pokušao da odem.Sjedoh u korito Modre rijeke , pustih da me vali pokriju. Osjetih toplinu i svjetlost da me griju. Pomislim , vraćam se domu svom. Anđeo nebeski me pozva i reče .

-Ustani , izađi iz vode i ostani tu. Tvoje mjesto je ovdje.

Kad sam imao deset godine nisam mogao više i molio da me vrate. Tri dana i tri noći sam ležao na groblju . Čekao da me ljubav moja povede sa sobom. Reče mi Anđeo nebeski :

-Ne budali maleni , tvoje mjesto nije ovdje. Idi kući. Mrtvi mrtvima , živi živima.

Imao sam osmanaest godina poželjeh da nisam tu , jer snaga me izdade. Ne mogah više. Anđeo nebeski mi reče :

-Ne luduj , tek si počeo da se snalaziš.

Imao sam dvadest jednu godinu , zalegao sam , nisam mogao više. Anđeo nebeski leže pored mene . Ništa nije govorio , čuo sam mu misli :

-Gledaj u moje oči!

U njegovim očima zaplesa čitav jedan univerzum plaveti , svjetlosti ,boja , nježnosti, cvijetnih livada , mirsnih rijeka , nestvarnih pejsaža u kojima dječica veselo igraju , žene plešu ,vrteške se okreću , ljuljačke se njišu , lišće predivnu muziku šume…Sve je mirisalo na ljubav i iskrilo milošću.

-Hoću tamo .- rekoh.

-Eh , dijete milo , da bi došao tamo moraš da budeš ovdje i ljubavlju i milošću gradiš svijetove nalik u suzama viđenim. Do sada ti je dobro išlo. Kad u svoje sehare sjećanja pohraniš dovoljno lijepih slika i uspomena , ona će se sama otključati i povesti te sa sobom tamo kamo hoćeš. I upamti sve je u parovima.

Potonjih godina sam nastavio graditi svijetove ljubavi i milosti ne obazirući se da li mogu ili ne mogu više.

Trideset četvrta godina mi se učini najbeternija od svih. Htjedoh otvoriti seharu ljubavi , snova , sjećanja i milosti. Nisam mogao. U očaju zaboravih da ključe njene samo Anđeo nebeski ima.

Bio sam toliko umoran i obnevidio do nerazuma da sam samo želio nestati, jer činilo mi se da ovaj put zaista ne mogu više.

Podigao sam ruke ka nebu ,htijedoh moliti , pružih ruke dlanovima ka nebu okrenutim . Prije nego izgovorih riječi , na dlanove ruku mi padoše dvije kapi suze .Možda moje? Ne osjećam da mi oči vlaže . Možda rose ? Možda suze nebeske!

Na dlan lijeve ruke , one od ljubavi i srca , prozračna kao rubin zaiskri kap . Vidjeh mnogo Zla , boli i smrti. Vidjeh djecu i žene silovane i ubijane. Vidjeh gradove razorene i porušene. Vidjeh bludnicu i zvijeri kako oko vatre plešu i likuju. Ali onda Anđeo nebeski spusti silni , uništavajući vjetar . Sedam dana je urlikao i zavijao. Kad je prestao netragom nestadoše i Zlo , i bludnica i zvijeri.

Na dlanu desne ruke , one od darivanja i milosti , kristalno čista kao safir plavetni zatalasa se kap. Vidjeh mnogo smijeha i radosti.Vidjeh harmoniju. Vidjeh žene i djece kako se igraju i plešu. Vidjeh mnogo cvijeća i mirisnih rijeka .

Znam sam da vidim čistu neuslovljenu Božansku ljubav i milost. Iskonsku harmoniju.

I shvatih koliko su moja nemoć , beznađe i bol sićušni i sebični u odnosu na bol i nesreću koju u rubinovoj suzi vidim.

I poželjeh da bar dio ljubavi i milosti iz safirne rose nekom darivam. Bezuslovno , kao što sam i sam darivan..

I čuh odjek riječi u mome umu :

-Možeš ti još mnogo više nego što zamisliti možeš .

Poslije je došao onaj strašni genocidni rat ,Zlo, bludnica i zvjeri i ubijanje Bosne. Stisnusmo zube jer Reče nam , da možemo mnogo više nego što možemo zamisliti.

I evo opet stišćemo zube , i mi i Palestina , jer znamo možemo više nego možemo zamisliti.

Uvijek će tako biti.

Između dva stiska zubi u damarima iskre i žive prelijepi dani u kojima snovi o ljubavi i milosti bivaju odsanjani i uprkos svemu opstaju.

I evo sada , skoro na kraju puta , zahvaljujem se mojim anđelama i anđelima što me naputiše i naučiše da mogu mnogo više nego što mislim da mogu.