Category Archives: Biseri

Oni nama ne vjeruju da vrijeme leti kao letjelica Zemlja. Možda sekundu brže od 107.200 km na h.To bi značilo 29, 79 km/s. Ono kad bi vrijeme postojalo. Kako će postojati kad univerzum nema jedinstvenog časovnika ? Šta će mu ? U kosmičkim relacijama vrijeme je zanemarljiva stavka. A u životu ujudurma da ljudi kupuju satove koje će jalijaši klepati.

Pride , oni nama – zemlja je ravna.

Ako je ova tuhafli premisa točna ne piše nam se dobro. Kad bi puhno malo jači vjetar svi bi insani popadali ko olovne kugle izbačene iz topa koji slijepljuje eskadrile dronova  u jednu palačinku. . Ovu metaforu smo skontali da bi se neuki ibretili odakle nam i š'a nam to znači.

Mi pametni kao i uvijek, mudro šutimo o mudrim stvarima. To nije za neuke uši. O ljudskoj gluposti meremo po vazdan tabiriti i naglabati, ali čemu. Budala nikad pameti doći neće. a neuki prepisivači se nikad neće doohavizati i doći tobe.

Ljudi nas svaki dan oduševljavaju svojom glupošću.I to ne bilo kakvom. Nego jako ozbiljnom glupošću. Ozbiljnom do neke najozbiljnije luđačke bolesti.

Oni nama ponovo :

-Zemlja je ravna.

Mi njima :

-Pogledajte oko sebe! Šta vidite? Boni ne bili , zemlja nije ravna! Svuda oko nas sve sama brda i uzvišice i isto toliko udolina i dolinica.Pukne i neka racnica sa žitom , kao mamac za insanske hajvane.

I mogu oni gubiti vrijeme u “naučnim” istraživanjima i dokazivanjima ravnogorskih i ravničarskih pokreta, koje osnovac nižih razreda u trenu može pobiti.

Ali , mi um se divimo.

Toliko gluposti, morbiditeta, mazohističkog takaranja vlastitog uma , može podnijeti samo ljudsko stvorenje koje ima izuzetno razvijen smiso za rušenje svih dostignuća vlastite maloumnosti.

Dobra im ona sa ledom. Zemlja je ravna jer je na kraju led koji spriječava da se voda izlije van. Jošten, iza tog ruba je svijet divova i čudovista koji lete preko zemlje u NLO-ima.

Valjda da rashlade teoretičare i pušače kada počnu misliti svojim ganglijama. Ili da ne kupujete frižider.

Što će vam?

Zamoliti one stanovnike antartika, koji svaki dan lete sa NLO i zadivljuju nas ko najveće hablečine, da nam dostave leda , svakom po praznoći moždane špljine.

Plaćanje po dostavi , na naš račun.

Vi mislite da nešto znate.

Napriliku ko “pametni” učeni ljudi, nešto kao naše ilmije ili ostala hadumska sveštena lica, koji sve “znaju”. Toliko toga napričaju da se u međuvremenu od njihovih gluposti i so obljutavila. Njih nije briga ako ispadaju kreteni ili glupani. Njih plaćaju da zbunjuju pučanstvo. Da se narod zabavi sobom, da bi nalogodavci lakše vladali.

Preplavljeni smo pričama iste ili slične sadržine. Kopija kopije, pa onda kopje kopija i sve dok vam se na zavrti u glavi.

Dobri stari Gering.

-Dajte mi navjeću laž i stvoriću od nje istinu.

Ponavljanjem , upornim i napadnim ponavljanjem.

Tako vam je to.

Što bi poete rekle:

-Lud ili zbunjen insan je uvijek natakaren,

U prevodu:

-Klonite se “pameti” od nepameti.

Blećci i levati se dofate digitrona , abakusa , majanskuh čvorova , egipatskih pirmaida , aboriđanskih katamarina … i misle da mogu sve izračunati. Čak i zakrivljenost ravne zemlje.

U plićaku – ravnini vlastitog  uma ne mogu skontati ono što mi prostim okom vidimo.

Zamlja je uglavnom , doista ravna!

Ja kakva je doli ravna?

Da ja kriva, nahera, naopaka ili zakrivljena bilo bi nam belaj po njoj hodati.

Kako će boni drvo rasti ako je plodno tlo sa strane ili odozgare.

Hajd , recimo ,  ono to može  nekako. Bilje je to. Raste kako mu pane na pamet. Haman ko u čojka stifne dlake kada se zapusti , pa mu rastinje klija iz nosnih , moždanih i drugih šupljina.

Ali čovik ili hajvani brez krila  , na plafonu ili bočnim straniama ne mogu ni nosom opepelit. Dajte da gledamo taj film.Isključujemo svijet žohara i sličnih  inkseta.Oni nisu teoretičari ni sfumato teorija o ravnoj zrmlji.

I oni nama uvijek isponove – zemlja je ravna. Zato drvo raste na zemlji , a ne na oblacima.

Kako neće biti nije ravna kad i planine uvis rastu. Neće valjda odozgo rasti i pasti hajvanima na glavu. I insanima ako ih poslije bude.

-Ne misle oni o toj ravnoj zemlji?

Dobacuju pametni i učeni. Napriliku oni gmizavci što se zovu ilmije i oni što se kreću po zakonu  glagola kretati . Kreteni.

Ma, znamo mi o čemu oni misle. O ničemu.Ali oni ne misle , jer ne mogu misliti. Kako mogu misliti ako mozga nemaju.

I ako oni mogu čitav život ne misliti, zašto mi sebi ne m'remo dozvoliti pat minuta nemisliti.

Jedino smo se plaho zadeverali takarli dilemom ko ravnu zemlju nosi na svojoj grbači:

-Slonovi, kitovi, Atlant , suđaje  ili vakumirani mozgovi onih koji misle da je zemlja ravna. Od hamala zavisi kako zemlju tresu zemljotresi.

Normalno je da će pučanstvo skontati:

-Ko koga vara – Nauka nas ili majmuni nauku ?

Valja ova, narode?

Unatoč tome , danas nećemo reći da ima hajvanskih insana, niti insanskih hajvana. Dobre smo dobre volje, oliti fleksibilni. Pokušavamo naučno utvrditi domet nauke o ravnoj zemlji.

Izašli u šetnju i krenesmo putem desno.

Zemlja ravna ko polirani hastal , postavljen za švedski sto.

Krenemo putem lijevo, isti krajobraz..

Zemlja ravna ko nov novcata tisuća u KM  natandarena na polirani hastal, postavljen za bosansko meze.

Krenemo lijevo od desnog puta , ista stvar. Jedino nam miris đula , zumbula i mehke šljive remeti ravninu misli.

Krenemo desno od lijevog puta, jopet nas krajolik ravne zemlje spuca među rogove. Šamo što se ružica ne smora u zvrk burek pite od 30 metalnih kinti u KM. Pukla ravnica, ne m're je čovjek okom poravniti , a u redovima posađeni zeleni dolari. Mamac za gromobransku inteligenciju gromova u oluji.

Nađemo akšamluk jarane namaknemo pet-šest puta po nekoliko žica roštilja i ostalih mezetskih mudžiza , pohavljamo i dobro zalijemo . Vodom ja čime bi ? Ono ko fol i za javnost , jer na svakom ćošku , između i poprijeko ćure džamijski štakori  i “džumaši” šta ko radi  i prebrojavaju nas ko meite i šehide.  . Oni isti  kerberi   koji nas naopako , sa šejtanskim žigom na čelu ,  “uče” kako ne treba vjerovati u Boga jedinog   , huleći na   riječ Istine.

Prazne žice ispraćkamo u visinu . Sve osim jedne se vrate na zemlju. i tako  , htjeli ne htjeli , dokažemo da je zemlja ravna. Da je okrugla , žice bi se vratile u oceaniju i  spucale  preplanulo , nevino i gologuzavo pučanstvo meš prepone. Ona jedna što se nije vrnula je izuzetak koji potvrđuje pravilo. Ona se vjerovatno zabije u oči tumača zvijezda , pa oni ćoravi prorokuju u da je zemlja ravna.

Jesmo vala pametni! Ja kakvi bi bili? Nije č'ojk džaba pao s oluka, poslije Nojeve kiše. Nismo blesavi da padnemo sa ravne zemlje.

A jopet , zabrinemo se!

Od malih nogu  nam tupe da je zemlja, gluho i ćoravo bilo, okrugla.

Valjda su ti birvaktile naučnici  voljeli fudbal i dinje, pa u svemu vide hloptu. Ili ženu.

To nam jedino logično objašnjenje.

A onda se zamislimo!

Kad se insan zamisli puna mu blentara istih takvih  pitanja. Blesavih . A šta drugo mere iz blentare izmiljet.

Ako je Zemlja ravna ploče, kako to da su Sunce, Mjesec, Jupiter, Venera…, i ostala sunca i planete  i zvijezde širom univerzuma okrugli , haman ko nogometni balun ili karpuza.

Međutim , tako je kako je i kako mora biti kaže Arhimed ( Nemamo sad vremena širit priču na vodu i potopljene predmete , i prosutu vodu oko kada kad se ljepot insanke kupaju. Neka se neuki brinu šta je pisac hotio sa ovim rjeti.)

Zemlja je ravna ploča da sa nje ne bi popadale blentovije , prepisivači i spamisti, čiji je mozak maštovito vijugav ko linija na hercikopu upravo riknutog zagovornika teorije Zemlja je ravna .

Ali to nije naučno determinisano objašnjenje.

Skontamo  još jednu murafu. Što više gluposti iskantaš to više podižeš pisaniju na naučnu osnovu. I ponovo se vratima replikatorima i bespolnim klonovima .

I svane nam !

Pa, boni ne bili ,  ljudi i hajvani , a pođeđe i bilje – sve je iluzija.

Vanzemaljci nam milionima godina ispiraju mozak.

Šprdaju se sa nama.

Postavili laserski šou za Zemljane sa vrha ravne zemaljske  ploče.

Gdje god se okreneš vidiš nešto okruglo i oblo, a nisu djevojačke sise.

Gdje god kročiš , a sve ravno ko grudi Mare daskare.

Pametni su ti vanzemaljci .I hinjski lukavi.

Milionima godina raznim teorijama zavjere rabe osnovnu  teoriju :  zavadi pa vladaj, i još se vještije skrivaju da ih niko nikad ne upozna il’ prepozna .

Jema još jedna šupljija teorija da su vanzemaljci  medju nam infiltrirani ko valigatori , olit  sardine , a mere bit da bidne i kao amebe ili korona virus.   

No , o'toj , tobe jarabi , nulastoj zavrzlami neki drugi put.

Dakle , u tom lajt šou ,nekima se prisnije okruglo , nekima daskasto.

Razlike , osim sporenja šta je ruci i usnama ugodnije  okruglo ili daskasto , skoro da i nejma.

Oni koji vole okruglo, imaju pune ruke okruglog.

Oni koji vole ravno , imaju pune ruke fosni petica i ispeglanog mozga .

A jedino vanzemaljci zadovoljno troprste ( ili već kakve god)  ruke trljaju.

Još jedan milion godina i zemljani neće znati šta je šta.

Samo postoji opasnost da vanzemaljci za to vrijeme zaborave radi čega su došli na Zemlju.

Jal da vladaju , jal da strahovladaju neukim budaletinama.

Čim sam se rodio , poželio sam da se vratim. I dok ovo pišem , vidim sebe ružičasta lica , u platno zakukuljeno dijete , ne veće od teškog starinskog mlina za kafu , plače četrdeset dana iz dana u dan , iz noći u noć, i moli :

-Vratite me, ovdje mi je hladno.

Niko me nije pitao hoću li ja da izađem iz ugodne topline majčine utrobe u hladni i surovi svijet. Niko nije razumio moju plačnu molbu.

Sjećam se i ne sjećam se mnogo toga , ali svaki dan svoga života pamtim.

Kad sam imao šest godina pomislio sam ne mogu više i pokušao da odem.Sjedoh u korito Modre rijeke , pustih da me vali pokriju. Osjetih toplinu i svjetlost da me griju. Pomislim , vraćam se domu svom. Anđeo nebeski me pozva i reče .

-Ustani , izađi iz vode i ostani tu. Tvoje mjesto je ovdje.

Kad sam imao deset godine nisam mogao više i molio da me vrate. Tri dana i tri noći sam ležao na groblju . Čekao da me ljubav moja povede sa sobom. Reče mi Anđeo nebeski :

-Ne budali maleni , tvoje mjesto nije ovdje. Idi kući. Mrtvi mrtvima , živi živima.

Imao sam osmanaest godina poželjeh da nisam tu , jer snaga me izdade. Ne mogah više. Anđeo nebeski mi reče :

-Ne luduj , tek si počeo da se snalaziš.

Imao sam dvadest jednu godinu , zalegao sam , nisam mogao više. Anđeo nebeski leže pored mene . Ništa nije govorio , čuo sam mu misli :

-Gledaj u moje oči!

U njegovim očima zaplesa čitav jedan univerzum plaveti , svjetlosti ,boja , nježnosti, cvijetnih livada , mirsnih rijeka , nestvarnih pejsaža u kojima dječica veselo igraju , žene plešu ,vrteške se okreću , ljuljačke se njišu , lišće predivnu muziku šume…Sve je mirisalo na ljubav i iskrilo milošću.

-Hoću tamo .- rekoh.

-Eh , dijete milo , da bi došao tamo moraš da budeš ovdje i ljubavlju i milošću gradiš svijetove nalik u suzama viđenim. Do sada ti je dobro išlo. Kad u svoje sehare sjećanja pohraniš dovoljno lijepih slika i uspomena , ona će se sama otključati i povesti te sa sobom tamo kamo hoćeš. I upamti sve je u parovima.

Potonjih godina sam nastavio graditi svijetove ljubavi i milosti ne obazirući se da li mogu ili ne mogu više.

Trideset četvrta godina mi se učini najbeternija od svih. Htjedoh otvoriti seharu ljubavi , snova , sjećanja i milosti. Nisam mogao. U očaju zaboravih da ključe njene samo Anđeo nebeski ima.

Bio sam toliko umoran i obnevidio do nerazuma da sam samo želio nestati, jer činilo mi se da ovaj put zaista ne mogu više.

Podigao sam ruke ka nebu ,htijedoh moliti , pružih ruke dlanovima ka nebu okrenutim . Prije nego izgovorih riječi , na dlanove ruku mi padoše dvije kapi suze .Možda moje? Ne osjećam da mi oči vlaže . Možda rose ? Možda suze nebeske!

Na dlan lijeve ruke , one od ljubavi i srca , prozračna kao rubin zaiskri kap . Vidjeh mnogo Zla , boli i smrti. Vidjeh djecu i žene silovane i ubijane. Vidjeh gradove razorene i porušene. Vidjeh bludnicu i zvijeri kako oko vatre plešu i likuju. Ali onda Anđeo nebeski spusti silni , uništavajući vjetar . Sedam dana je urlikao i zavijao. Kad je prestao netragom nestadoše i Zlo , i bludnica i zvijeri.

Na dlanu desne ruke , one od darivanja i milosti , kristalno čista kao safir plavetni zatalasa se kap. Vidjeh mnogo smijeha i radosti.Vidjeh harmoniju. Vidjeh žene i djece kako se igraju i plešu. Vidjeh mnogo cvijeća i mirisnih rijeka .

Znam sam da vidim čistu neuslovljenu Božansku ljubav i milost. Iskonsku harmoniju.

I shvatih koliko su moja nemoć , beznađe i bol sićušni i sebični u odnosu na bol i nesreću koju u rubinovoj suzi vidim.

I poželjeh da bar dio ljubavi i milosti iz safirne rose nekom darivam. Bezuslovno , kao što sam i sam darivan..

I čuh odjek riječi u mome umu :

-Možeš ti još mnogo više nego što zamisliti možeš .

Poslije je došao onaj strašni genocidni rat ,Zlo, bludnica i zvjeri i ubijanje Bosne. Stisnusmo zube jer Reče nam , da možemo mnogo više nego što možemo zamisliti.

I evo opet stišćemo zube , i mi i Palestina , jer znamo možemo više nego možemo zamisliti.

Uvijek će tako biti.

Između dva stiska zubi u damarima iskre i žive prelijepi dani u kojima snovi o ljubavi i milosti bivaju odsanjani i uprkos svemu opstaju.

I evo sada , skoro na kraju puta , zahvaljujem se mojim anđelama i anđelima što me naputiše i naučiše da mogu mnogo više nego što mislim da mogu.

 

Jednom davno rekoh joj , volim te Jube moja

Nasmijala se,nestašna i prelijepa u ljepoti svoga obnaženog tijela,

pokrivenog  čarobnim velovima ljubavi, i rekla:

 

-Volim i ja tebe ludice,zašto suze u tvome oku.

 

Nisam uspio da joj odgovorim,usnila je i odlepršala.

Jednoj drugoj ljepoti sam poklonio riječi ,koje sam nosio u tim suzama.

**

Nagost žene u ljubavi je tako čista, blistava i čedna,

da je se čovjek ne može nagledati ni nauživati.

 

Golišavost mimo toga, razodjevenost iz drugih razloga ,

meni je strana i stvarno me srami.

 

Golotinja samo radi golotinje, je nepristojna i vulgarna.

Ja se nje stidim i crvenim.  Uvijek.

 

Ne radi golotinje, koja je uvijek lijepa, nevina i krhka u svojoj čaroliji ,

već radi žene koja sebe prezire i blati.

Čednost svoju na smetljište pogleda pohotljivih gadova baca.

*

 

*

A šta bi sa poslijednjom,pitao neuki pitac neki?

Tko da zna (?),dopire eho sjene iz rijetkog maslinovog drveta ljubavi,

što ljepotu njenu skriva.

 

Danas je Ptak 29.Septembar/Rujan 2023. godine.

Tante za tante ,  271.  dan odjurio u hladovinu ,94  plovi ka i sa nama, da bi potopili mnoge od nas.

Uopšte nije bitno zna li neko plivati ili ne, i ima li vozačku dozvolu. A još su nevažnije opljačkane vreće sa narodskim blagom

Gore se niko ne može utopiti. Za dobre vode su med i mlijeko. A bome i mnogo nestvarne ljepote i ljepotica.Još kažu piješ vino a mamurluka nema.

Za one koji nisu bili  dobri i skupljali vreće sa otetim blagom paklena je vatra i  ključala je voda, umjesto pepela.

A i roštilj. Merete li zamisliti ko se roštilja?

I gore nema asvalta za auta. Čak ni banki.

Računica je vrlo  jednostavna.

Svaki dan mora ponijeti svoj teret i tako podijeliti težinu sa ostalim danima.

A oni koji odlaze sa danima idu skroz naskroz gologuzavi. Bez ičega. Što no bi prosti šuk rekao :  goli ko od majke rođeni.

Što bi poete rekle:

– Džab džabe ti moda ,kada cvrčiš.

U prevodu::

-Ko se za života pepelom  posipa , taj je na dobrom putu.

Trpaju vam neke natuknice , ko biva sjetuju vas , kako premostiti pakleno ljeto.

Lubenica , paradajz  zaboravljena borovnica ,… bilesim krastavac i kupus. Samo što nam ne uvališe rogač i tikvu.

Kažu to i to je  pravi spas za vaše tijelo jer je bogato antioksidansima, vitaminima i mineralima. Pa onda likopena  koji je karotenoid, fitonutrijent, koji potječe zdravlje vašeg kardiovaskularnog sustava.

Pa onda licitiraju koje ponuđeno viće i povrće ima više  citrulina – aminokiselinu važnu za zdravlje bubrega i vaših krvnih žila , pa vitamina ovog ili onog tipa. Pa se dofaćaju minerala , kalija, magnezija, fosfora, kalcija, cinka, željeza , bakra  , samo što ne pominju uran,  radijum i stroncij  jer i oni su dobri za fizije i fusije, odnosno konzumaciju atoma.

Što veći procenat vode a manji procenat kcal , čini da ta ponuđeno spašavajuće jal voćna ,  jal povrtlarska zelenjava  “treba” postati neizostavni, spašavajući  dio vaše prehrane. A zaboravili da je ovo brdoviti Balkan , bez čevapčina, ražnja i bureka , sve ostalo je tankosava.

 Dakle , ha vas u čelenku strefi zvizdan , oliti mađar vi se bacite na ove  voćke i povrćke koje spašavaju dunjaluk. Normalno pod uslovom da vam je babo neki rokfeler ili barem musk , ili imate brata J. Morgana u Njujorku ili Rotšilda u Parizu pa vam šilju stranjske šuptave penezi, i da obilato prebrodite užas apokaliptičnog  pakla ,  kako plaćeni mediji vrište. 

A nije tako . Ljeto ko ljeto. Ako nema zvizdana i mađara nije ni ljeto. Isto ko što zima nije uima ako nema metara i mestara snijega i do lednih munusa i minusa .

I tako na najbolji mogući način iskoristite prirodnu snagu predloženog da biste potaknuli cijelo tijelo.

**

Dobra je ta lubenica. I paradjz . I borovnica . I sve što vam predlažu. 

Mi skeptični i pomalo iščašeni i šćemlijicom od malena klepnuti u mubarek mozgurinu , moramo vas podsjetiti na najljepšu , najmirisniju , najosvježavajuću rajsku voću , koja je eto zbog dunajlučkih ljepota učinila sve da bude protjerana iz Raja.

Ništa nije osvježavajuće kao ljepota , milodarje ,  osmijeh , zagrljaj , nježni dodir .., ljubav žene.

Zamislite

vrućina je

godišnje doba nije bitno

gorite

u vama vrelina,

ništa ne pomaže.

Ni lubenica

ni improvizirani hladnjak

ili dječiji  tuš

ni hladni voćni kup od borovnica

sa kockicama leda

ni čokolada ledene kocke

sa razlivenim šlagom

obojen čežnjom

ni…

A onda 

niotkud

stvori se prelijepa Ona.

Žena

a Djevojčica

Krhka ruža

a Princeza

odjednom rajski mir i tišina

ime  jasno miriše na cvijet

na san 

na ljubav 

ne smiješ ga izgovoriti

nebo da ne naljutiš

Njen

Ocean dubok kao iskon

uzburka nježnost

Nadu

javi se osjećaj osjećaj

da vam ispod nogu teku rijeke.

vjerovatno modre

bosanske

i balkanske

pogled u nježne oči

srce obuzme milost

blagost ganuća do suza

sve žestine nestanu

zvizdani utihnu

ostaje samo jedna pomisao

uzvišena ljubav

Tišina  i sni

i talasanje

u noćima srebrenog mjeseca

Eh , da je ko što nije , ne bi belaja na dunjaluku ni zere bilo ,

samo

Love love love

pease sister pease

selam brother mir

Danas je  Srijeda 12. Jul / Srpanj  192 dan ove 2019.  godine  , a  preostalo je  tanana 172 dana.

Baš su tanani ovi dani . Samo puhneš i nema ih .Usto kao lani ili preklani.Ili naklani. Dobro , nije baš samo da puhneš , treba puhati 24 sata  To baš i nije lak posao , a i liči na onu narodnu : Puši mi u gujicu.

Uh ,ovaj izraz malo potežak. Podsjeća na ustaške , jal na četničke , udružene fašističke monstruozne orgije i navike.

Ne mre ih se čovjek ni  kutaristi. Svako malo im proradi zov predaka gusala , jal prangi, i kamu i macolu u ruku pa delaj. I nikad im dosta krvi.

Svako malo novi genocid smišljaju i dogovarju.

Nije im žao ni vlastitog naroda. Samo nek se kolje.

Baš su plahi za pržuna.

Što bi poete rekle:

-Baš su ovi dani neuhvatljivi.

I svaki put odnesu dio nas. Do jednom , kad nas zagrle i povedu na neka druga mjesta koje živ insan ne posjećuje.

U pevodu:

Uživajtr ljudi , život je kratka kako bi reklji filjozofi.

Juli je sedmi mjesec godine po gregorijanskom kalendaru. On ima 31 dan.

Nazvanje po rimskom vladaru Gaju Juliju Cezaru.

Srpanj je slavenski naziv koji je dobro sačuvan i u bosanskom jeziku.

Nazvan je po srpu kojeg su koristile žetelice za žanje žita.

Ipak je kod Slovena oduvijek bilo najviše seljaka.

trećeg jula prelazimo u dugu polovicu godine , kada je omjer prohujalih dana veći od onih koji nam dolaze.

Prošlo je 183 dana , preostalo je 182 dana.

Što bi poete rekle:

-Panta rei

kao kapljica na dlanu

koja se preljeva

u ocean

što je

Tišina i sni

U prevodu:

Milina je

Lipo mi je

Ne da mi se iz sna budit

Ljubim je zauvik

Pred nama je,

La vita è bella

I prekrasan dan

Ne želimo vam krasti vrijeme našim ćumuranjem

I želimo da ovaj ovaj dan posvetite sebi i voljenima ,

Neka to bude dan za snove.

Samo pružite lijevu ruku

onu od srca

neka je druga desna

ona od ljubavi primi

tada srca uzdrhtaju

duše se smire

i tango

ili bilo koji drugi ples

po vašem izboru mora početi

ljubav

je sve što ovaj dunjaluk treba

Danas je Četvrtak  29 Jun / Lipanj 2023. i kako kažu   179 dan u godini. Po prostom integralnom računu do kraja godine bi na trebalo prihajati barem 186 dana.

Kakvih?

Nije naše da vam otkrivamo tajne, jer bi se mnogi mogli ozbiljno naljutiti na nas,

A oni skloniji vatru i obrušiti.

Ništa im to ne pomaže.

Sjetite se Blekija:

Ako ljubav u srcu osjećaš ,

šta će ti više.

Sve ostalo će se posložiti.

Dobro , on je mahalaš i vi odmah pomislite kako je njegovo posložiti višeslojna i višeznačna riječ.

Pa šta?

Šta ima toliko loše u toj višeslojnosti i slaganju? Ako ćemo iskreno , to slaganje samo ljubavlju, milovanju i milošću odiše.

Eh da mi se posložiti sa ljepotom

a je u srcu nježnošću nosim.

No, to je stih za neku drugu bajku.

Što bi peote rekli:

Ljubav nije san ,ljubav je  činiti dobro svaki dan.

U prevodu:

E, vala , mogli bi i vi nešto prevesti , a ne samo  preslagati opljačkanu lovu  i ne činiti dobro.Jazuk je to.Veliki!

Što bi rekle poete:

Od vatre niko ne može pobjeći , ako se zalaže za nju.

U prevodi:
Pored ostali,  kuku i olimpijcima.

Danas je subota 10. Jun / Lipanj   2023.

Ovako  su se dani  podijelili:

160  umotanih u prohujalo sa vihorom  i pokopanih ispod starog hrasta ovogodišnje historije . 205  se priprema za iste ceremonije.

Neobično , pomisliće neko.   Dani tako tihi  i dostojanstveno  odlaze na vječne pute.

Nemojte da vas prevare. Tako oni levate vabe i  svakog dana milione hablečina povuku sa sobom.

A te hablečine ?

E to vam je duga i druga priča.

Pričo ti njima il ne pričo , oni svoje pa svoje . Hajd da umetnu bar neku pametnu ! Jok boni . samo prepisuju i praver se pametni. Zaboravljaju , hablečina jednom , hablečina uvijek . A ima i ona : Što hablečina skonta to ni pametnom ,  a ni umjetnoj inteligenciji , ne mere na um pasti.

Eto , hablečine skontale da je zemlja dibidus ravna.

Kako će ba biti ravna , bune se pristalice teorije ravnog stomaka. Ni stomak nije ravan . Od onih koji nas zanimaju, niti jedan . Koliko god se blentovije trudile da ga istešu i izravnaju ne uspijevaju. Naprave neke ružne grbave  gutice , kažu čvrste i ravne ko ploče čelika .

Aha kako ne!

Ako nešto dograđuješ i kljukaš sintetikom sigurno nisi pametan . Hne se truješ , hem si ekološki blećak ,a i pitaće te otrombljena , krvava i reciklirana starost gdje ti je bila lijepa i nedostižna mladost.

 Ma ,sve što je protiv prirode je ružno.

Evo , pogledajte djela  Fidije, Botičelija , Goje . Imal’ sekunde plastike i sintetike u njihovim tijelima? Ma ne morate ni savršenstvo njihovih divea i oblost i ljepotu njihovih stomaka gledati ; niste voajeri .

Recima zaigrajte pokera sa nekom svojom ljepotom. Nema veze ako ne zna. Tim još bolje. Čak i ako zna , intuitivno će izgubiti igru. Takav joj usud nanijećen . Mora izgubiti ; kad tad il sad pa sad. A i nije fol igrati običnog pokera i u lovu. Kažu kocka je zabranjena , ali ne zbog toga . Već kako ćeš igrat u lovu kad je ljubav u pitanju. To hablećine redovno rade , i gube i plaćanju

Znači mora se igrati striptiz poker. Anlaišete li? Ko gubi taj ima da se skida. Halju po halju. Joj miline ljudi moji . Dio po dio ljepot bisernog tijela   pukne srećnika posred čelenke i mozak se devraniše i ne vidi ništa osim te galaksije ispred sebe .

Svako normalan zna št se nalazi u centru svake galaksije. Zato tu pamet nećemo širiti , nismo frajeri . Ko zna , zna.  Daklen , ta bjelina se u svaki damar zabezeknutog insana zavuće  i on bleji ko da se nekom čarolijom pred njim stvorila bjelokosna  , mramorna  Fidijina Afrodita , ili se dešava  Rođenje Venera ili je zalegla Gola Maju. 

Taka se vama prisnila vaša Ljuba. 

A stomak ljudi mili .Tako lijep , bjel , podatan , nježan i obal do uzvišene ljepote , raskoši i savršenstva od koje zastaje dah. I pred takvim bićem se osjeća samo uzvišena ljubav i osjećanja . Jer te ljepote su predstavljena kao mitska čarolija ; žena  majka , žena dijete , žena prijateljica , žena ljubavnici, žena insanska galaksija .

I oni nama zemlja ravna . 

Kako će boni niti ravna kad nalikuje trudnoj ženi koja u svojoj ljepoti , u sebi , u svom okruglom stomaku nosi jedan čirav svijet .

Kako će boni biti ravna kad je Zemlja uvijek bremenita od ljepote i rađanja prekrasnih bića , na radost hajvanskih insana , a ća se mere i hablečina. Ima ih pa im se ponekad neka vijuga prosvijetli. Inače ko da nisu ni živjeli.

Što bi poete rekle:

Hablečina jednom i mrtvac jednom , ali zauvijek.

U prevodu :

Bolje biti hablečina nego mrtvac .Jes kako ne? Hablečine i ne znaju da su mrtvi , a mrtvac će jednom oživjeti i zaplatit za ono šta je radio .

Danas je četvrtak 8. Juni /Lipanj 2023 godine.

Ovako  su se dani  podijelili:

158  umotanih u samrtničke pokrove i pokopane u sjećanjima. 207  se priprema za iste svečanosti.

Za razliku od insana dani se vraćaju svake godine  , noviji , umiveniji ljepši , puni nade .

Čudno,  kontamo mi ,   dani su tako mirni  i svečani kada odlaze na počinak. Nemojte da vas zavaraju. Povuku oni svakog dana milione blećaka s sobom.

A blečci i neuki ? Hase se , hvale , poganluke i zle stvari rade   Ništa danas , ništa savjest . Ono  sutra , ona strašni dan mislena imenica . A o plemenitosti , ljubavi i duši    i ne pomišljaju .  Sve sami licemjeri i pogan. Nemože čojk pojmiti širinu njihove nevjerniče osionosti .

Napriliku dovoljni su sami sebi . Tako im potomstvo. A vidiš ih svaki dan nestaju. I ne osjete ,  samo jendo puf i nema ih . I nema im opravdanja :

-Te zaveo ih ovaj , te natjero ih onaj , slušali ovog , te vjerovali onom ,te nisu mislili da je njihovo činjenje i nečinjenje nešto zlo.

Aha kako ne? Nema isprika . Kakve ti fele  kantar bude  tako će ti se vagat. I nikako drugačije . Nema popusta ,  nema kamata , a bome ni lažnih svjedočanstava i svjedožbi . 

Sve po davno sročenom PeeS . Vrlo korektno ,  dosljedno i humano . Nema tu nepotizma , rodbinstva , kumstva i ostalih trica. Tu ni mater rođena ne pomaže , a kamol vjerna jal nevjerna ljuba. Svako će se o svom poslu jadom zabaviti.

Što bi poete rekle:

Zavadi pa vladaj.

U prevodu :

Kad tad svaka cica dođe na tabut tahte  kolica.