Indijanke – uskraćene mogućnosti

Malo smo se zadeverali nekim mogućnostima koje su nam neljudi uskratili.

Evo napriliku  neko se rodio na današnji dan. Ali da bi se taj rodio neko je morao umrijeti. Zakon parova.

Sve što se rodi  ima svoj par.

Sve što je umrlo imalo je svoj par.

Zakon ljubavi.

Da nastavimo.

Neko se rodi, a nije vam ni rod , niti ste ikada bili u prilici da ga sretnete, a definiše vaš život, generacijama prije nego ste se rodili.

Kako ? – pitate se vi.

Jadnostavno. Uzrok i poslijedica.

Vi mislite ako je nešto prošlo davno ili maloprije da to nema veze sa vama.

Greška , velika greška.

Vako na priliku.

Ja volim Indijnance. One američke starosjedioce. Dobro priznaću, malo više Indijanke.

Vjerovatno i puno više, ali bi ta izjava  mogla biti shvaćena seksistički.

Šta ćemo , moramo paziti na dobar glas.

Inače nismo ni pristalice seksa. Mi više volimo voditi ljubav. Hem je izraz  umilniji i radnje ljepša i temeljitija. Sveobuhvatna i svestrana.

I tako ,   kad sam dijete bio , ja ničim izazvan odlučio :

-Oženiću se Indijankom.  I tačka .Takom i takom, vakom i vakom, koja neće biti taka i taka i vaka i onaka.

Rekoše mi da sam bio napuhani narcis, šta god mu to značilo.

I odrastem . I skontam zabludu. Indijance, time i Indijanke neko slistio skoro do poslijednje.

Nećemo sada drvlje i kamenje na Vatikan , anglosaksonce, katolike , Divlji Zapad i slično. Nemamo vremena. To već i mali zeleni  na Antartiku znaju.

Nego , skontali ste poentu. Valjda.

Ja ni kriv ni dužan ostadoh bez indijanske supružnice, zato što je neki arijevski izrod rokno njenu čukun babu. Ili mere bit da bidne ,čukun , čukun djedu. I tako , ta bijedna hulja nije pružila mogućnost izabrtanici moga srca da se rodi.

Neko opet voli Afrikanke, neko Jevrejke, neko Bosanke, Vijetnamke, Aboriđanke a ne mere doći do svog para po izboru, jer je neki arijevski genocidni monstrum nekada davno ili ne tako davno  ubio neki rod vaše nerođene izabranice.

I to bez veze, bez razloga i bez imalo stida i humanosti , samo zato što nije po ukusu nekog arijevske dogme o izabranom hriščaninu.

Samo zato što se neko generacijama bio izloženiji suncu i bio u prilici da se više sunča, skupljao njake žute ili staklu nalik  kamenčiće, zato što Gospoda ne zove samo Bog ,  nego i Svevišnji ili Milostivi, Allah ili Jehva , zato što nema bogomolje koje su pravi  zvjerinji torovi itd. Itd. Etc.

Na kraju krajeva ko će normalan i ozbiljan   da vjeruje da je Jedini Bog okrutno žrtvovao svoga jedinog sina, kojeg nije imao, jer nije bio oženjen, i jer bi se sva Zemlja raspukla ko balonćić kad bi se On približio Zemlji na par svjetlosnih godina .

Mogli bi mi nabrajati primjere i primjere. Svaki dan ih ima milione, a nama se žuri da uhvatimo Kolumba na djelu. Znamo, čak i da imamo vremeplov , Indijance i sve druge nevino potamanjene  ne možemo spasiti. Ali možemoi pratiti putovanja i čini zvijeri u liku  ljudi .

Što bi poete rekle:

-Čovjek nije životinja, ali arijevci su zvijeri.

U prevodu :

-Kuku Vatikanu,cionistima i Zapadu ; i kuku!

Bookmark the permalink.

Komentariši