Zveckaju tanjirima od doručka u suterenskim
kuhinjama
I duž izgužvanih uličnih ivičnjaka
Svjestan sam sumornih duša tolikih služavki
Koje potišteno naviru iz obližnjih kapija.
Mrki talasi magle k meni vitlaju
Unezverena lica sa dna ulice
I gnev uličarke u blatnjavoj suknji
Jedan besciljan osmjeh što lebdi u vazduhu
I nestaje u visini krovova.