Neznam gdje pocinje praznina mora
Ali slutim sto je taknuo u tebi ili meni glas
koji je blizu negdje rekao:
Nikad
To je rijeka koja se ne ,vise ne vraca
u svoj izvor
jer su joj obale dogovorene s nekim nepoznatim
koji ceka u daljini.
To je cvijet koji ne silazi vise
u svoj korijen
jer se ondje naselila buducnost
Nikad.
Sumna trava neizgazenih visoravni,
snijeg na planinama ,ljubicastim.
Osvrni se za sobom i gledaj svoje Nikad
u travi sluha i vida naraslo
u sjeni ruku sustalih,u sjaju zelje neugasle
Obazri se ,prepoznaj svoje Nikad
po iscezlim nizinama prostrto
I teska misao ,koju si zanjihao
postat ce blaga ,
jer je kraj nje covjek nerazumljiv
u svojoj samoci .
A kad se on pomakne u Noc
i u veliki uspavani prostor,
ispruzit ces za njim svoje ruke
i viknuti ;
Ne odlazi