Sastala se družba mala
odabrana
u đardinu ispod vidikovca
dvije vatre naložili
vatru manju za rešetku
onu veću za sjedeljku
oko vatre sofre posadili
na brzaka ljube mezu
piće čokanje pristavile
a poneka i šerbe za se
svi piju i mezete
tek pomalo i potiho poje
dvori ih pet ašik ljuba
haremskijeh milosnica
ili ih dvore ili ljube
ili na dno skuta liježu
glavu još ne gube
biće vakta
rešetka se pazit mora
čekaju Ezan onaj insanski
milozvučni
čekaju onaj Ezan ljudski i umilni
tonom umjereni
još ih je bilo
pjesmu prekinuše
jacija je
zrikavci i svitci igru prekinuše
grad je je zanijemo
miris lipa se prosuo čraršijom
mahalom
sve upija ezan
vjetrom nošen dodirne biće
koža nashrne
oči zasuze
u duši neka blagost i jecavost
neka se ljubav javlja
nesvjesno pogledava ka Nebu
a Nebo to
Bosna-Saraj nebo
što ljepotom
beskrajnim zvijezdama plijeni
kao da se spušta i diže
treperi
upija molitve u slavu Bogu Jedinom
čini se da su ezani jacije i sabaha najumilniji
zbog Meleka
zasigurno
kad je ezan stao
tišinu je dao
tišinu što čudom se čudi
otkud ta ljepota u čoviječijem glasu
– Ja sam zaprepašćena . –
rekla bi pjesma.
– Aajj’ Grad čednosti je to. –
naglasio bi Pjevač.
– Aajj’ Zemlje Božje Milosti čedo.-
pomislio bi ko’ fol pjesnik.
Ti si nam u svemu naj, naj, naj.