Autor
Hajro Šabanadžović
Sunčeva putanja Plavo stablo i suton nad Modrom rijekom
Svetište Noćni svod
Golo tkanje života Plavi dan
Miris proljeća Vodopad strasti
Naši snovi Draži
U suton purpurom ljubavi tkanim
bijah gost kučici u cvijeću
koja nekad bješe na kraju grada
vidjeh crno bijele ptice mene zovu
nisam zalutao priznajem
radovala me prelijepa djevojčica
milošću svog djetinjeg srca
šapatom vidjeh cvijeća više nema
nebrigom srebrenih kalendara
oluci moje tuge prislonjeni uz zid
gole nastrešnice navlače kišu u očima
nepostojeća ostava prokletstva
me proganjala te noći
ledeći dane nadolazeće samoće
radost pripadanja je pobjedila
poželih da mi srcu nadu pružiš
ljubice bih sadio
rubinovu pupoljak ružu
nalik tebi rađao svakog jutra
da mi dušom zamiriše
u osvit dodira procvjeta
drveću bih behar poklonjao
da mi bježiš u bespućem
nedosanjanih snova
sakrivenom stazom za dvoje
srcem slomljenim utabanom
među jagodama milovanih
bojom orošenih usana tvojih
u krošnjama skrivao suze
dok bih jednu djetinju ljuljačku
za tebe mislima njihao
zato milost podari mi
da poslijendju molitvu
na betonu straha
ispod pogorjelog zida
sa tobom proučim
oprost za nenadani odlazak
jedne noći prije neke hladne zime
a sluti se u damarima mojim
La femme de mon ami
Je sais pourquoi tu as pleuré
Et tristement m'as regardé
Je peux te prendre dans mes bras
Pour embrasser tes yeux rougis
Mais moi je n'en ai pas le droit
Tu es la femme de mon ami
Je sais pourquoi tu veux partir
À moi tu ne peux pas mentir
Je peux te prendre dans mes bras
Et t'arracher à cette vie
Mais ça je n'en ai pas le droit
Tu es la femme de mon ami
Je sens mon cœur tout déchiré
Entre l'amour et l'amitié
Que je ne peux départager
Je sais pourquoi tu as quitté
Celui qui n'a pas su t'aimer
Et moi je t'ai laissé partir
À la recherche de ta vie
En moi je n'ai qu'un souvenir
Tu es la femme de mon amie
Je sais pourquoi tu veux chanter
Et pourquoi tu m'as regardé
Je peux te prendre dans mes bras
Car aujourd'hui j'en ai le droit
Tu es pour moi depuis toujours
Le vrai visage de l'amour
Pourtant jamais nous ne vivrons
Au cœur de la même chanson
Au cœur de la même maison
Je voudrais que tu ai compris
Que si je t'aime tu es aussi
Pour moi la femme de mon ami, de mon ami.
Žena moga prijtelja
Znam zašto si plakala
I žalosno me gledala
Mogao sam te zagrliti
Poljubiti tvoje uplakane oči
Ali nemam na to pravo
Ti si žena prijatelja mog
Znam zašto želiš otići
Ne možeš me lagati
Mogao bih te zagrliti
I izvući od tog života
Ali nemam na to pravo
Ti si žena prijatelja mog
Osjećam moje srce je rasuto
Između ljubavi i prijateljstva
I ne mogu odlučiti
Znam zašto si otišla
Zbog onog koji nije znao kako te voljeti
I pustio sam te
Potraži život
U meni živi samo jedno sjećanje
Ti si žena prijatelja mog
Znam zašto želiš pjevati
I zašto si me pogledala
Mogu te zagrliti
Jer danas imam pravo na to
Ti zauvijek pripadaš meni
Istinito lice ljubavi
Ali nikada nećemo živjeti
U srcu iste pjesme
U srcu istog doma
Htio bih da shvatiš
Da, iako ,iako te volim, također si
Žena prijatelja mog , prijatelja mog…
Možda smo vam poričali kako smo počeli sa ovim belajom a možda i nismo.
Neko bi rekao da je to nevažno ,jer smo se do guše uvalili ,a ne mremo izići.
A nije nevažno!
Otkad su to Bosna zemlja Božije milosti, Sarajevo Grad čednosti i Modra rijeka nevažni?
Radeći njima i ženama u čast , navukli se na nježne , milostive i lijepe riječi, muziku i boje, ne mremo disati. Morali dežure prikantat. Svi načisto pošandrcali
Naročito kad su žemski praznici u pitanju.
Zaskočimo mi iz svih uglova ,na sve pozicije , frtutma sijeva na sve strane,a žene klimaju glavama,ne ono gore dole,već ono lijevo desno,ko vele blesani bili i ostali.
Zadeverali se mi ko mahnitovi oko ove igračke što naka stranica po stranjskome zove. Čuj molim te lijepo lovo V (v) udvostričili i utrostručili ko da su pijani ili nacisti.Nacisti udvostzručili slovo Z ,pa pokolj napravili.
Ovi Srbalji slovo c učetvorostručili i klanje takođe. Nije ce nego es boni,ne bili. Da se zna ,po naški S . Dva S gore, dva eS dolje. To mu dođe 2 SS i 2 SS . Dakle, oni su dvostruki esesovci. Ništa ne imputiramo. Sami sebi na zastavu natandarili i obilježili za sva vremena. Što ti je um!
A ovim našim blentovijama bi bolje bilo…
A i ne bi.! Ko bi trpio taj takarli dever po vaskoliki dan i noć. Što je bilo bilo je, boni i previše za jedno žensko čeljade. Ili nije? Možda još ponekad ,kad žešće zasvrbi. I ponekad kad se prisni. A pođeđe i kad nam se ćefne.A bome ,mere bit i kad ne boli glava. I preventive radi, da ne zaboli glava. I pođahkad kad unuče spava. Može i kad mačka drijema, jer oluja se sprema. Ma, mere boni,ženski insan uvijek.
Kakvi vas đački dani spopali.To neki, anamo onaj ili hadum izmislio. Od kolijevke pa do groba najljepši su takar(li) dani. Boja u đardinu i mogućnosti preko nekoliko . Ako tome kakvu muziku , cvijetni krajolik ili nje-nost prihevtaš, šta će ti više. Joj koliko je tu perja iskrilo i očerupano bilo . Moralo se ! ERadi dušeka , šilteta i jastuka . Kako ćeš ba dušečiti , jastučiti il šiltetatoi bez dušeka i perja mehka .
Svi mi imamo pune sobe naših,pernatih jastuka, dušeka , šilteta ,pa samo samo prilegneš na njih i sve se samo doziva. Pametan neko izmislio jastuke. I dušeke . Lakše se na njima jastučiti i dušečiti . Da,nema jestuka i dušeka možda ne bi bilo jastučenja. ma štaju neuki . Izmislio bi naš čojk već neku drugu fintu . Pametan je on na praoca i pramajku. Oni brali zabranje voćke iako nisu imali ni dušeka ni jastuka.
Ali ženski svijet je pametan.Šiju one šilte, minderluke, dušeke. I sve začine sitnim vezom .Tako da se insan može rahat šiltetiti, dušečiti i minderlučiti. Ako treba i vunu i slamu će uvalit u svaki kut i u tkaninu. To sa slamom baš i nije previše praktično , jer se onda čojk mora slamati .
I tako je nasto divan. Pretpostavljate da je od njega nastala riječ divaniti.No riječ ko riječ, mere se višestruko tumačiti.Mi smo uskotračni i znamo samo jedno tumačenje. Stihovno i u ostalim segmetnima se podudara sa jastučuti, šiltetiti , dušečiti …
Frajeru,dobro smo prošli.Ova naša Vebka,mi joj počeli tepati, aman ko Ljuca Behki ,nam prava izvlakuša kod onih naših ženskih. One u svakoj riječi ili pomisli namah o takarli stvarima. Ne može ćo'ek ni rahat u penziju otići, jer kažu i takar peznija se mora zaslužiti.
Mi pitamo :
-A zakon , a četeres godina staža . nećemo se vadit na prijevremenu ili invalidsku . Pu , pu nalet ih bilo .
I zamalo po glavi ne fasujemo:
-Zakon je za normalne. Za blesave mahnitove nema penzije dok đardin ne uvene. A uvenut ne može, ako se lijepo i pažljivo svaki dan okopava, zalijeva ukopava i radno sposobnim održava . Jedino ,kad viša sila ili neumitnost kaže: nema više .Fajront. Putnici neka se pripreme za viši nivo. Kontaju oni dohakaće nam višom razinom.
Malo poslije.
Ženski um može smisliti ,što niko ne može.Posebice ako je jastuk ili dušek pri ruci. A kažu ,jastuka i dušeka na višem nivou će svako imati koliko želi. I šilteta, minderluka, slame , divana ,trave , cvijeća i livada. I nebrojenih i neprekidivih izvora vode i vina koje ne opija . Pa hajd ti ne skontaj neku minderli fintu.
I oni našim grlicama sretan vam osmi mart. Kakav vas osmi mart spopao.To je jedini dan kad nam otmete garant takar. Naše se blente nađu u slavlju i uvijek prekrdaše. A od toga nikakve fajde.
Vidimo mi ove se naše raspričale ko koka zrake ,pa na brzinu dokinusmo započeto pismenije
Na našoj stranici Bosna zemlja Božje milosti , boje i riječi zaplesale nebeske slike i domaće radinosti. Vakat im bio.
Mojsije se razletio skoro pa k'o oko harmonike ili Zlate. Sve nešto psuje ,ko takarim grafiku, gdje mi pamet bi ,nuto boje ko velovi , bolero tancaju. I uvijek sam volio ekspresije i blesavog Dalija.
Omi se popravio vid,ali samo crno bijelo ganja.Ostalo mu sve sivo izgleda.Kaže i bijele bubrege slabije jede,sve mu ko ćumur krekin izgledaju.A pola uživancije je u boji,pola u ukusu;ako to ne štima stomak ne mre svariti.
Lenji uzeo kist u ruke,pa sve neke leptire šara pa u velove pretvra. Pravda se , ukočila mu se ruka. Težak ovaj kist haman ko kašika. Zbog kašike je počeo ko dijete blato , rukom jesti .
Herci cjevčice i mace idu od ruke.Jes da poneka ispadne nalik kuci ili ženi, ali u nadrealizmu sve sve prolazi. Kaže pitajte Remboa i Bretona.Oni se busali u prsa a pokojna nam nona Berkica bolji ljubavni stih od njih radila.
Evo samo jedan njen nadrirealistički biser :
Surim morem vitar piri
iz kešine dragog moga
prolitna mu kaka viri
ćeška insan onog svoga.
Deba donio neke žice mislio da se roštilja. Čuti ništa ne kaže. Znamo da razmišlja: takarli stađun doša, u ruku moran kefu jemit ka bi malo gušta i kaku novu žensku potkačia. Ćemo vidit ča mu pri gre. Jal crna karoca, jel bili sanduk. Trićeg ni.
Dobri obje desne ili lijeve ruke ima. Kako se uzme.Ono desne za ljubav mrakuša.Ono lijeve,krampa za moleraj i ragbi.A i žali se na kičmu.Neka mu, hoće se on tarzanati sa šeset kuka i pride.
Muzika i slike su naše molitve i zahvalnost gospodaru Gospodaru svijetova.
Davno je bilo kad je nestao ti svaki trag.
Želje i htjenja tvoja čudna tad su bila.
Sunca sjaj u noći htjela si uvijek ti.
Znala si nama novu igru nać i sretna biti.
Meni si uvijek mogla prići kao nekom ko te zna i voli.
Znao sam šta želiš tad.
čuj me ti, nađi snage mijenjaj svijet.
Budi ista kao more sto valovima mijenja svih obala hir.
Ti ćeš nać pravi put jer ja to znam.
Kao što si nekad mogla sa osmijehom mi reći da ostanem sam.
Imamo jednog vrlog prijatelja. Zovu ga Deba.
Možda ga znate?
Vi mislite deb'o čovjek. Jok , nikako, mršav je ko girica.
Onda pomislite da je debil.
Ma jok , odebljo mu mozak od nesuvislih misli.
Dobar je on , jalijaš i mahalaš , a to mu na istu deređu dođe.
Blesav ko jednosmjerna struja izmješana u tri faze i opičen k'o konj kad naganja zebru.
Znači misli u crno bijelom , jednoličnom , a vijugavo sivom koloru.
Išli mi jednom ulicom. Žemskom.
Pitate kako znamo da je žesnka ili otkad se to ulice djele na muške i ženske.
Ako se ulica zove Rave J. ili Lepe Da'De, šta vi mislite je li to muška ili žemska ulica?
I nemojte da bi sad nešto implicirali. U smislu i mi volimo curvoasier.
Volio se Deba zagledati u izloge.
Vi mislite, hoće nešto da kupi.
Ma jok, boni.
Uglavnom je dekintiran. Sve potroši na grlice .
I da znate nije na one čaršijske što se lomataju oko šadrvana , mošćanice i drine i od insana se plaho grebu , već na prave prvacate đardinske grlice.
On se zagleda u staklo da vidi koliko je lijep i ima li koja pametna da mu niče iz čela .
A ružan ko glista kad je zgazi auto i nikad ni jene za vas cijeli život nije procuclo ili nešto nalik na filozofiju , onu vehtu zapadnjačku beglemiso . Nikad mu na pamet nije palo da promuhabeti bilo kaku , ako nije u mahali sazela .
A izgleda veoma pametno. Ko Rodenov mislilac ili dijete na tuti.
Odjednom , skoro zakuka, ko sinja kukavica kad je uhavte na djelu:
-Oni me mrze!
-Ko to bolan?
-Evo ovi. Natandarili veliki plakat u izlog i jasno i glasno samo što se ne deru kažu : Deba mi te mrzimo.
Neka američka dobrotvorna organizacija. Jes kako nije odlučila obznaniti nekog mahalaša mrzi.. Vidimo, zaista jesu, Natakarili plakat. Čitamo:
” If you are Racist,
Seksist,
Homophobics or an Asshole
Don't Come in “
-Kako znaš da baš tebe mrze.
-Znam sigurno, evo piše plavo na crveno , sa hejbet zvjezdica zamuhurano!
-Ma hajde bolan , to se tebi samo čini.
– Nije me'ščini , već sam siguran. Idem rješiti problem. Ne volim da me iko mrzi.
-Nemoj bolan belaja. Šta te briga da te taki mrze? Bitno je da ti misliš da si u pravu.
Namah uđe. Mi nemamo kud, i mi , čoporativno za njim.
Kultura prije svega.
S vrata : Selam alejkum.
Mrak dama, ne po tenu, njih ne zapošljavaju američki “humanitarci”. Već po fizici . Diše po metra ispred sebe i trepće očima nadoštiklanim haman do po pjegavog nosa. To nam govori i da je plavuša.
-Izvolite, šta ste trebali.
Deba se zableno i unezgodio. Znamo šta mu se mota po moždanoj šupljini.
A opet , anglosaksonski naglasak južnog zapada sjevernoameričkog potkontinenta , mu nekako ne miriše na dobro. Kju – klux – klan je tamo još uvijek glavna zakletva , bez obzira na “najdemokratskiji ” pogled na svijetu. Koliko on zna. A on , ako nešto zna , onda ga beli zna.
-Mi ništa, ali našeg druga mrzite , ko da je crnjo. A vidite da nije. On je samo jedan originali bijeli mahalaš.
-Zašto misli da ga mrzimo?
– Hajd’ Deba pričaj !
-Evo ja sam rasist. Volim žene svih rasa. I seksist sam jer se volim seksati oliti takariti sa njima, bez obzira na rasu , vjeru , politička opredjeljenja i uzrast
-Ma nije to rasizam i seksizam , dapače to je veoma pohvalno sa vaše strane.
-I ja mislim da veoma povalno sa naše strane. I hvala vam i što me vi povaljujete, ako Bog da.
– A dalje?
– Mislio da ćemo se zaustaviti kod povaljivanja, ali idemo dalje. Nisam homofob jer mrzim pederčine, ali volim lezibejke. One mi milina, valja se mnogo pomučiti , a tanka fajda. A to se dvoje neutrališe.
-E to je veoma nezgodno, jer jedno ne opravdava drugo. Mislim da se jedno drugim ne može izbrisati. .
-Pa i ja sama istog mišljenja. Đe ćeš pogan porediti sa miomirisnim đardinkama. Evo , molim te reci ti meni ,šta bi ti radila kada bi ti se kojim slučajem jedan peško počeo motati oko sjedalice.
-Molim vas nemojte biti tako lični. Hekunla bih ga stolicom posred glave. Ili pištoljem , taka – taka u čelenku. Tako se kod nas na južnom zapadu radi.
– Ti si prava. Vidim Dalassko , ti si za brisanje sodomlija i gomorlija sa mape zemaljske. Kako neću biti ličan bona. Vidiš kakva je ta stolica. Vrtoglava, a ja ljubomoran na nju. Sami pliš i kadifa se u nju zavalio. Ne može da diše.
– A ovo zadnje dobri moj čovječe. Šta sa njim?
-Nisam ja baš dobar, nikako nisam. Ali to je malo duža priča , a i za ovo zadnje nisam siguran šta ste mislili? Morali bi to uz neki zalogaj i vince protabiriti, okano moje. Rodi čiko okice lijepe.
I protabirili su. Debelo. Taki je Deba. Kad se nečeg privati ne pušča. Bilo je tu mamicanja. Hejbet. Možda ga zato zovu kako zovu. Ali nije dugo trajala . Mamicaljka se vrmula na djedovska kjuklusklanovska pamučna polja.
Poslije devet mjeseci ona kjukluksklanovka iz Dallassa , sjedi gologuza, samo u čizmama sa velikim ostrugama , na verandi , u sebi se smješka i privija malog mahalaša na grudi. Pljunuti Deba. Samo bi dojkio. Ne miče sise iz ustiju. Vidi se da mu je žao što nema dvoje usta. Ha mu makneš ljepoticu iz usta njišti i reve ko konj , koji ima samo jednu kobilu.
-Joj levata majko mila. Kako bih u Americi zatrudnila , a da budem sto posto sigurna da će mi dijete skroz naskroz biti bijelo. Ne vjerujem ja u genetiku ni rođenog muža.
A Deba?
Ne pitajte! Prosvijetlilo mu se i skonto fol. Nikad neće ženiti Amerikanke sa američkog južnog zapada. Čak i nakratke staze intimisanje belaj živi . Jazuk ! I kad jašu mamuze ne skidaju. Ludnica.
Nadalina
Ovo van je štorija o Nadalini
more bit da vi znate Nadalinu, a
sva puca od lipote
a jema je da van pravo rečen ča i vidit
smantala bi ona i večega muškardina
a di neće vakega karonju ka ća san ja
a najskoli kad pere noge u dvoru, ajme
Kad Nadalina noge toča
srid dvora u maštilu
jo ke beleca ke finoća
insempja mladost cilu
Svi gledadu u noge bile
uz bačve karatile
jer slaja je od zrilog voća
kad Nadalina noge toća
Ref.
Nadalina, Nadalina
da si moja Nadalina
jemala bi muškardina
Nadalina, Nadalina
Joj da mi je onoga slatkoga od fešte
rozadi, galetini, mandulati, torte, krokanti
ni ništa slaje od slatkoga
more bit da je samo slaja Nadalina
cili dvor zamiriše i poludi kad ona pravi slatko, ajme
Kad Nadalina misi slatko
u dane isprid fešte
jo da je vidin bar na kratko
ča skriva ispod veste
Jer slatka je ka cukar fini
dok leti po kužini
i rado bi je jema svatko
kad Nadalina misi slatko
Ref.
Jaja se to cili svit zna
moredu spravljat na mali milijun način
i u sorbulu i na joko i sirova
a može ih se i u tvrdo i u meko i u gusto i u ritko
i sa svon mogućon spizon mutit
al’ kad Nadalina muti jaja, kad ih batije
to vam je prava fešta od jaj, ajme
Kad Nadalina muti jaja
zamuti pamet svima
i svakim danom sve je slaja
ka gucaj dobrog vina
Na sebi jema sve nalige
iz čačine butige
i svi je želu bez rataja
kad Nadalina muti jaja
Ref.
Aj ća, vaja poć leć
finila je i ova
al’ kad Nadalina gre leć
to pari ka da cvit počiva u cviću
Ma da mi je koji put vidit
kako se ono uvučije u posteju
i kako sva zamiriši
noć zasvitli, cvrčci počnu pismu
Nadalina, Nadalina
Kad Nadalina gasi sviću
kraj otvorenih škura
jer lito je i sve je u cviću
a malo noćni ura
Pod ponistru kad momci stanu
i napravu galamu
da požele joj pismon sriću
kad Nadalina gasi sviću
Ref.
Nadalina, Nadalina
>
I.
Crven fesić mamo
crven fesić joj mamice
crven fesić u dragana
joj mamo mamice
crven fesić u dragana moga
joj mamo mamice
II.
Da ga hoće mamo
da ga hoće joj mamice
da ga hoće nakriviti
joj mamo mamice
da ga hoće nakriviti malo
joj mamo mamice
III.
Medna usta mamo
medna usta joj mamice
medna usta u dragana
joj mamo mamice
medna usta u dragana moga
joj mamo mamice
IV.
Da me hoće mamo
da me hoće joj mamice
da me hoće poljubiti
joj mamo mamice
da me hoće poljubiti malo
joj mamo mamice
V.
Dala bih mu mamo
dala bih mu joj mamice
dala bih mu srce svoje
joj mamo mamice
dala bih mu srce iz njedara
joj mamo mamice.
Danas mi ništa ne ide od ruke
pero moje se sakrilo
ispod crnog jastuka
plača
njegovi drugovi su tužni
njih nema ko da drži
u meni bol
dušu na raspeće
u ovo proljeće
praznog hoda
muha bez glave
bez suza kam kamena
svake sekunde reže
mnogo su blaženih
grlica mojih
nestali
Oče moj
Sred pusaka bajoneta,
straze oko nas,
tiho krece nasa ceta
kroz bilecki kras.
Cuje se odjek koraka
po kamenju hercegovskom;
Hej, haj, hoj!
Hej, haj, hoj!
Daleko si zavicaju,
mi prognani smo,
prognase nas zbog zlocina
sto te ljubimo.
Cuje se odjek koraka
po kamenju hercegovskom;
Hej, haj, hoj!
Hej, haj, hoj!
Osta majka bez svog sina
zena bez druga
Pusta osta kuca njina
Gorka sudbina
Cuje se odjek koraka
po kamenju Hercegovskom;
Hej, haj, hoj!
Hej, haj, hoj!
Kroz progonstvo i trpljenje,
kroz tamnice mrak
Dolazi nam novi život,
čujte mu korak.
Čuje se odjek koraka
po kamenu hercegovskom
Hej, haj, hoj!
Hej, haj, hoj!