,
Prvi put vidjeno, u vasem su gradu
pakleni vozaci celicnih zivaca
pripremite karte, zauzmite mjesta
tu na galeriji plavog zida smrti
Ref. 2x
Ovo je vrijeme paklenih vozaca
Dva brata rodjena na zidu smrti
da ne vjerujes rodjenim ocima
kuda oni jure, da l’ ih slava vuce
ili mozda novac, titula neka
Ref. 2x
Ovo je vrijeme paklenih vozaca
Ti si tu, svud je mir oko nas
grobna tisina nas dijeli
ali ne, cekaj strpljivo dan
jutro ce promijeniti sve
Cemu to, noc je usla u nas
i nasa srca su prazna
ali ne, sve je ruzan san
jutro ce promijeniti sve
Ref.
Bdijem, duga je noc
a znam, bdijes i ti
al’ to dvoje bez nade
ne, ne to nismo mi
Ti i ja mozda zelimo kraj
i mracne misli nas dijele
ali znam noc je kriva za to
jutro ce promijeniti sve
Cemu to, noc je usla u nas
i nasa srca su prazna
ali ne, sve je ruzan san
jutro ce promijeniti sve
Ref.
Ti i ja mozda zelimo kraj
i mracne misli nas dijele
ali znam noc je kriva za to
jutro ce promijeniti sve
Jutro
jutro ce promijeniti sve
jutro ce promijeniti sve
Dobro jutro ljubavi
Opet nismo spavali
Zadnje zrno kafe kuham da nas probudi
Netko nam je kriv za sve, oo
Kazes krevet tjesan je, oo
Sada je svejedno
Zbogom mali andjele
refren:
Ja uvijek nosim kofer ljubavi
Zato ti ne brini
U njemu njanjaju sad svi
Koji su me voljeli
Ja nosim kofer ljubavi
Zato me ne trazi
Tako si mi drazi
Nama je vec godina
Citam ti sa usana
Ljubav nam se topi kao prva pahulja
Gumicom obrisi me, oo
??? Moje ime brojeve???? oo
Meni je svejedno
Zbogom mali andjele
refren
Kofer ljubavi
Veliki, crveni
U njemu njanjaju sad svi
Koji su me voljeli
Jaaa nosim kofer ljubavi
Zato ti ne brini
U njemu njanjaju sad svi
Koji su me voljeli
Jaaa nosim kofer ljubavi
Veliki crveni
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primer:
„Noć je posuta zvezdama,
Trepere modre zvezde u daljini.
Noćni vetar kruži nebom i peva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je,
a ponekad je ona i mene volela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubih je, koliko puta,
ispod beskrajnog neba.
Volela me, a ponekad i ja sam je voleo.
Kako da ne volim njene
Velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam,
osećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu,
još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je moja ljubav ne sačuva.
Noć je posuta zvezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini neko peva. U daljini.
Duša je moja nesrećna što ju je izgubila
Kao da je želi približiti moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me
Ista noć u belo odeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno,
ali koliko sam voleo!
Moj glas je tražio vetar da takne njeno uvo.
Drugome. Pripašće drugome.
Ko pre mojih poljubaca.
Njen glas i jasno telo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista,
no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug!
I jer sam je u noćima poput ove
držao u naručju,
duša je moja nesrećna što ju je izgubila.
Iako je to poslednja bol koju mi zadaje
i poslednji stihovi koje za nju pišem.
Davno sam ti rodjen brate
iz ovog grada nisam mak'o
a vidio sam svijeta puno
dos'o mi je
ne bi li me tak'o
Prva noga na me kroci
cijeli grad mi nazdravio
prva liska s mene skoci
umrije onaj sto me napravio
Ispod hladna stipa rijeka
a moj kamen k'o da ce da plane
u njoj svako jedva ceka
da na mene legne, stane
Ref. 2x
Ja pogodjen nisam, ni umro ni pao
samo sam morao skociti dole
nastavicu tacno tamo gdje sam stao
izronice stari za one sto ga vole
U zakutcima lobanje djeteta moga
nađene na obali potoka bistroga
bosanskoga
što Sani krvavoj teče
u šupljim praznininama očiju njegovih
vidjeh slike i počeh vrištati
Vrištim, jer slike su takve
da ih mogu gledati samo ako jaučem.
Slike su takve
da ih ljudsko oko nikad nije vidjelo.
Slike su takve
da se pitam kakav ih to um može smisliti
Vidim dječicu i žene poderane odjeće
krvavih tijela
obečašćenih
iskasapljenih
preklanih
Vrištim i proklinjem prokletnike
jer vidim djecu kako mrtva hode
ali ne i dječije sjene
Djeca ta ništa ne znaju
hode vrište i plaču
Pa se umire i nešto traže
Mala djeca su to
Njih nema ko da vodi
Znam da su izgubljena
Žene ne vrište
pognutih glava nijeme
krvave skute skupljaju
One su svjesne
svoje su rane odbolovale
I samo sjenu svoju traže
da smiraju vječnom odu
Bogu Milostivom
Dječije sjene su još tužnije
Od onih najtužnijih bez očiju.
Djeca mala hode
Hode i plaču
Traže roditelje svoje
Čak i ne znaju da su mrtva.
Ponekad se skupe
I hoće da se igraju
I samo što počnu
Sjete se roditelja
Il’ vide krv
Na grudima
Na ručicama
Na stomačicima
Na nogicama
I počnu da vrište
I vrište I vrište
I vrište
Pomoć traže
( ja ne znam kome zborim ali vrištim )
o, prokletnici
čujete li vrisak dječiji
proganja li vas bol dječija
vidite li krv dječiju i ljudsku
živu u potocima
na rukama vašim
na potomstvu vašem
što slijeva se do vječnosti
Bože moj oprosti mi na grubosti
Ali moram
zaista moram
Vrištati i kleti i proklinjati prokletnike
zajedno sa djecom ne tako davno ubijenom
na stratištima širom genocidne tvorevine
što se republika srbalja zove
/Korišteni fragmenti iz poeme Bajka srebrena istog autora /
Little girl sings after losing mom.
1.
Amazing grace! How sweet the sound
That saved a wretch like me!
I once was lost, but now am found;
Was blind, but now I see.
2.
Twas grace that taught my heart to fear,
And grace my fears relieved;
How precious did that grace appear
The hour I first believed.
3.
Through many dangers, toils and snares,
I have already come;
’Tis grace hath brought me safe thus far,
And grace will lead me home.
4.
The Lord has promised good to me,
His Word my hope secures;
He will my Shield and Portion be,
As long as life endures.
5.
Yea, when this flesh and heart shall fail,
And mortal life shall cease,
I shall possess, within the veil,
A life of joy and peace,
6.
The earth shall soon dissolve like snow,
The sun forbear to shine;
But God, who called me here below,
Will be forever mine.
7.
When we’ve been there ten thousand years,
Bright shining as the sun,
We’ve no less days to sing God’s praise
Than when we’d first begun.
John Newton Publiished 1779.
Zadivljujuća milost
1.
Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina
spašava mene bjednicu
bila sam izgubljena sada sam spašena
obnevidjela koja je progledala
2.
Milost je dotakla moje bojažljivo srce
milost je ublažila moje strahove
kako se plemenita milost ukazala
taj čas povjerovah
3.
Kroz mnoge opasnosti teškoće i zamke
često sam prolazila
plemenita milost me sigurmo vodila
i milost će me voditi kući
4.
Bog mi je obećao milost zauvijek
Njegova riječ snaži moju nadu
On će biti moj zaštitnika i sudbina
Dokle god život potraje
5.
Da, kad putenost i srce malaksaju
I kad smrtni život odustane
Biću prekrivena velovima
Života sreće i mira
6.
Zemlja će se ubrzo otopiti kao snijeg
Sunce odustati od sjaja
Ali Bog, koji me sebi pozvao
Bit će zauvijek moj
7.
Ako se zadržimo i deset tisuća ljeta
svjetlost će nas obasjavati
svakog dana ćemo slaviti Gospoda
od novoga početka.
.
La paloma adieu
Le soir ma mère nous chantait quand j'étais enfant
L'histoire d'un bateau perdu et d'un oiseau blanc
Un jour le bateau s'en va droit vers l'océan
Et seule, le cœur plein d'amour, une fille attend
Le marin lui a dit : “n'oublie pas, je t'aime”
L'hiver et le printemps elle attend quand même
Elle voit un oiseau blanc se poser près d'elle
Qui portait quelques mots au creux de son aile
La paloma adieu, adieu c'est toi que j'aime
Ma vie s'en va, mais n'aie pas trop de peine
Oh mon amour, adieu !
Elle prend tout contre son cœur le bel oiseau blanc
Tout deux ils s'ont repartis droit vers l'océan
L'amour ne meurt jamais, j'ai vu deux colombes
S'envoler vers la mer dès que la nuit tombe
La paloma adieu, adieu c'est toi que j'aime
Ma vie s'en va, mais n'aie pas trop de peine
Oh mon amour, adieu !
Zbogom Paloma
Moj brod kad je poso’ u dalek tudji svet,
na rastanku niko meni da dade cvet.
Sa tugom napustam navek svoj rodni
kraj,
u zrak samo beli golub poleti tad.
Kad na tvoj prozor beli
golub sleti,
tada se nase ljubavi zarke seti.
Moj brod plovi kroz
noc, po uzburkanom moru.
Bolne misli me prate i slutim blizu je smrti cas.
Jednom tebi
ti ga cvecem zakiti jer to je poslednji pozdrav moj.